produženi vikend
ponedjeljak, 30.05.2016.danas je tesko, treba se ufurat, u biti
bilo se tesko dic, ne toliko ufurat u posel.
dani su bili puni akcije, kak to kod mene
obicno i biva,
tzv. aktivni GO.
danas je to mondisch i stylisch, al
ja ne furam film toga, nego onog
red, rad, disciplina i da se covjek (JA) dobro osjeca.
I tak je to sve proletilo, al ajde odmorio se duh, um, tijelo
već teze jer sam ga garila po ovim vrućinama opasno,
bezanija na najjace pa kosenje trave..
sve mi je to dobro doslo da skuzim pitanja koja me
oduvijek muce,
( tj zakljucila sam) zakaj su male sredine
da ne velim selo (jer Koprivnica nije selo, tam sam ja bila)
puste iza 8 pm i zakaj je svugdje mrkli mrak.
naravno, nije tesko zakljucit, al uvijek moras malo zivjet
taj zivot da bi izveo zakljucak.
sigurna mala sredina, gledali su me ko da sam s druge planete kad
sam protrcala kraj nekog kafica u pol 11 (pm), nije im bilo jasno, onak wtf.
vidis da si drugaciji i da se ne uklapas u taj profil ljudi, al se tamo dobro osjecas pa ti nije bitno.
u Zagrebu nema bojazni da te cudno gledaju u bilo koje doba dana ili noci.
ne dira mene kak me oni tam gledaju, ja sam ostala svoja i s ona 3S, da se
ne zaboravi, haha.
biti svoj ma gdje bili i ne mijenjat se jer sredina spava u 9 (pm) i dize se u 6.
ko voli nek izvoli, ja ne.
A
komentiraj (2) * ispiši * #
komentiraj (5) * ispiši * #
nenadjebiva
ponedjeljak, 23.05.2016.biti svoj, a opet drukciji, to je ono cemu bismo svi trebali teziti
nije li?!
Sve je to vec poznato, nista novo, jedino je kut gledanja drugi
Cisto moj, iz moje perspektive
Kad si svoj, pod time mislim, imas 3S (stav, stil, svojstvo sebe ilit osebujnost)
Svi te gledaju ko da nisi normalan, ko da si pobjego iz zooloskog
Kae papci, neki problem, bacis im pogled i da vidis kak cvile ciju ciju
Ides dalje za iste pare jos jaci i snazniji
Onda me on pita, u cemu je stvar,
A ja mu kazem, nenadjebivost dragi, nenadjebivost
Aha, to su te pomodarske fore, kaze on
Ne, nisu pomodarske, to sam nova JA
Jaca nego ikada
A
komentiraj (7) * ispiši * #
trenutak
petak, 20.05.2016.Kufer u Božjoj ruci
Čovjek je umro i kada je to shvatio, vidio je Boga kako dolazi s kuferom u Njegovoj ruci.
Dijalog između Boga i mrtvog čovjeka…
Bog: U redu sine, vrijeme je da krenemo.
Čovjek: Tako brzo? Imao sam puno planova.
Bog: Stvarno mi je žao ali, vrijeme je da krenemo.
Čovjek: Što imaš u tom kuferu?
Bog: Ono što ti pripada.
Čovjek: Ono što mi pripada? Misliš, moje stvari, odjeću, novac…
Bog: Te stvari nikada nisu bile tvoje, one pripadaju Zemlji.
Čovjek: Jesu li to moja sjećanja?
Bog: Ne, ona pripadaju vremenu.
Čovjek: Jesu li to moji talenti?
Bog: Ne. Oni pripadaju okolnostima.
Čovjek: Jesu li to moji prijatelji i obitelj?
Bog: Ne sine. Oni pripadaju putu kojim si išao.
Čovjek: Jesu to moja žena i djeca?
Bog: Ne. Oni pripadaju tvom srcu.
Čovjek: Onda to mora biti moje tijelo.
Bog: Ne. Ono pripada prašini.
Čovjek: Onda to sigurno mora biti moja duša!
Bog: Griješiš sine. Tvoja duša pripada meni.
Čovjek suznih očiju i sa strahom uzme kufer iz Božje ruke i otvori ga… PRAZAN!!
Slomljenog srca i uz suze koje su se slijevale niz njegove obraze, čovjek upita Boga…
Čovjek: Nikada ništa nije bilo moje?
Bog: Tako je. Nikada ništa nisi imao.
Čovjek: Pa onda? Što je bilo moje?
Bog: Tvoji TRENUCI. Svaki trenutak koji si živio bio je tvoj.
opet sam preuzela jedan tekst jer me toliko dirnuo
u biti znam tu pricu vec od prije
al cijela ta poanta je najbitnija
poanta o kojoj moramo mislit svaki dan
slatko je sve to kad imas hrabrosti
kad zelis ici naprijed unatoc padovima
boli, tuzi i nemoci
kad imas nekoliko dusa oko sebe koje te dizu
inspiracijo, hvala ti sto postojis.
cure, hvala vam.
A
komentiraj (5) * ispiši * #
Dizači ega
srijeda, 18.05.2016.Kako nam je svima to potrebno, nevjerojatno
Pogotovo kad smo u knock down fazi
Onak mali dizac ega cisto da nam udahne
Onaj osjecaj da smo ipak na nivou na kojem znamo
Da jesmo, al treba nam ta potvrda
Zene same sebi daju potvrdu, al kad kompliment ili pogled
Od glave do pete dode od dizaca, mmmmmm
Nitko sretniji od nas
Da, da, mislite si kaj hocete, nismo siparice
Nismo strace, samo smo normalne i zelimo to
Potvrdu koja nas dize i daje nam krila, krila kroz zivot
Ja sam dosla do toga da sam postala 'liga prvaka',
Vau, super, al kaj ces, nije mi diglo ni perje nit sam poletila
Krivi tip u krivo vrijeme,
Al svejedno lijepo je cuti tako nesto i biti nekome 'liga prvaka'
Hvala ti H na komplimentu.
A
komentiraj (7) * ispiši * #
Nitko nema 2 života
ponedjeljak, 16.05.2016.Ciju ciju iju ju..ne mogu se otet dojmu i stihu te pjesme i maltretiram okolinu s njom pjevam je jos od petka (mala je rijec da ce me ubit zbog te 'seljacije', a opce nije tak seljacka, ma neeeeeee)
Frendica je isla ovaj vikend na svadbu i slozile smo se nas tri da je to sastavni dio svadbenog repertoara i da ju barem djelomicno moras zapamtit, nemres ne pamtit 'nitko nema 2 zivota pa nemam ni ja..'
Uglavnom, stvarno, jedan zivot: hoces li ga profulati, zivjet u punini ili prezivjet, pitanje je sad i tice se samo nas samih.
Uf uf uf
Na nama je da to odlucimo.
Zasto je to tako tesko, a zvuci ultra lagano.
Mozda bas zato ne znamo, toliko se toga nudi, a samo je jedan put, onaj pravi, koji ces nas dovest do punine.
Svi smo mi odabirali stranputice i zaobilazne, nama se to tada cinilo, super jednostavni put, al ne, nije bilo tako, vratili smo se u nekakvom zrelijem obliku ko u igri covjece ne ljuti se, na neki kvazi pocetak.
Ajde dobro je jos dok spoznamo da imamo sansu krenut ispocetka i da nije kasno.
Zivjela takva spoznaja.
Kazu, da bi bio svakim danom jači i hrabrije isao dalje u svom filmu i naumu, moras biti malo lud da bi pomicao te granice.
U to ime, zivjela zivotna ludost i hrabrost, opijenost i ciju ciju iju ju.
Zapamtite, carpe diem jer je zivot samo 1 i jos k tome, malo lud
A
komentiraj (1) * ispiši * #
Znaš li šutjeti?
petak, 13.05.2016.Jedan poznati pisac rekao je: „Čovjeku treba otprilike dvije godine da nauči govoriti i otprilike pedeset godina da nauči šutjeti.“ Na prvu zvuči smiješno, ali iz dana u dan uvjeravamo se da iza ovih riječi stoji više istine, nego što možemo zamisliti.
Svi smo svjedoci neugodnih tišina. Toliko smo puta doživjeli da s nepoznatim ljudima ostanemo nasamo i ne znamo o čemu bismo razgovarali. Tada najčešće ulijeće dobra, stara prokušana tema – vrijeme! To uvijek prolazi; priča o vremenu; je li javljaju kišu ili vrućine, snijeg, promjene temperature; pričamo što nam god padne na pamet samo da bismo izbjegli te neugodne tišine. To nikako ne podnosimo.
Riječi možemo poklanjati svima, one svima pristaju i možemo puno toga napraviti riječima. Možemo ih poklanjati strancima, poznanicima, prijateljima i neprijateljima; ali tišine ne možemo poklanjati svakome. Rijetki su oni s kojima možemo šutjeti, ali da to bude plodonosna šutnja, ona šutnja u kojoj možeš ostati miran, a ne ona koja te guši i tjera da izustiš bilo kakvu riječ, samo da prekineš tu bezglasnu agoniju. Blagoslovljen je onaj koji ima kome pokloniti svoje tišine. To znači da ima nekoga tko mu je blizak, da ima nekoga pred kim je otvoren i bez zadrški.
Često ne možemo ni sami sa sobom šutjeti; usamljenost nam je dobro poznata, ali zato ne poznajemo samoću. Biti sâm sa sobom, biti u samoći, znači da si prihvatio pogledati se u zrcalo i vidjeti ono što ne želiš, čuti ono što ti nije ugodno i suočiti se s onim čega se bojiš i od čega želiš pobjeći. Biti sâm sa sobom znači izdržati buku i viku prošlosti, gledati licem u lice svoje promašaje i zagrliti onog čovjeka u sebi kojeg želiš skriti od očiju javnosti. Tek onda si spreman boraviti u svom domu samoće, jer si počistio sve ono što ti je smetalo i uporno te tjeralo van. Spreman si uroniti u samoću jer si prihvatio sebe i postao si samome sebi blizak.
A što je s mojim odnosom s Bogom? Zbog čega s Njim ne mogu šutjeti? Očito nisam iskren, očito me grijeh već odavno vuče u laž i teško mi je vratiti se. Zamaglio mi je oči i više ne vjerujem samome sebi da se mogu promijeniti i krenuti nabolje. Čekam da prestanem griješiti jer ne želim ovako prljav doći pred Boga. Umjesto da donesem pred Njega svu prljavštinu i molim da me očisti, umjesto da gradim stepenice od padova, ja se odmičem i čekam trenutak koji nikad ne će doći. Kad se čovjek otuđi teško je vratiti se natrag. Zašto? Zato što je potrebno spustiti svoj ego, priznati svoju malenost i pitati za oprost, pitati za novi početak. Sami znamo da ne idemo ispravnim putem, ali ipak ne možemo stati; vidimo da griješimo, ali ne znamo kako se zaustaviti.
Đavao koristi strah, a Bog nas poziva ljubavlju. Ljudi smo i puno lakše se prestrašimo, nego što smo sposobni povjerovati u Božju bezuvjetnu ljubav. Nismo naviknuli na toliku slobodu i bezuvjetnost. Ali nemojmo dopustiti da nam jedan pad bude poticaj za drugi, i jedno razočaranje ohrabrenje za slijedeće.
Počnimo graditi u sebi dom samoće, dom iskrenog susreta, zamolimo za oprost, utkajmo svoje promašaje u put do Krista, donesimo mu sve ono što nas je otuđilo da nas upravo preko tog vrati u svoje zajedništvo. Da nam tišine postanu potrebne, da nam naše samoće postanu plodonosne.
TEKST GORE JE PREUZET s jedne DUHOVNE STRANICE.
razmisljam o tome i shvacam
da ne samo da ne mogu sutjeti zadnjih dana
ona eksplozija buja u meni,
dnevna doza HBa je jednostavno
prejaka da bih mogla sutjeti
da, znam
stalnim brbljanjem, ne cujem
ono najbitnije
ne cujem druge,
ne cujem samu sebe,
al vjerujete mi,
cujem druge,
cujem sebe,
cujem sve
i znam koji je odgovor na to,
zivim zivot punim plucima
jer jedino je to zivot,
zivot s mirom u srcu je
jednak sutnji unatoc
mom neprestanom verglanju
moje bujice rijeci su
ljubav za drugog i ljubav
prema svima.
zato ljubite se i volite
jer tako mozete naci mir
i plodnosnu samocu uz drugog
A
komentiraj (5) * ispiši * #
Tempirana bomba vs. Pandorina kutija
četvrtak, 12.05.2016.Stigle su
Promjene na svim poljima zivota
I nema povratka
Osjecam se ko da cu
Eksplodirat svake sekunde
Probudilo se sve kaj se ima probudit
Osjecaji su ko brza rijeka,
Rastu svaki dan i zele van
Izlaze sami od sebe, vidi se
Ta promjena.
Pitam se je li to od proljeca,
Yeah right, naravno da nije,
Haha, bila bi to zabluda da je krivo
Proljece
Kriva je i iskljucivo odgovorna
LJUBAV
Jednom kad se otkljucaju vrata
Nepoznatog , nema vise povratka.
Pandorina se kutija otvorila i
Izaslo je s njom sve sto je godinama
Bilo zakljucano u ormaru zvanom
JA
Jedna sitna stvar je bila okidac
Za tako veliki dogadaj koji je
Otvorio kutiju, mozda pandorinu, a
Mozda samo i ormar,
Nebitno,
Bitno je da je promjena dosla
I da se vulkan rasplamsava
Jos uvijek uz dnevnu dozu
HBa
A
komentiraj (2) * ispiši * #
Ciju ciju i ju ju iliti dnevna doza Bešlića
srijeda, 11.05.2016.Jao ne znam kaj me spopada
Svaki dan imam tu jednu malu fazu
Zvanu 'dnevna doza Bešlića'
Da, dobro ste skuzili, Halida
Majko moja, kaj mi bi
Doslo mi na poslu da si poslusam
Nesto narodno, ajmeeee
Tuge, cemera i jada
nasla ja njegov cd od jednog kolege
I tak ja sbi svaki dan pustim par tih
Pjesmica
Pa nisam valjda zbog toga toliko
Seljacka
Ma neeeee, di bi bila
Al pase mi i fucka mi se
Kaj ce ko mislit o tome i
O meni koja slusam ciju ciju iju ju
Hahahahahaha
Zivi zivot i uzivaj
A
komentiraj (5) * ispiši * #
Wingsforlife
nedjelja, 08.05.2016.srce puno sporta
Sreca koja se ne može opisat
Trcat za one koji ne mogu,
Neprocjenjivo
Da, bilo je zakon
Upoznat nove ljude
Imat novo iskustvo
Biti human i vidjet
Oko sebe iste takve
Isplatilo se potegnut iz
Zagreba do Zadra
Dignut se rano
Otrcat kilometre po vrućini
I biti sretan
Ja mogu, oni ne
Mi smo mogli
Za njih!!'
A
komentiraj (2) * ispiši * #
Kandidatkinja za pakao ili ne???
četvrtak, 05.05.2016.Uf krenulo je,
Okrenulo se skroz, sve
U glavi, to je kljucno
Glava je uvijek ta koja okrece
Ok, za srce znamo da je stara rana,
Al bez glave, nema dalje
Kad kaze proboj,
Ide se pa makar srce
Krvarilo jos desetljecima poslije
Ko vise pita
Zivot je jedan, zivot je lijep
carpe diem
Da bi zivjeli leptirici
Malo se hoda po rubu
Mozda i malo vise,
jel tako!
Hoce li biti pakla…
Hoce li..
A
komentiraj (8) * ispiši * #
zašto
ponedjeljak, 02.05.2016.Upadnem u subotu u dvoranu i vidim njega,
Naravno da se ne poznajemo, nije cak ni iz RH,
Ali je nekako TAJ, već viđen negdje, nekad, daleko,
A opet SVOJ, još uvijek nije MOJ.
Blejim u njega, slinim i ne vjerujem, opet takav lik,
Za mene najbolji, najljepši
ZAŠTO, zašto sada, zašto ikada,
Jel se to netko poigrava,
Živote zašto??
Jel to stvarnost ili java,
Jel to zezancija,
Jel to jer nije zpecaceno ono od prije.
Zašto?!
Ja ne znam, ti sve znaš ionako prije mene,
Znao si i da će se desit i tog jutra.
Sve znas!
A ja..
A
komentiraj (4) * ispiši * #
