Carobno, divno, neopisivo lijepo.
Znas ono kad nemas rijeci kojima bi opisao kako ti je lijepo bilo, toliko krasno da mozda cak to zelis zadrzat za sebe i ne podijelit jer ce onda nestat te carolije i ljepote koja ti se dogodila.
Pogotovo danas kad je ovako ruzan dan, trebas malo poticaja prezivjet tu tmurnost i dosadnost dana.
ah ta Venecija, tko je bio zna o cemu pricam.
Osjeca se miris Casanove, ples mocnih maski pod okriljem noci, pokoji prolazeci tat u sitne jutarnje sate i taj osjećaj povijesti kroz plutajuce gondole.
Divota…..
A tek otoci, Burano..najbolji, najljepši, najšareniji, najluđi, budi i golica maštu, daje snagu, poticaj, odluku, hrabrost..
I tako, sjedimo nas tri, uzivamo u caffe con latte i ne zelimo otic.
Zelimo ostat, sanjat, voljet na isti nacin kao i Burano.
Pitamo se……
Je li itko od nas zna, gdje je naše svitanje?
Hocemo li naci spas kad nas preplavi tisina?
Al moramo ic, brod nas ceka, taman da nam ostavi odgovor u zraku, negdje izmedu svega
Arrivederci!!!
Do nekog drugog vikenda draga Venecijo, dragi Burano…
A
Post je objavljen 10.10.2016. u 15:50 sati.