Kazu, covjek snuje, Bog određuje.
Kad si mlad ili mlađi mislis si da je svijet pod tobom i da mozes sve, da nema te zapreke koja bi te sprijecila u necemu.
Sad kad si vratim vrijeme unatrag, mozda to i nije tako lose, zivjeti malo manje sa spoznajom da smo ipak u nekim gabaritima predodredeni nekom svojom unaprijed dodjeljenom ulogom u ovom malom prolaznom zivotu.
Da nema te hrabrosti o pokoravanju svijeta s vlastitom nadmoci, ne bismo bili toliko uporni i tvrdoglavi, ne bismo imali toliku energiju i spoznaju da mozemo promijeniti svijet u kojem smo ponekad jedini stanari.
Ne znam jel to mozda velika zabluda mene same i nije mi uopce bitno, ali svida mi se zivjeti sa spoznajom da ipak imamo dovoljnu slobodu odabira ma koliko on krivi bio, ma koliko puta krivom crtom putanja na kraju ipak ispadne prava i desi se onaj' back on track'.
Koliko smo puta radeci iste stvari ocekivali drugaciji rezultat i bili toliko ludi od toga, ali najbitnije od svega je da nismo odustali. barem ja nisam i jos sam dovoljno' luda' da vjerujem da ima lijepog, njeznog, vjernog, da ima nade da će me on jednog dana nazvat i rec, cuj, oprosti, pogrijesio sam, krivo shvatio.
Svatko ima svoju teoriju o nekomu i necemu , neko svoje jako vazno misljenje o tome sto je zabluda i ludost, al vjerujete mi sve je to
totalno nebitno za prezivljavanje i za vlastitu hrabrost i srcanost.
Zivite zivot punim plucima cause we only live once!!!
A
Post je objavljen 17.10.2016. u 15:34 sati.