danasnja misao se igrom slucaja poklopila s trčanjem, s maratonima, polumaratonima..o amom maratonu nema smisla pricat jer kog zanima zna gdje informacije moze pronac, nas frend Google cini cuda, al da se drzim teme i napomenem da sam i ja sudjelovala na spomenutim aktivnostima
znam da sad mislite, kaj je ovoj, hvali se tu i misli da je neka faca, ma neeee, nisam ja nikakva faca nego zelim rec poantu price koja se odnosi na temu. oduvijek nekak trcim od kad sam spoznala da trcanjem mogu ispucat sve lose, ko trci il je probao, zna o cemu pricam. dan po dan, mic po mic, postala sam izdrzljivija, mogu svasta jer masta radi svasta.
pitaju me ljudi, kak ti se da, njima se ne da, aha, ne da ti se, nisi tip za trcanje, nema toga sto ne mozemo, sve je u glavi. jel mi se ide trcat il bilo sto drugo radit, naravno da mi se ne ide svaki dan, da nisam uvijek raspolozena, al motivacija cini cuda, kad znam da cu vise postic, ako budem jaca, a k tome jos i brza. i tako su rezultati mojeg malog svemira uvijek sve bolji i za mene neprocjenjivi. ta snaga volje je nesto sto nam nitko ziv nemre uzet, samo je nase i na sebe smo ponosni do neba i sire.
s dobrim rezultatom uvijek podizemo sebe, postajemo face sami sebi i cool smo si. ima li iceg ljepseg od vlastitog postignuca. neka nas ovakav stav vodi kroz naporne tjedne, mjesece i godine, a pogotovo naporne ponedjeljke kojih se uzasavamo nakon dobrog vikenda, stoga
run baby run and never give up jer rekli su
nobody said it would be easy but nobody ever said it would be this hard
A
Post je objavljen 08.12.2015. u 12:58 sati.