gustirna

Ključ za Oključnu

Gazimo po uglancanim stinama i duboko u sebi osjetiš ono iskonsko šta izvire iz svake stine pod tvojim nogama. U nosnice ti se uvlači miris mirte, ružmarina, kadulje, smilja pomišan sa mirison mora koje burni povjetarac raznosi arijom.


Shvatiš da su ljudi prije100,200,300 godina hodali po tim istim stinama i udisali ote iste vonje. U njihovim vonjima još se čutija i vonj friško ulovljene ribe koju su nosili u košarama gori do svojih kuća.
A te kamene kuće po Oključni razbacane su na sve strane. I sve gledaju na more



Kad su došli prvi ljudi u Oključnu? Zašto su odabrali ostat baš ovdi, na ovome brdovitom, kosom terenu, di nije bilo puno polja, pa tako ni puno zemlje za obrađivat?
I ostali su,.. i stotinama godina gradili pristave, sadili lozu, obrađivali, živili od svoga truda


Možda su bižali isprid Turaka, pa ih je more izbacilo na žala donjih uvala ,a oni se popeli gore na vrhove briga, u gudure i divlji bušak te sjeverne strane otoka Visa, pa su vidili kako bi se tu mogli skučit i sigurno se obranit od Turaka ako budu nadirali.
Tako sam ja to zamišljala kad bi s mora gledala gore na usamljene kuće Oključne, a možda je sve bilo drugačije.
O povijesti tog viškog naselja nisam našla puno podataka, osim jednog članka u "Hrvatskoj zori" (glasilo ogranka Matice Hrvatske Vis) kojeg je priredija gosp. Joško Repanić u sklopu svog viškog putopisa "Kroz poja".
Tako šjor Joško priča da Oključna ima i drugih domaćih naziva, pa je Višani-pajizoni zovu Okjucna, a pojori - Okjušna, a Komižani, koji u većem broju potječu upravo iz ovog naselja,uglavnom je zovu Okjucina.
Piše šjor Joško Repanić:
"Okjucina je inače komiški poses (pripada komiškoj katastarskoj općini), a do nje se kopnom iz luških bondih (luka Vis) dolazi lošim makadamskim putem, a iz komiških bondih (iz Komiže) kozjim stazama koje su loše ili nikako označene, tako da pari da bilno Okjucina ni nicihova (izgleda da bidna Oključna ne pripada nikome). Selo je zbilja napušteno i raseljeno, bez ijednoga stalnog stanovnika....
Okjucina je inače tip veoma raštrkanog naselja, i proteže se od mora pa sve do obližnjih brdašaca. Kuće su uglavnom kamene katnice građene krajem 19. i početkom 20.st. Ta raštrkanost ima svoju zakonitost....
Živjelo se uglavnom u tim raštrkanim kućama, pa su tako na Kupris živjeli Zanki i Zorotovići, u Gurnje kuće, na Puntu, pri Kulu - Božanići, pri Lovino Zorotovići, pri Hrejino - Tipići, a onda opet Božanići pri Onino, pri Grujetovo i pri Knežovo, a Petrašići su živjeli pri Valerijovo"

Ovo bi mogle bit kuće "pri Kulu" - odnosi se na Kulu Visković i kapelicu sv.Antuna


a ovo možda "na Kupris" ?- zbog čempresa kojeg se po višku naziva kupris


Ima jedna legenda vezana za Oključnu, prema pisanju Joška Repanića, bilo bi to ovako:
"E, a upravo su mačke, čini se, za Okjucinu bile fatalne. Naime, kad je taj Puližan Visković, prema predaji (zapisao J.Božanić, Čakavska rič), inače velo glova, admirol dužda mletaškega, koji je zbog zasluga u bojevima s Turcima bio dobio teren Okjucine za branje česmine, za kuse ol brodi, za svoje brodogradilište, pocel grodit kulu za stot i branit se ol gusarih u Okjucinu, trebalo je glovu ol kokota u fundament ol kule ugrodit, radi sriče (glavu od pivca ugradit u temelje od kule zbog sriće) i sveukupnog prosperiteta kuće, u ovom slučaju cijele Okjucine, jerbo je kula fundament cile Okjucine. A ta nevojno maška koja je Viskoviću stola na brodu radi lova miših, koji bi se po cimi iz kraja na brud uspeli, e ta nevojno maška, i to kako da to ni njezin posol, a koja po predaji ima devet životih, pari da je upropostila Okjucinu za sva vrimena, jer je izila tu glovu ol kokota."
Za one koji nisu ništa razumili: Znači Viskovićeva kula je bila temelj cijelog sela Oključna. Ali je ta nesritna mačka koju je Visković drža na svom brodu da mu lovi miševe koji bi se po konopu uspeli sa kopna na brod, i ta nesritna mačka, izgleda da je upropastila Oključnu za sva vrimena jer je pojela tu glavu od pivca koju je tribalo ugradit u temelje kule.



Spomenuti admiral mletačkog dužda, Visković Frano (za kojeg u drugom izvoru izdanom od strane Učeničke zadruge ISSA, osn.škole Vis - "Crkve i utvrde otoka Visa" - piše da je rodom Peraštanin, a ne Puližanin kako reče Joško Repanić - a odakle je zapravo-to za sad ne mogu točno utvrdit), nasuprot svoje kule i obiteljske kuće dao je sagraditi i obiteljsku kapelicu posvećenu svetom Antunu Padovanskom.



Na kamenom okviru porte od crkvice uklesan je rimskim brojevima točan datum njene gradnje. Bilo bi to 08.srpnja 1714.g. (ako su falili učenici zadruge ISSA, falila san i ja, ipak mi se čini da nisu falili)

Da se na području Oključne živilo i u kameno doba, otkrilo se istraživanjem obližnje Kraljičine špilje (naziv Kraljica se odnosi na ilirsku kraljicu Teutu, pa se često naziva i Teutina špilja).
Špilja je otkrivena u 19.st., a samo je djelomično istražena. Početkom 20.st. bila je na popisu viških turističkih znamenitosti (u vrime procvata češkog turizma), a nakon 2.svj.rata je zaboravljena i zapuštena, pa i devastirana, sve do današnjih dana kada se opet nalazi na popisu obilazaka viških znamenitosti, a i put prema njoj je obilježen i sređen.
Za sada samo kratko o špilji, a opširnije kad je jednom bolje istražim.



Kako je u svako selo na Visu, Austro Ugarska dala sagradit škole, tako je i Oključna imala svoju školu sagrađenu 1909.godine.
Iz pisanja šjor Repanića doznajem da je pri otvaranju, školu u Oključni pohađalo 87 učenika, a kad je zatvorena 1962.g. školu je pohađalo približno 50-tak đaka godišnje. Osim što je ova zgrada služila kao škola, u njoj se odvijao i sav društveni život Oključne.
Pred par godina netko je kupio staru i oronulu školu i uredio je tako da može služit za primjer preuređenja svih starih i polusrušenih škola po viškim selima.





Istražujući i obilazeći stare kamene kuće Oključne , penjem se kamenim skalinama


i nalazim nju - staru gustirnu ,s pogledom na more, otoke Hvar, Paklenjake, Šoltu, Brač,a za vedrog vrimena vide se i Kozjak, Mosor, Biokovo...


podižem poklopac, isfrižana kamena kruna...koliko je sikici zagrabilo vodu iz njene utrobe...


...koliko ruku je zagladilo ove kamene friže...


Moje istraživanje Oključne finilo je upravo na ovome mistu...pronašla sam svoj ključ za Oključnu...ništa mi više ne triba, vengo da čutin dušu svih težačkih judi koji su na ovoj gustirni grabili kišnicu da bi utažili žeđ nakon napornog posla u poju...
a svi vi koji mislite da u dalmatinskim genima leži lijenost, poslušajte ovu pismu...lipo je poslušojte...dušon...