sram

ponedjeljak, 18.07.2016.

A. se srami zbog njega, nedopustivo.
Odavno sam se prestala sramiti zbog sebe i svojih postupaka.
Davnih dana, nekada tamo, ni ne pamtim više.
Znam da je to možda i loše, al ja sam takva, blamaža je u opisu moje ličnosti i čisto pristojno ja s tim živim, dobro se nosim i čak ljudi sve to oko mene isto prihvaćaju (da ne prihvaćaju ne bi bili kraj mene).
Bilo je kojekakvih blamaža i sramota, od nekih neuspjelih uleta muškima do uzicavanja propusta negdje.
Ovi neuspjesi su uglavnom brzo zaboravljeni jer je skor na strani uspjeha uvijek bio veći. Na moju sreću.
Al ovo zbog čega se A. srami ne samo danas nego i zadnjih nekoliko godina nije A.i njezino ponašanje nego njegovo.
Da, dobro ste čuli, njegovo.
To je za poludit.
Prvo toga nisam uopće bila svijesna, ali što sam bliže bila odluci, moje se ticalo srama povećavalo.
Nema veze, preživjet ću kao i sve do sada
I gledam sada dok ovo pišem u velebni Velebit
I pjevam si
No more, no more i can stand it
Iliti nikada više jer ti se loše piše

A