ljudi na putu..

četvrtak, 10.12.2015.

znam, da dugo me nekak nije bilo da izade iz mog pera koje slovo..khm da, promisljala sam o nekim stvarima i otkrila jednu zanimljivu stvar. Nije to spektakularno otkrice, molekularna biologije ili znanstvena fantastika, ali za mene je slatko, intimno i onak, dost vazno. Spoznaja je ta da me neki ljudi prate cijeli zivot kroz razna zivotna razdoblja i razne stvari..nasi su putevi tekli malo paralelno, malo su se krizali..sve u svemu, dobar je osjecaj znat da takvi ljudi postoje.
steta je jedino da je vremena tako malo da se mozemo i cesce vidjet, srest, popit kavu, otic se vozit s biciklom, otic van u kino, kazaliste..ma bilo gdje kao nekada..pod ovo nekada mislim, kad smo imali manje obaveza, kad je vrijeme sporije teklo, kad smo bili mladi, ludi, spontaniji..iako sam ja ostala donekle ista..
ne znam kaj se to promijenilo?!. opcenito, ljudi imaju sve manje vremena za druge, sve vise obaveza, stalno nekamo zurimo, letimo, a nismo nista pametniji ili bolji, samo vise toga propustamo iz dana u dan. nekako je ta cinjenica bas frustrirajuca, onda ne razmisljamo o njoj i kazemo si..ma daj okreni, taj ringispil u svojoj glavi.
hocemo li okretom uspjet vratit te ljude na svoj put, hoce li sami doc, hocemo li ih negdje srest..ne znam, tko zna, mozda jednom, nekad..za zive jos postoji sansa, ali one koji su nas napustili, nazalost vise nema te srece najvece..
da se ne bi bacili u depresiju ili neke bedove, samo veselo naprijed i ususret dragim ljudima ma gdje bili.
put putujem..