Ciju ciju iju ju..ne mogu se otet dojmu i stihu te pjesme i maltretiram okolinu s njom pjevam je jos od petka (mala je rijec da ce me ubit zbog te 'seljacije', a opce nije tak seljacka, ma neeeeeee)
Frendica je isla ovaj vikend na svadbu i slozile smo se nas tri da je to sastavni dio svadbenog repertoara i da ju barem djelomicno moras zapamtit, nemres ne pamtit 'nitko nema 2 zivota pa nemam ni ja..'
Uglavnom, stvarno, jedan zivot: hoces li ga profulati, zivjet u punini ili prezivjet, pitanje je sad i tice se samo nas samih.
Uf uf uf
Na nama je da to odlucimo.
Zasto je to tako tesko, a zvuci ultra lagano.
Mozda bas zato ne znamo, toliko se toga nudi, a samo je jedan put, onaj pravi, koji ces nas dovest do punine.
Svi smo mi odabirali stranputice i zaobilazne, nama se to tada cinilo, super jednostavni put, al ne, nije bilo tako, vratili smo se u nekakvom zrelijem obliku ko u igri covjece ne ljuti se, na neki kvazi pocetak.
Ajde dobro je jos dok spoznamo da imamo sansu krenut ispocetka i da nije kasno.
Zivjela takva spoznaja.
Kazu, da bi bio svakim danom jači i hrabrije isao dalje u svom filmu i naumu, moras biti malo lud da bi pomicao te granice.
U to ime, zivjela zivotna ludost i hrabrost, opijenost i ciju ciju iju ju.
Zapamtite, carpe diem jer je zivot samo 1 i jos k tome, malo lud
A
Post je objavljen 16.05.2016. u 15:51 sati.