jesmo li ikada dovoljno spremni?
kada mislimo da možda jesmo, a što je to za što smo spremni?
trenutci kroz život, male i sitne stvari nas nevidljivo vode te nam pokazuju spremnost u punini.
je li doista trenutak za biti spreman i suociti se sa svime sto nam se stavlja pred nas kao plata za dvoje s brdom svega?!
mozda bismo radije odabrali vrecu necega, a ne platu, al nema tu biranja jer i kad smo mogli odabrat, prihvatili smo neke druge izazove.
jesmo li sretniji, jesmo pametniji...to ne mozemo znat..osjecamo se tako, uvijek smo blago napuhani i pametniji u odnosu na neke druge, ali smo isto tako i gluplji u odnosu na one na ciji se niov cesto znamo spustiti jer nas uvuku u svoje sitne svijetove.
ah, tko zna jel smo ikad spremni...radimo na spremnosti od kad znamo za se, a ona stara born ready..nisam sigurna da nije samo fraza.
znam rec, nista me vise ne moze iznenaditi..oooooooooo kako loše, koja glupa recenica...itekako mi se onda sprema nešto, neko veliko se iznenađenje iza brda valja.
umijeće života i jest življenje, svojstveno svakom ponaosob.. pa tako i ta čuvena spremnost na sve i svašta što nam život pruža.
spremna sam izgarat to je ono što sa sigurnošću znam i spremna sam obećat odanost i vjernost dokle god dišem i živim...
za drugo vjerpjatno nisam dovoljno spremna, samo hodam i učim, vjerujem i živim..
A
Post je objavljen 25.05.2017. u 15:38 sati.