gustirna

subota, 15.11.2014.

Na Teutinom putu

Nekad davno u jednom periodu mog djetinjstva, onom najdražem periodu, imala sam ljetnu adresu na koju su mi prijateljice mogle pisati pisma, razglednice, čestitke za rođendan (i rođendan je ljetni) ...bila je to ulica Teutino šetalište B.B. - otok Vis
Pitala sam se tada - tko je bila ta Teuta pa da se po njoj nazvalo šetalište?
Saznala sam da je Teuta bila slavna ilirska kraljica i bilo mi je jako drago da sam jedno vrijeme u svom životu živjela na adresi Teutino šetalište B.B..

Mnogo godina kasnije saznala sam da na Visu postoji jedna špilja koju neki nazivaju Teutina špilja,
a neki Krajicina špilja. ..oba naziva se odnose na nju - ilirsku kraljicu Teutu.
O Teuti je mnogo toga napisano, povijesne činjenice uvijek će ostati povijesne, a legende će uvijek biti obavijene velom tajne...možda?
Povijesne činjenice, pa i legende mogu se pronaći na mnogim internetskim stranicama,
a ja ću prepisati jednu od legendi koja je opisana u knjizi Mitovi i legende otoka Visa ,
izdane 2009.god. zahvaljujući Učeničkoj zadruzi "Issa" - O.Š. Vis

LEGENDA O KRALJICI TEUTI
Ilirska kraljica Teuta je oko 3. stoljeća pr.Kr. živjela u našim krajevima. Vodila je brojne ratove. Rimljani su bili ljuti na Teutu i njene vojnike koji su često gusarili,
pa su joj zaprijetili ratom. Teuta nije poslušala upozorenja pa je počeo rat koji je izgubila.
Bila je veoma lijepa, hrabra kao lav i mudra kao zmija. Imala je muško srce u ženskim njedrima, što dokazuju mnoge borbe.
Nakon rata se povukla na otok Svetac, u kulu koju su izgradili njezini vojnici. Mjesto gdje se nalazila kula danas se naziva "Pod krajicino".
Teuta je poznata i kao gusarska kraljica pa se pričalo o velikom blagu koje još nije pronađeno, ali se sigurno nalazi negdje na Svecu.


Ovo je legenda koja se udomačila na otoku Visu i Svecu (Sv. Andrija - otok udaljen 13,5 milja od Komiže na Visu).
Drugi krajevi koji baštine Teutinu vladavinu također su stvorili svoje legende, ali mene zanima baš ova viška verzija legende o Teuti.
U ovoj legendi ne spominje se špilja na sjevernoj obali otoka Visa koju danas nazivaju Krajicinom špiljom,
ali po usmenim predajama koje sam čula ...smatra se da je kraljica Teuta znala boraviti u njoj za vrijeme svoje vladavine
i gusarskih pohoda koje je provodila na ovom dijelu Jadrana.
Ako ništa drugo, iz Krajicine špilje na Visu puca pogled na otok Sveti Andrija koji se spominje u legendi.
U svakom slučaju kraljica Teuta ostavila je tako dubok trag u povijesti ovih prostora da je često susrećemo u mnogim toponimima.
Naišla sam na neke forume gdje se bave tematikom Ilira i kraljice Teute i zaista je smiješno čitati neke rasprave u stilu kako se Teuta bacila baš sa njihove litice i kako je baš njihova legenda ona prava. U svakom slučaju to potvrđuje slavu i važnost ilirske kraljice Teute na prostorima od srednjeg Jadrana do Jonskog mora.
Kao što rekoh...legende će uvijek biti obavijene velom tajne i sumnje.

Ono što je stvarno i što zaista možemo vidjeti to je špilja na sjevernim liticama otoka Visa, 1 sat hoda zapadno od sela Oključna.
Nakon 10-godišnjeg pripremanja, pručavanja, raspitivanja, nakon što su svi avanturisti turisti već vidjeli našu tajanstvenu špilju,...
jednog lijepog listopadnog dana godine ove, prijateljica, njen pas Ganco i ja krenuli smo u susret našoj pustolovini.

Dovezli smo se do sela Oključna i parkirali pred tablom koju smo dobro proučili (što preporučam i vama)







Markiranu stazu smo lako pronašli (već sam je ranije sinjala dok sam bila po Oključni, ali tada nije bilo vremena za Teutine puteve)
Uskoro smo za leđima ostavili zadnje kuće Oključne...more i hrid Kamik su nam sdesna i poprilično nisko ...pred nama uska vijugava staza kroz gustu makiju, taman raskrčeno da čovjek/žena, te pas u koloni po jedan mogu proći... aj dobro, pas može protrčati uz čovjeka/ženu





Dok su Oključna i hrid Kamik sve dalje za nama, pred nama je divlja, strma sjeverna obala otoka ....sunce je rastjeralo jutarnje sivilo,
Svetac se nazire u izmaglici horizonta





Odjednom lupi nas markacija u čelo!



Učas se penjemo na nju i .....ukipimo se baš kao i ovaj kamen pod nama... osupnute ljepotom pred sobom i pod sobom





Pred nama je strmije spuštanje uz postavljeni konop za pridržavanje....još koji zaokret i sa kraja obrasle staze dotrčava Ganco...naziremo ulaz



Tu smo!
Ulaz u tajanstvene prostore Teutine-Krajicine špilje je pred nama .....palimo lampe i ulazimo





Jedna lampa ali vrijedna, jer sa slabijom čeonom lampom skoro ništa nismo vidjele. Natašina super lampa je spasila istraživanje špilje!



Zaista, ovo je špilja koja ima sve što jedna prapovijesna špilja treba imati -
stalagmite koji se dižu sa poda, te stalaktite koji se spuštaju sa stropa,
impozantne stalagnate - špiljske stupove koji nastaju kad se spoje stalagmit i stalaktit.
Da bi se dogodio taj veličanstveni spoj potrebno je nekoliko stoljeća do tisućljeća kap na kap....kapljica koje obiluju kalcijevim karbonatom bez kojeg
ovi špiljski oblici ili speleoteme ne bi ni postojale.





Natašina lampa je osvjetljavala silazni put kroz špilju koji nas je vodio iz jedne prostorije u drugu,
na kraju smo čak i šišmiše probudile



Diveći se ljepoti špilje, rastužilo nas je saznanje da je dobar dio stalaktita odlomljen... toliko stoljeća nastajanja ljepote da bi na koncu došao čovjek
i uništio sve jednim zamahom!
Zašto?!? Da bi bio ukras u nečijem dnevnom boravku ili čamio u tami neke zaboravljene kutije?!?






Kažu da ima pet istraženih prostorija, a mi smo vidjele tri...zbog klizavih stijena pobojale smo se za povratak prema izlazu, bez potrebne opreme za špiljsko istraživanje....i Ganco nas je već vodio prema izlazu






Na ulazu/izlazu stoji kamen sa uklesanim natpisom....uspijevamo pročitati "KRAJICINA SPILA.....dalje je slabo razumljivo, možda neka godina 193...?



Vani nas je okupalo sunce, more, mirisi i svevremenska ljepota našeg Visa.
Teuta ostaje za nama zajedno sa svim svojim tajnama i legendama koje se ispredaju o njoj.
- 23:08 - Komentari (31) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< studeni, 2014 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo

    T.S. Eliot

    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/

    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/



Linkovi