Drugi krug izbornog pakla
Makljaža pred drugi krug izbora za ZG-gradonačelnika postaje sve zanimljivija i naprosto čovjeku bude žao što je već sutra dan predizborne šutnje ... jer tko zna što bi još Milan Bandić obećao te kakav bi još duhoviti propagandni štos smislio izborni stožer Josipa Kregara kad bi predizborno natezanje potrajalo još koji dan?
A u posljednjih nekoliko dana je bilo vrlo živahno - prvo su se prošlu nedjelju pojavili plakati grupe "Pravo na grad" sa zabavnom igrom sa zagrebačkim specijalitetom, vodom "Mutnom". Samo dva dana nakon toga Bandićeva ekipa reagirala je prelijepljivanjem tih plakata bijelim papirom. Snimio: Vanja A danas su pak na autima diljem grada osvanule "uplatnice" za krivo parkiranje sa tiskanim tekstom koji proziva Bandića za neodgovorno vođenje grada i trošenje 12 000 000 kuna - pogledajte fotke! Snimio: Vanja Snimio: Vanja No, još dva dana pa je i tome "veselju" došao kraj, a onda, tkogod bio izabran, nek zasuče rukave i krene dalje bez muljanja. |
"Sveti Nikola"
Vjerojatno dosta vas koji čita ovaj forum uzima onaj besplatni mjesečni pregled događanja u gradu Zagrebu ... a tamo, na četvrtoj i petoj stranici, se u svakom izdanju nalazi pregled zanimljivih događanja koja su se dogodila u gradu Zagrebu tokom tog mjeseca kroz cijelu zagrebačku povijest. Ima tu koječega, od važnih povijesnih zbivanja pa do sitnih "štikleca", ali zajedničko im je da su svi zanimljivi - hvala Miroslavu Šašiću koji priprema te dvije stranice nadasve zanimljivih pogleda na zagrebačku povijest!
A za jučerašnji dan, 25.05., stoji da je pred 40 godina, 1969., košarkaški klub "Lokomotiva" (čiji je KK "Cibona" sljedbenik) osvojio po prvi puta trofej prvaka Jugoslavije pobijedivši tada vrlo jaku Olimpiju iz Ljubljane sa 78:77. I, među ostalim, kaže se da su dva istaknuta igrača Lokomotive bili Mirko Novosel i Nikola Plećaš. O Mirku Novoselu se posljednjih godina baš ne govori suviše, no vjerojatno svi znaju njegovo ime, pa i oni nlađi ... no, tko se još sjeća Nikole Plećaša, "svetog Nikole" kako su mu tada svi skandirali, najboljeg igrača tadašnje "Lokomotive" i jednog od predvodnika tadašnje košarkaške reprezentacije Jugoslavije koja je tada započinjala svoje zlatno razdoblje? Nikola Plećaš, izvor članak "Slobodne Dalmacije" Meni osobno je košarka bila oduvijek jedan od najdražih sportova i tokom kasnih 70-tih i 80-tih sam bio redovan posjetilac utakmica ... Nikola tad više nije igrao, ali ga se sjećam sa TV-prijenosa (pogotovo njegovih bujnih brkova ), bio je kapetan "Lokomotive" ... sjećam se i još nekih prezime tadašnjih igrača: Avberšek, Rajko Gospodnetić, Ercegović, Bočkaj (također kapetan neko vrijeme), Šute, Runje, Milivoj Omašić (krilo, uvijek sa žvakaćom gumom, poslije zaposlen na HTV), braća Rukavina, Kavedžija ... I, da sad ne duljim i ne prepričavam članke drugih, koga zanima više o Nikoli neka pogleda slijedeće linkove: - članak iz "Slobodne Dalmacije" (2000. godina) - članak s web stranice "Adriatic basket" (gdje je Nikola bok uz bok druga dva velikana hrvatske košarke, Dražena Petrovića i Krešimira Ćosića) (2004. godina) - razgovor sa Nikolom Plećašem za "Vjesnik" (1999. godina) |
Ulica bez ijednog kućnog broja
Sigurno ne postoji samo jedna ulica u Zagrebu bez ijednog kućnog broja (javite mi ako znate još koju!), no Hochmanova je vrlo vjerojatno među svima takvima najprometnija, a isto tako je i među najmanje poznatima - vjerujem da velika većina vozača koja njome prolazi pojma nema po kome je ona dobila ime i kako se ta ulica uopće zove.
(to je ona ulica kojom se iz Klaićeve skreće prema Jukićevoj i dalje na Trešnjevku kod podvožnjaka na Adžijinoj) Snimio: Vanja Iskreno, ni ja do skora nisam znao tko je bio Franjo Hochman po kojem je ulica dobila ime, no onda me je prosvijetlila knjiga Branimira Špoljarića "Stari Zagreb od vugla do vugla" i evo što u njoj piše o toj ulici: "Kad je sagrađena tvornica duhana 1882., Klaićeva ulica je nosila ime Tvornička, dok je Hochmanova bila Ciglana, točnije zapadna strana bivše ciglane, koja se pak nalazila na prostoru današnjeg Arhitektonskog fakulteta. Ta ulica uz tvorničku zgradu koja na svojem kraju ima mali park, imenovana je 1928. po Franji Hochmanu. On je rođen u Brondisu na Labi 1850. te je cijeli život posvetio tjelovježbi. Oduševljen sokolskim pokretom bio je vođa sokola u Simichovu, Lavovu i Vršcu. Godine 1876. sudjelovao je u Tursko-srpskom ratu, a poslije ga put vodi u Zagreb gdje se zaposlio kao učitelj tjelovježbe. Budući da je i u Zagrebu bio u začetku sokolski pokret, Hochman ubrzo postaje vođa Hrvatskog sokola i svojim iskustvom i znanjem pridonosi tehničkom napretku hrvatskog sokolstva. Kako bi pobudio što veće zanimanje za tjelovježbu, već 1890. počinje izlaziri časopis Gimnastika koji uređuje sve do smrti. Prije toga tiskao je i dva udžbenika - Rukovodnik za tjelovježbu u pučkoj školi, godine 1986, i Tjelovježba u pučkoj školi, 1888. godine.Te su udžbenike godinama koristili učitelji u radu s djecom u školama, ali i za igre u slobodno vrijeme. Taj zaljubljenik u tjelovježbu i pobornik gesla "zdrav duh u zdravom tijelu" umro je u Zagrebu 1892. godine." Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja A kako se ovaj post ne bi sveo samo na citat iz Špoljarićeve knjige, evo i jednog zanimljivog linka na članak o natječaju za arhitektonsko uređenje bivše zgrade Tvornice duhana koja graniči jednom stranom sa ovom ulicom. Stari dio kompleksa bi trebao postati novi dom Povijesnom muzeju, a u ostatku bloka bi se trebala sagraditi nova poslovna zgrada Adris grupe. A sliku gospona Franje imate na 39 stranici "Olimpa", časopisa Hrvatskog olimpijskog odbora! Snimio: Vanja |
Šetnja: Drugom stranom Mirogoja od Kozjaka do Remeta
Evo jedne zgodne šetnjice koja je dušu dala za vruće dane jer velikim dijelom vodi šumskom hladovinom ... a isto tako je preporučam ljubiteljima mira jer se na tim stazama rijetko susretne čovjek - tek tu i tamo naiđe poneki vlasnik psa sa svojim ljubimcem. Koliko znam, ovaj šumski kutak je jedan od najmanje poznatih u gradu, tako da sam i ja, koji inače volim tumarati šumarcima i zabadati nos kojekuda, posve slučajno naišao na tu stazu koja omogućuje šumski prolaz od Kozjaka do Remeta u malo više od pola sata.
Snimio: Vanja Najljepše kod ove staze je što se sa lakoćom može uklopiti u kružni "izlet" po gradu. Najbolje je na bilo koji način (autobusom linije 201 po Srebrnjaku do Bijeničke ceste ili linije 202 za Kozjak do posljednje stanice) doći do početka ulice Veliki Dol, to je mjesto gdje se nalazi i gradsko kazalište "Žar ptica" te dječje igralište. Po ulici Veliki dol krenite lagano nizbrdo (oprez, prometa ima dosta, ulica je uska, a nema pločnika!) i nakon 200 m krenite ravno u ulicu Gorice (Veliki Dol skreće oštrim zavojem desno). Po njoj opet tek 200-tinjak metara (s desne strane je niz urbanih vila vrlo "fancy" dizajna) i prije prve kuće s lijeve strane skrenite popločanim putem. Njime do kraja 100 m i pred vama se otvara livadica i brana vodne retencije na potočiću koji od Remeta iza Mirogoja teče sve do V. Dola i dalje niz Barutanski jarak ... od potočića baš nema mnogo što za vidjeti, jedva curi, no zato je ukupni ambijent pun zelenila i mira. Početak ulice Veliki Dol. Snimio: Vanja Urbane vile u ulici Gorice. Snimio: Vanja Brana na retenciji. Snimio: Vanja Pogled sa brane prema Sljemenu. Snimio: Vanja Dalje pređite preko brane i vidjet ćete kolski put kako vijuga uz korito potoka. On će vas povesti još cca 300 m do male brane (na pola puta je mostić preko potoka, s desne strane dolaze betonske stepenice sa ulice Gorice (odvajaju se kod Fratrovca) dok na lijevu stranu vodi širok put ... nisam provjeravao kuda, najvjerojatnije do Mirogojskog groblja. I, kod brane završava najlakši dio puta ... ali zato slijedi najljepši dio, lijepa stazica koja vijuga kroz šumu. Ako ćete slučajno ovih dana proći šumom, obratite pažnju na pričju duplju na jednom drvu tik uz stazu na vidini od manje od dva metra - jučer je iz nje dopiralo glasno živkanje, očito su unutra bili ptići. Priručni kutak za roštilj. Snimio: Vanja Pogled sa brane prema naprijed. Snimio: Vanja Slapište na rubu šume, nakon njega staza skreće u šumu. Snimio: Vanja Stazica vas desetak minuta ugodno vodi kroz šumu i tad stižete na rub Gaja urni, dijela Mirogojskog groblja gdje se polažu urne. Prođite uz rub groblja i nakon par desetaka metara uđite ponovo u šumu i potražite stazicu koja se nastavlja dalje kroz miješanu šumu graba i bagrema - jučer je put bio pun bagremovih latica, a šumom se širio miris bagremova cvijeta ... a nije na odmet spomenuti i da uz rub prvog dijela staze se može vidjeti mnogo lišća šumskih jagoda. . Na rubu Gaja urni. Snimio: Vanja . Cvijet bagrema koji širi zamamni miris. Snimio: Vanja Stazica vas uglavnom ravno vodi po brijegu (desno je korito potočića), ubrzo se odvaja nadesno staza koja prelazi na drugu padinu i vodi do ulice Veselišće ... a vaša se uskoro počinje lagano uspinjati ... i tu budite oprezni jer počinje treći dio puta koji je orijentacijski donekle zahtjevan. Naime, kod jednog drveta sa zelenom oznakom (vidi fotku!) u obliku točke (nije jedina takva uz stazu, očito je netko markirao stazu iz nekih svojih razloga) treba skrenuti naglo lijevo uzbrdo. Ako ste došli na malu livadu s voćnjakom, tad ste otišli predaleko i vratite se cca 100 metara. Stazica kroz šumu. Snimio: Vanja Oznaka kod odvojka. Snimio: Vanja Stazica koja vodi uzbrdo je dosta uska i nije baš često u upotrebi, no uz nešto opreza se može slijediti. Za 2-3 minute ste na grebenu, kod mjesta gdje je netko napravio klupice (vidi fotku dolje!) skrenite desno. Stazica nastavlja kroz grmlje, uz drveće koje izgleda kao da je sađeno za među. Nakon još par stotina metara šuma ponovo postaje rjeđa i tu je ponovo potreban oprez. Kod još jedne zelene oznake (vidi fotku!) treba skrenuti naglo nizbrdo ulijevo ... ali, ne prema unazad, već više poludesno. Od tog mjesta već vidite čistinu na dnu padine, do nje je svega 200-tinjak metara. Na rubu šume je navežena zemlja na kojoj će jednom netko nešto graditi ... a iza toga je ulica Kameniti Stol. U blizini je i autobusna stanica linije 226 Kaptol-Remete-Svetice kojom možete završiti šetnju i vratiti se u grad ... no, ja bih vam savjetovao da šetnju nastavite dalje, kroz Remetske šumarke i dalje prema Dolju i tramvaju broj 15, ... no, o tom dijelu puta će biti više riječi u jednom od slijedećih postova. Klupice na grebenu. Snimio: Vanja Oznaka prije spusta na Kameniti Stol. Snimio: Vanja Čistina uz ulicu Kameniti Stol. Snimio: Vanja Još jedna napomena o livadi s voćnjakom koja se nalazi nakon prije spomenutog raskršća: ako vam se ne da hodati uzbrdo već preferirate laganije staze, tad krenite livadom u desni gornji kut, tamo ćete naići na put kojim ćete izaći na ulicu Remete, taman kod osnovne škole, gdje opet možete uhvatiti autobus za Svetice ili Kaptol. BTW, ovo je škola s vjerojatno najljepšim pogledom na grad u čitavom Zagrebu! Livada ispod škole. Snimio: Vanja Remetska crkva Majke Božje Remetske. Snimio: Vanja Pogled na grad s Remeta. Snimio: Vanja A ako pak produžite stazicom po grebenu nakon druge zelene oznake ... stazica će vas nakon nekoliko stotina metara dovesti do mjesta s lijepim pogledom na naselje, ali, na žalost, i do zaključanih vrata jednog dvorišta - s druge strane dvorišta se nalazi ulica Ivirščak, ali do nje ne možete doći osim ako slučajno ne poznajete vlasnika kuće. Završetak staze kod dvorišta pred Ivirščakom. Snimio: Vanja Pogled na Kameniti Stol. Snimio: Vanja |
U petak je Sava postala Yang Ce
(Zahvaljujem CeeDeeu na ideji za ovaj post i fotkama!)
Ako niste znali, ovih se dana duh Kine proširio Zagrebom i to čak do te mjere da je u petak navečer Sava odglumila moćnu kinesku rijeku Yang Ce! A razlog toj kineskoj invaziji nisu kineski trgovci ili restorani već kineski film - naime, od 15. do 23. svibnja 2009. godine u Zagrebu (u Kinu "Europa") se održava drugi Subversive Film Festival. A tema ovogodišnjeg izdanja Festivala je Kina 1949. – 2009. Kao i prošle godine, Subversive Film Festival bogati filmski program nastoji dodatno obogatiti teorijskim programom, predavanjima, okruglim stolovima i umjetničkim akcijama koji tematiziraju ovogodišnju temu festivala. A kakve sve to veze ima sa rijekom Savom? Uz Savu i u samoj rijeci poznati zagrebački konceptualni umjetnik Dalibor Martinis je održao transmedijalni performans pod imenom Savski Jangce projekt . Izvor: Press materijal performansa Evo izvatka iz press materijala: ========= Savski Jang Ce Projekt (Data Recovery, 1966/2009.) START: 45o46'59.28“ N - 15o57'09.24“ E; CILJ: 45o47'06.36“ N - 15o57'16.86“ E Savski Jang Ce Projekt je transmedijalni performans koji vraća u stvarnost originalni, ne manje performativni događaj iz 1966. 16. srpnja te godine Mao Ce Tung (Mao Zedong) je preplivao rijeku Jang Ce. Dan kasnije, snimke tog poduhvata obišle su svijet. „Ljudi kažu, Jang Ce je velika rijeka. Velika jest ali ne i strašna. Nije li imperijalistička Amerika velika? Izazvali smo ju i što se dogodilo? Ništa! Ima stvari na tom svijetu koje su velike ali ne i strašne.“ U predvečerje 14. svibnja, točnije, u 19 sati, Dalibor Martinis će pokušati preplivati Savu i tako učiniti da ispod Savskog mosta poteče Jang Ce. Dok je Mao Ce Tung simbolički iskoristio prirodu kako bi zauvijek promjenio društvo, D. M. će simbolički iskoristiti društvo kako bi nakratko promjenio prirodu. Možda su oboje imali na umu ono Heiddegerovsko „mjesto“ kojeg na rijeci uspostavlja most – u pjesmi „Plivanje“ Mao je 1956. anticipirao veliki Wuhanski most preko Jang ce-a („...Most će poletjet’ da sjever i jug spoji i duboki ponor u prijelaz pretvori...“); D.M., plivanjem ispod Savskog mosta, to mjesto samo prepoznaje. Sama lokacija višestruko je znakovita za ovaj projekt. Stari pješački most povezuje prekosavsko naselje Kajzerica sa gradskim središtem. Za prve doseljene Kineze Kajzerica je bila početno odredište, mjesto u Zagrebu na kojem su otvarali svoje dućane, dakle, prvi zagrebački Chinatown. D.M. koji će krenuti s desne savske obale planira doplivati na lijevu obalu blizu mjesta na kojem je još polovicom prošlog stoljeća bilo čuveno Savsko kupalište. Na ovom dijelu rijeke sada su, gotovo jedan do drugoga, čak tri mosta - Jadranski most, stari pješački most i poznati „zeleni“ željeznički most. Preplivavanje Save upravo ovdje čini se naročito suvišnim. Data recovery je postupak djelomičnog povrata izgubljenih podataka iz memorije bez konteksta koji im je do gubitka davao pozitivni, informacijski, društveni, ideološki ili drugi smisao. =========== A kako je bilo na licu mjesta (na žalost, ja nisam bio tamo ...), pogledajte na slijedećim fotkama - nije nedostajalo akcije, od kajakaša, plišanih koala i nadlijetanja aviona pa do DJ-pulta za kojim je bio Mario Kovač! Snimio: CeeDee Snimio: CeeDee Snimio: CeeDee Snimio: CeeDee Snimio: CeeDee Snimio: CeeDee Snimio: CeeDee Više o festivalu možete vidjeti na njihovoj web stranici, a najavu Martinisova performancea možete pronaći i na kulturpunkt.hr web stranici. |
Dolazi vrijeme da se ka glasačkim kutijama opet krene ... (2)
Predizborna kolekcija plakata je nadopunjena novim sličicama, bacite pogled na post otprije nekoliko dana!
|
"Stari Đuro" je otišao u penziju nakon 57 godina službe ...
Pred nekoliko dana, 08.05.2009., "Stari Đuro", posljednji od ZET-ove serije tramvaja 101 koja je bila u prometu od 1951. godine, je svečano otišao u penziju.
Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Snimio: STIB A njegov odlazak u mirovinu popratila je i knjiga autora Dražena Bijelića (vozač tramvaja) i Željka Halambeka (arhitekt) koji su na 224 stranice popratili njegov životni i radni vijek, od prvih prototipova proizvedenih u samome ZET-u pa do kasnije serijske proizvodnje u tvornici "Đuro Đaković" u Slavonskome Brodu. Sve to (umirovljenje posljednjeg tramvaja iz serije te promocija knjige) popraćeno je prigodnom svečanošću i kružnom vožnjom po gradu. Pogledajte nekoliko fotografija snimljenih za kružne vožnje koje su prenesene sa Foruma kluba ljubitelja željeznica (vidi link dolje). Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Snimio: STIB Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Snimio: STIB Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Snimio: STIB Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Snimio: STIB Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Snimio: STIB Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Snimio: Željko Halambek (jedan od autora knjige) Više o ovom velikom događaju za ZET-ov tramvajski pogon možete pročitati u vijesti na ZET-ovoj web stranici te na Forumu kluba ljubitelja željeznica (za ulaz je potrebna registracija!) na kojem vas čeka i obilje fotografija sa posljednje vožnje okićenim tramvajem. Isto tako, zainteresirani mogu nabaviti knjigu na VII susretu željezničkih modelara u prostorijama Zajednice za Tehničku kulturu na Trgu žrtava fašizma 16. svibnja od 10 do 18 sati. (Zahvaljujem lips of tragedy na podsjećanju na ovaj događaj! ) |
Dolazi vrijeme da se ka glasačkim kutijama opet krene ...
Ova ekipa vas već koji tjedan gleda sa gotovo svakog plakatnog mjesta, a sve više izviruju i na drugim medijima pa se sigurno pitate koji će mi vrag oni još i ovdje na blogu. No, i to je Zagreb, a ove plakate, kojih je sad pun grad, ćete već deset dana nakon izbora zaboraviti pa nek vas onda ovaj post podjeća na te bisere političke propagande
Snimio: Vanja Da ne mislite da propagiram g. taliBandića - njegov plakat je u velikom formatu jer je najupečatljiviji sa ovom ogromnom lokvom, ako se pojavi neki zanimljiviji (javite mi to smjesta!) odmah dobiva ovo počasno mjesto!
Snimio: Vanja Snimio: Vanja Koliko znam, u ovoj kolekciji nedostaje jedino plakat Stipe Tojčića, uočio sam ga kod trešnjevačke remize, ali je tako bezličan (i kandidat i plakat ) da mi ga se uopće nije dalo fotkati. Nego, podsjetit ću vas i na 2-3 zanimljiva detalja! Bandićev plakat na kojoj se šeće kroz blatnu lokvu polijepljen je samo na Žitnjaku i okolici, jer je to poznata slika iz jednog od njegovih obilazaka Kozari boka kojem je on doveo vodu, zatvorio "drek river", asfaltirao ceste ... tako da sigurno računa tamo na bar 99% glasova. Zabavan mi je link sa Jasenove web stranice koji vodi na "Jasen u mom kvartu" ... sva sreća što se neki drugi kandidat ne zove Lovorko ili čak Hrast Na žalost, nisam stigao fotkati legendarni crtež na plakatu Tomislava Jelića na kojem fiktivne ruke vlasti mažnjavaju novčanik valjda iz džepa ZG-građanina prosječnog. Iako na plakatu piše "Ja nisam kao oni", fotka u stvari izgleda kao da Tomislav 'ladno gleda dok se pored njega odvija krađa ... nekako mi se čini da baš nije pogođeno vizualno predstavljanje ove poruke... Uglavnom, ako želite, zabavite se uz web stranice glavnih kandidata: - Milan Bandić - Jasen Mesić - Josip Kregar - Miroslav Rožić - Tatjana Holjevac - Tomislav Jelić |
Krenimo danas u rimsko doba ...
... jer danas je Dan Andautonije u Šćitarjevu, na arheološkom nalazištu iz rimskog doba!
To su prvi tragovi naseljenosti na ovome području i na neki način možemo reći da je to Andautonija preteča Zagreba. No, bez obzira na to, ako možete dođite danas tamo između 12 i 18h, bit će tamo specijaliteta iz tog doba (lani su bila na jelovniku neobična jela i to sasvim fina!), a bit će i dosta zabave za velike i male: izrada nakita, klesanje kamena, jahanje konjića, čeprkanje po pijesku uz traženje "arheoloških ostataka" ... U ostale dane u godini to nalazište je uglavnom prazno, nema puno posjetilaca (izuzevši pokoju školsku grupu) i ne pruža bogzna kakvu zabavu, no na ova dva dana (to je počelo još jučer) je sve drugačije! Evo par fotki kako je to izgledalo lani, a bacite i koji pogled na njihovu web stranicu! Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja |
Tamo gdje tramvaji spavaju ...
Teško je naći klince, male ili velike, cure ili dečke, koje nimalo ne zanimaju tramvaji, a pogotovo remize ... mislim da ih remize podsjećaju na njihove kutije sa igračkama gdje su u većem ili manjem redu poslagani autići, vlakići, figurice životinja, bebice i sve ostalo što već tamo ima.
A ja sam svojim klincima remize uvijek opisivao kao mjesta gdje tramvaji idu spavati kad se krajem dana umore od vožnje ... Nego, priznajte da i većina vas ima želju zaviriti u remizu i pogledati kak to izgleda tamo gdje se tramvaji odmaraju! Jel da bi rado makar na 5 minuta škicnuli tamo iza ograde na Ljubljanici ili Dubravi i pogledali što se krije iza betonskih zidova? Prije nekog vremena sam na YouTube pronašao jedan video koji prikazuje baš to, pokazuje večernji povratak tramvaja sa vožnje u remizu! Snimio: Tramchamp A za one koji više vole dnevnu atmosferu evo jednog dnevnog uratka drugog autora: Snimio: jazzcool |
Jesper Neergaard - čovjek koji povezuje Kopenhagen, Graz i Zagreb
Danas ću vam ispričati zanimljivu pričicu o jednoj od ne tako mnogobrojnih skulptura stranog porijekla u Zagrebu, skulpturi "La futuro" ("Budućnost", u prijevodu sa esperanta) danskog kipara Jespera Neergaarda koja se nalazi na Kennedyjevom trgu, ispred Ekonomskog fakulteta.
Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Iako se Zagreb po mnogočemu može dičiti imenom "otvorenoga grada", međunarodnog središta i nazivom "metropola", koji je jedno vrijeme bio često u upotrebi, ako ga iskreno pogledamo vidjet ćemo da to baš i nije tako. Od multikulturalnih i multietničkih utjecaja koji većinu velikih svjetskih gradova čine baš takvima kakvi jesu, u Zagrebu nema baš puno tragova ... tu i tamo prođe koja skupina stranih turista, poneki stranac se naseli u gradu (i odmah postane medijska atrakcija, baš zato što takvih nema puno ), otvori se koji restoran strane kuhinje ili trgovina egzotičnim proizvodima ... no, u svojoj biti Zagreb je ipak gotovo isključivo hrvatski grad (sa svim dobrim i lošim konotacijama koje to nosi sa sobom) sa vrlo malo stranih utjecaja. A to je vidljivo i iz knjige "Spomenici i fontane grada Zagreba" među kojima je od 299 gradskih spomenika moguće nabrojati svega 5 (slovima: pet) djela stranih umjetnika, a od toga su svega dva suvremena djela. Jedno je skulptura koju je postavilo mađarsko veleposlanstvo kao spomen na preminulog mađarskog predsjednika Jozsefa Antalla, a drugo je djelo ovo spomenuto na početku teksta, Jesperova skulptura "La Espero". Jedna od zanimljivosti vezanih uz tu skulpturu je ta da Graz posjeduje vrlo sličnu skulpturu istoga umjetnika, naziva "La Espero" ("Nada", u prijevodu sa esperanta), a postavljena je na 100-godišnjicu rođenja međunarodnog jezika esperanta, 1987. godine, na trg Esperantoplatz, u blizini "gracerskog" glavnog željezničkog kolodvora. Snimio: Vanja A kako je Zagreb došao do svoje skulpture? Također preko esperanta! Naime, 2001. godine, kada je skulptura i postavljena, u Zagrebu se održavao 86. međunarodni svjetski esperantski kongres sa oko 3000 sudionika i tim povodom je skulptura i stigla u naš grad. No, dolazak same skulpture nije prošao glatko, iako su i sam autor (koji je dobrovoljno i besplatno poklonio svoj rad na izradi skulpture) i organizacijski odbor samog kongresa učinili sve što je bilo u njihovoj moći da taj spomenik zaista i osvane u Zagrebu. No, da vam sad ne prepričavam cijeli "krimić" koji se odvijao vezano uz postavljanje skulpture pročitajte sami čitav tekst iz pera Spomenke Štimec, svjetski poznate spisateljice na esperantu i tajnice Hrvatskog saveza za esperanto: "Esperantski spomenik od kararskog mramora". Ponešto više o samom autoru skulpture možete naći u tekstu iz časopisa "Vijenac" pod nazivom "Danski kipar daruje Futuro" ili pak na autorovoj web stranici (osobito pogledajte niz skulptura koje je izradio u periodu između 1985. i 2001. koje su posebno upečatljive!). Preneseno sa http://www.jesperneergaard.dk/ |
< | svibanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |