Nepoznati Zagreb

31.10.2012., srijeda

Dubravom kroz stoljeća

Nastavljam mini serijal o Dubravi postom o povijesti Dubrave koja je, ako gledamo samo centralni dio Dubrave, ono što se danas prvenstveno smatra srcem tog kvarta, vrlo kratka ... jer, još prije 1690 godina je tim krajem carevala hrastova šuma ... a kako se nekad umjesto imena "hrast" često koristio i naziv "dub", eto i izvora imena Dubrava. Dakle, nekad je na tome području bila šuma podosta slična onoj šumi koja i danas raste u zaleđu Sesveta ... no, povijest Dubrave je ipak zanimljivija zato što nju zapravo nose manja naselja koja su sad ajmo reć "sateliti" Dubrave, no nekad su bila sela sa svojim posebnim identitetom. Stoga, pogledajmo što se to tokom povijesti zbivalo na prostoru Dubrave!

Za početak nekoliko napomena: ovi podaci su preuzeti sa nezavisnog Dubravskog web portala, link je OVDJE, koji su najkompletniji koje sam uspio pronaći na webu i šire. Tu i tamo se nađe i još poneki podatak, no velika većina toga je, čini se, jednostavno iskopirana sa tog sajta jer se ponavljaju uvijek isti izrazi. Ja sam tekst skratio i preradio kako bi odgovarao formi mog bloga - puni tekst pogledajte ovdje!

Tekst sam želio ilustrirati izrezima starih karata dostupnih an webu ili u mojoj kućnoj zbirci, no kako je Dubrava tek sredinom prošlog stoljeća postala dio Zagreba (mitnica se zadržala na sadašnjem Dubravskom okretištu tramvaja sve do iza Drugog svjetskog rata) onda je ona u pravilu bila izostavljana sa planova grada. No, nešto se ipak pronašlo!



Područje Dubrave 1906. godine.


Dubrava 1929. godine.


Donja Dubrava

Kasnoantičko doba: Kod Šćitarjeva se razvijala rimska gradska naseobina Andautonija, a sjeverno od nje, u Trnavi Resničkoj, su pronađeni ostaci rimskih građevina. čini se da je tamo bilo odmorište uz raskršće rimskih cesta između kamenoloma u Črnoj vodi kod Markuševca i Andautonije te Podsuseda i Stenjevca prema krajevima istočno od Andautonije

Oko 7 st. : Propast Andautonije

Oko 10. st: Prva hrvatska naselja na tom području

Oko 13 st.: Područja su pod nadležnošću Gradeca, spominju se prva poznata naselja kao Čulinec, Resnička Trnava, Resnički Gaj, Retkovec.

1842.: Na do tada nenaseljenom području današnje Donje Dubrave koje je tad još bilo pod hrastovom šumom počinju se nastanjivati ljudi. Pri popisu stanovništva zabilježeno je 9 stanovnika u 3 kuće.

1862.: Posječena je šuma i zemlja je pretvorena u oranice i livade. Dio uz glavnu cestu (sadašnju ulicu Dubrava) kod potoka Štefanovca (vidi OVDJE!) i Trnave, se počinje naseljavati, no na prostoru sadašnje Donje Dubrave i nadalje nema pravog naselja. Tada je taj prostor pripadao općini Resnik, a tamo je bilo i sjedište župe te najbliža osnovna škola.

1937. Podižu se prve kuće, formira se i širi glavna cesta, gradi se željezničarsko naselje uz Slavonsku ulicu. Dovođenjem tramvaja do okretišta Dubrava počinje brže naseljavanje, istovremeno se gradi i naselje Dr. Ante Starčević uzduž Kapucinske ulice (nekada Ulica V zemaljske konferencije) o kojem sam već pisao OVDJE


Gornja Dubrava

U 13. i 14. st: Spominju se prva naselja: Čučerje (1201.), Oporovec (1217.), Branovec, Žugovec, Dankovec Jalševec (1328.), Miroševec, Novaki, Novoselec (1334.)

16. st: Prvo spominjanje Granešine

17.-18. st: Prvo spominjanje Medvedskog Brega, Slanovca i Trstenika

19. st: Administrativna podjela na općine Čučerje i Granešina

1869.: Na prostoru Gornje Dubrave je živjelo oko 3600 stanovnika

1931. :
Na tom prostoru je živjelo oko 6600 stanovnika. Te godine dolazi do velikog preokreta u životu Gornje Dubrave - ljubljanski industrijalac Rudo Hribar otkupljuje zemlju od tadašnjeg vlasnika (Kaptola) sa namjerom da ju isparcelira i proda građanstvu kao građevinsko zemljište. Parcelaciju je 1935. izvršio zagrebački inženjer Vladimir Janekovićeva (otud i popularno ime "Janekovićeva parcelacija") pa je time određen izgled najvećeg dijela nizinskog prostora Gornje Dubrave (između Ulice Dubrava, Šuškove, Oporovečke i Grižanske). Parcelaciju je pratila reklamna kampanja za podizanje novog naselja pod radnim nazivom "Dubravnik".
(zbog spomenute parcelacije je Gornja Dubrava dobila tako uredan tlocrt ulica za razliku od Donje Dubrave i rubnih naselja kod kojih nije provedena slična akcija širih razmjera)

1935. : Dolazi struja

1949. počinje gradnja Studentskog grada. Sagrađena je Pionirska željeznica između Dubrave (blizina sadašnjeg Centra Kulture) i Markuševečke Trnave.



Dubrava 1958. godine.


Za kraj, za one koji o Dubravi žele znati malo više sa sociološko-demografskog stanovišta, OVDJE se može naći znanstveni članak Ivane Crljenko objavljen u geografskom glasniku (broj 74/1, stranice 111-139, iz 2012. godine)pod naslovom "Utjecaj nekih sociogeografskih čimbenika na morfogenezu zagrebačke Dubrave".

Oznake: Dubrava povijest


- 09:41 - Komentari (6) - Isprintaj - #

28.10.2012., nedjelja

Dubravski vremeplov

Drage i dragi moji, već sam vam nekoliko puta spominjao kako mi je žao što zbog nestašice vremena ne stignem popratiti sva zanimljiva događanja koja se zbivaju u našem gradu ... a jedno od njih je bila i izložba o povijesti Dubrave, "Zagrebačka Dubrava, od pregrađa do grada", u Muzeju grada Zagreba koja je bila na uvidu građanstvu tokom proljeća i ljeta ove godine (vidi OVDJE!). Na izložbi sam bio, nešto sam i snimio i to ćete posve sigurno vidjeti u obliku posta vrlo skoro (iako, na žalost, 2-3 mjeseca prekasno da i sami odete na izložbu, ako ju već niste vidjeli), no prije toga bih vam želio ponuditi još jedan post na temu Dubrave za kojeg sam građu dobio putem maila od čitaoca bloga Marijana na čemu mu se od sveg srca zahvaljujem (Marijane, oprosti na podužem čekanju na objavu!)

O čemu se radi?
O šetnji po najzapadnijem dijelu Dubrave, onom oko sadašnjeg okretišta tramvaja, na kojem je nekad bila mitnica. Nekad je to bio glavni izlaz iz grada u smjeru istoka, mjesto na kojem se napuštao gradski teritorij i kretalo među šume i polja ... odnosno mjesto na kojem se ulazilo u grad, pregledavala roba, naplaćivao gradski "porez". Na toj je gradskoj granici, kao i na svakoj drugoj granici, cvao biznis svake vrste, pogotovo onaj ugostiteljsko-trgovački ... A kao što možemo vidjeti na priloženim fotkama načinjenim u doba drugog svjetskog rata, tako je zaista i bilo. Među tada prisutnih desetak kuća uz glavnu Dubravsku cestu prema Marijanovoj procjeni bilo je čak 5 krčmi, 3 mesnice, pekarna, 2 trgovine i tek jedna kuća bez komercijalne namjene!

Krenimo, dakle, u kratku šetnju tadašnjim, ali i sadašnjim ulazom u Dubravu!



Mjesto gdje se danas nalazi okretište Dubrava, nekad mitnica (kuća u kojoj je danas poslovnica Zagrebačke banke). Preneseno sa www.dubrava.hr


Ulaz u Dubravu - sjeverna strana danas. Snimio: Marijan


Danas je tu trgovina ... Snimio: Marijan.


... a nekad je tu bila krčma "Dubrava". Obratite pažnju na stari kamen krajputaš! Preneseno sa www.dubrava.hr

Pogledajmo nastavak ...


Pogledajmo ulaz u Dubravu danas, južna strana. Snimio: Marijan


... i nekad (sve fotke su snimljene negdje između 1942. i 1945.), fotka je snimljena sa mjesta ispred krčme "Dubrava". Preneseno sa www.dubrava.hr


Legenda slijedećih fotki! (označio Marijan)


Preneseno sa www.dubrava.hr


Zgrada 1, krčma "Bijeli jorgovan", je nestala. Po Marijanovu sudu prije nje je bile krčma "Dobroj kapljici" sa prethodne fotke. Slijedeća slika pokazuje zgradu 2 snimanu kasnije (vidi se otisak natpisa nad srednjim vratima koji je skinut), a slika iza nje je ista zgrada sada - nema promjene osim nove zgrade na mjestu prethodne krčme. Slika poslije nje je sadašnje stanje zgrade 3 (krčma "Dubrovnik").



Preneseno sa www.dubrava.hr


Snimio: Marijan


Snimio: Marijan


Slijedeća slika pokazuje zgradu 4. Po Marijanovu sudu tu je nekad bila krčma sa slike iza nje, u međuvremenu proširena. Zašto? Jer je to jedina zgrada i prije 50 godina koja je bila na padini sa ogradom (istina nešto drukčijom, ali stupovi ostaju), a drugi razlog je slika iza nje (vrh susjedne zgrade sa zadnje strane, zaklonjen na slici prije, ali se vidi lijevo na slici iza nje - u novije vrijeme između je napravljena nova zgrada tako da je nemoguće snimiti ju s prednje strane).



Današnje stanje - željeznarija. Snimio: Marijan


Stanje nekad: gostionica. Preneseno sa www.dubrava.hr


Dimnjak sada. Snimio: Marijan


Ovdje vidimo zgradu 5 (gostionica V...) te. pekarnu "Dubrava" - zgrada 6. Vidimo i sadašnje stanje pekarne i zgrade 7 (ode pekarna).



Pekara nekad. Preneseno sa www.dubrava.hr


Trgovina danas. Snimio: Vanja


Južna strana ulaza u Dubravu. Snimio: Marijan


I, krug je završen!

O samome ulazu u Dubravu bi se dalo još štošta reći ... prema navodima na izložbi, u blizini te lokacije je bilo i kupalište (nastalo kao "nusproizvod" obližnje pilane koaj je koristial vodu za svoj pogon) koje je, na žalost, bilo kratkoga vijeka i ubrzo nakon Drugog svjetskog rata je zatvoreno. Nije poznata točna lokacija kupališta, no Marijan nagađa da se nalazilo na samome početku Štefanovečke, na poziciji drvnoga poduzeća "jelen".

Mene je osobno taj ulaz u Dubravu uvijek podsjećao na nekakve "Western" gradove - jedna od točaka koje sam posjećivao početkom 90-tih je bila sada napuštena burekdžinica sa južne strane kuda sam se sklanjao za loša vremena dok sam čekao svoj autobus prema Dotrščini.

Ako krenemo dalje, sa lijeve strane se odvaja Konjščinska ulica koaj je svoje trenutke slave dočekala uz shopping bum u 90-tima. A nešto dalje, prije robne kuće NaMa, je čistina na kojoj je bio kiosk sa ćevapima (preteča poznatog Rubelj Grilla), a u pozadini je bila drvena baraka u kojoj je dugo godina djelovala Knjižnica Dubrava. I onda i sad je ta čistina bila mjesto kupnje drva, susreta prodavača, kupaca i pilara.

Kad krenemo dalje doći ćemo do robne kuće, nekada Name, a sada trgovine Lidla i partnera. Nekad je uz Namu tu bila i prodavaonica metalne i robe za kućanstvo "Inko" (vidi fotku dolje) koja je poslije mijenjala ime u "Željpoh" pa u "Ferimport" dok naposlijetku nije potpuno nestala.
A na zidu zgrade zapadno od Name, koji je upadao u oči svim putnicima u smjeru grada, mnogo se godina kočila reklama za Vegetu, u ono doba kad reklama nije bilo tako puno ta reklama mi je bila sinonim za Dubravu!



Pred Dubravskom Namom. Fotka Iz Marijanove foto arhive.


Ako krenemo još dalje, nailazi pojas nebodera koji su građeni negdje u 70-tima, a tamo je, sjeća se Marijan, bilo brdašce za sanjkanje i završavalo je na ogradi skladišta građevinskog materijala, a između Ljubijske i skladišta, u brdašce je bila ugrađena brijačnica.

... toliko za danas, ovo je početak priče o Dubravi koja će se protegnuti na još pokoji post, koliko ću već imati građe i tema. A tu prije svega molim vas, čitaoce, da se i vi prisjetite pokoje zanimljive priče (ili neke fotke iz vaše arhive ili obiteljskog albuma!) vezane uz taj kraj koja će pomoći upotpuniti ovaj Dubravski mozaik, napišite je u komentare ili ju pošaljite meni na mail (imate ga desno)!
Unaprijed vam hvala!
- 17:25 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Bijele koke s neba pale, još nam nisu grad zatrpale!

Prigodno! wink



Pogodite gdje je ovo! wink Snimio: Vanja

- 17:24 - Komentari (10) - Isprintaj - #

26.10.2012., petak

Zelene oaze u gradskom asfaltu



Prečko, pored Doma kulture. Snimio: Vanja


Vjerujem da vam je ova fotka bila dovoljna za opis tih malih oaza cestovnog zelenila koje me uvijek iznova razvesele! Njih ima po gradu puno više nego što uopće mislimo i siguran sam da ih i vi uočavate s vremena na vrijeme, no pokušajte baš s namjerom pogledati u tlo dok se šećete prema vašem poslu, školi, faksu .. sve ove fotke sam snimio u samo dva dana, na putu između kuće i posla (na žalost, za ove Trešnjevačke sam zaboravio zabilježiti točne lokacije :o( )!

Što mislite, jel bi bilo fora zasaditi/posijati tu i pokoji cvijet koji bi dodao još jednu novu šarenu dimenziju gradskim ulicama? wink



Uz Aninu ulicu u Rudešu. Snimio: Vanja


Zenička ulica u Rudešu. Snimio: Vanja


Trešnjevka, u blizini Mihovljanske. Snimio: Vanja


Trešnjevka, također u blizini Mihovljanske. Snimio: Vanja


Trešnjevka, u blizini Nehajske. Snimio: Vanja


Trešnjevka, u blizini Remize. Snimio: Vanja

Oznake: gradsko zelenilo


- 09:24 - Komentari (9) - Isprintaj - #

24.10.2012., srijeda

Tražeći put ka suncu ...

... eh, da je bar koji sat vremena za skoknuti na Sljeme i odmoriti oči na suncu umjesto gledati u ovo magleno sivilo!



Pogled od Arena trgovačkog centra prema Samoborskom gorju, snimljeno prije 10 dana. Snimio: Vanja

- 11:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #

22.10.2012., ponedjeljak

Avanturistički prilazi Kampusu na Borongaju



Jesen uz željezničke pragove ... Snimio: Vanja


U našem gradu nema puno područja koja su još uvijek prometno izolirana - obično uz glavne prometne tokove uvijek postoje i 2-3 pristupa "za znalce" kojima oni upućeniji izbjegavaju prometnu gužvu ili si pak skraćuju put od točke A do točke B. No, ako malo bolje pogledamo plan grada uočit ćemo veliko bijelo područje koje se pruža između Branimirove ulice i Borongajske odnosno njenog produžetka, ulice Vukomerec. Sa sjevera je neprobojna brana ranžirnog kolodvora Borongaj koji sad uglavnom neiskorišten stoji zarastao u grmlje, a odmah ispod njega je teren nekadašnjeg borongajskog aerodroma do kojega je područje također nekadašnje kasarne "Borongajke" u kojoj su mnogi, pa i ja, započeli svoj HV-ovski vojni staž. U međuvremenu je kasarna dijelom preuređena u sveučilišni Kampus i izgubila svoj nedodirljivi vojni izolirani status, no prometno je ona i dalje usredotočena isključivo na prilaze sa zapada (Borongaj), istoka (Trnava) i, odnedavna, sa juga (uz novosagrađeni trgovački centar City Center One East). No, po ta tri prometna prilaza prometuju samo dvije podosta marginalne autobusne linije, a tramvaja i željeznice nema niti na vidiku .. no, je li zaista tako?

Pogledajte ovaj isječak karte i uočite koliko je područje Kampusa u stvari blizu željezničkoj pruzi i ž.st. Trnava, a pješacima čak ni tramvaj u Dubravi nije tako daleko (o biciklistima da i ne govorim). Sigurno bi mnogim studentima koji žive uzduž prometne osi zapad-istok i željeznice pristup željeznicom bio puno brži i spretniji od zaobilazaka autobusom od Kvatrića ili pak Dubrave.



Isječak plana grada, izdanje "Školska knjiga", 1993. godina, bojama dopunio Vanja.


Jednog od dana prethodnoga tjedna sam krenuo sa klincima u istraživanje tražeći pogodan prilaz "kampusu" sa sjevera. Ishodišna točka nam je bila željeznička stanica Trnava koja je najbliža objektima Kampusa.

Za početak smo htjeli proći ulicama Trnave prema istoku i tu nam je prolaz omogućila tek Senjska ulica - od njenog završetka se pruža lijepa stazica kroz područja divljih vrtova koja nakon nekoliko stotina metara postaje sve uža (ali svejedno dobro vidljiva i bez opasnosti tipa koprive, kupine i slično) i vrluda kroz grmlje do susreta sa kolosijecima ranžirnog kolodvora. U neposrednoj blizini dobro vidljivog stupa za rasvjetu (jednog jedinog na tom dijelu kolodvora!) se kroz otvor u ogradi bivše kasarne odvaja dobro uhodana staza prema jugu. Nakon 100 metara staza izlazi iz grmlja na čistinu i vodi nas uz zarđale vojne instalacije do napuštene zgrade. Kod nje treba uočiti spust nalijevo niz stepenice postavljene uz rampu teretnog kolosijeka - spustite se niz njih, stazicom nastavite još 100 metara i već ste na asfaltnoj cesti unutar kompleksa Kampusa!



Pješačke ograde na ž.st. Trnava, takvih je u gradu sve manje i manje (jedina novopostavljena je kod trgovačkog centra City Center One East, no potpuno je bespotrebna jer je stavljena kod prijelaza teretnog kolosijeka koji je vrlo rijetko u upotrebi). Snimio: Vanja


Početak Baošićkog puta (znate li gdje se nalaze Baošići?) i neobičan podzid, vjerojatno namijenjen učvršćavanju izdignutog kolosijeka (vjerojatno radi utovara/istovara) ... usput, zna li netko kada je taj kolodvor građen? Po nekim detaljima (podzidi, stara rasvjeta ...) se može zaključiti da je to dosta star objekat, minimalno 50-tak godina. Snimio: Vanja


Stara lampa uz Baošićki put. Snimio: Vanja


Ulaz u područje vrtova na kraju Senjske ulice. Snimio: Vanja


Šarolikost vrtova u ranu jesen. Snimio: Vanja


Stigli smo i do prvih tračnica ... Snimio: Vanja


... koje se odavde nadalje račvaju u svim smjerovima. Snimio: Vanja


Prolaz u ogradi kroz koji treba proći prema Kampusu. Snimio: Vanja


Ostaci nekakvih cjevovoda (valjda gorivo?) unutar bivše kasarne. Snimio: Vanja


Napuštena zgrada kod koje treba skrenuti lijevo niz stepenice. Snimio: Vanja


Stepenice su nove i lijepe, dokaz da se o ovome putu ipak netko i brine! Snimio: Vanja


I, evo nas na početku odnosno kraju Kampusa!!! Snimio: Vanja


O samome Kampusu ne bih sad trošio riječi, posjetili smo ga u nedjelju kada je on bio potpuno miran i prazan, prošetali smo se po nekadašnjoj "pisti", terenu za postrojavanje vojnika, pozdravili kabinu stare Sljemenske žičare i stari željeznički signal postavljene ispred zgrade Prometnog fakulteta i krenuli nazad drugom varijantom.



"Jelačić plac" Kampusa, nekadašnja pista za postrojavanje jedinica. Nedjeljom je sad sablasno prazna. Snimio: Vanja


Željeznički signal za uspomenu ... Snimio: Vanja


... i kabina stare žičare - naravno, zagrebački plava! wink Snimio: Vanja


Početak je bio isti kao kod dolaska: glavnim prilazom do kraja, zatim stazicom ulijevo, uz stepenice na rampu kolosijeka, desno do rupe u ogradi i tada ne odmah desno prema vrtovima već samo ravno ugaženom stazom koja presijeca potpuno u grmlje zarasle kolosijeke Ranžirnog kolodvora (ima ih takvih bar 5-6!). izlazimo van kod duge kompozicije devastiranih vagona i kućice manevarskog radnika i tamo nastavljamo desno uz prugu makadamskom cestom prema ž.st. Trnava.



Krećemo nazad - cestom skoro do kraja ... Snimio: Vanja


Stazica prema već viđenim stepenicama se odvaja nešto prije kraja asfalta ... Snimio: Vanja


Ponovo smo na kolodvorskom dijelu, treba proći stazicom prema nezaraslom području. Snimio: Vanja


Pogled prema Borongaju i hrpama starih željezničkih pragova. Snimio: Vanja


Tračnice kao da su iznikle niotkuda .. tko zna koliko godina ovdje nije prošao niti jedan vlak??? Snimio: Vanja


Probili smo se kroz grmlje i stigli do starih vagona i dizalice i usput pogledali pravila rada sa njom. wink Snimio: Vanja


Ovako to izgleda na licu mjesta. Snimio: Vanja


Pogled unazad preko zaraštenih kolosijeka - prava džungla ispresijecama tračnicama! Snimio: Vanja


U "civilizaciji", kod kućice manevarskih radnika - ovdje treba desno uz kolosijek. Snimio: Vanja


Pogled niz nezaraštene kolosijeke ... Snimio: Vanja


Vlak koji je već davno izgubio svoj vozni red ... Snimio: Vanja


Vlakom u kokošinjac ... wink Snimio: Vanja


Pogled unazad, uz kućice koje vjerojatno nastavaju željezničari ili njihovi potomci. Snimio: Vanja


Koliko god tu nema prometa ovakva igra svejedno nije baš bezazlena ... Snimio: Vanja


Osluškujući zvukove vlakova koji ne dolaze ... Snimio: Vanja


Izlazimo van, već smo nadomak ž.st. Trnava. Snimio: Vanja


Stigli smo do željezničke stanice ovom asfaltnom cesticom! Snimio: Vanja


Sve u svemu, od željezničke stanice do Kampusa nam je trebalo tek malko više od desetak minuta ležernog hoda. Južna varijanta (Senjskom ulicom pa kroz vrtove) je nešto ljepša, dok je ona uz kolosijeke malko direktnija, no i jedna i druga su jednako preporučljive. Ipak, pozor: na tim dijelovima nema javne rasvjete tako da nije osobito uputno prolaziti tamo za mraka, a blato isto tako može biti problem, pogotovo za kiše i odmah nakon nje (nema tamo blata do koljena, no džonovi sigurno neće ostati čisti wink)

Oznake: KAmpus zagreb borongaj trnava


- 15:45 - Komentari (12) - Isprintaj - #

21.10.2012., nedjelja

Kada gornji katovi plaćaju pričuvu, a donji ne ... wink


Ulica braće Domany, Srednjaci. Snimio: Vanja
- 08:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

20.10.2012., subota

Tako zagrebački ... wink


Dječje igralište u Prečkom. Snimio: Vanja
- 07:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #

19.10.2012., petak

Zlatokosa


Tržnica Prečko. Snimio: Vanja

Oznake: preko


- 09:16 - Komentari (2) - Isprintaj - #

18.10.2012., četvrtak

25 godina sa planinama!

Ljudi, danas ću vas malo zabaviti jednom temom koja se dosad kroz moje postove provlačila tek rubno, a meni u stvari predstavlja puno više od usputne zabave ... a radi se o planinarenju. Naime, prije točno 25 godina i još koji dan, 10.10.1987. sam upisao svoj prvi izlet u tada novonabavljeni planinarski dnevnik!

Planinario sam ja i prije toga, no tek tu i tamo, rijetko, i najčešće u nečijoj tuđoj organizaciji ... no, tada, 1987., sam odlučio krenuti za svojim nosom, tamo kamo se meni sviđa i kud je meni zanimljivo. U tih 25 godina, od 1987. pa do danas, ispunio sam pune 4 bilježnice sa svojim zapisima o izletima, planinarskim žigovima i potpisima onih koji su sa mnom išli na izlete - jedna stranica za jedan izlet. I, do sada ih je bilo već čitavih 531! A od toga je najmanje 500 bilo u mojoj vlastitoj organizaciji, ponekad sam išao i sam, no najčešće u krugu obitelji, krugu prijatelja, nekad i u međunarodnom društvu ...

No, da vas ne davim više s time, za mene osobno je ovo velik jubilej i proslavit ću ga sa prijateljima iz planina, a za vas ću napraviti mali prigodni osvrt na vezu između dragog nam Zagreb-grada i planinarskih markacija odnosno puteva koji vode u jedinu nam zagrebačku planinu, Medvednicu.

Za razliku od recimo Slovenije, Austrije, Češke ... gdje su planinari mnogobrojni, gdje je planinarstvo "in" i gdje je to priznati stil života, dapače vrlo cijenjeni, kod nas je drukčije. Planinari nisu u ilegali, nipošto, no posve sigurno nisu nikad bili u žiži javnog interesa, osim kad se radi o nekoj od ekspedicija u daleke krajeve ili pak pothvatima Gorske službe spašavanja. I, shodno tome, i grad Zagreb živi u tom tonu, nema ništa protiv planinara, no isto tako im gotovo nimalo ni ne pomaže u recimo propagandi planinarstva ili informiranju turista o Medvednici. Ako dođete u TIC na Jelačić placu onda ćete o planinarskim stazama u i oko grada moći čuti tek rudimentarne činjenice, a planinarsku kartu Medvednice, koliko znam, nije moguće kupiti kod njih, a u većini drugih knjižara je već odavno rasprodana. Ukoliko želite krenuti na Medvednicu svak će vas uputiti na tramvaj broj 15, Dolje i Tunel, no tek rijetki će vam znati reći koju i o nekim drugim lijepim pristupima na Medvednicu, a o nekakvim javnim informacijama u gradu možete tek sanjati.

Za razliku od nas, većina mjesta u Sloveniji (Ljubljana ne, no većina ostalih) i Austriji (Beč i Graz ih nemaju, ali ima većina ostalih) na nekom od centralnih mjesta, najčešće na željezničkoj stanici, ima putokaze koji ukazuju na glavne planinarske staze u okolici grada, a često se nađe i poneki informativni pano (kod nas takvo što ima jedino Skrad, ako se ne varam). U Zagrebu ne postoji takvo mjesto iako ja smatram da bi bilo dobro da postoji - o mjestu bi se dalo razgovarati, no možda bi neka lokacija tipa ulaza u Maksimir i/ili početak Dubravkina puta (gdje i počinje jedna od markacija) bila sasvim OK.

U Češkoj je pak mreža markiranih puteva vrlo gusta i nije ograničena samo na planine, oni su označeni i na svojim dionicama kroz gradove, a centralno mjesto sa svim relevantnim podacima i putokazima je najčešće neki od središnjih gradskih parkova - pogledajte malo niže na fotkama primjere Piseka, grada u južnoj Češkoj, gdje se putokazi nalaze u gradskom parku, ili pak Znojma, gradića u zapadnoj Moravskoj, gdje su putokazi kod tvrđave, na rubu parka ispod gradskih zidina.

Ako niste znali, planinarske markacije ne podliježu nekom svjetskom standardu, već svaka zemlja ima neka svoja pravila koja su obično formirana još davno. Kod nas je u upotrebi tzv. Knafeljčeva markacija (nazvana po Alpjzu Knafelcu (1859.-1937.), slovenskom planinaru i propagatoru planinarstva koji ju je prvi počeo sustavno upotrebljavati), crveni krug ispunjen bijelom bojom, odnosno dvije crvene linije između kojih je bijela linija. Takve markacije su u upotrebi i u susjednim nam bivšim jugoslavenskim republikama - Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, dijelom i Srbiji, te Makedoniji, a može ih se naći i u gorama istočne Italije.



Planinarska markacija u Dotrščini. Snimio: Vanja


Početak markirane staze broj 59 za Hunjku na ulazu u Dotrščinu. Snimio: Vanja


Početak planinarske staze broj 12 kod Dubravkina puta. Snimio: vanja


Za razliku od nas, u susjednim srednjoevropskim zemljama, Austriji, Mađarskoj, Češkoj i Slovačkoj, a i u Njemačkoj, u upotrebi su višebojne markacije koje se upotrebljavaju po pravilu "jedna boja = jedna staza" (kod nas se staze označuju obrojčavanjem, označavanjem brojkama). Pogledajte ovih nekoliko primjera za ilustraciju!



Putokazne table u Austriji (Niederoesterreich), nova, žuta, i starija, bijela. Snimio: Vanja


Niz pješačkih putokaza u glavnom gradskom parku u Piseku (Češka). Snimio: Vanja


Niz pješačkih putokaza u centru Znojma (Češka). Snimio: Vanja


Oznake za pješačke puteve u Znojmu. Snimio: Vanja


Markacija u Znojmu. Snimio: Vanja


Markacijski "semafor" u Znojmu. Snimio: Vanja


Putokazna tabla za Stepinčev put koji je markiran neplaninarskim markacijama (u obliku križa, kao na putokaznoj ploči), no, na žalost, putokazne table su ne baš primjerenog izgleda za njihovu namjenu - po izgledu i veličini bi bile prikladnije za autoput. wink
Tuškanac. Snimio: Vanja


A sad je red za jednu zanimljivu temu - znate li koliko ima markiranih gradskih prilaza Medvednici?

Ne? wink

Ajmo ih pobrojati, od zapada prema istoku!

- Podsused (od Podsusedskog trga, posljednja stanica ZET-ove linije 122/123): planinarskom stazom broj 1 (označenom još i slovom "M" kao kraticom Planinarskog puta Medvednicom) preko starog grada Susedgrada do Kamenih svatova (3h)
Prvi dio staze, preko ruševina starog grada Susedgrada pa sve do platoa vrha Meglenjaka, je lijep, no nakon toga ... zaboravite na tu stazu ako pada kiša ili je padala 5-10 dana prije vašeg dolaska jer blato na njoj zna biti nevjerojatno!

- Bizek (od posljednje autobusne stanice linije 131): planinarskom stazom broj 2 preko kamenoloma Bizek za Kamene svatove (2h 30min, od kamenoloma stazom broj 1) odnosno planinarski dom na Glavici (1h)
Za put prema Kamenim svatovima vrijedi sve već rečeno za prijašnji put - ne kretati u slučaju blata. Staza prema Glavici je lijepa i lagana, pravo šetalište, i vrlo preporučljiva, pogotovo za zimske dane, jer je izložena suncu i zaštićena od sjevernog vjetra.

- Gornji Stenjevec (od posljednje autobusne stanice linije 124): Planinarskom stazom broj 3 preko špilje Veternice za planinarski dom na Glavici (1h). Postoji i pristup planinarskom stazom broj 8 od pretposljednje stanice također prema Glavici (1h 30min)!
Staza za Veternicu je poslije kiše također katastrofalno blatna, no ova druga, grebenom brijega, je bolja i ljepša, ali preko ljeta zna biti zarasla kupinama i koprivama u gornjem dijelu.

- Gornje Vrapče (od pretposljednje autobusne stanice linije 125): Planinarskom stazom broj 5 preko izvora Družinec ka planinarskom domu na Glavici (1h). Od istog mjesta se može i stazom broj 4 prema planinarskom domu "Risnjak" uz slap Sopot (3h) odnosno stazom broj 54 preko Šokota (2h 30 min) ili stazom broj 10 preko Zavurta (2h 50min).
Ove vrapčanske pristupe ne poznajem tako dobro, no izvor Družinec i pripadajući mu slapić su zanimljiva i nedovoljno poznata mjesta Medvednice - pogledajte OVDJE moj post iz 2009. godine!!

- Mikulići (od posljednje autobusne stanice linije 127): planinarskom stazom broj 9 za planinarski dom "Risnjak" (2h)
Klasični i najkraći pristup domu na Risnjaku - u donjem dijelu se može naći i pokoji kesten, a u okolici ima i nekoliko zanimljivih pokrajnjih stazica koje uglavnom poznaju samo "lokalci". Preporučljivo, pogotovo za kratke dane!

- Lukšići (od posljednje autobusne stanice linije 128): planinarskom stazom broj 50 za planinarske domove "Risnjak" i "Grafičar" (2h)
Meni je ovo jedan od najdražih pristupa središnjem dijelu Medvednice - lijepa grebenska staza, uglavnom mirna, rijetko se na njoj sretne planinar. Ušće potoka nedugo nakon početka staze u Lukšićima je lijepo utočište od ljetne vrućine!

- Dubravkin put/Šestine: Preko Šestina i Kraljičinog zdenca stazom broj 11 za planinarski dom "Grafičar" (od Šestina se odvaja još jedna varijanta preko Medvedgrada za sam vrh Sljeme, staza broj 11) (2h 30min), dok je poznata staza do Kraljičinog zdenca označena brojem 13. Do Šestina je moguće doći autobusnom linijom broj 102.
O stazi do Kraljičinog zdenca valjda već svi sve znaju, no istočnija varijanta, "Put prvog pohoda HPD-a", je još ljepša, samotnija i posjeduje određeni "visokoplaninski" duh kojeg je teško naći u drugim dijelovima Medvednice.

- Gračani/Dolje: od pretposljednje i posljednje tramvajske stanice linije 15 se odvaja nekoliko staza prema Sljemenu te planinarskim domovima "Runolist", "Puntijarka" i skloništu na Hunjki, dužina hoda je za sve njih oko 2h ("Liječnička staza" preko Brestovca za Sljeme, broj 55, zatim spojna staza ka Leustekovom putu pored srednjeg stupa stare žičare, pa Leustekov put ka vrhu Sljemena, staza broj 14 odnosno spojni put od Dolja i tunela, staza broj 17. Uz njih su tu još staze 18 i 19 za Puntijarku i Hunjku)
Klasične staze sa stotinama kombinacija, najviše ih koristim zimi - recimo za uspon na polnoćku na Sljemenu!

- od tramvajske stanice Ravnice (linije 4,7,11,12): Preko Dotrščine, Bačuna i Njivica za planinarski dom "Puntijarka" i "Hunjka" (u novije vrijeme se markacija na dijelu od Maksimirske ceste do Dotrščine više ne održava, tek od Dotrščine počinje prava staza, no markacije su još vidljive i u donjem dijelu, od Ravnica). Kroz Dotrščinu vas do Bačuna vodi staza broj 59, a dalje za Hunjku i Puntijarku do Njivica staza broj 20.
Za pristup toj stazi se može koristiti autobusna linija 233 Mihaljevac-Markuševec.
Sve su to lijepe i mirne staze, oko Bačuna se može naći i pokoji kesten!

- Markuševec (od posljednje autobusne stanice linija 233 odnosno 205): Planinarskom stazom broj 22 direktno za Hunjku, a do nje se može doći preko vrha Jelovca i stazom broj 71.
Sve su to zgodne staze, iako nešto duže od klasičnih pristupa. Jelovac je vrlo simpatično mjesto na kojem, usprkos imenu, ne rastu jele već hrastovi!

- Bidrovec/Vidovec (od posljednje autobusne stanice linije 205 u Bidrovcu odnosno linije 208 u Vidovcu): Planinarskom stazom broj 23 za Hunjku (2h) odnosno stazama broj 24 i 25 za Gorščicu (2h) te stazom broj 27 za Dom na Lipi (2h 30min) uz kapelicu Marije Snježne.
Greben iz Vidovca preko Pečovja za Gorščicu je jedan od najljepših kutaka Medvednice, a pogled sa stijena Pečovja jedan od najljepših na cijeloj planini! Staza za Lipu prolazi pak pored vrha Stražnjeca koji je isto (bio) lijepo mjesto - navodno je sad devastiran pretjeranom sječom, ali u to se nisam još sam uvjerio.

- Čučerje (od posljednje autobusne stanice linije 209): Planinarskom stazom broj 28 za Dom na Lipi preko Mačjeg kamena (postoji nekoliko varijanti, sve su oko 2h) odnosno stazom broj 29 uz kapelicu Marije Snježne (2h 30 min)
Pristupi preko Mačjeg kamena su mi uvijek bili sinonim za odlazak na Lipu - posebno mi je lijep prvi dio staze kad prolazi kroz voćnjake i livade, dok je onaj drugi, preko kamena, strm i uvijek jedva čekam da završi! wink

- Sesvete (od posljednje autobusne stanice linije 212): Planinarskom stazom broj 58 za Goranec i Dom na Lipi (4h 30 min)
Manje poznata dimenzija Medvednice i njenih obronaka! Preporučljivo!

- Vugrovec (od autobusne stanice linije 261 za Goranec): Planinarskom stazom broj 1 za Dom na Lipi
Lijepa staza kroz i uz vinograde i voćnjake sa lijepim detaljima koji podsjećaju na primorske planine, osobito oko vrha Krč - idealno za zimski posjet!

- Planina Gornja (od posljednje autobusne stanice linije 263): Planinarskom stazom broj 28 za Dom na Lipi (1h 30 min)
Ovdje već duuugo nisam prošao!

- Planina Donja (od posljednje autobusne stanice linije 262): Planinarskom stazom broj 31 za Dom na Lipi (1h)
Najkraći prilaz domu na Lipi - strmo i ne osobito zanimljivo, no zato vrlo brzo!

- Blaguša (od posljednje autobusne stanice linije 270): Planinarskom stazom broj 60 odnosno 61 za planinarski dom na Grohotu. (1h 30min)
Meni osobno manje interesantan pristup kroz šumu i bez nekih posebnih obilježja.

Pravih "gradskih" markacija nema puno, onih koja započinju baš iz samog urbanog dijela: Podsused, Dubravkin put, Maksimir, Sesvete ... i sve one započinju vrlo skromno, tek natpisom na stablu. Šteta, jer su baš ta mjesta dušu dala za više informacija - dobra primjer je ipak Podsused gdje je lokalna udruga u sklopu popularizacije svog kvarta stavila lijepu informativnu tablu na glavnom kvartovskom trgu gdje se spominje i planinarska staza prema Susedgradu i dalje.

Iako je u zadnje vrijeme tendencija da se planinarskim markacijama označuju samo planinarski putevi (dakle, ne i oni koji vode nizinama i prema neplaninarskim ciljevima) smatram da bi jedna dobra ideja za popularizaciju planinarstva, ali i popularizaciju kretanja i upoznavanja nepoznatih dijelova našeg grada (a znate da mi je ta tema uvijek interesantna wink) bila označavanje turističke obilaznice našeg grada. Pri tome mislim na stazu koja bi npr. radila krug oko grada povezujući zanimljivosti koje se nalaze u rubnim predjelima, a koje su povezane pješačkim stazama izvan prometnica. Kao ideja to bi moglo izgledati ovako:
Druga varijanta bi bila recimo put kojim bi se od jelačić placa ili npr. Save stizalo do Sljemena, dijelom koristeći postojeće označene planinarske staze, a kroz grad koristeći zanimljive prilaze manje prometnim ulicama odnosno prolazima (uzor bi bile češke markacije).

Evo primjera za krug oko grada: Od Podsuseda stazom prema Kamenim svatovima, dalje na Glavicu, pa za domove "Risnjak", "Grafičar", vrh Sljemena kao najviši vrh zagrebačkog teritorija, "Puntijarka", "Hunjka", lugarnica na Gorščici, dom na Lipi, Vugrovec, Sesvete, stazama prema savskom nasipu, zatim nasipom uzvodno uz Žitnjak, Trnje, Jarun, Prečko sve do Podsuseda. Znam, nisam tu istaknuo ništa neviđeno ...no, kad bi se uz to štampao nekakav vodič i karta, postavile zanimljive informativne table i sve to upakiralo u zanimljiv "celofan" ponude, mislim da bi to bilo interesantno i zapaženo.

Što vi mislite?

Oznake: Medvednica planinarstvo markacije


- 11:57 - Komentari (8) - Isprintaj - #

17.10.2012., srijeda

Izlaz u slučaju nužde


Parkiralište trgovačkog centra "Arena" u Laništu. Snimio: Vanja
- 10:46 - Komentari (2) - Isprintaj - #

16.10.2012., utorak

Stalni postav Muzeja ulične umjetnosti (MUU) u Sigetu

Znate kaj?

Baš me žalosti kad se u gradu dešava puno zanimljivih stvari koje zavređuju moju (i vašu) pozorbnost, a ja ih ne stignem popratiti odgovarajućim postom. Nekad jednostavno nemam vremena otići na to neko zanimljivo mjesto X i pogledati o čemu se radi, psolikati ga, upoznati ljude koji su možda napravili neku super stvar. Nekad imam vremena za posjet, no nemam vremena lijepo posložiti dojmove i fotke u post pa onda i jedno i drugo pomalo "trune" u mojoj glavi i nekom podjeljku mog računala ... eto, baš to ne volim.

No, kaj se može, djelujem u granicama svojih mogućnosti i povremeno vam izađem sa nekim postom koji je u stvari trebao biti napisan mjesec, dva ili tri prije.

E, upravo je takav slučaj i danas.

Prije malo više od mjesec dana Muzej ulične umjetnosti (MUU) je organizirao novu akciju. MUU vam je poznat po već legendarnoj akciji oslikavanja Zida u Branimirovoj prije dvije godine, a lani su isto u njihovoj režiji oslikavani neki zidovi u Dugavama, dok je ove godine na red došao Siget.

Cijela akcija se odigrala između 06. i 09.09.2012., a letak događanja možete pogledati ovdje:



Pregled, gdje je što! (letak događanja)


I, obzirom da takva "street art" događanja na sreću ostavljaju iza sebe trajne rezultate (kao što lijepo kaže zaglavlje web stranice MUU-a: "Address: your town, Working hours: 0-24, 7/365, Curators: every one of you") onda ih u svakom trenutku i vi možete pogledati na lokacijama naznačenim na letkiću. Ako vas zanimaju detalji kako je protekla akcija, pogledajte OVDJE Facebook stranicu MUU-a, a OVDJE album na njihovoj Facebook stranici.

Pogledajte si i vrlo dobar filmić složen tim povodom:





A na kraju pogledajte i moju kolekciju fotki snimljenih pred cca 3 tjedna! wink



U pozadini Super Andrija. Snimio: Vanja


Autor: Malarky. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Autor: NinjaTiger. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Autor: Pekmezmed. Snimio: Vanja


Autori: EnaEmaEma i SretanBor. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Autor: ESH. Snimio: Vanja


Meni nepoznat autor. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja
- 15:32 - Komentari (9) - Isprintaj - #

15.10.2012., ponedjeljak

Pimp My Pump "pimpa" i dalje!

Drage i dragi moji, već vas dugo nisam izvještavao o aktivnostima PimpMyPump-ovaca, no to ne znači da su oni sjedili skrštenih ruku ... neki od ljetnih uradaka (za jednoga sam ih čak uhvatio "na djelu" u kasni popodnevni sat!) uključuju i ova dva mala trešnjevačka remek-djela, posvete Mondrianu i Floydima!
Svaka čast!!!



"Francek" na ćošku Trakošćanske i Kranjčevićeve. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Posve slučajan susret ... Snimio: Vanja


Na uglu Nove ceste i Richtmanove. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: železni francek pimp my pump trešnjevka


- 23:58 - Komentari (3) - Isprintaj - #

11.10.2012., četvrtak

Auto iz ničega


Nova cesta. Snimio: Vanja

Ljudi, odoh ja na put, do čitanja za 4 dana, ugodan vam vikend!
- 14:26 - Komentari (2) - Isprintaj - #

10.10.2012., srijeda

Kako se bicikli parkiraju u Grazu?

Nama Zagrepčanima je Beč uvijek bio tiha patnja - veliki grad, pun povijesnih lokacija, događaja, ljudi, pun ugođaja, grad u kojem većina toga što odlikuje jedan grad funkcionira kao urica, grad u koji se uvijek rado odlazi i o kojem se priča sa strahopoštovanjem ... definitivno je to grad sa kojim se Zagreb teško može uspoređivati u bilo kojem smislu.

No, Graz ... sa njim je već druga priča. Nekad nam je i on bio daleki uzor sa svojim dućanima, uvijek friško pofarbanim fasadama, Uhrturmom ... no, Graz je ipak manji od Zagreba, nije ni glavni grad ... to je već grad s kojim se možemo gledati na istoj razini, kojem smijemo naći i pokoju zamjerku (za razliku od Beča koji je nedodirljiv wink).

Vjerojatno ste već primijetili kako me uvijek iznova veseli provesti koji dan na biciklu u Grazu. I kad mi se proteklu subotu (još uvijek lijepu, sunčanu i toplu) pružila prilika da skoknem do njega, odmah sam ju iskoristio! A kako bih vam grad pokazao iz još jedog kuta odlučio sam se provesti njime sa željom da vas izvijestim kako "graceri" parkiraju svoje bicikle pa da to usporedimo sa našim zagrebačkim običajima koje smo, jelte, pogledali prije 8 dana OVDJE na ovom blogu.

(ovog puta vas neću zamarati sa pričama o biciklističkim stazama, trasiranju, zanimljivim rješenjima - takve priče možete naći u mojim prijašnjim postovima veanim uz tretman biciklista u Grazu, OVDJE i OVDJE)

Prije svega, ajmo malo o nekim generalnim podacima ... prema nekim navodima otprije godinu dana, u Grazu se biciklom svakodnevno vozi cca 25% stanovništva (mislim da je u Zagrebu jedno 3-4, jel tako?), Na biciklu je i staro i mlado, otmjeno i ofucano, business i casual ... Možda će vas zanimati podatak da se po mome opažanju u Zagrebu više ljudi vozi sa kacigama nego u Grazu, a to je primjetno ne samo kod odraslih nego i kod djece - u Grazu uopće nije uobičajeno vidjeti malog biciklista sa kacigom, za razliku od nas gdje je to već pomalo postalo pravilo (barem kod manje djece).

Zatim, biciklisti su u Grazu nešto discipliniraniji nego u Zagrebu (vrlo rijetko se ulica prelazi za crvenog svjetla semafora, čak i kad je prazna), a, zanimljiv podatak, kod zaključavanja koriste gotovo isključivo sajle, dok U-lock nisam vidio niti jedan jedini!!! Za primijetiti je da neki ljudi ostavljaju bicikle čak i nezaključane, no takvi su ipak u manjini. Isto tako, uglavnom se voze jeftiniji bicikli - stvarno skupuh "mrcina" sam vidio relativno malo.

A sad o parkiranju ... obilazak grada sam započeo parkiranjem kod Ikee. Tamo je parking za bicikle dosta sličan onima kod nas - osrednji. Kod drugog ulaza je situacija čak i gora nego kod nas, imaju jedva upotrebljive betonske utore kakvih se nekad može naći i kod nas (primjer: ispred knjižnice Kustošija), no, makar su im dodali ringove za zaključavanje, bez toga bi to bio potpuni promašaj (a i ovako je, vidite da se tamo nitko ne veže).



Ikea, parkiralište prvo, upotrebljivo. Snimio: Vanja


Ikea, parkiralište drugo, jedva upotrebljivo. Snimio: Vanja


Vrlo dobro mjesto za parkiranje - poslovna zgrada u Eggenbergerstrasse (kod kolodvora). Snimio: Vanja


Također dobro parkiralište u blizini kolodvora - početak Annenstrasse. Snimio: Vanja


Jedno od najvećih parkirališta u blizini centra - Murgasse. Snimio: Vanja


Do spirale za vezanje bicikla je teško doći - Murgasse. Snimio: Vanja


U gradu je pak mješavina - malo je onakvih spiralnih "štendera" kakvi se često viđaju i kod nas (primjer: parkiralište uz Muru kod Murgasse), no ima dosta parkirališta koja imaju one za Beč tako tipične štange i koje se meni čine kao najbolji izlaz za problem parkiranja. Stabilno, lako za zavezati, jednostavno.

Na nekim ključnim mjestima (željezničke stanice Graz-Puntigam, Graz-Wetzelsdorf) je počelo postavljanje ormarića za bicikle po uzoru na Nizozemsku. Osim što izgledaju lijepo i novo teško mi je bilo što drugo reći o njima (koliko su praktični, koliko su u upotrebi, koliko koštaju ...).



"Kućica" za bicikle, željeznička stanica Graz-Wetzelsdorf. Snimio: Vanja


Sandučići za bicikle - prometni čvor Graz Puntigam. Snimio: Vanja


Uz sandučiće tu je i dovoljno klasičnih mjesta za parkiranje bicikala. Snimio: Vanja


Još jedan dodatak ovoj priči o parkiranju - u samome najstrožem središtu grada, njegovim najprometnijim ulicama (npr. Herrengasse, tipa naše Ilice) sam vidio vrlo malo biciklista u vožnji i još manje "divlje" privezanih bicikala. Tražio sam neki znak zabrane vožnje biciklima po pješačkoj zoni (neke manje prometne pješačke ulice imaju znak dozvole prometa biciklima brzinom koraka), no nisam ga našao. rekao bih da je situacije slična bečkoj gdje je po čuvenoj Kaertnerstrasse vožnja biciklom zabranjena, dok je u nekim drugim pješačkim ulicama ona dozvoljena.



Moj najomiljeniji partner za vezanje - debela praktična štanga (Freiheitsplatz). Snimio: Vanja


U jednom od centralnih gradskih dvorišta - štanga sa strane je došla kao naručena (Sporgasse). Snimio: Vanja


Za ovu biciklističku stazu ne treba čak ni boju trošiti kad je već tako lijepo određuju tramvajska tračnice (šireg kolosijeka nego naše u Zagrebu) (Gleisdorfergasse). Snimio: Vanja


Pozdrav svima sa bicikla (Koeflachergasse)! Snimio: Vanja


Kraj biciklističke staze (na dječjem poligonu u Stadtparku). Snimio: Vanja


Za kraj: "Veselje i raspoloženje umjesto reda i poretka", Enggasse, u centru grada. Snimio: Vanja

Oznake: bicikl graz parkiranje


- 15:22 - Komentari (3) - Isprintaj - #

09.10.2012., utorak

18 (plavi 9 puta 2)


"Stara" Trešnjevka, Slavetićka ulica. Snimio: Vanja
- 14:20 - Komentari (2) - Isprintaj - #

07.10.2012., nedjelja

Za svaki dan u tjednu jedne? wink



Trnsko. Snimio: Vanja

Oznake: veš


- 23:10 - Komentari (6) - Isprintaj - #

06.10.2012., subota

Ako vam se čini da jedan ključ ne osigurava sigurnost ...

.. onda si ovako ugradite i stupiće s ključem pa će vam auto biti pod paskom 4 ključa! wink



Kostelska ulica. Snimio: Vanja
- 09:38 - Komentari (3) - Isprintaj - #

05.10.2012., petak

Na rubu civilizacije ...



Pješački pothodnik ispod željezničke pruge između naselja Trokut i Trnsko. Snimio: Vanja
- 09:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #

04.10.2012., četvrtak

Narodni magazin ("NaMa"), predak svih zagrebačkih trgovačkih centara...



Nama na Trešnjevačkom placu, preslika iz monografije, izdanje 1970. Obratite pažnju na svjetiljke javne rasvjete!


Ne znam što mladima, onima koji su rođeni nakon osamostaljenja Hrvatske, znači "Nama", vjerojatno ništa posebno ... no meni, a vjerujem i mnogima drugima koji su rođeni u 80-tima i ranije, je ona pojam za odlazak u kupovinu, bogatsvo trgovačke ponude. To je bio prvi pravi (i duuugo vremena jedini) trgovački lanac za koji sam u životu čuo, prvi trgovački centar u koji sam ikad ušao i godinama zalazio, njihovi su bili prvi katalozi koje sam ikad listao ... ukratko, u prva tri desetljeća mog života je to bio pojam za trgovinu.

Da stvar bude ljepša, kako sam u čuveno doba "šuvarice" prva dva razreda srednje škole pohađao u trgovačkoj školi onda sanm putem prakse (jedan dan tjedno + tri tjedna nakon drugog razreda) upoznao i rad u "Nami". Na Kvatriću sam prošao većinu odjela, u "Nami" na Remizi sam proveo nekoliko dana, a u "Nami", na Trešnjevačkom placu, sam ljeta 1981. odradio u špeceraju svoja tri ljetna tjedna prakse. A to sve znači da sam vidio i pozadinu tog posla: radničke kantine, skladišta, pakeraje voća i povrća ... zanimljivo je to bilo doba i iako sam poslije krenuo drugim putevima, prema diplomi na ETF-u/FER-u, ta trgovačka vremena su mi ostala u lijepom sjećanju.

Nego, pogledajmo malo kako je izgledala povijest "Name" - slijedeći podaci potječu iz monografije "Name" izdane povodom 25 godina njenog postojanja, 1970. godine, koju mi je na listanje posudio vama već dobro poznati prijatelj bloga, VT - hvala ti, VT, od sveg srca!



Robna kuća na Kvatriću, preslika iz monografije, izdanje 1970.


Robna kuća u Kustošiji, preslika iz monografije, izdanje 1970.


Robna kuća u Trnskom, preslika iz monografije, izdanje 1970.


Robna kuća u Kumrovcu, preslika iz monografije, izdanje 1970.


1879.: Prapočeci "Name" su vezani uz dolazak u Zagreb bečkih trgovaca Kastnera i Oehlera koji su se te godine zanimali za otvaranje trgovine u Zagrebu

1881., 19.11.: Otvara se "Trgovina lakatne i manufakturne robe" partnera Kastnera i Oehlera u Ilici 52.

1881., 05.12.: Gradsko satništvo zatvara trgovinu na temelju pritužbe građana kojima se nije svidio dolazak stranih trgovaca u grad.

1882.: Trgovina se ponovo otvara, ovaj out na adresi Mesnička 1.

1882., 01.08.: Otvara se i druga trgovina, u Ilici 16.

1903.: Trgovina se seli u prizemlje zgrade hotela "K caru austrijanskom", današnju lokaciju iličke "Name"

1913.: Trgovina se proširuje na cijelu zgradu.

1929.: Otvara se kreditni odjel, a i odjel za prodaju robe poštom koji 4 puta godišnje izdaje katalog robe.

1936.: Trgovina se širi i na zgradu u kojoj je bio Grand hotel (pretpostavljam zgrada u Radićevoj, gdje je danas odjel obuće)

1940.-1945.: Oehler napušta trgovinu, a umjesto njega u partnerstvo sa Kastnerom ulazi izvjesni Grgić.

1945., 12.06.: Samo 34 dana nakon prestanka rata osnovan je "Narodni magazin", nasljednik trgovina Kästnera i Grgića, sa sjedištem u Ilici 25. Trgovina je započela sa radom prodajući zalihe zatečene u skladištu te zaplijenjene u raznim prigodama.

1945., 06.12.: Otvorena preuređena ilička "Nama"

1952.: "Nama" postaje samostalno poduzeće, prvi direktor postaje Franjo Balen koji poduzeće vodi više od 25 godina.

1959.: Uvodi se samoposluživanje na odjelu prehrane.

1960.: Otvara se "Nama" na Trešnjevačkom trgu.

1962.: Otvaraju se robne kuće u Kustošiji i Kumrovcu.

1965.: Otvaraju se robne kuće u Volovčici i Dubravi

1966.: Otvara se robna kuća u Trnskom

1967.: Ponovo počinje kataloška prodaja.

1968.: Otvaraju se robne kuće na Kvaternikovom trgu te u Sisku

1969.: Otvara se robna kuća u Bjelovaru.

1970.: Otvara se robna kuća u Klanjcu. Poduzeće ima 3300 zaposlenih.
"Nama" u maloprodaji grada sudjeluje sa velikih 20,94% prometa.

1971. : Otvara se robna kuća na Remizi.

1976.: Otvaraju se robne kuće na Vrbanima, Žitnjaku, u Vinkovcima i Vukovaru. Rade se planovi za robnu kuću na Plovaniji (uz sadašnji granični prijelaz sa Slovenijom), u Varaždinu te Prijedoru.



Podaci iz 1970. godine uz projekciju prema 1975, preslika iz monografije, izdanje 1970.


Nekad ne tako rijetka slika ... Preslika iz monografije, izdanje 1970.


Uvijek dobro posjećen odjel gramofonskih ploča ... Preslika iz monografije, izdanje 1970.


A danas?

"Nama" je spala na dva slova, robne kuće u Ilici i Kvatriću. A što je sa ostalima?

Kustošija - tamo je smještena trgovina "Konzuma" uz još poneki manji dućan.

Trešnjevački trg - "Konzum" uz nekoliko manjih dućana (nekada je na katu bio neslavno propali "Turbo limač")

Remiza - objekat je u dosta lošem stanju, tamo je "Konzum", pošta, "Kozmo", nekoliko manjih dućana, a dio prostora je prazan i zapušten.

Vrbani - "Konzum", "Vemil" te još nekoliko trgovina.

Trnsko - "Konzum"

Volovčica - zgrada je srušena nakon što je u njoj neko vrijeme bio "Dm", na njenom mjestu je sagrađen novi poslovni objekt.

Dubrava - nakon višegodišnjeg boravka "Konzuma" i nekoliko manjih dućana se nakon velikog preuređenja uselio "Lidl"

Ne znam kakva je sudbina robnih kuća izvan Zagreba - zna li netko od vas?

Isto tako, sjećate li se kako je nekad skoro svako mjesto (bar ovdje, u okolici Zagreba) imalo svoju "NaMu" - "SaMa" kao Samoborski magazin, "VaMa" kao Varaždinski magazin ... pa onda još i "RoMa" kao Robni magazin koji je nekad imao većinu trgovina tekstilom ... pa "GraMa" kao Gradski magazin?

Za kraj ... nekada, kada nas nisu zaspilai plastičnim vrećicama kao sada, "Namine" vrećice i papirnati škarnicli su bili pojam, čuvali su se mjesecima i godinama i upotrebljavali u sve moguće svrhe. Na žalost, nemam niti jedan stari primjerak pri ruci, ali evo jednog novijeg škarnicla, čisto kao podsjećanje!



Snimio: Vanja

Oznake: nama


- 09:24 - Komentari (20) - Isprintaj - #

03.10.2012., srijeda

Jesen je u gradu ...


Prečko, Horvaćanska cesta. Snimio: Vanja

Oznake: jesen horvaćanska


- 10:47 - Komentari (7) - Isprintaj - #

02.10.2012., utorak

Umjetnost vezivanja bicikala u ekstremnim uvjetima džungle na asfaltu

Drage i dragi moji, vi koji po gradu prometujete biciklom znate što je najvažnije za sigurno vezivanje vašeg dvokotačnog međunožnopedalnoguranog metalnog ljubimca: dobra sajla ili "T-lock" i čvrsta točka u prostoru koja će vaš biciklić zadržati na danom mjestu bez obzira na sve vanjske utjecaje, osobito one lopovskog karaktera. A ta čvrsta točka u prostoru je najčešće neka priručna ograda, prometni znak, rasvjetni stup ili nešto slično ... a tek u iznimnom slučaju se tu radi o namjenskom parkiralištu za bicikle.

Ako mislite da je glavni krivac za takvu situaciju u gradu mali broj namjenskih parkirališta za bicikle, grdno se varate - glavni razlog je gotovo potpuna nefunkcionalnost postojećih parkirališta. Istina, premalo ih je ... ali i ta koja postoje su izrazito nefunkcionalna.

Naime, osnovne potrebe koje biciklistički parking treba zadovoljavati su održanje bicikla u ravnotežnom položaju (padovi i sva naginjanja opterećuju kotače i savijaju ih i oštećuju čitav bicikl) i sigurnost te jednostavnost zaključavanja za najčvršću ročku bicikla, njegov okvir. Na žalost, većina parkirališta nudi tek oslonac za samo prednji kotač (što je vrlo nestabilno rješenje) i to je ujedno i jedina točka za njegovo vezanje - a tko to ima sajlu od metar i pol (da ne govorim o T-ključu koji se niti ne izrađuje u tim dimenzijama)? Dakle, jedino rješenje koje preostaje je vezati bicikl samo za prednji kotač i nadati se da neće naići lopov sa ključem koji će vam u minutu na parkingu ostaviti samo zaključani kotač (ako imate bicikl sa leptir maticama, bez bicikla možete ostati i za 5 sekundi!) ili da nitko neće slučajno nasloniti svoj bicikl na vaš koji će izazvati lančanu reakciju padanja bicikala koja u pravilu završava iskrivljenjem kotača i/ili žbica.

Nego, ajmo mi malo pogledati što se to nudi po gradu:

Varijacije na nefunkcionalnu temu - varijanta A: Em nestabilno, em nespretno. Ovakve izbjegavam gdje god stignem, no tu i tamo sam ipak prisiljen vezati se na to čudovište ...



Trgovački centar Getro na Vrbanima. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Varijanta B:
DM-ova parkirališta. Cijenim trud firme DM koja pokušava olakšati život (i kupovinu u njihovim dućanima) biciklistima, no ova parkirališta su jedva upotrebljiva. Ako imate sreće i prostora nasloniti bicikl uz rubne šipke, onda je još donekle - no, vezanje je strahota, pogotovo što slobodnostršeće šipke zovu na vezanje ... no, one strše i lopov bi vaš bickl samo tako odvezao.

Olakotna okolnost: Ova parkirališta su prijenosna tako da objektivno ne mogu biti puno robusnija.



DM trgovina u Okićkoj ulici. Snimio: Vanja


U Kustošiji. Snimio: Vanja


Filijala Trakošćanska. Snimio: Vanja


Varijanta C: Dvije cijevi po kotaču. Sigurnost i spretnost zaključavanja su i dalje minimalne.



City Center One trgovački centar. Snimio: Vanja


Varijanta C2: Skoro isto kao C uz tek koju kozmetičku razliku.



Tržnica Prečko. Snimio: Vanja


Varijanta C3: Vidi gore!



Kod Cvjetnog placa. Snimio: Vanja


Varijanta D:
Malkice bolji jer je bicikl minimalno stabilniji (zbog nižeg težišta kotača), no svejedno nezadovoljavajući.



Dvorište SC-a, Savska cesta. Snimio: Vanja


Varijanta E: Cijevi su u ovoj varijanti šire pa je stabilnost bicikla nešto bolja (no, još uvijek nije dobra). No, zaključavanje za okvir bicikla je i dalje jezovito nespretno. Što se estetske strane tiče, ovo mi je možda i najljepši model iz grupe "jedva upotrebljivih". wink

Opaska: Ovakvih parkirališta je sve više u gradu, čini se da je to "model of choice" za razne državne ustanove i veće firme.



Avenue Mall trgovački centar. Snimio: Vanja


Pored Porezne uprave, Avenija Dubrovnik. Snimio: Vanja


Model futura: Ružan do bola, ćoškastog kvazifuturističkog dizajna ... no, ipak dosta funkcionalan. Bicikl je koliko-toliko stabilan, a zaključavanje je podosta jednostavno.
Prema mojoj spoznaji ovo parkiralište je jedinstveno u gradu, nalazi se sa istočne strane Glavnog kolodvora, na najnepreglednijoj lokaciji, što ga čini jedva upotrebljivim - jer, tko želi omogućiti lopovu lagodnu i nesmetanu krađu?



Glavni kolodvor. Snimio: Vanja


Hibrid: Nestabilan, no ipak spretniji za vezanje.



Mercator centar Vukovarska. Snimio: Vanja


Evergreen model: Već desetke godina oko nas i još uvijek među najboljima: nije lijep, no funkcionalan je, jer pruža dosta dobru stabilnost, a i lako je zaključati bicikl. Oprez - neki od starih modela imaju napukle šipke pa prije vezanja provjerite čvrstoću!



Ispred firme "Ericsson Nikola Tesla" zimi. Snimio: Vanja


Ljetna slika. Snimio: Vanja


Suvereni pobjednik: Lijepo, jednostavno, stabilno, funkcionalno i vjerojatno čak i najjeftinije - može li uopće bolje od ovoga???



Arena trgovački centar. Snimio: Vanja



Izvan konkurencije 1: Stabilnije od ovog je teško zamislivo, no kad treba rastegnuti čvrstu sajlu tad počinje muka ...



Gajeva ulica. Snimio: Vanja


Izvan konkurencije 2: Dovoljno stabilno, a lako za vezanje. Uvijek provjerite da li je znak stabilno uzemljen, već sam nailazio na one koji se pokretom dvije ruke mogu izvaditi iz zemlje, a tad je kraj, biciklu baj-baj!



Na uglu Tomićeve, oznaka turističke znamenitosti. Snimio: Vanja


Izvan konkurencije 3: Em stabilno, em praktično, pa još i prirodno! wink



U Jurišićevoj ispred Glavne pošte. Snimio: Vanja


Izvan konkurencije 4: Gotovo idealno! (toliko vezanih bicikala odaje kvalitetu - dizajneri, gdje ste, uočite to!)



Jelačić plac. Snimio: Vanja


Za kraj: Ovako prolaze oni koji nemaju sreće - usprkos debeloj metalnoj štangi uz koju su vezali bicikl.



Pošta u Ozaljskoj. Snimio: Vanja


... i budite sretni đto živite u biciklistički još nerazvijenom Zagrebu jer ovako to izgleda vani gdje je biciklista još puno više! Fotke su iz njemačkog sveučilišnog grada Goettingena, grada u ravnici, taman toliko velikog (ili malog) da se biciklom može stići svukud.



Pored Glavnog kolodvora. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

- 07:00 - Komentari (17) - Isprintaj - #

01.10.2012., ponedjeljak

150 godina od prvog vlaka u Zagrebu!

Na današnji dan prije točno 150 godina, 01.10.1862., u Zagreb je stigao prvi vlak! Otvorena je prva željeznička pruga koja prolazi kroz Zagreb, pruga na trasi Zidani Most-Zagreb-Sisak-Galdovo. (prva pruga na hrvatskome tlu je pruga Kotoriba-Čakovec-slovenska granica-Ormož na relaciji između Budimpešte i Ljubljane/Trsta koja je puštena u promet 1860. godine), Bio je to velik korak za Zagreb, tada tek nešto veći provincijski gradić, to su bila vrata u svijet, kako zbog poboljšanih uvjeta putovanja tako i zbog sve boljih uvjeta za trgovinu i proizvodnju.

Novootvorena pruga trebala je povezivati plovni put Savom sa prugom koja je vodila u smjerovima Jadrana (Trst) i centara tadašnje K&K monarhije (Beč/Budimpešta) i razvoju Zagreba je dala zagrebački Zapadni kolodvor dok je glavni nastao tek dogradnjom direktnog kraka pruge preko Koprivnice za Budimpeštu 8 godina kasnije.

Uglavnom, koga zanimaju događanja vezana uz dolazak željeznice u Hrvatsku i Zagreb neka pročita članak OVDJE ...

... a za one koji žele više originalnih podataka neka do kraja mjeseca svrate u Gradsku knjižnicu na Starčevićevom trgu gdje je Željeznički muzej otvorio malu prigodnu izložbu povodom ovog važnog datuma zagrebačke povijesti. OVDJE pogledajte najavu izložbe!

Preporučam vam i da ponovo posjetite jedan moj davni post, onaj o starim pogoniam "Gredelja", koji je (bio) prava mala riznica industrijske povijesti - pogledajte OVDJE!

A što nas čeka u budućnosti? Iako je željeznički promet u razvijenom svijetu u stalnom usponu, posljednjih desetljeća je situacija kod nas potpuno drugačija i kriza HŽ-a je sve dublja i dublja. Hoće li se zaista dogoditi da ćemo već od ove zime izgubiti gotovo sve željezničke veze sa inozemstvom? Više o toj temi pročitajte OVDJE, u članku objavljenom na portalu H-alter!

Za kraj, evo i nekoliko fotki, zagrebačkog željezničkog muzeja (iz moje arhive, snimljeno davne 2006. godine)!



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


U spremištu. Snimio: Vanja

Oznake: željeznički muzej zagreb gredelj


- 20:54 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< listopad, 2012 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Rujan 2019 (7)
Kolovoz 2019 (13)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (7)
Svibanj 2019 (3)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (8)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (14)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (4)
Kolovoz 2018 (7)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (11)
Svibanj 2018 (5)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (13)
Siječanj 2018 (15)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (5)
Listopad 2017 (11)
Rujan 2017 (7)
Kolovoz 2017 (6)
Srpanj 2017 (3)
Lipanj 2017 (12)
Svibanj 2017 (16)
Travanj 2017 (15)
Ožujak 2017 (13)
Veljača 2017 (13)
Siječanj 2017 (21)
Prosinac 2016 (14)
Studeni 2016 (19)
Listopad 2016 (14)
Rujan 2016 (10)
Kolovoz 2016 (9)
Srpanj 2016 (12)
Lipanj 2016 (14)
Svibanj 2016 (20)
Travanj 2016 (13)
Ožujak 2016 (11)
Veljača 2016 (15)
Siječanj 2016 (22)
Prosinac 2015 (20)
Studeni 2015 (20)
Listopad 2015 (15)

Tema bloga:

Linkovi