Nepoznati Zagreb

Škrip, škrip ... škripuće moja kičma nakon što sam jučer pretjerao sa podizanjem tereta nakon vikend-kupovine ... i teško mi je provesti i samo 10 minuta sjedeći za tipkovnicom. Koliko će ovo potrejati ne znam, no nadam se da će me mast, kiropraktičar i homeopatija uskoro opet dovesti u "radno stanje" kad ću moći napisati i post pristojne dužine.

A do tada evo jednog kratkog štikleca uhvaćenog u Prilazu Đure Deželića (južna strana, između Primorske i Kačićeve). Otkud taj ključ na fasadi pojma nemam, na zgradi niti u haustoru nema nikakvog znaka da je tu ikad bio bravar, a još manje nekakav izrađivač čarapa koji je možda nekad prodavao proizvode tvornice čarapa "Ključ" ... no, što je tu je, ključić je simpatičan i vrijedi ga pogledati.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Makljaža pred drugi krug izbora za ZG-gradonačelnika postaje sve zanimljivija i naprosto čovjeku bude žao što je već sutra dan predizborne šutnje ... jer tko zna što bi još Milan Bandić obećao te kakav bi još duhoviti propagandni štos smislio izborni stožer Josipa Kregara kad bi predizborno natezanje potrajalo još koji dan?

A u posljednjih nekoliko dana je bilo vrlo živahno - prvo su se prošlu nedjelju pojavili plakati grupe "Pravo na grad" sa zabavnom igrom sa zagrebačkim specijalitetom, vodom "Mutnom". Samo dva dana nakon toga Bandićeva ekipa reagirala je prelijepljivanjem tih plakata bijelim papirom.


Snimio: Vanja

A danas su pak na autima diljem grada osvanule "uplatnice" za krivo parkiranje sa tiskanim tekstom koji proziva Bandića za neodgovorno vođenje grada i trošenje 12 000 000 kuna - pogledajte fotke!


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

No, još dva dana pa je i tome "veselju" došao kraj, a onda, tkogod bio izabran, nek zasuče rukave i krene dalje bez muljanja.

Ne bih htio da ispadne da se ovaj blog bavi samo ZG-prošlošću (od rimskog doba pa do današnjih dana), jer mi je želja i interes da čačkam i po zagrebabečkoj sadašnjosti, pa i budućnosti (koliko to već mogu) ... no, ne mogu odoljeti da ne podijelim sa vama sve te tragove zagrebačke prošlosti koji malo-pomalo nestaju. Pri tome uglavnom nisam nešto posebno nostalgičan, jasno mi je da će kad-tad nestati svi ti kućerci, stari znakovi i natpisi i nije mi ideal vidjeti Zagreb kao živi muzej ... ali, šteta je da sve to nestane, a da se makar ne zabilježi. A možda ne bi bila loša ideja negdje (recimo na Trešnjevci ili Trnju) otkupiti 2-3 stare obiteljske kućice sa vrtom pa u njima napraviti muzej pregradja (kao ekspozitura Muzeja grada Zagreba)?

Uglavnom, danas vam serviram par fotki starih i/ili neoubičajenih prometnih znakova koji još stoje po gradu - znam da toga ima još, pa mi javite kad vidite negdje štogod.

Za početak, evo jednog starog znaka za benzinsku stanicu (dizajn iz 70-tih) koji je preživio sve do danas samo zato što se nalazi u maloj pokrajnjoj uličici (Zvečajska na Trešnjevci, dio koji gledana Selsku) iz koje, BTW, nije moguće na legalni način doći do te označene benzinske pumpe (INA na Selskoj između Tratinske i Baštijanove).


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Odmah pored njega (20 metara dalje) se nalazi i ovaj očito improvizirani znak za zabranu parkiranja ... najsmješniji mi je potpuni nesrazmjer veličine samog znaka i štange koja ga nosi


Snimio: Vanja

Evo još jednog sličnog trešnjevačkog "arheološkog" nalaza, po dizajnu se vidi da i on potiče na famozne 70-te (pogledajte tu ćoškastu siluetu pješaka!), a preživio je zato što ne stoji na javnoj prometnoj površini već na parkiralištu ispred prostora "Rade Končara" (odnono sada firmi "Magma" i "Gisdata" između ostalih) u Baštijanovoj.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Evo jednog možda ne tako starog, ali zato ne baš običnog znaka koji upozorava na parking za bicikle i motocikle, a koji već 20-tak godina stoji ispred firme "Ericsson Nikola Tesla" na uglu Zorkovačke ulice.


Snimio: Vanja

I za kraj, ne mogu odoljeti a da vam ne pokažem nečiju zabavnu "intervenciju" koja se može vidjeti na znaku u ulici Srednjaci, nešto prije škole:


Snimio: Vanja

... slična je bila fora sa ovom dvojicom veseljaka sa kontejnera za papir, dušu su dali za kreiranje mini-stripa na kontejneru ... na žalost, nemam niti jednoga fotkanog ... ako i to negdje vidite, javite mi!


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Vjerojatno dosta vas koji čita ovaj forum uzima onaj besplatni mjesečni pregled događanja u gradu Zagrebu ... a tamo, na četvrtoj i petoj stranici, se u svakom izdanju nalazi pregled zanimljivih događanja koja su se dogodila u gradu Zagrebu tokom tog mjeseca kroz cijelu zagrebačku povijest. Ima tu koječega, od važnih povijesnih zbivanja pa do sitnih "štikleca", ali zajedničko im je da su svi zanimljivi - hvala Miroslavu Šašiću koji priprema te dvije stranice nadasve zanimljivih pogleda na zagrebačku povijest!

A za jučerašnji dan, 25.05., stoji da je pred 40 godina, 1969., košarkaški klub "Lokomotiva" (čiji je KK "Cibona" sljedbenik) osvojio po prvi puta trofej prvaka Jugoslavije pobijedivši tada vrlo jaku Olimpiju iz Ljubljane sa 78:77. I, među ostalim, kaže se da su dva istaknuta igrača Lokomotive bili Mirko Novosel i Nikola Plećaš.

O Mirku Novoselu se posljednjih godina baš ne govori suviše, no vjerojatno svi znaju njegovo ime, pa i oni nlađi ... no, tko se još sjeća Nikole Plećaša, "svetog Nikole" kako su mu tada svi skandirali, najboljeg igrača tadašnje "Lokomotive" i jednog od predvodnika tadašnje košarkaške reprezentacije Jugoslavije koja je tada započinjala svoje zlatno razdoblje?


Nikola Plećaš, izvor članak "Slobodne Dalmacije"

Meni osobno je košarka bila oduvijek jedan od najdražih sportova i tokom kasnih 70-tih i 80-tih sam bio redovan posjetilac utakmica ... Nikola tad više nije igrao, ali ga se sjećam sa TV-prijenosa (pogotovo njegovih bujnih brkova ), bio je kapetan "Lokomotive" ... sjećam se i još nekih prezime tadašnjih igrača: Avberšek, Rajko Gospodnetić, Ercegović, Bočkaj (također kapetan neko vrijeme), Šute, Runje, Milivoj Omašić (krilo, uvijek sa žvakaćom gumom, poslije zaposlen na HTV), braća Rukavina, Kavedžija ...

I, da sad ne duljim i ne prepričavam članke drugih, koga zanima više o Nikoli neka pogleda slijedeće linkove:

- članak iz "Slobodne Dalmacije" (2000. godina)
- članak s web stranice "Adriatic basket" (gdje je Nikola bok uz bok druga dva velikana hrvatske košarke, Dražena Petrovića i Krešimira Ćosića) (2004. godina)
- razgovor sa Nikolom Plećašem za "Vjesnik" (1999. godina)

Sigurno ste čuli za sve one akcije "Sportom protiv droge", "Edukacijom protiv pušenja", "Ovim protiv onog" itd itd itd ... e, čini se da je krenula i nigdje još publicirana akcija "Mazivom protiv vandala"!


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Naime, u parkiću s dječjim igralištem pored moje zgrade ekipa iz "Zrinjevca" je pred koji dan postavila znakove zabrane boravaka pasa na igralištu. I ništa tu ne bi bilo neobično da čitav znak, od štange koja ga drži pa do čitavog okvira, nije debelo premazan nekom gadnom masti (liči pomalo na onu "totnu" mast za ležajeve, ali je ova svijetlije boje). Razmišljao sam čemu li bi to moglo služiti i onda mi je palo na pamet da možda tako sprečavaju vandale da kradu i uništavaju znakove - ta tko bi htio dirnuti tako nešto gadno!
Jasno, svatko može lako "s predumišljajem" maknuti znak - ode u ljekarnu, kupi kirurške rukavice za pola kune par i makne znak ... no, vjerujem da im puno više štete i krađa znakova desi spontano nego planirano pa je valjda ovo ipak neka pomoć.

Kaj vi mislite?

(već sam razmišljao i da je ta mast možda sredstvo zaštite znakova protiv pseće mokraće, sigurno mnogi znal služi baš kao pseći pisoar ???)

Za kraj, evo jednog nenamazanog znaka (malo drukčijeg dizajna) snimljenog danas u ulici Brešćenskoga - još uvijek stoji na svom mjestu iako nije pun maziva.


Snimio: Vanja

Sigurno ne postoji samo jedna ulica u Zagrebu bez ijednog kućnog broja (javite mi ako znate još koju!), no Hochmanova je vrlo vjerojatno među svima takvima najprometnija, a isto tako je i među najmanje poznatima - vjerujem da velika većina vozača koja njome prolazi pojma nema po kome je ona dobila ime i kako se ta ulica uopće zove.
(to je ona ulica kojom se iz Klaićeve skreće prema Jukićevoj i dalje na Trešnjevku kod podvožnjaka na Adžijinoj)


Snimio: Vanja

Iskreno, ni ja do skora nisam znao tko je bio Franjo Hochman po kojem je ulica dobila ime, no onda me je prosvijetlila knjiga Branimira Špoljarića "Stari Zagreb od vugla do vugla" i evo što u njoj piše o toj ulici:

"Kad je sagrađena tvornica duhana 1882., Klaićeva ulica je nosila ime Tvornička, dok je Hochmanova bila Ciglana, točnije zapadna strana bivše ciglane, koja se pak nalazila na prostoru današnjeg Arhitektonskog fakulteta.

Ta ulica uz tvorničku zgradu koja na svojem kraju ima mali park, imenovana je 1928. po Franji Hochmanu. On je rođen u Brondisu na Labi 1850. te je cijeli život posvetio tjelovježbi. Oduševljen sokolskim pokretom bio je vođa sokola u Simichovu, Lavovu i Vršcu. Godine 1876. sudjelovao je u Tursko-srpskom ratu, a poslije ga put vodi u Zagreb gdje se zaposlio kao učitelj tjelovježbe. Budući da je i u Zagrebu bio u začetku sokolski pokret, Hochman ubrzo postaje vođa Hrvatskog sokola i svojim iskustvom i znanjem pridonosi tehničkom napretku hrvatskog sokolstva.

Kako bi pobudio što veće zanimanje za tjelovježbu, već 1890. počinje izlaziri časopis Gimnastika koji uređuje sve do smrti. Prije toga tiskao je i dva udžbenika - Rukovodnik za tjelovježbu u pučkoj školi, godine 1986, i Tjelovježba u pučkoj školi, 1888. godine.Te su udžbenike godinama koristili učitelji u radu s djecom u školama, ali i za igre u slobodno vrijeme.

Taj zaljubljenik u tjelovježbu i pobornik gesla "zdrav duh u zdravom tijelu" umro je u Zagrebu 1892. godine."


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

A kako se ovaj post ne bi sveo samo na citat iz Špoljarićeve knjige, evo i jednog zanimljivog linka na članak o natječaju za arhitektonsko uređenje bivše zgrade Tvornice duhana koja graniči jednom stranom sa ovom ulicom. Stari dio kompleksa bi trebao postati novi dom Povijesnom muzeju, a u ostatku bloka bi se trebala sagraditi nova poslovna zgrada Adris grupe.

A sliku gospona Franje imate na 39 stranici "Olimpa", časopisa Hrvatskog olimpijskog odbora!


Snimio: Vanja

Svako toliko me put i poslovi povedu od mog radnog mjesta na Trešnjevci put centra grada, nekad u pravcu Jelačić placa, a nekad u pravcu Glavnog kolodvora.

Najbezvezniji način za doći tamo je autom i to koristim samo kad treba prevesti neki teret. Tramvaj je ok, pogotovo kad mi se žuri ili sam umoran. Bicikl je još bolji (i brži), ali iz kojekakvih objektivno-subjektivnih :grin: razloga njime ne idem tako često na posao.

A pješice?

O da, vrlo često. I to kad god mogu krenem izvan uobičajenih uhodanih prometnogužvastih puteva!
A njih ima više nego što bi čovjek na prvi pogled rekao ...


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Recimo, na potezu od Cibone do Gl. kolodvora nudi se nekoliko mogućnosti - najbezveznija, najdosadnija i suncu najizloženija je ona po Koturaškoj pa skretanje kod miramarskog pothodnika i kroz kolodvorski pješački pothodnik. Ljepša je varijanta po Crnatkovoj, kroz hlad platana, pa uz Botanički vrt po Mihanovićevoj.

A postoje i još neke mogućnosti - kada po Crnatkovoj dođete do birca "Krivi put" umjesto da skrenete uz ogradu Botaničkog vrta u Runjaninovu možete jednostavno krenuti iza "Krivog puta" uz prugu. Ugodna stazica će vas provesti uz željezničke kolosijeke, s pogledima na Botanički vrt sa stražnje strane i Miramarski podvožnjak odozgo i za par minuta ste već na 5. kolosijeku Glavnog kolodvora! Ovu varijantu često upotrebljavam!

A posljednja je ona koju ću vam sad pokazati slikom i rječju.

Za početak, krenite kroz dvorište SC-a. Zaobiđite francuski paviljon okićen nebrojenim graffitima (neki su svima jasni, a nekima je bogami teško shvatiti značenje), pogledajte stare betonske stupove za rasvjetu koji tu stoje valjda još otprije II svjetskog rata ...


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

.... i kroz hladovinu pored Galerije SC-a dođite u dno dvorišta Studentskog centra. Ako iamte sreće, možda i uhvatite kojeg radnika SC-a kako u trenucima opuštanja cifra svoj auto na ledini ...


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

.... a možete i pogledati ostatke nekadašnjeg teretnog kolosijeka koji je vodio do SC-a - ne zato da bi studetima vlak dovozio hranu, već da bi se omogućio pristup velesajmu koji je nakad davno tamo obitavao.


Snimio: Vanja

U dnu dvorišta su mala metalna vrata ...


Snimio: Vanja

... i kad prođete kroz njih, točno ste između dva pješačka pothodnika koji spajaju Runjanivu i Koturašku.


Snimio: Vanja

Sad se odlučite, ili ćete lijevo pa uz prugu gore opisanom varijantom ili ćete desno u Koturašku. Mi ovaj put idemo desno, pa zatim lijevo po Koturaškoj. Monotoniju ove ulice nam narušavaju vlakovi koji prolaze svako toliko po kolodvoru, ali i zanimljivosti s druge strane ulice kao što je rukotvorina Pume 34 velikog formata ili pak stari jet-ski obješen kao reklama.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Kada dođemo u dno ulice (prešli smo Miramarski podvožnjak) ne skrećite desno već nastavite uz prugu uz trošne kućice i napuštene prostore tko zna kojih firmi. Između njih i pruge vodi uzana stazica - tu i tamo se nađe i nešto smeća ili koja kopriva ili naherena bazga, ali je ipak prohodno ... a s druge strane tog stazuljka vas čeka mala livadica na krovu kolodvorskog pothodnika (točno ispod vas je McDonald's) koju tu i tamo upotrebljavaju lokalni beskućnici kao odmaralište. No, nikad dosad nisu bili napasni


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

I, eto, stigli ste do kraja puta, od kolodvora vas dijeli još samo pothodnik (kad već više nema onog poznatog pješačkog nathodnika koji je srušen pred izgradnju pothodnika tamo negdje u 70-tima).


Snimio: Vanja

Dragi moji, malo su me pritisle obaveze ovih dana pa postam malko manje, no pokušavam vam što češće servirati bar neki mali postić ... moram držati kontinuitet, kaj ne?

Za danas evo jedne moje fotke pod naslovom "Pauza na ZG-način", mislim da dodatna objašnjenja nisu potrebna.


Snimio: Vanja

Naravno, ovo je snimljeno pred jednim malim dućanom na Trešnjevci.

A kad bi pored toga bio još jedan zgužvani masni papir (ostatak od lizike i 10 deka parizera) tad bi ime trebalo biti "Gablec na ZG-način".

Pitam se pitam, što li je pisac ovog graffita odnosno "intervencije u postojeće stanje u prostoru" želio reći?


Snimio: Vanja

Da li samo napisati "Rade Končar" koristeći postojeće Konzumovo "K" sa zida trgovine?
Ili poručiti da "Krade Končar"?
Ili možda poruka ima neke veze i sa samim Konzumom?

(Mislim da je prvo objašnjenje ipak najvjerojatnije, jer se ovo nalazi vrlo blizu srednje škole "Končar", a sad je i tako doba maturanata koji potpisuju sebe i škole posvuda ... no, autor je vjerojatno i nehotice napisao nešto što ima više razina čitanja! )

Ovo se nalazi na Konzumovu dućanu kod ćoška Baštijanove i Golikove, točno preko puta fotki s mog jučerašnjeg posta!

Snimio: Vanja

Ovo nije ni Photoshop niti kulisa nego stvarna kuća u Baštijanovoj ulici, u blizini raskršća sa Golikovom/Drvinjem/Kroflinovom (zaokružite točan odgovor ) ... samo što je očito nekad planirano da tamo bude i druga polovica (ili je možda čak i bila).

A stotinjak metara od nje nalazi se nešto sasvim drugačije - betonska monster-crkva koja izgleda kao ogroman betonski meteorit koji kao da je iz svemira pao ravno usred Trešnjevke ... a križ na vrhu podsjeća na gromobran ili divovsku antenu kojom se šalju božje riječi u galaksiju Qwertzu negdje tisućama milijuna svjetlosnih godina od nas ...

Nemam ništa protiv suvremene arhitekture (niti sakralne u ikojem smislu), tolerantan sam na kojekakva betonska grozomorna zdanja, ali što je puno puno je ...


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

(jedna heretička misao: kako bi bilo da se ova crkva u ovakvom rohbau obliku prepusti graffiterima pa da ju ukrase muralima i natpisima "Isus je među nama", "Isus je cool", "Isuse svetinjo" i sličnima?)

Evo jedne zgodne šetnjice koja je dušu dala za vruće dane jer velikim dijelom vodi šumskom hladovinom ... a isto tako je preporučam ljubiteljima mira jer se na tim stazama rijetko susretne čovjek - tek tu i tamo naiđe poneki vlasnik psa sa svojim ljubimcem. Koliko znam, ovaj šumski kutak je jedan od najmanje poznatih u gradu, tako da sam i ja, koji inače volim tumarati šumarcima i zabadati nos kojekuda, posve slučajno naišao na tu stazu koja omogućuje šumski prolaz od Kozjaka do Remeta u malo više od pola sata.


Snimio: Vanja

Najljepše kod ove staze je što se sa lakoćom može uklopiti u kružni "izlet" po gradu. Najbolje je na bilo koji način (autobusom linije 201 po Srebrnjaku do Bijeničke ceste ili linije 202 za Kozjak do posljednje stanice) doći do početka ulice Veliki Dol, to je mjesto gdje se nalazi i gradsko kazalište "Žar ptica" te dječje igralište. Po ulici Veliki dol krenite lagano nizbrdo (oprez, prometa ima dosta, ulica je uska, a nema pločnika!) i nakon 200 m krenite ravno u ulicu Gorice (Veliki Dol skreće oštrim zavojem desno). Po njoj opet tek 200-tinjak metara (s desne strane je niz urbanih vila vrlo "fancy" dizajna) i prije prve kuće s lijeve strane skrenite popločanim putem. Njime do kraja 100 m i pred vama se otvara livadica i brana vodne retencije na potočiću koji od Remeta iza Mirogoja teče sve do V. Dola i dalje niz Barutanski jarak ... od potočića baš nema mnogo što za vidjeti, jedva curi, no zato je ukupni ambijent pun zelenila i mira.


Početak ulice Veliki Dol. Snimio: Vanja


Urbane vile u ulici Gorice. Snimio: Vanja


Brana na retenciji. Snimio: Vanja


Pogled sa brane prema Sljemenu. Snimio: Vanja

Dalje pređite preko brane i vidjet ćete kolski put kako vijuga uz korito potoka. On će vas povesti još cca 300 m do male brane (na pola puta je mostić preko potoka, s desne strane dolaze betonske stepenice sa ulice Gorice (odvajaju se kod Fratrovca) dok na lijevu stranu vodi širok put ... nisam provjeravao kuda, najvjerojatnije do Mirogojskog groblja. I, kod brane završava najlakši dio puta ... ali zato slijedi najljepši dio, lijepa stazica koja vijuga kroz šumu. Ako ćete slučajno ovih dana proći šumom, obratite pažnju na pričju duplju na jednom drvu tik uz stazu na vidini od manje od dva metra - jučer je iz nje dopiralo glasno živkanje, očito su unutra bili ptići.


Priručni kutak za roštilj. Snimio: Vanja


Pogled sa brane prema naprijed. Snimio: Vanja


Slapište na rubu šume, nakon njega staza skreće u šumu. Snimio: Vanja

Stazica vas desetak minuta ugodno vodi kroz šumu i tad stižete na rub Gaja urni, dijela Mirogojskog groblja gdje se polažu urne. Prođite uz rub groblja i nakon par desetaka metara uđite ponovo u šumu i potražite stazicu koja se nastavlja dalje kroz miješanu šumu graba i bagrema - jučer je put bio pun bagremovih latica, a šumom se širio miris bagremova cvijeta ... a nije na odmet spomenuti i da uz rub prvog dijela staze se može vidjeti mnogo lišća šumskih jagoda.


. Na rubu Gaja urni. Snimio: Vanja


. Cvijet bagrema koji širi zamamni miris. Snimio: Vanja

Stazica vas uglavnom ravno vodi po brijegu (desno je korito potočića), ubrzo se odvaja nadesno staza koja prelazi na drugu padinu i vodi do ulice Veselišće ... a vaša se uskoro počinje lagano uspinjati ... i tu budite oprezni jer počinje treći dio puta koji je orijentacijski donekle zahtjevan. Naime, kod jednog drveta sa zelenom oznakom (vidi fotku!) u obliku točke (nije jedina takva uz stazu, očito je netko markirao stazu iz nekih svojih razloga) treba skrenuti naglo lijevo uzbrdo. Ako ste došli na malu livadu s voćnjakom, tad ste otišli predaleko i vratite se cca 100 metara.


Stazica kroz šumu. Snimio: Vanja


Oznaka kod odvojka. Snimio: Vanja

Stazica koja vodi uzbrdo je dosta uska i nije baš često u upotrebi, no uz nešto opreza se može slijediti. Za 2-3 minute ste na grebenu, kod mjesta gdje je netko napravio klupice (vidi fotku dolje!) skrenite desno. Stazica nastavlja kroz grmlje, uz drveće koje izgleda kao da je sađeno za među. Nakon još par stotina metara šuma ponovo postaje rjeđa i tu je ponovo potreban oprez. Kod još jedne zelene oznake (vidi fotku!) treba skrenuti naglo nizbrdo ulijevo ... ali, ne prema unazad, već više poludesno. Od tog mjesta već vidite čistinu na dnu padine, do nje je svega 200-tinjak metara. Na rubu šume je navežena zemlja na kojoj će jednom netko nešto graditi ... a iza toga je ulica Kameniti Stol. U blizini je i autobusna stanica linije 226 Kaptol-Remete-Svetice kojom možete završiti šetnju i vratiti se u grad ... no, ja bih vam savjetovao da šetnju nastavite dalje, kroz Remetske šumarke i dalje prema Dolju i tramvaju broj 15, ... no, o tom dijelu puta će biti više riječi u jednom od slijedećih postova.


Klupice na grebenu. Snimio: Vanja


Oznaka prije spusta na Kameniti Stol. Snimio: Vanja


Čistina uz ulicu Kameniti Stol. Snimio: Vanja

Još jedna napomena o livadi s voćnjakom koja se nalazi nakon prije spomenutog raskršća: ako vam se ne da hodati uzbrdo već preferirate laganije staze, tad krenite livadom u desni gornji kut, tamo ćete naići na put kojim ćete izaći na ulicu Remete, taman kod osnovne škole, gdje opet možete uhvatiti autobus za Svetice ili Kaptol. BTW, ovo je škola s vjerojatno najljepšim pogledom na grad u čitavom Zagrebu!


Livada ispod škole. Snimio: Vanja


Remetska crkva Majke Božje Remetske. Snimio: Vanja


Pogled na grad s Remeta. Snimio: Vanja

A ako pak produžite stazicom po grebenu nakon druge zelene oznake ... stazica će vas nakon nekoliko stotina metara dovesti do mjesta s lijepim pogledom na naselje, ali, na žalost, i do zaključanih vrata jednog dvorišta - s druge strane dvorišta se nalazi ulica Ivirščak, ali do nje ne možete doći osim ako slučajno ne poznajete vlasnika kuće.


Završetak staze kod dvorišta pred Ivirščakom. Snimio: Vanja


Pogled na Kameniti Stol. Snimio: Vanja

(Zahvaljujem CeeDeeu na ideji za ovaj post i fotkama!)


Ako niste znali, ovih se dana duh Kine proširio Zagrebom i to čak do te mjere da je u petak navečer Sava odglumila moćnu kinesku rijeku Yang Ce!

A razlog toj kineskoj invaziji nisu kineski trgovci ili restorani već kineski film - naime, od 15. do 23. svibnja 2009. godine u Zagrebu (u Kinu "Europa") se održava drugi Subversive Film Festival. A tema ovogodišnjeg izdanja Festivala je Kina 1949. – 2009. Kao i prošle godine, Subversive Film Festival bogati filmski program nastoji dodatno obogatiti teorijskim programom, predavanjima, okruglim stolovima i umjetničkim akcijama koji tematiziraju ovogodišnju temu festivala.

A kakve sve to veze ima sa rijekom Savom? Uz Savu i u samoj rijeci poznati zagrebački konceptualni umjetnik Dalibor Martinis je održao transmedijalni performans pod imenom Savski Jangce projekt .


Izvor: Press materijal performansa

Evo izvatka iz press materijala:

=========
Savski Jang Ce Projekt (Data Recovery, 1966/2009.)
START: 45o46'59.28“ N - 15o57'09.24“ E; CILJ: 45o47'06.36“ N - 15o57'16.86“ E

Savski Jang Ce Projekt je transmedijalni performans koji vraća u stvarnost originalni, ne manje performativni događaj iz 1966. 16. srpnja te godine Mao Ce Tung (Mao Zedong) je preplivao rijeku Jang Ce. Dan kasnije, snimke tog poduhvata obišle su svijet.
„Ljudi kažu, Jang Ce je velika rijeka. Velika jest ali ne i strašna. Nije li imperijalistička Amerika velika? Izazvali smo ju i što se dogodilo? Ništa! Ima stvari na tom svijetu koje su velike ali ne i strašne.“

U predvečerje 14. svibnja, točnije, u 19 sati, Dalibor Martinis će pokušati preplivati Savu i tako učiniti da ispod Savskog mosta poteče Jang Ce. Dok je Mao Ce Tung simbolički iskoristio prirodu kako bi zauvijek promjenio društvo, D. M. će simbolički iskoristiti društvo kako bi nakratko promjenio prirodu. Možda su oboje imali na umu ono Heiddegerovsko „mjesto“ kojeg na rijeci uspostavlja most – u pjesmi „Plivanje“ Mao je 1956. anticipirao veliki Wuhanski most preko Jang ce-a („...Most će poletjet’ da sjever i jug spoji i duboki ponor u prijelaz pretvori...“); D.M., plivanjem ispod Savskog mosta, to mjesto samo prepoznaje.

Sama lokacija višestruko je znakovita za ovaj projekt. Stari pješački most povezuje prekosavsko naselje Kajzerica sa gradskim središtem. Za prve doseljene Kineze Kajzerica je bila početno odredište, mjesto u Zagrebu na kojem su otvarali svoje dućane, dakle, prvi zagrebački Chinatown. D.M. koji će krenuti s desne savske obale planira doplivati na lijevu obalu blizu mjesta na kojem je još polovicom prošlog stoljeća bilo čuveno Savsko kupalište. Na ovom dijelu rijeke sada su, gotovo jedan do drugoga, čak tri mosta - Jadranski most, stari pješački most i poznati „zeleni“ željeznički most. Preplivavanje Save upravo ovdje čini se naročito suvišnim.

Data recovery je postupak djelomičnog povrata izgubljenih podataka iz memorije bez konteksta koji im je do gubitka davao pozitivni, informacijski, društveni, ideološki ili drugi smisao.
===========

A kako je bilo na licu mjesta (na žalost, ja nisam bio tamo ...), pogledajte na slijedećim fotkama - nije nedostajalo akcije, od kajakaša, plišanih koala i nadlijetanja aviona pa do DJ-pulta za kojim je bio Mario Kovač!


Snimio: CeeDee


Snimio: CeeDee


Snimio: CeeDee


Snimio: CeeDee


Snimio: CeeDee


Snimio: CeeDee


Snimio: CeeDee

Više o festivalu možete vidjeti na njihovoj web stranici, a najavu Martinisova performancea možete pronaći i na kulturpunkt.hr web stranici.

Predizborna kolekcija plakata je nadopunjena novim sličicama, bacite pogled na post otprije nekoliko dana!

Svaki veliki grad, pa tako i Zagreb, ima svoje mirne kutke na kojima se može uhvatiti koji trenutak odmora i privatnosti ...


Snimio: Vanja

... iako ugođaj možda nije baš uvijek tako miran i intiman kao u trenutku fotografiranja pa vas onda na ovoj klupici ipak mogu uočiti svi vaši susjedi.


Snimio: Vanja

No, ovakvi kutci su ipak uvijek zgodni ... i ne propustite primjetiti kako ni na kojoj fotki nema ljudi. Ne zato što sam ih namjerno izbjegavao, već zato što je zaista sve bilo prazno!
(fotke su snimljene radnog dana oko 11h, lokacija: blok zgrada između Selske, Jankomirske i Zorkovačke ulice)


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Već sam vas u posljednje vrijeme dvaput tupio s usporedbama Zagreba i Graza i ne mogu da to ne učinim još barem jednom (a kaj mogu kad sam bio nedavno gore i fotkao po gradu )

Pogledajte si malo ove natpise sa kućnim brojevima ... skoro pa isti dizajn, jedino je "gracerski" font malo drugačiji.
A slične su recimo i u Beču i drugim srednjoevropskim "K-und-K" gradovima ... eto, nek se zna da je Zagreb srednjoevropska metropola :op


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Pred nekoliko dana, 08.05.2009., "Stari Đuro", posljednji od ZET-ove serije tramvaja 101 koja je bila u prometu od 1951. godine, je svečano otišao u penziju.


Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Snimio: STIB

A njegov odlazak u mirovinu popratila je i knjiga autora Dražena Bijelića (vozač tramvaja) i Željka Halambeka (arhitekt) koji su na 224 stranice popratili njegov životni i radni vijek, od prvih prototipova proizvedenih u samome ZET-u pa do kasnije serijske proizvodnje u tvornici "Đuro Đaković" u Slavonskome Brodu. Sve to (umirovljenje posljednjeg tramvaja iz serije te promocija knjige) popraćeno je prigodnom svečanošću i kružnom vožnjom po gradu.

Pogledajte nekoliko fotografija snimljenih za kružne vožnje koje su prenesene sa Foruma kluba ljubitelja željeznica (vidi link dolje).


Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Snimio: STIB


Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Snimio: STIB


Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Snimio: STIB


Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Snimio: STIB


Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Snimio: STIB


Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Snimio: Željko Halambek (jedan od autora knjige)

Više o ovom velikom događaju za ZET-ov tramvajski pogon možete pročitati u vijesti na ZET-ovoj web stranici te na Forumu kluba ljubitelja željeznica (za ulaz je potrebna registracija!) na kojem vas čeka i obilje fotografija sa posljednje vožnje okićenim tramvajem.

Isto tako, zainteresirani mogu nabaviti knjigu na VII susretu željezničkih modelara u prostorijama Zajednice za Tehničku kulturu na Trgu žrtava fašizma 16. svibnja od 10 do 18 sati.

(Zahvaljujem lips of tragedy na podsjećanju na ovaj događaj! )

Ova ekipa vas već koji tjedan gleda sa gotovo svakog plakatnog mjesta, a sve više izviruju i na drugim medijima pa se sigurno pitate koji će mi vrag oni još i ovdje na blogu. No, i to je Zagreb, a ove plakate, kojih je sad pun grad, ćete već deset dana nakon izbora zaboraviti pa nek vas onda ovaj post podjeća na te bisere političke propagande


Snimio: Vanja


Da ne mislite da propagiram g. taliBandića - njegov plakat je u velikom formatu jer je najupečatljiviji sa ovom ogromnom lokvom, ako se pojavi neki zanimljiviji (javite mi to smjesta!) odmah dobiva ovo počasno mjesto!

From ZagrebBlog4

Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Koliko znam, u ovoj kolekciji nedostaje jedino plakat Stipe Tojčića, uočio sam ga kod trešnjevačke remize, ali je tako bezličan (i kandidat i plakat ) da mi ga se uopće nije dalo fotkati.

Nego, podsjetit ću vas i na 2-3 zanimljiva detalja!

Bandićev plakat na kojoj se šeće kroz blatnu lokvu polijepljen je samo na Žitnjaku i okolici, jer je to poznata slika iz jednog od njegovih obilazaka Kozari boka kojem je on doveo vodu, zatvorio "drek river", asfaltirao ceste ... tako da sigurno računa tamo na bar 99% glasova.

Zabavan mi je link sa Jasenove web stranice koji vodi na "Jasen u mom kvartu" ... sva sreća što se neki drugi kandidat ne zove Lovorko ili čak Hrast

Na žalost, nisam stigao fotkati legendarni crtež na plakatu Tomislava Jelića na kojem fiktivne ruke vlasti mažnjavaju novčanik valjda iz džepa ZG-građanina prosječnog. Iako na plakatu piše "Ja nisam kao oni", fotka u stvari izgleda kao da Tomislav 'ladno gleda dok se pored njega odvija krađa ... nekako mi se čini da baš nije pogođeno vizualno predstavljanje ove poruke...

Uglavnom, ako želite, zabavite se uz web stranice glavnih kandidata:
- Milan Bandić
- Jasen Mesić
- Josip Kregar
- Miroslav Rožić
- Tatjana Holjevac
- Tomislav Jelić

... jer danas je Dan Andautonije u Šćitarjevu, na arheološkom nalazištu iz rimskog doba!

To su prvi tragovi naseljenosti na ovome području i na neki način možemo reći da je to Andautonija preteča Zagreba.

No, bez obzira na to, ako možete dođite danas tamo između 12 i 18h, bit će tamo specijaliteta iz tog doba (lani su bila na jelovniku neobična jela i to sasvim fina!), a bit će i dosta zabave za velike i male: izrada nakita, klesanje kamena, jahanje konjića, čeprkanje po pijesku uz traženje "arheoloških ostataka" ...

U ostale dane u godini to nalazište je uglavnom prazno, nema puno posjetilaca (izuzevši pokoju školsku grupu) i ne pruža bogzna kakvu zabavu, no na ova dva dana (to je počelo još jučer) je sve drugačije!

Evo par fotki kako je to izgledalo lani, a bacite i koji pogled na njihovu web stranicu!


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Teško je naći klince, male ili velike, cure ili dečke, koje nimalo ne zanimaju tramvaji, a pogotovo remize ... mislim da ih remize podsjećaju na njihove kutije sa igračkama gdje su u većem ili manjem redu poslagani autići, vlakići, figurice životinja, bebice i sve ostalo što već tamo ima.
A ja sam svojim klincima remize uvijek opisivao kao mjesta gdje tramvaji idu spavati kad se krajem dana umore od vožnje ...

Nego, priznajte da i većina vas ima želju zaviriti u remizu i pogledati kak to izgleda tamo gdje se tramvaji odmaraju! Jel da bi rado makar na 5 minuta škicnuli tamo iza ograde na Ljubljanici ili Dubravi i pogledali što se krije iza betonskih zidova?

Prije nekog vremena sam na YouTube pronašao jedan video koji prikazuje baš to, pokazuje večernji povratak tramvaja sa vožnje u remizu!


Snimio: Tramchamp

A za one koji više vole dnevnu atmosferu evo jednog dnevnog uratka drugog autora:


Snimio: jazzcool

Danas ću vam ispričati zanimljivu pričicu o jednoj od ne tako mnogobrojnih skulptura stranog porijekla u Zagrebu, skulpturi "La futuro" ("Budućnost", u prijevodu sa esperanta) danskog kipara Jespera Neergaarda koja se nalazi na Kennedyjevom trgu, ispred Ekonomskog fakulteta.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Iako se Zagreb po mnogočemu može dičiti imenom "otvorenoga grada", međunarodnog središta i nazivom "metropola", koji je jedno vrijeme bio često u upotrebi, ako ga iskreno pogledamo vidjet ćemo da to baš i nije tako. Od multikulturalnih i multietničkih utjecaja koji većinu velikih svjetskih gradova čine baš takvima kakvi jesu, u Zagrebu nema baš puno tragova ... tu i tamo prođe koja skupina stranih turista, poneki stranac se naseli u gradu (i odmah postane medijska atrakcija, baš zato što takvih nema puno ), otvori se koji restoran strane kuhinje ili trgovina egzotičnim proizvodima ... no, u svojoj biti Zagreb je ipak gotovo isključivo hrvatski grad (sa svim dobrim i lošim konotacijama koje to nosi sa sobom) sa vrlo malo stranih utjecaja. A to je vidljivo i iz knjige "Spomenici i fontane grada Zagreba" među kojima je od 299 gradskih spomenika moguće nabrojati svega 5 (slovima: pet) djela stranih umjetnika, a od toga su svega dva suvremena djela. Jedno je skulptura koju je postavilo mađarsko veleposlanstvo kao spomen na preminulog mađarskog predsjednika Jozsefa Antalla, a drugo je djelo ovo spomenuto na početku teksta, Jesperova skulptura "La Espero".

Jedna od zanimljivosti vezanih uz tu skulpturu je ta da Graz posjeduje vrlo sličnu skulpturu istoga umjetnika, naziva "La Espero" ("Nada", u prijevodu sa esperanta), a postavljena je na 100-godišnjicu rođenja međunarodnog jezika esperanta, 1987. godine, na trg Esperantoplatz, u blizini "gracerskog" glavnog željezničkog kolodvora.


Snimio: Vanja
A kako je Zagreb došao do svoje skulpture? Također preko esperanta!
Naime, 2001. godine, kada je skulptura i postavljena, u Zagrebu se održavao 86. međunarodni svjetski esperantski kongres sa oko 3000 sudionika i tim povodom je skulptura i stigla u naš grad. No, dolazak same skulpture nije prošao glatko, iako su i sam autor (koji je dobrovoljno i besplatno poklonio svoj rad na izradi skulpture) i organizacijski odbor samog kongresa učinili sve što je bilo u njihovoj moći da taj spomenik zaista i osvane u Zagrebu. No, da vam sad ne prepričavam cijeli "krimić" koji se odvijao vezano uz postavljanje skulpture pročitajte sami čitav tekst iz pera Spomenke Štimec, svjetski poznate spisateljice na esperantu i tajnice Hrvatskog saveza za esperanto: "Esperantski spomenik od kararskog mramora".

Ponešto više o samom autoru skulpture možete naći u tekstu iz časopisa "Vijenac" pod nazivom "Danski kipar daruje Futuro" ili pak na autorovoj web stranici (osobito pogledajte niz skulptura koje je izradio u periodu između 1985. i 2001. koje su posebno upečatljive!).


Preneseno sa http://www.jesperneergaard.dk/

Dragi moji, jeste li već koji puta sudjelovali u poznatom zagrebačkom sportu, prenašanju auta golim rukama?

Jučer sam sa klincima zamalo prisustvovao jednoj demonstraciji prenašanja auta ... naime, jedna vozačica se neoprezno parkirala u Ilici (nešto nakon Vodovodne, s južne strane, oko 17h) tako da joj je jedan kotač ostao na kolniku. Prednja kola češkog tramvaja (vozila je "šesticu") su prošla tek za koji centimetar pored auta, dok je za prikolicu sve izgledalo da će očešati auto. Par dečki je izašlo iz tramvaja sa namjerom da podignu auto i stave ga na pločnik, no obzirom da je vozačica bila u blizini za time nije bilo potrebe nego je ona s 2-3 manevra pomaknula auto na sigurnu daljinu.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

No, svako toliko zaista nema napretka bez snažnih ruku ... već sam 2-3 puta osobno vidio kako putnici izlaze iz tramvaja i sami prenašaju aute koje su nesmotreni (da ne kažem i bezobrazni) vozači ostavili na tračnicama, a jednom sam i sam sudjelovao u tome "sportu", prije desetak godina kad se neki frajer parkirao sa "stojadinom" na tračnice u Mislavovoj pa smo ga nas 15-tak putnika časkom pomaknuli par metara u stranu.

Evo danas jedne malo zabavnije teme

Već neko vrijeme držim ovaj post spremnim u nadi da ću pronaći još koji detalj koji bi se uklopio pod ovaj naslov ... no, čini se da Zagreb ipak nije osobito"zidnoerotičan" grad. Najbolje što sam našao na ovu temu potječe iz dva podosta marginalizirana kvarta, Volovčice i Oranica (stari dio kvarta u blizini tvornice "TOZ") - pogledajte sami!


Graffit iz Zapoljske ulice (Volovčica). Snimio: Vanja

Ovaj detalj se nalazi na ovom zidu obojane trafo-stanice.


Graffit iz Zapoljske ulice (Volovčica). Snimio: Vanja


Graffit iz Poljačke ulice (Oranice). Snimio: Vanja

No, "zidne erotike" se može naći i u drugim oblicima - recimo, netko je dotjerao ovu Bennetonovu reklamu sa malim dodacima - pogledajte što momcima viri iz njihovih hlača.


Snimio: Vanja

Evo i uvećanog detalja za one slabijeg vida (radi se o nadolijepljenim papirima)


Graffit iz Poljačke ulice (Oranice). Snimio: Vanja

Jasno, uvijek ima i "umjetnosti" ovog tipa (ovo dodajem tek potpunosti radi) ...


Snimio: Vanja

A za kraj, evo dva graffita, jedan iz Graza, a drugi iz Lyona, na istu tematiku!


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Stjecajem okolnosti su u moje ruke dopale neke zanimljive stare fotke (ne originali već digitalne kopije ) koje danas želim podijeliti sa vama jer su bar meni osobno bile vrlo zanimljive.

Ono što je posebno kod njih je to što su snimljene iz zraka, iz balona, i to prije više od 100 godina, kad su takve fotografije bile zaista rijetkost.


Snimio: Vanja

Na ovoj fotki snimljenoj 1885 možete vidjeti Cvjetni plac (primjetite crkvu, ali isto tako i čistinu tamo gdje je sada Oktogon!), zatim prugu (na rubu izgrađenog dijela grada), no isto tako primjetite kako na cijeloj Trešnjevci postoji samo nekoliko kućica otprilike na mjestu današnje Tratinske ulice te nešto sjevernije (to je vjerojatno "mali paromlin" koji je sada u ruševinama u Adžijinoj ulici!). Meni osobno je taj prizor neopisivo fascinantan - pogled na Zagreb iz doba kad je još bio gradić sa par desetaka ulica!

Slijedeća fotka je snimljena 1906. iz balona "Turul" i pokazuje Katedralu, a iza nje se vide kućice uz tadašnji potok Medveščak ... i iza njih livade - Šalata je potpuno neizgrađena!



Na posljednjoj možete vidjeti Mirogoj i prazninu koja ga okružuje sa zapadne strane, prema potoku Medveščaku.



Zahvaljujem Vladimiru Rukavini, "Zmaju sv. Ksaverskom" iz Družbe Hrvatskoga Zmaja, te Alanu Čaplaru što su pomogli da ove vrlo vrijedne fotografije stignu i u moje ruke (te kroz njih i do vas)!

Sigurno ste si već puno puta postavili ovo pitanje kad ste prolazili nekom ulicom koja je nazvana po čovjeku o kojem ne znate ništa ili nekom mjestu koje vam je potpuno nepoznato ... a jednom dosta davno, pred 30-tak godina, postojala je inicijativa da se u gradu na više mjesta postave ploče na kojima bi se dali osnovni podaci o ljudima po kojima su nazvane zagrebačke ulice!

To bi trebalo izgledati otprilike ovako (Magdićeve stube spajaju Bosansku i Hercegovačku ulicu - baš zgodno, zar ne? ):


Snimio: Vanja

Na žalost, stalo se nakon svega nekoliko tabli, a ova tu je jedina za koju pouzdano znam da još stoji, no maglovito se sjećam da ih je bilo još nekoliko. Zna li netko, je li još koja od njih živuća?

Sličnih stvari ima i vani i to u nekim gradovima čak i dosta često (recimo u Beču), a ja sam "na lageru" pronašao fotke iz Graza sa istom tematikom!


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Znate li, dragi moji, da je Zagreb nekad imao čak dva "prvomajska" toponima ( i uz to još i tvornicu "Prvomajska"!), a danas nema niti jedan (a nema više ni tvornice pod tim imenom)?

Nekad je na Volovčici postojalo Prvomajsko naselje između Turopoljske i Zapoljske ulice (vidi isječak plana grada iz 1958. godine!) ... taj predio danas nema neko posebno ime, a pretpostavljam da zgrade imaju adrese u Ulici Sv. Josipa radnika (dakle, ipak je ime ostalo "radničko"! ).


Snimio: Vanja

A pored toga postojala je i Prvomajska ulica u Dubravi, paralelna sa Grižanskom. Ta ulica se sad zove Pernatska, prema selu Pernatu na otoku Cresu.


Snimio: Vanja