produženi vikend

ponedjeljak, 30.05.2016.

danas je tesko, treba se ufurat, u biti
bilo se tesko dic, ne toliko ufurat u posel.
dani su bili puni akcije, kak to kod mene
obicno i biva,
tzv. aktivni GO.
danas je to mondisch i stylisch, al
ja ne furam film toga, nego onog
red, rad, disciplina i da se covjek (JA) dobro osjeca.
I tak je to sve proletilo, al ajde odmorio se duh, um, tijelo
već teze jer sam ga garila po ovim vrućinama opasno,
bezanija na najjace pa kosenje trave..
sve mi je to dobro doslo da skuzim pitanja koja me
oduvijek muce,
( tj zakljucila sam) zakaj su male sredine
da ne velim selo (jer Koprivnica nije selo, tam sam ja bila)
puste iza 8 pm i zakaj je svugdje mrkli mrak.
naravno, nije tesko zakljucit, al uvijek moras malo zivjet
taj zivot da bi izveo zakljucak.
sigurna mala sredina, gledali su me ko da sam s druge planete kad
sam protrcala kraj nekog kafica u pol 11 (pm), nije im bilo jasno, onak wtf.
vidis da si drugaciji i da se ne uklapas u taj profil ljudi, al se tamo dobro osjecas pa ti nije bitno.
u Zagrebu nema bojazni da te cudno gledaju u bilo koje doba dana ili noci.
ne dira mene kak me oni tam gledaju, ja sam ostala svoja i s ona 3S, da se
ne zaboravi, haha.
biti svoj ma gdje bili i ne mijenjat se jer sredina spava u 9 (pm) i dize se u 6.
ko voli nek izvoli, ja ne.

A