bye bye 2015.

četvrtak, 31.12.2015.

Za kraj ove godine želim samo reci, napokon sam shvatila da sam koliko toliko sposobna napisati blog i tako sam se prijavila tu gdje sad pisem . Za poticaj blogiranja bila je presudna jedna osoba i za to joj velika hvala, kapa do poda.
Skvadro, super ste, ja sam jos novorođenče u odnosu na vas, ali glad za pisanjem tinja, a 2016. Samo što nije stigla. Juhuuuu.
Stay cool
svima želim dobru inspiraciju te zdravu ruku i hladnu glavu

A

davati sebe

ponedjeljak, 28.12.2015.

zasto je to toliko tesko???
u biti je toliko jednostavno i spontano, ali ne, vjecno nailazimo na neke prepreke, ako ne kod sebe, onda kod drugih, da se dajemo nesebicno zauvijek.
davati sebe je nesto najljepse na svijetu, ispunjava nas necim tako lijepim i blagim, a u konacnici smo beskrajno sretni. barem je tako kod mene, a tako je malo potrebno..samo za taj osjecaj.
valjda se ljudi plase pojma 'dati sebe' i jos k tome zauvijek, a tek nesebicno, ijaooo, kao da smo ih zacarali. lakse je o tome sanjati i zivjeti sputano, zatvoreno i u okovima, nego pretrpjeti poraz, dajuci se..tako se to tumaci u sitnim porama umnog razvoja..
u biti je prica obrnuta jer porazom u sebedarju mi pobjeđujemo..probajte i isplatit ce vam se.
zivot je divan i budimo jednostavni u svemu, a pogotovo u malim sebedarjima..

A

davati sebe

zasto je to toliko tesko???
u biti je toliko jednostavno i spontano, ali ne, vjecno nailazimo na neke prepreke, ako ne kod sebe, onda kod drugih, da se dajemo nesebicno zauvijek.
davati sebe je nesto najljepse na svijetu, ispunjava nas necim tako lijepim i blagim, a u konacnici smo beskrajno sretni. barem je tako kod mene, a tako je malo potrebno..samo za taj osjecaj.
valjda se ljudi plase pojma 'dati sebe' i jos k tome zauvijek, a tek nesebicno, ijaooo, kao da smo ih zacarali. lakse je o tome sanjati i zivjeti sputano, zatvoreno i u okovima, nego pretrpjeti poraz, dajuci se..tako se to tumaci u sitnim porama umnog razvoja..
u biti je prica obrnuta jer porazom u sebedarju mi pobjeđujemo..probajte i isplatit ce vam se.
zivot je divan i budimo jednostavni u svemu, a pogotovo u malim sebedarjima..

A

kako je PEPPA PIG promijenila moj zivot

petak, 25.12.2015.

Haha, PEPPA PIG, oooo daaaaaa. Smijem se sada, a onda je to bila tragedija.
nema osobe koja barem jednom nije cula za peppu ili vidjela tu figuru simpaticne male svinje. Bila je hit i ostala do te mjere da sam se i ja u nju zaljubila. Na kraju krajeva ta mala obitelj svinja okrenula je sve, vise nista nije bilo isto. Moja prica nije neki spektakl, ali meni mnogo znaci jer je obiljezila pocetak nove mene.
Khm, u to vrijeme pred par godina, moje je dijete pratilo tu istu peppu intenzivno, a s obzirom da nisam pobornica dugotrajnog gledanja televizije i inih pomodarskih kutija, pokusala sam ju svesti na minimum. Uspjela sam unatoc cinjenici da je crtic turbo pozitivan i jako poucan. Onda se bumerang vratio u glavu i moje dijete je reklo, napravi mi muffine kakve radi peppina mama.
Puf, sok, ko, ja, ma neeee, samo ne ja..ne pecem kolace, pomagala sam mami uvijek, al nikada ja, nikako sama.
I eto, tada je krenulo, tako sam ja postala kvazi domacica, al ponosna kvazi i to sve zahvaljujuci toj maloj peppi.
Sretan vam Bozic dragi ljudi i zapjevajte si koju bozicnu, onak za srce i dusu.
Radujte se narodi, kad cujete glas...

A

koliko jos

utorak, 22.12.2015.

ljudsko srce nikad zadovoljno nije pa cak i onda kad postigne zadani cilj, kad dode do one ocekivane razine, koju samo ono zna.
koji je razlog tomu dokuciti ne mogu, al znam da se takav osjecaj može gledati i s jedne drukcije razine, s drugom bojom naocala, drugacijim srcem.
potrebno je malo dublje zaviriti, shvatiti sebe, upoznati se i prepoznati pa mozda ipak mozemo jednom biti na mjestu, sebe pohvaliti i krenuti uzdignute glave kroz nove avanture i prilike za nekim drugim JA.
Ima neka tajna veza...

A

koliko jos

ponedjeljak, 21.12.2015.

ljudsko srce nikad zadovoljno nije pa cak i onda kad postigne zadani cilj, kad dode do one ocekivane razine, koju samo ono zna.
koji je razlog tomu dokuciti ne mogu, al znam da se takav osjecaj može gledati i s jedne drukcije razine, s drugom bojom naocala, drugacijim srcem.
potrebno je malo dublje zaviriti, shvatiti sebe, upoznati se i prepoznati pa mozda ipak mozemo jednom biti na mjestu, sebe pohvaliti i krenuti uzdignute glave kroz nove avanture i prilike za nekim drugim JA.
Ima neka tajna veza...

A

tisina

četvrtak, 17.12.2015.

nesto neprocjenjivo.
sjedit u tisini doma svoga i spoznat o tisini mnogo toga novoga, nesto sto spoznala nikad dosad nisam, apsolutno fantasticno je tako se osjecat.
steta je samo da mi je toliko dugo trebalo, ali kazu, bolje ikad nego nikad.
probajte oslusnut tisinu, cekajte, cekajte, stanite, polako, pssssst.. Aha, zar nije divno.. Tako je malo ima oko nas i luksuz je pravi 5minuta biti sam sa sobom u tisini svojih misli.
ostajte dobro i uzivajte u nocnom spokoju.
Laku noc, ja moram poc
Jer sutra rano, opet moram doc

A

nadrkandusopcenitis

srijeda, 16.12.2015.

nevjerojatno kak je zivcanost zavladala u svim sferama zivota, ne samo na minutnoj fazi nego dnevna, tjedna, mjesecna, godisnja..ijaoooo da ti se smrznu sve kosti.
ljudi imaju sve krace fitilje, nitko vise nema smirenost, suzdrzanost, manire nekog sklada i finog ponasanja, postali smo pravi divljaci. mozda nismo postali nego smo takvi cijeli zivot, takvi po prirodi, a bonton nas je pokusao ugurat u neki obrazac koji bi zadovoljio formu.
bit ce da je tako iako se ja nadam da ce bit bolje, mora, jednom, nekad, negdje.
smirimo se, mozda upali ona stara udah izdah, prvo skoci pa reci hop..tko zna..trenirajmo, ja skupa s vama jer moj fitilj takoder zna biti kratak, al eto kad ne dogori ja sam sretna i ponosna na sebe. zalosno, al istinito.
ajde ajde, s malo dobre volje, osjecas se bolje
stay cool

A

Pjesma koja dusu dira..

ponedjeljak, 14.12.2015.

Ima ih na pretek, nazalost, a mozda i na nasu srecu, tko zna..
Cujes pjesmu i odmah, ijao, najezis se, produ te trnci, neki flashback te vrati u neka davnija vremena..
Khm da, ne znaci da su bila ljepsa, mozda su bila sretnija, mozda su bila sjetnija, a mozda smo jednostavno bili uvjereni u nesto sto nije..
Dugo vremena je hit bio 'jos i danas zamirise tresnja'..interni hit, naravno, al drzi to, vuce i dalje neke lijepe uspomene na srednjskolska vremena.
Oko Bozica je uvijek neka pjesma koja dusu takne, padnes kad ju cujes, al se dignes i sretan si jer si spoznao da jos nisi mrtav iznutra i da te jos uvijek golicaju stvari i da promisljas, kombiniras..u biti uzivas u svakom danu uz neku pjesmu koja dusu dira.
Da je dusa od papira..al nijeeeeeeeeeeeeeeee dragi moji ljudi

A

ljudi na putu..

četvrtak, 10.12.2015.

znam, da dugo me nekak nije bilo da izade iz mog pera koje slovo..khm da, promisljala sam o nekim stvarima i otkrila jednu zanimljivu stvar. Nije to spektakularno otkrice, molekularna biologije ili znanstvena fantastika, ali za mene je slatko, intimno i onak, dost vazno. Spoznaja je ta da me neki ljudi prate cijeli zivot kroz razna zivotna razdoblja i razne stvari..nasi su putevi tekli malo paralelno, malo su se krizali..sve u svemu, dobar je osjecaj znat da takvi ljudi postoje.
steta je jedino da je vremena tako malo da se mozemo i cesce vidjet, srest, popit kavu, otic se vozit s biciklom, otic van u kino, kazaliste..ma bilo gdje kao nekada..pod ovo nekada mislim, kad smo imali manje obaveza, kad je vrijeme sporije teklo, kad smo bili mladi, ludi, spontaniji..iako sam ja ostala donekle ista..
ne znam kaj se to promijenilo?!. opcenito, ljudi imaju sve manje vremena za druge, sve vise obaveza, stalno nekamo zurimo, letimo, a nismo nista pametniji ili bolji, samo vise toga propustamo iz dana u dan. nekako je ta cinjenica bas frustrirajuca, onda ne razmisljamo o njoj i kazemo si..ma daj okreni, taj ringispil u svojoj glavi.
hocemo li okretom uspjet vratit te ljude na svoj put, hoce li sami doc, hocemo li ih negdje srest..ne znam, tko zna, mozda jednom, nekad..za zive jos postoji sansa, ali one koji su nas napustili, nazalost vise nema te srece najvece..
da se ne bi bacili u depresiju ili neke bedove, samo veselo naprijed i ususret dragim ljudima ma gdje bili.
put putujem..

pobjeda vs. poraz

srijeda, 09.12.2015.

lijepo je cuti da si neciji idol, da si pun energije, da zracis, da si pozitivan, odvazan, da imas stav…o daaaaaa, svima nam to godi i svi zele barem nesto od navedenog.
razmisljam ovih dana o nekim ljudima, meni dragim, nije im lako, ne ide im, ne ide ih, los tajming u zivotu, period…ej ljudi pa kaj vam je, nema sazaljenja, ne oplakujte sami sebe, ok ne ide, da i???!!! necemo sad rezat zile, idemo dalje, okrenimo sve to lose u svoju korist, izadimo iz tog perioda kao pobjednici.
znam da zvuci tesko, cak mozda i nemoguce, al neprocjenjiv je okus pobjede kad sve nadvladamo
uvijek biram pobjedu, a zasto, zato jer je najlakse izgubit, najlakse se predat bez borbe, a svi znamo da bez bitke ne moze.
ustrajte i isplatiti ce vam se jer Netko to od gore vidi sve, a winner takes it all.
u boj i samo hrabro naprijed jer nema predaje!
A

daj se skubiciraj iliti vrijeme

utorak, 08.12.2015.

ne znam jel ste znali da se ćelava pjevačica još uvijek češlja na istu stranu, da, to vam je živa istina, svaki dan, dobar dan gospođo pevaljko, Sava još uvijek tiho teče, nekom je zadnje vece, nekom Drago pod prozore skreće, a nekom se glava okreće..
khm, ovaj naslov daj se skubiciraj, to kakti kazemo kad zelimo ispast pametni, a mislim da taj koji to govori bas i ne zna kaj bit to trebalo znacit, osim da je full pametan u tom trenutku..pa neka, nek se ljudi blamiraju i nek zive u neznanju da je tak i nek su sretni..jer sreca je..para puna vreca, iz lonca leca, ljubav postojeca..ja to skubiciraj nikad ne govorim, al danas eto..nekak je sjelo..
baš pricamo danas, 9.12.2015. je, ihaaaaaa, o vremenu, nekom ide sporo, nekom brzo, a veli M da u biti vrijeme uvijek isto teče, da je samo naša percepcija vremena ta koja mu daje oznaku nekad nešto negdje..mozda je i u pravu, al koga briga, srijedaaaaa je, vikend samo sto nije, dan za pjesmu, ples..znamo onu od otkosice (Vlatka pokos, ne), bube aus japan alias japanska buba, tak zgleda..kad ce taj petak, da primim metak..štima stara, sjedi 5, kao ti nam buš rekla kaj ćemo delat u petak.
Zemlja, Sunce, Mjesec guraju, onak ko starci, ko se oko koga šmajhla bute sami znali, učili smo to davno, al to je opća kultura, a ljudi nemaju blage, koga briga, vrijeme curi, pješčani sat prebacujemo s jedne na drugu stanu. Kad si mali nikak da iscuri, sad mi se čini da ni ne trepnem, a već ga okrećem. Pitala sam se dok sam bila mala pa kak taj pjesak unutra, kak je to netko stavio, jel se mučio..koja ideja..pješčani sat, nekad bitan, danas izložbeni primjerak na nekoj polici u nekom stanu, dućani, klincima igračka..e da, čak i mjerač vremena za pranje zubala, da ne velim gebisa, isa, sisa..ahahahaaaaa, urnebes.
Cini mi se da bu nas danas opet pucala smijalica..ma neka, život je lijep, DALEKI ISTOK je budan..prilagodi, odi modi da te vodi i tak, ne..moda, joj da pa to je fascinantno, kroz vrijeme, uf, kad pogledaš i moda hoda u korak s vremenom, a joooj, ko izmisli modu u vremenu, jao, mjao, mrnjao. Da, da, koji pojam, moda u vremenu. Zato se nekaj zove retro, metro itd. ovaj naziv metro, jok, nije vam to ono ispod zemlje gdje se ljudi voze, a ne ne, krivo ste mislili. Kak sam vas zeznula.
Dajte da vas sad pitam nekaj, al iskreno, nemojte lagat, ne ne, bolje stanite i razmislite, stop, mir, tišina, duboko udahnite i sad, ak si bute sad lagali znači da furate opasno krivi film, dakle, khm, uuum, koliko slobodnog vremena ostavljate za sebe, al baš ona da radite stvari s guštom i iz guštaaaaaaaaa. Ak niste ziher, imate dio današnjeg dana na rapolaganju pa cijelu subotu, nedjelju..ma kaj vam je, svaki dan vam je prilka da učinite nekaj za sebe.
E, da, onaj tip još uvijek tam ćubi na raskršću i čeka Godoa, ko zna zakaj on tam stoji da ga dočeka, vele da ko čeka, dočeka, al se načeka..ima nekaj i u tome…možda skužimo zakaj čekamo u banci, na kasi.uuu da..kod doktora, nekak najviše…pa da, možemo upoznat puno ljudi, doduše kojekakvih, al ajde trenkamo iskustvo po redovima, strpaljenje, bla bla, la la. Sve znate, been there, done that..tja..idem sad..odoh ja čekat nekog drugog, ne bum se furala na tip s ćoška.
Uživajteeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee
A

brze, vise, jace =izdrzljivost

danasnja misao se igrom slucaja poklopila s trčanjem, s maratonima, polumaratonima..o amom maratonu nema smisla pricat jer kog zanima zna gdje informacije moze pronac, nas frend Google cini cuda, al da se drzim teme i napomenem da sam i ja sudjelovala na spomenutim aktivnostima
znam da sad mislite, kaj je ovoj, hvali se tu i misli da je neka faca, ma neeee, nisam ja nikakva faca nego zelim rec poantu price koja se odnosi na temu. oduvijek nekak trcim od kad sam spoznala da trcanjem mogu ispucat sve lose, ko trci il je probao, zna o cemu pricam. dan po dan, mic po mic, postala sam izdrzljivija, mogu svasta jer masta radi svasta.
pitaju me ljudi, kak ti se da, njima se ne da, aha, ne da ti se, nisi tip za trcanje, nema toga sto ne mozemo, sve je u glavi. jel mi se ide trcat il bilo sto drugo radit, naravno da mi se ne ide svaki dan, da nisam uvijek raspolozena, al motivacija cini cuda, kad znam da cu vise postic, ako budem jaca, a k tome jos i brza. i tako su rezultati mojeg malog svemira uvijek sve bolji i za mene neprocjenjivi. ta snaga volje je nesto sto nam nitko ziv nemre uzet, samo je nase i na sebe smo ponosni do neba i sire.
s dobrim rezultatom uvijek podizemo sebe, postajemo face sami sebi i cool smo si. ima li iceg ljepseg od vlastitog postignuca. neka nas ovakav stav vodi kroz naporne tjedne, mjesece i godine, a pogotovo naporne ponedjeljke kojih se uzasavamo nakon dobrog vikenda, stoga
run baby run and never give up jer rekli su
nobody said it would be easy but nobody ever said it would be this hard
A

sitno

ponedjeljak, 07.12.2015.

jos je jedan vikend iza nas.. jesmo se odmorili, ucinili sve kaj smo zeljeli...iako nisam, dobro je, idemo dalje u nove radne i zivotne pobjede, bacimo pogled na sve i pozitivno plovimo uz moto zivot je prekratak za tugu.
A

Sv Nikola

subota, 05.12.2015.

Cini se tema totalno nezanimljiva, ali i nije jer zapravo me nesto zanima vezano za Mr Nic.
Prala sam maloprije sude, ma neeee uopce nije kasno i glupavo u subotnje vece umjesto nabacit odmorko, prat sude, al dobro, vratimo se prvobitnoj misli. Kroz to pranje kao i mnogo puta prije, shvatim da se vracam u dane djetinjstva i pocnem se pitat kada smo i zasto odnosno kako nas je zavela masa znalac da prestanemo vjerovat u te neke cudnovate i imaginarne likove!?
Pa zasto smo u toj nekoj dobi odrastanja ipak morali, zeljeli spoznat da oni ne postoje i kada je to zapravo bilo.
Ne sjecam se, ja stvarno ne znam zakaj i kada se to desilo, al voljela bih da to pozivi duze kod danasnje djece sto je apsolutno nemoguce.
Haha, nekada su neki vjerovali da rode donose djecu, a danas djeca ni ne znaju sto su to rode karikiram naravno, al nisam daleko od cinjenice da je to tako.
Stoga vas ostavljam u razmisljanju kada smo i zasto prestali vjerovat u te neke slatke stvari.

Sveti Niko svijetom seta trazi djecu dobru

A

svašta nešto

petak, 04.12.2015.

ajmeeeee nemate pojma koliko mi ide na zivce ta neka novo komponirana rijec, aha da, tja, nova je definitivno jer dok sam ja isla u skolu nikad nisam cula da se netko sluzio tom krilaticom koja oznacava nesto, a opet svasta. Grrrr.. Kaj je najbolje, jedna radio stanica konstantno koristi tu postapalicu, da ne velim postopalicu (kak znaju neki iz neznanja rec).
ima jos brdo takvih rijeci kojima ljudi zele ispast pametni, a ja ih pustam da budu jer mi je nekak neugodno za njih, onak sram me, znate kaj mislim ili? pa valjda ste i vi u zivotu dozivjeli taj neki blam za druge, haha, jao meni, jao, ijajao.
tak sam jednom davno bila u jednom drustvu gdje je doticni mladic, meni dobro znan, provalio da se ne zeli zanemarivat s necim, ne znam vise koja je to tema bila, bilo je stvarno davno, al to ne bum nikad zaboravila. Sad si ja onak mislim, cekaj cekaj jel sam ja to krivo cula, ma da ok, krivo sam cula iako nisam tip koji krivo cuje ili nekaj ne cuje, al čujete, desi se, ne, komunikacija je takva, zato se nekaj i zove pokvareni telefon, al o tome malo dalje tj. kasnije da nam bude jasnije jer kad je glasnije onda je masnije, haha. I tak onaj mladi gospon opet u konverzaciji pred nas 10 tak, ponovi rijec ZANEMARIVAT. ajme, ja skuzim da on ne kuzi kaj govori. Meni neugodno, jao, zemljo, otvori se, nema me vise, nisam tamo, propadam, a sjecanje ko da je bilo jucer. E sad, ja jos nisam ziher jel to treba rec ljudima ili ih pustit da se blamiraju?!? bas me zanima kaj vi mislite. onak cisto da vidim jel to i vi kuzite il sam to samo ja.
eh da, spomenula sam onaj pokvareni telefon, ides, kak je to tek super. Tu isto ima 100 prica i dogadaja koje sam dozivjela, al najjace od svega mi je kad takvom metodom dijaloga koji se pretvara u copor, dode do mene prica potpuno drugacija od one izvorne koju sam ja ispricala, a svi ti ljudi ne znaju da sam ja zacetnik tog neceg ili da ne velim svaceg neceg, haha.
Daaaaaa, moglo bi bit svaceg neceg, jeeeee, nova rijec. Zato vi obratite paznju, ako vec i niste na te ljudske blamove (novi sleng Word) i odlucite, reci ili pustiti ih u zabludi stoljeca.
Stay cool
A

tika taka

četvrtak, 03.12.2015.

aha znam kaj sad mislite, evo jos jedne koja ce imat nekaj pametno za rec o toj planetarno popularnoj igri, da, da, pogodili ste da se zove nogomet, football, Fussball ili kako vam drago i mozda ste cak pogodili tko igra shemu tika taka nogomet, al to ni pod razno nije tema ovog ovdje prostora.
mozda jednom i bude s obzirom da sam ja u tome kako god okrenes i gdje god se okrenes.
hm da, subota je, nije kasno, dobro, nije ni rano vece, taman da imate cajta sredit se i van ili pak obrnuto, pravac u krevet. Na vama je da sami prosudite koji ce odabir biti najbolji. Moj je trenutno takav da sam vec s pol noge tam negdi u snovima, nisam inace taj rani tip, al danas, nesto me brutalno slomi.
ne vjerujem da je to sustavno aktivno djelovanje po najmanje 15 sati dnevno uz brdo obveza, planova i kojekakvih ideja, ma neeee, kaj bi to bilo pa mi smo jace i od sudbine, nama nitko nista ne moze.. te MI smo zene, majke, bogme nismo kraljice jer su one prolazne, nego smo bozice. postojane smo, snazne kao laf, af af, cvrste kao stijena na koju se uvijek mozes oslonit i znas da kad to ucinis ne bus propal nego bus otvoril pifce za zifce i chill out baby, chillaj si, nemas kaj izgubit.
a kaj mi zene sve imamo za izgubit, e to je neki drugi par rukava, neka druga prica, nije ona o Vasi Ladackom da slucajno ne zalutate u tu story, to je cica mica gotova prica, al nije iz kafica..
laku noc i lijepe snove zelim, da ne velim, laku noc, buhe vas pikale cijelu noc, a moje vam dosle u pomoc. nastavak pjesmice znate, ne pa ga ne bum ni pisala jer je vec debeli zjev zjev....zzzzz