Nama Zagrepčanima je Beč uvijek bio tiha patnja - veliki grad, pun povijesnih lokacija, događaja, ljudi, pun ugođaja, grad u kojem većina toga što odlikuje jedan grad funkcionira kao urica, grad u koji se uvijek rado odlazi i o kojem se priča sa strahopoštovanjem ... definitivno je to grad sa kojim se Zagreb teško može uspoređivati u bilo kojem smislu.
No, Graz ... sa njim je već druga priča. Nekad nam je i on bio daleki uzor sa svojim dućanima, uvijek friško pofarbanim fasadama, Uhrturmom ... no, Graz je ipak manji od Zagreba, nije ni glavni grad ... to je već grad s kojim se možemo gledati na istoj razini, kojem smijemo naći i pokoju zamjerku (za razliku od Beča koji je nedodirljiv ).
Vjerojatno ste već primijetili kako me uvijek iznova veseli provesti koji dan na biciklu u Grazu. I kad mi se proteklu subotu (još uvijek lijepu, sunčanu i toplu) pružila prilika da skoknem do njega, odmah sam ju iskoristio! A kako bih vam grad pokazao iz još jedog kuta odlučio sam se provesti njime sa željom da vas izvijestim kako "graceri" parkiraju svoje bicikle pa da to usporedimo sa našim zagrebačkim običajima koje smo, jelte, pogledali prije 8 dana OVDJE na ovom blogu.
(ovog puta vas neću zamarati sa pričama o biciklističkim stazama, trasiranju, zanimljivim rješenjima - takve priče možete naći u mojim prijašnjim postovima veanim uz tretman biciklista u Grazu, OVDJE i OVDJE)
Prije svega, ajmo malo o nekim generalnim podacima ... prema nekim navodima otprije godinu dana, u Grazu se biciklom svakodnevno vozi cca 25% stanovništva (mislim da je u Zagrebu jedno 3-4, jel tako?), Na biciklu je i staro i mlado, otmjeno i ofucano, business i casual ... Možda će vas zanimati podatak da se po mome opažanju u Zagrebu više ljudi vozi sa kacigama nego u Grazu, a to je primjetno ne samo kod odraslih nego i kod djece - u Grazu uopće nije uobičajeno vidjeti malog biciklista sa kacigom, za razliku od nas gdje je to već pomalo postalo pravilo (barem kod manje djece).
Zatim, biciklisti su u Grazu nešto discipliniraniji nego u Zagrebu (vrlo rijetko se ulica prelazi za crvenog svjetla semafora, čak i kad je prazna), a, zanimljiv podatak, kod zaključavanja koriste gotovo isključivo sajle, dok U-lock nisam vidio niti jedan jedini!!! Za primijetiti je da neki ljudi ostavljaju bicikle čak i nezaključane, no takvi su ipak u manjini. Isto tako, uglavnom se voze jeftiniji bicikli - stvarno skupuh "mrcina" sam vidio relativno malo.
A sad o parkiranju ... obilazak grada sam započeo parkiranjem kod Ikee. Tamo je parking za bicikle dosta sličan onima kod nas - osrednji. Kod drugog ulaza je situacija čak i gora nego kod nas, imaju jedva upotrebljive betonske utore kakvih se nekad može naći i kod nas (primjer: ispred knjižnice Kustošija), no, makar su im dodali ringove za zaključavanje, bez toga bi to bio potpuni promašaj (a i ovako je, vidite da se tamo nitko ne veže).