Nepoznati Zagreb

22.10.2012., ponedjeljak

Avanturistički prilazi Kampusu na Borongaju



Jesen uz željezničke pragove ... Snimio: Vanja


U našem gradu nema puno područja koja su još uvijek prometno izolirana - obično uz glavne prometne tokove uvijek postoje i 2-3 pristupa "za znalce" kojima oni upućeniji izbjegavaju prometnu gužvu ili si pak skraćuju put od točke A do točke B. No, ako malo bolje pogledamo plan grada uočit ćemo veliko bijelo područje koje se pruža između Branimirove ulice i Borongajske odnosno njenog produžetka, ulice Vukomerec. Sa sjevera je neprobojna brana ranžirnog kolodvora Borongaj koji sad uglavnom neiskorišten stoji zarastao u grmlje, a odmah ispod njega je teren nekadašnjeg borongajskog aerodroma do kojega je područje također nekadašnje kasarne "Borongajke" u kojoj su mnogi, pa i ja, započeli svoj HV-ovski vojni staž. U međuvremenu je kasarna dijelom preuređena u sveučilišni Kampus i izgubila svoj nedodirljivi vojni izolirani status, no prometno je ona i dalje usredotočena isključivo na prilaze sa zapada (Borongaj), istoka (Trnava) i, odnedavna, sa juga (uz novosagrađeni trgovački centar City Center One East). No, po ta tri prometna prilaza prometuju samo dvije podosta marginalne autobusne linije, a tramvaja i željeznice nema niti na vidiku .. no, je li zaista tako?

Pogledajte ovaj isječak karte i uočite koliko je područje Kampusa u stvari blizu željezničkoj pruzi i ž.st. Trnava, a pješacima čak ni tramvaj u Dubravi nije tako daleko (o biciklistima da i ne govorim). Sigurno bi mnogim studentima koji žive uzduž prometne osi zapad-istok i željeznice pristup željeznicom bio puno brži i spretniji od zaobilazaka autobusom od Kvatrića ili pak Dubrave.



Isječak plana grada, izdanje "Školska knjiga", 1993. godina, bojama dopunio Vanja.


Jednog od dana prethodnoga tjedna sam krenuo sa klincima u istraživanje tražeći pogodan prilaz "kampusu" sa sjevera. Ishodišna točka nam je bila željeznička stanica Trnava koja je najbliža objektima Kampusa.

Za početak smo htjeli proći ulicama Trnave prema istoku i tu nam je prolaz omogućila tek Senjska ulica - od njenog završetka se pruža lijepa stazica kroz područja divljih vrtova koja nakon nekoliko stotina metara postaje sve uža (ali svejedno dobro vidljiva i bez opasnosti tipa koprive, kupine i slično) i vrluda kroz grmlje do susreta sa kolosijecima ranžirnog kolodvora. U neposrednoj blizini dobro vidljivog stupa za rasvjetu (jednog jedinog na tom dijelu kolodvora!) se kroz otvor u ogradi bivše kasarne odvaja dobro uhodana staza prema jugu. Nakon 100 metara staza izlazi iz grmlja na čistinu i vodi nas uz zarđale vojne instalacije do napuštene zgrade. Kod nje treba uočiti spust nalijevo niz stepenice postavljene uz rampu teretnog kolosijeka - spustite se niz njih, stazicom nastavite još 100 metara i već ste na asfaltnoj cesti unutar kompleksa Kampusa!



Pješačke ograde na ž.st. Trnava, takvih je u gradu sve manje i manje (jedina novopostavljena je kod trgovačkog centra City Center One East, no potpuno je bespotrebna jer je stavljena kod prijelaza teretnog kolosijeka koji je vrlo rijetko u upotrebi). Snimio: Vanja


Početak Baošićkog puta (znate li gdje se nalaze Baošići?) i neobičan podzid, vjerojatno namijenjen učvršćavanju izdignutog kolosijeka (vjerojatno radi utovara/istovara) ... usput, zna li netko kada je taj kolodvor građen? Po nekim detaljima (podzidi, stara rasvjeta ...) se može zaključiti da je to dosta star objekat, minimalno 50-tak godina. Snimio: Vanja


Stara lampa uz Baošićki put. Snimio: Vanja


Ulaz u područje vrtova na kraju Senjske ulice. Snimio: Vanja


Šarolikost vrtova u ranu jesen. Snimio: Vanja


Stigli smo i do prvih tračnica ... Snimio: Vanja


... koje se odavde nadalje račvaju u svim smjerovima. Snimio: Vanja


Prolaz u ogradi kroz koji treba proći prema Kampusu. Snimio: Vanja


Ostaci nekakvih cjevovoda (valjda gorivo?) unutar bivše kasarne. Snimio: Vanja


Napuštena zgrada kod koje treba skrenuti lijevo niz stepenice. Snimio: Vanja


Stepenice su nove i lijepe, dokaz da se o ovome putu ipak netko i brine! Snimio: Vanja


I, evo nas na početku odnosno kraju Kampusa!!! Snimio: Vanja


O samome Kampusu ne bih sad trošio riječi, posjetili smo ga u nedjelju kada je on bio potpuno miran i prazan, prošetali smo se po nekadašnjoj "pisti", terenu za postrojavanje vojnika, pozdravili kabinu stare Sljemenske žičare i stari željeznički signal postavljene ispred zgrade Prometnog fakulteta i krenuli nazad drugom varijantom.



"Jelačić plac" Kampusa, nekadašnja pista za postrojavanje jedinica. Nedjeljom je sad sablasno prazna. Snimio: Vanja


Željeznički signal za uspomenu ... Snimio: Vanja


... i kabina stare žičare - naravno, zagrebački plava! wink Snimio: Vanja


Početak je bio isti kao kod dolaska: glavnim prilazom do kraja, zatim stazicom ulijevo, uz stepenice na rampu kolosijeka, desno do rupe u ogradi i tada ne odmah desno prema vrtovima već samo ravno ugaženom stazom koja presijeca potpuno u grmlje zarasle kolosijeke Ranžirnog kolodvora (ima ih takvih bar 5-6!). izlazimo van kod duge kompozicije devastiranih vagona i kućice manevarskog radnika i tamo nastavljamo desno uz prugu makadamskom cestom prema ž.st. Trnava.



Krećemo nazad - cestom skoro do kraja ... Snimio: Vanja


Stazica prema već viđenim stepenicama se odvaja nešto prije kraja asfalta ... Snimio: Vanja


Ponovo smo na kolodvorskom dijelu, treba proći stazicom prema nezaraslom području. Snimio: Vanja


Pogled prema Borongaju i hrpama starih željezničkih pragova. Snimio: Vanja


Tračnice kao da su iznikle niotkuda .. tko zna koliko godina ovdje nije prošao niti jedan vlak??? Snimio: Vanja


Probili smo se kroz grmlje i stigli do starih vagona i dizalice i usput pogledali pravila rada sa njom. wink Snimio: Vanja


Ovako to izgleda na licu mjesta. Snimio: Vanja


Pogled unazad preko zaraštenih kolosijeka - prava džungla ispresijecama tračnicama! Snimio: Vanja


U "civilizaciji", kod kućice manevarskih radnika - ovdje treba desno uz kolosijek. Snimio: Vanja


Pogled niz nezaraštene kolosijeke ... Snimio: Vanja


Vlak koji je već davno izgubio svoj vozni red ... Snimio: Vanja


Vlakom u kokošinjac ... wink Snimio: Vanja


Pogled unazad, uz kućice koje vjerojatno nastavaju željezničari ili njihovi potomci. Snimio: Vanja


Koliko god tu nema prometa ovakva igra svejedno nije baš bezazlena ... Snimio: Vanja


Osluškujući zvukove vlakova koji ne dolaze ... Snimio: Vanja


Izlazimo van, već smo nadomak ž.st. Trnava. Snimio: Vanja


Stigli smo do željezničke stanice ovom asfaltnom cesticom! Snimio: Vanja


Sve u svemu, od željezničke stanice do Kampusa nam je trebalo tek malko više od desetak minuta ležernog hoda. Južna varijanta (Senjskom ulicom pa kroz vrtove) je nešto ljepša, dok je ona uz kolosijeke malko direktnija, no i jedna i druga su jednako preporučljive. Ipak, pozor: na tim dijelovima nema javne rasvjete tako da nije osobito uputno prolaziti tamo za mraka, a blato isto tako može biti problem, pogotovo za kiše i odmah nakon nje (nema tamo blata do koljena, no džonovi sigurno neće ostati čisti wink)

Oznake: KAmpus zagreb borongaj trnava


- 15:45 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2012 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (7)
Kolovoz 2019 (13)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (7)
Svibanj 2019 (3)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (8)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (14)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (4)
Kolovoz 2018 (7)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (11)
Svibanj 2018 (5)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (13)
Siječanj 2018 (15)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (5)
Listopad 2017 (11)
Rujan 2017 (7)
Kolovoz 2017 (6)
Srpanj 2017 (3)
Lipanj 2017 (12)
Svibanj 2017 (16)
Travanj 2017 (15)
Ožujak 2017 (13)
Veljača 2017 (13)
Siječanj 2017 (21)
Prosinac 2016 (14)
Studeni 2016 (19)
Listopad 2016 (14)
Rujan 2016 (10)
Kolovoz 2016 (9)
Srpanj 2016 (12)
Lipanj 2016 (14)
Svibanj 2016 (20)
Travanj 2016 (13)
Ožujak 2016 (11)
Veljača 2016 (15)
Siječanj 2016 (22)
Prosinac 2015 (20)
Studeni 2015 (20)

Tema bloga:

Linkovi