razno, a prazno

vratila sam ti se bloge
jer nikako drugacije ne more...
pita moja frendica SarahBEeee jos davnog 4.10.2020. jel bum pisala ili samo voajerisala.
m-da, dobro pitanje. Koje ja tek vidim danas, 2.11.2020.
proslo je puno od mog zadnjeg bivanja ovdje, prebrzo nekako, a ovdje kao da je vrijeme stalo.
to je pozitivan dio svega, al ipak u tom pozitivnom dijelu, puno se toga dogodilo svima nama.
priču o Koviljki i njezinoj vladavini u 2020.godini ne bum ni spomenula.
vise od svega pogodio me potres. to je jutro za mene koja sam tada stanovala u Preradovicevoj bilo velika prekretnica za sve.
gotovo me ubilo u svakom dijelu života, a i fizicki.
preživjeli smo, sreca nasa, mir na Nebu djevojci kija nije... Ne ponovilo se.
Ah, živote... Nakon sto sam opet dosla kod mame u Novi Zagreb i pribrala se, prošlo je i ljeto i godisnji i neki lijepi trenutci i neki ružni, ali evo... Idemo dalje s odlukama i realizaciji istih pa kud puklo.
nema smisla očajavat, uzdignute glave pripreme za tratlon teku, trenira se jer je osobni i unutarnji psihijatar tako odredio, a njemu se ne moze reci ne.
Hahahah.
Ostajte mi ustrajni i dobri, volite sebe i svoje bliznje, a Koviljku ne puštajte na vrata.

Laku i mirnu noc zelim svima.