opet ti i ja, al ovaj puta stvarno slučajno
da mi je netko rekao na početku da će tako biti,
rekla bih, ma nema šanse.
Inače je susret, namjeran, narihtam, tempiram da se
Ipak susretnemo iako nemam pojma hoće li upaliti.
Uzdam se u neke Više sfere i nadam se pozitivnom.
Al jucer, ne znam, kako bi to covjek nazvao,
slucajnost,
jer svaka slucajnost nije slucajna,
zelja,
stalno nesto zelimo pa ne dobijemo,
zapisano,
mozda, al desilo se.
Pocela je rominjat kisica,
Zavrsavala sam pomalo vec svoj put, kad onako, TI,
Jesi li stvarno ti, perifernim vidom spazih tvoj obris
Usli smo u mrak, pod most u istom trenutku
Prosli jedno kraj drugog,
Brzina svjetlosti.
Sanjam li ja ili se to stvarno događa, srce lupa ko ludo.
Stanem, ne znam za sebe, okrećem se jer to trebam,
Uvjeriti se u ono sto mi srce govori.
Nastavljam dalje s osmjehom na licu
Jer da, bio si to TI, ipak ti.
Divota od života.
A
Post je objavljen 26.10.2016. u 15:51 sati.