gustirna

ponedjeljak, 29.03.2010.

DODACI I ISPRAVKE na post "Pali su spomenici...

Osvrnut ću se na moj prethodni post "PALI su spomenici, PALE su pjesme"
Kojeg sam napisala usred noći, u naletu emocija koje su me tom prilikom obuzele.
Pritom sam se oslonila na istinitost podataka o spomeniku koje sam objavila u svom tekstu, a pronasla sam ih preko Google tražilice.
Tražeći tako "usred noći, usred mraka" , bilo kakve podatke o Spomeniku, pronašla sam stranicu na kojoj su popisana sva djela kipara Antuna Augustinčića, a među tim djelima naveden je i spomenik na Visu "Tuđe nećemo-svoje ne damo".
Ne sumnjajući u istinitost tog podatka, isti sam upisala i među retke svog teksta.
Pritom nisam ni pomislila da bih trebala dodatno provjeravati istinitost tog podatka, jer o kiparu Augustinčiću sam znala da je bio vrlo poznat i cijenjen kao umjetnik i autor mnogih velikih spomenika.
Nakon objave posta, javio mi se prijatelj arhitekt, koji raspolaže drugačijim podacima o autorstvu spomenika na Visu. Pritom je to argumentirao i dokumentirao fotografijama i tekstom koji su objavljeni u stručnom časopisu Arhitektura br.144, u monografiji o splitskom arhitektu Nevenu Šegviću (1917-1992.)
Prema tome, autor kompletnog projekta uređenja Poljane u gradu Visu 1964.g., zajedno sa monolitnim spomen-obilježjem bio je splitski arhitekt Neven Šegvić, dok mu je kipar Antun Augustinčić bio konzultant kod izrade spomenika "Tuđe nećemo-svoje ne damo".

Zahvaljujući samozatajnom prijatelju koji je našao vremena da malo pročeprka po svojoj arhivi i obraduje me onim što je pronašao u časopisu Arhitektura br.144,
prilažem slijedeće:

Smatram da svi zaslužuju znati istinite podatke o nečemu što ih zanima, a kako na Google tražilici ipak ne nalazimo uvijek potpuno provjerene podatke koji bi odgovarali punoj istini, željela sam o svemu ovome napisati poseban post koji će ostati zabilježen u ovoj našoj blogosferi, ali i u bespućima internetskog svemira. Pa kad ubuduće netko "ugugla" u tražilicu riječi - spomenik, tuđe nećemo svoje ne damo, autor – naići će i na ovaj tekst u kojem su navedeni provjereni i dokumentirani podaci o autorstvu spomenika kao i dostojne fotografije istog tog spomenika iz vremena njegovog postavljanja na Poljanu u gradu Visu, 1964.godine.

Kakva je sudbina snašla spomenik i kakvog sam ga zatekla na Visu prošlog ljeta 2009.g., vidjeli ste u mom prethodnom postu.

I da zaključim.
Kad bi vjerovali kako sve znamo, vjerujem da bi bili siromašni ljudi.
Kad bi sumnjali u znanje drugih ljudi , bili bi još siromašniji.
Stoga vjerujem da sam vrlo bogata, jer znam da ne znam sve.
Isto tako znam da me okružuju ljudi koji znaju znanje. Ljudi koji svoje znanje crpe iz svog životnog iskustva, a usto su OBRAZOVANI i NAČITANI, ili pak znaju gdje će potražiti i naći vjerodostojne podatke, a to ne mora uvijek biti Google tražilica. Sjetimo se knjiga, enciklopedija, stručnih i znanstvenih časopisa, itd, itd...
I naravno to svoje znanje-imanje ne čuvaju samo za sebe, već ga nesebično dijele svima koji to znanje žele primiti.
A ja želim, uvijek sam željna novih saznanja.
Izvori znanja bujaju sa svih strana, treba ih samo znati i htjeti prepoznati i napiti se znanja sa njih. I biti zahvalni.
Zato mogu slobodno reći:
Hvala ti prijatelju!
Zahvaljujući tebi , ne samo da sam ja bogatija za jedno vrijedno saznanje, već i čitav internetski svijet.

- 21:08 - Komentari (24) - Isprintaj - #

utorak, 23.03.2010.

PALI su spomenici, PALE su pjesme

O PALIM SPOMENICIMA

U predgovoru knjige "U spomen revoluciji", Jure Kaštelan je napisao:

Spomenik dolazi od riječi spominjati se, pamtiti, sjećati se. I latinski naziv monomentum ima isto značenje: monere, sjećati se. Prošlost živi dok traje u pamćenju živih. Događaji izraženi pjesmom, zvukom, bojom, crtežom, oblikom i volumenom, postaju neuništivi dio života, sam život. Vatre slobode užgane u mraku nasilja, u sudbonosnim danima ustanka i narodnooslobodilačke borbe, svijetle kao neugasivi svjetionici u olujama vremena.

Sjećanje na pale borce nije samo znak kulta, samo izraz poštovanja i zahvalnosti. Njihove oči, kao zjenice slobode, gledaju u budućnost. Oni su vrela životne rijeke. Oni su poruke mira i bratstva medu ljudima, narodima i kontinentima. Sjećati se znači vjerovati u vlastite snage, u snage sebe sama i svoga naroda, znači stvarati i graditi život protiv beznađa, protiv mraka nasilja i uništenja. Iz malih vrela izvire silna i moćna rijeka. Kad bi vrelo presušilo umrla bi i sama rijeka. Ova vrela ne mogu presušiti jer izviru iz neuništivih dubina naroda, iz ljubavi, iz osjećaja pravde i slobode.

Ipak mogu.
Pali monolit.

Bio je velik i težak. Postojan kao planina.
Splitski arhitekt Neven Šegvić (1917.-1992.) osmislio je izgled spomenika kao i čitave Poljane na Viškoj rivi.
U izradi spomenika, kao konzultant sudjelovao je i kipar Antun Augustinčić.
Postavljen je na Višku rivu 1964.g. - 20 godina nakon što je Josip Broz Tito 12.09.1944. prilikom proslave dvogodišnjice osnivanja Prve dalmatinske udarne brigade,na tom istom mjestu izgovorio svoje povijesne riječi

"TUĐE NEĆEMO - SVOJE NE DAMO"

NEKAD - Spomenik u vrijeme kada je postavljen 1964.g.

(fotografija preuzeta iz časopisa Arhitektura br.144)

Negdje sam pročitala da je 28.11.1994. spomenik uklonjen u jednom komadu, bez oštećenja. Pred nekoliko godina, govorilo se da će ga možda jednom postaviti negdje, samo se trebaju dogovoriti gdje.
O tome se pisalo i u ovom članku
Vjerovala sam da moji mirni i dragi otočani ne mogu biti divljaci i vandali.
Ove moje slike su dokaz da jesu. Bar neki od njih.

Snimljeno na Visu ispred vojarne Samogor, ljeto 2009.
Ovdje se vide starija oštećenja za koja se može pretpostaviti da su učinjena u vremenu kada je spomenik uklonjen 1994.g., jer su posivjela jednolično kao i ostatak kamena od kojeg je spomenik napravljen.
Neka nova oštećenja posve su bijela kao što je bio i kamen od kojeg je napravljen

Tako nam i ova čista bjelina kamena u presjeku može reći da je rezanje monolita na tri dijela napravljeno nedavno, a time se i potvrđuje moje sjećanje da je spomenik 1994.g. uklonjen u jednom komadu

Rasjekli su ga, otukli slova u natpisu (sva osim jednog), potpis onoga koji ih je izgovorio, odbacili da se može gaziti po njemu....gaziti po vlastitoj prošlosti.

Od mojih prvih posjeta Visu kada su me kao jednogodišnju bebu roditelji doveli na Vis 1964.g. - bio je tu, uvijek je bio tu, postojan i nepomičan kao stražar dočekivao je i ispraćao sve one koji su dolazili ili odlazili sa Visa.
Zadnji put kada sam vidjela spomenik na Poljani, bilo je to u ljeto 1992.g.
Bila sam na Visu sa svojim roditeljima i mojim malim sinom koji je tada imao nepune dvije godine. Šetali smo po Poljani ispred spomenika, mališan je trčkarao.
Razgovarala sam sa tatom o tome hoće li spomenik i dalje ostati na tom mjestu (već tada smo čuli kako su negdje po Hrvatskoj rušili spomenike partizanima i NOB-u). Zaključili smo da je nemoguće da se tako nešto dogodi ovom spomeniku. Pa na njemu su zapisane tako jake riječi koje nitko ne bi smio srušiti, jer to je parola svakog poštenog i pravednog naroda!
Nismo bili u pravu.

Tužna sam što živim među ljudima koji ne poštivaju svoju povijest, ni svoje mrtve, jer i oni su se nekad borili i pali za slobodu u želji da im djeca žive i rastu u miru.

O PALIM PJESMAMA I PJESNICIMA

Nekidan, u dobrom i veselom društvu, sjetili smo se stihova:
"Lijepa si zemljo moja, i skladna ko vodarica
s krčagom na glavi...."

Na stranici o Juri Kaštelanu pronađem cijelu pjesmu i sjetim se kako su mnogi retci iz te poeme bili dijelom recitala koje bih recitirala na prigodnim "akademijama" povodom Dana Republike i drugih bivših praznika naše bivše domovine.
Bila je to moja domovina, kao i mnogih mojih sunarodnjaka koji se danas srame nešto takvo pomisliti, a kamoli reći.
Prelijepi stihovi Jure Kaštelana više se nigdje ne recitiraju, jer bili su posvećeni jednoj borbi, borcima, narodu, zemlji koje više nema na karti svijeta. Ali zar je to razlog da se zaboravi narod, borba, zemlja koja je postojala skoro pola stoljeća.
I radi toga, prepisujem dio te velike poeme

"PJESME O MOJOJ ZEMLJI"

Pjesma druga

Lijepa si zemljo moja, i skladna ko vodarica
S krčagom na glavi
Bijela stada i lađe na pučini
I zuj pčelinjaka i ulje maslinika
Volim tvoje svijetle pjesme i tužne
U kojima me majka zibala
Svjetlost tvoju - ovo proljeće što je moralo doći
Proljeće tvoje i naše
S traktorom preko njiva
Lijepa si zemljo moja, kao sloboda, kao oči
Tvojih junaka što i preko smrti gledaju
Koliko mrtvih pod tvojim rosnim travama
I kad ih vjetar češlja - oni pjevaju
I u grlu tvojih rijeka - oni pjevaju
I u pjesmi tvojoj - oni pjevaju
I u prkosu tvome - oni prkose
I u životu tvome - oni žive
I u istini tvojoj - oni su istina!
Volim te jer si otrla suze bijedi i svoju ljepotu
Čovjeku dala.
Otvorila si škole i parkove s plavim i modrim cvijećem
I odmarališta. I međaše rušiš i ružu zalijevaš
Na prozorima iz kojih je zjapila bijeda.
I kad se dime dimnjaci tvojih tvornica -
Brane tvoju istinu
I kad rudari u utrobu zemlje silaze -
Brane tvoju istinu
I kad strojevi štampaju “Manifest „ i „Oktobarsku“
Brane tvoju istinu.
I kad te gledam buduću -
Ja pjevam tvoju istinu.
Pjevam tebe, ali još više snagu koja te rodila."

Pjesmu prvu, treću, četvrtu i petu potražite OVDJE - ako vam to išta znači.
Meni je značilo, dirnulo me kad sam opet pronašla skoro zaboravljenu pjesmu o svojoj zemlji u kojoj sam rođena, odrasla i koju sam voljela.
Ni više, ni manje nego što volim zemlju u kojoj sam nastavila živjeti, u kojoj živim.

A nisam se makla s mjesta, nigdje nisam otišla, niti ću ikad otići.

Moji djedovi i bake rođeni su u zemlji koja se zvala Austro Ugarska monarhija,
Moji tata i mama rođeni su u zemlji koja se zvala Kraljevina Jugoslavija,
Moj brat i ja, moj suprug, kao i stariji sin, rođeni smo u zemlji koja se zvala Socijalistička federativna republika Jugoslavija,
Moj mlađi sin rođen je u zemlji koja se zove Republika Hrvatska.
Svi mi živjeli smo i živimo u našem zavičaju - Dalmaciji.

Ovo svoje mjesto pod suncem ne bih mijenjala ni za koje drugo mjesto na kugli zemaljskoj.

Ovdje, di sa pučinskog Visa, po buri vidin Šoltu, Kozjak, Dinaru pod snijegom

Paklenjake, Hvar, Brač, Mosor

U jednom trenutku stojin usrid Kozjaka i gledan kišu nad Splitom, Solinom i Vranjicom

a već u drugom, za mojim leđima, sunce je okupalo stine moga Kozjaka

I čutim se dobro, tu gdje jesam i bit ću.

I još jednom, vječni stihovi zapostavljenog pjesnika

AKO SAM VAL

Ako sam val u ovom moru

Što se nikad ne umara

Zar sam živio zaludu

Kada i oblak oluju stvara?

Delija nisam, stid me, samac

I sjeta moje korake prati

Sve imaš zemljo i vrtove i gradove,

A ovu nježnost ko će ti još dati?

Jure Kaštelan

- 01:24 - Komentari (52) - Isprintaj - #

PALI su spomenici, PALE su pjesme

- 01:24 - Komentari (52) - Isprintaj - #

petak, 19.03.2010.

Ko na čemu - svi na Feeeejsu

"Oćeš ti doć više na Fejs?"
"Neću"
"A zašto nećeš?"
"Ne da mi se."

Tako smo moja draga @Prekobrojna i ja pričale neku večer.
I čitam joj na licu da bi ona mene rado zalipila na svoj zid prijatelja, a meni se ne da, nikako mi se ne da.
Već je općepoznata stvar da su svi na Fejsu, i to je uzelo maha nekako najviše u zadnjih po godine-godinu.
Nemoš više s ljudima ni pričat kako je normalno.
Ako nisi na Fejsu, nema te nigdi i ništa ne znaš i nikome se ne da u živo pričat nešto šta je već ispričano na Fejsu.
"Sve smo već ispričali na Feeejsu, ko će to više ponavljat!" - sve se češće čuje
Ako nisi na Feeejsu - nisi IN. Nisi u toku.
Meni se čini da je tamo na Fejsu sve nekako ubrzano, da sve informacije moraju bit odma i sad!
Ako smo jučer bili na nekom izletu, ako smo prdnuli bilo di, to odma najranije ujutro mora izać na fejs. Komunikacija je brza, šiba se čatanje u svih šešnaest i to sa više njih istovremeno.
Meni sve to djeluje prilično stresno, bolje reć hiperaktivno, a ja san se baš lipo navikla na ovi usporeni blogerski ritam u kojem mogu mirne duše bit hipoaktivna koliko god me volja.
Baš mi je lipo, razlinila san se totalno i nije mi ni na kraj pameti da u ovom dobu mog života počnem ubrzavat. Samo bi me viša sila mogla natirat.

Ali nadasve , poštivam onu narodnu "Koliko ljudi - toliko čudi"
i onu "Ko voli - nek izvoli"

I fala fejserici i blogerici Prekobrojnoj šta se dodatno potrudila i svoje snježne doživljaje sa Bjelašnice podilila i s nama blogerima koji nismo na Feeeeejsu.
U komentaru sam joj napisala da ću vjerojatno ostat Never on Fejs faca i to me sitilo jednog starog filma Never on Sunday, u našem prijevodu - Nikad nedjeljom, sa Melinom Merkouri u glavnoj ulozi.
Melina Merkouri mi je bila jedna od dražih glumica, a posebno kad bi zapivala Djecu Pireja ( Ta pedias tou Pirea) u tom filmu.
Maloprije sam u nekim komentarima na Youtubu pročitala: "Nevolja sa tom pjesmom je ta - kad je jednom čuješ, ne možeš je izbacit iz glave."

Zato....poslušajte je i pogledajte....ima nešto u tim starim filmovima (tih godina snimljen je i Grk Zorba - opet Grčka, sirtaki, ...),
nešto šta kaže da život više triba živit korak po korak, a manje sprintat u 5-6 brzina

Kako bi je samo pivala dok san bila dite, po cili dan....aha!
Bila je tada i naša verzija te pisme, pa bi se u toplin litnjim popodnevima pivalo:
"Na toplim obalama juga, na jugu, na jugu
gdje laste traže dom
gdje ljudi ne znaju za tugu, za tugu
jer tuga je strana kraju tom
Gdje sva su lica uvijek vedra, od jutra, od jutra
i osmijeh krasi dan
I nije važno šta donijeti će sutra,
jer sutra će novi naći san
Djeci Pireja....

Ako sam bar nekome izmamila osmijeh na lice, vridilo je napisat ovi post.

- 15:13 - Komentari (34) - Isprintaj - #

utorak, 09.03.2010.

Smiješna strana neminovnosti

O neminovnostima života moglo bi se raspredati do ujutro, pametovati i mudrovati, ali sad to neće biti takav slučaj.
Nedavno sam dobila mail koji me toliko nasmijao priloženim crtežima, tako da sam ga odmah proslijedila svim mojim prijateljicama.
Propustila sam odmah pročitati tekst ispod slike. A kad sam i to pročitala, odluka je pala - ovo moram objaviti na blogu prije nego se dohvatim ozbiljnog pisanja na ovu temu! Bit će vrimena za ozbiljne pisanije,
a sad mi baš došlo da se svi skupa nasmijemo....na moj račun!
Možda neće baš svi razumjeti o čemu se tu radi, ali žene koje su jučerašnjeg dana zdušno jedna drugoj čestitale Dan žena....one će to itekako razumjeti.
A muškarci naši dragi?
Vjerujem da će i njima izmamiti osmijeh na lice, a možda im neki zakutni dijelovi ženske psihe postanu malkice jasniji.
A ako se i ne razbistri, bar će se nasmijati skupa s nama.

Ispričavam se zbog nejasne slike, ali uslikala sam je fotoaparatom sa ekrana laptopa, jer drugačije se nije dalo objaviti.
Malo je mutna, ali vjerujem da ćete sve dobro razumiti.
Obavezno pročitajte preporučenu dijetu do kraja.
Ostavila sam na engleskom jeziku, jer vjerujem da ga svi dobro razumite i da tu neće doći do zabune do koje bi moglo doći ako ja to idem proizvoljno prevodit na hrvatski.
Možda samo naslov:

SNJEGULJICA I
7 PATULJAKA MENOPAUZE

Kliknite OVDJE ZA BOLJU SLIKU ! (zahvaljujući blogerici romantales)

This is a specially formulated diet designed to help WOMEN cope with the stress that builds during the day

BREAKFAST
1 Grapefruit
1 slice Wholemeal toast
1 cup skimmed milk

LUNCH
1 small portion lean, steamed chicken with a cup of spinach
1 cup herbal tea
1 biscuit

AFTERNOON TEA
The rest of the biscuits from the packet
1 tub of Gino Ginelli ice cream with chocolate topping

DINNER
4 bottles of wine (red or white)
2 loaves garlic bread
1 family size Supreme pizza
3 chocolate bars

LATE NIGHT SNACK
1 whole cheesecake (eaten directly from the freezer)

REMEMBER :
'stressed' spelled backwards is 'desserts'

hihihihihi

Baš je dobro bacit brige na veselje, nego se utapat u blatu depresije?

Sad mogu mirno poć spavat.
Laku noć i slatko spavajte!

- 01:22 - Komentari (32) - Isprintaj - #

utorak, 02.03.2010.

Što mi učiniše sa blogom, mama?

Prije nego što išta napišem, moram reč da sam tek sad otkrila tko piva ovu pismu - Melanie Safka!
Prvi put čujem za Melanie, ali pismu volim već dugi niz godina!
Sad mi je još draža kad vidim kako je autorica ovako lipa cura!

Sigurno ste iznenađeni što u dva dana objavljujem dva posta?!
I ja sam!
Jasno je da su nam napokon dostavili novi ruter ADSL, koji nam nije odmah proradio. A zašto??
Zato jer nam i nije trebao novi ruter, zato jer je i onaj stari još uvik bio dobar!
Onda, zašto nismo imali internet?
Naime, dosadašnji dugogodišnji korisnik tel.priključka je bio moj pok.svekar, a prošli tjedan je Mornar otišao do T-coma i prebacio korisnika na svoje ime i upravo dan nakon toga - isključilo nam internet!?
Prva sumnja je pala upravo na tu promjenu korisnika, ali djelatnici T-coma su tvrdili da se tu nije ništa promijenilo! I da su sve lozinke i passwordi isti kao i inače.
Nije da ih se nije zvalo, razgovaralo, ukazivalo na problem, ali ekipa je bila uporna u svojem dokazivanju da nam je krepao ruter i da trebamo novi, koji se dobiva za 1 kunu, ali će potrajati dok dotični komad stigne iz Zagreba. Zar baš sve mora stizati iz Zagreba? Što su ovi u Splitu? Debili koji ne mogu imati svoje malo skladište elektronskih uređaja?!
I stigao nam ruter nakon 5-6 dana (uključujući i vikend).
Stigao i MAX TV kojeg je Mornar naručio.
I uhvati se on posla oko spajanja novog rutera. Spaja, klikče, istražuje, zove T-com, nervira se, beštima, opet spaja, pručava papire, opet zove....ma kakvi - nema spajanja! Šta sad?
Jutros nam poslali djelatnika da izađe na teren i provjeri u čemu je problem.
Djelatnik je u 5 minuta rješio problem! Centrala T-coma nam je promijenila password, a da nas uopće nisu obavijestili, a kamoli da su se sjetili da je u tome problem kada ih se opetovano zvalo i ukazivalo na nemogućnost spajanja na internet!?
Terenski djelatnik nam se izjadao kako to nije prvi put da se nešto slično dogodilo i kako mu je već dosta nesposobnih djelatnika u centrali.
Ali, šta se može! Raditi se mora, papirologiju triba zadovoljit i "vuk sit, a sve ovce na broju!"
Sad radi i internet i stari i novi ruter i MAX TV, i sve je još i brže nego šta je bilo, ali....
Ulazim ja na svoj blog i skliznem na moj prethodni post "Odavde-doande", i.....imam šta vidjeti!?!
Na mjesto moje lijepe slike slapa Krčića, uvalila se neka sličica namrgođenog tipa, a umjesto slijedeće slike malog slapa, uvalilo mi ogromnu fotografiju dvije djevojke koje se grle. Doduše, djevojke su lijepe i slatke, ali kakve one imaju veze sa mojim postom o Krčiću?!?!
Pomislim, ajde to je neka slučajna pogreška i odem u blog editor da provjerim jel mi tamo sve kako bi i tribalo biti. Nije?!?
I tamo se šepure lijepe djevojke i mrgodi se onaj mračni tip!

I šta sad?!
Neman pojma, ali dobila sam trenutačnu potrebu da nešto o tome napišem kako bi svi znali kakve se sve nebuloze događaju na ovom Blog.hr-u - iako to već svi znaju, ali šta se može?!
Živjeti se mora, blogati se mora...uzmi šta možeš, dok možeš!
O tome da već tjednima objavljujemo klonirane postove , da i ne govorim o komentarima, ne triba posebno ni naglašavati - sve vam je poznato!
Primjetih da je uredništvo blog.hr-a ubacilo nekakvu ispriku na naslovnici u vezi rečenih problema i mole nas za stpljenje dok se to riješi.
Vjerujem da smo svi i više nego stpljivi, jer pored svih tih problema postovi i komentari se objavljuju bez zastoja.
Moram naglasiti i nešto što sam usput primjetila.
Radi se o tome da se klonirani postovi pojavljuju kada se post prilikom upisa u editor, spremi u skice. I pretpostavljam da ispadne onoliko klonova koliko se puta kliknulo na "Spremi".
Jučer sam objavila post o Pinguu, kojeg nisam spremala u skice i nije se pojavio duplikat. Kod onih prethodnih sam jednom spremala u skice i pojavili su se postovi blizanci. Možda to i nije tako, ali zaključak mi se logično nametnuo.
To ćemo odmah provjeriti kad kliknem na "Objavi" ovog posta.
Ako se pojavi blizanac, onda ovaj svoj logični zaključak mogu bacit u koš, a ako se ne pojavi, tada bi zaključak mogao biti više nego logičan.
Ipak, prvo ću sve spremiti u Wordov dokument, za slučaj da me izbaci iz editora i kaže da moja blog stranica ne postoji!
Zamislite da vas zaustave i traže vam dokumente. Vi im lipo pokažete svoju osobnu iskaznicu, a oni vam kažu:

"Žao mi je, ali osoba s ovim imenom i prezimenom ne postoji! Pokušajte opet!"

I šta sad?!
Uhvatit se za glavu i zapivat sa Melanie:

"Pogledaj, što mi učiniše sa pjesmom,
Pogledaj, što mi učiniše sa mozgom,
Pogledaj, što mi učiniše sa životom, mama?!"

P.S. Mogla bi se sad odma pribacit žalopojke o stanju u državi, ali ....
sve nam dođe na isto, zar ne?
Opet i opet se ponavlja ona prastara: "Psi laju - karavane prolaze!"

DODATAK - 16.45h

Jupi!!Vratile su se moje slike!
Krčić opet svom silinom pada u ponor i nema više padobranskih slika, niotkuda!
Od blogera NF čujem da već dva dana nema kloniranih postova, znači da je moja logična teorija o vezi kloniranih postova i spremanja u skice, pala u vodu....baš se hitro sjurila niz Krčić.
Ipak, ne treba zanemariti važnost razmjene različitih iskustava, jer tako postajemo mudriji, informiraniji i načitaniji. A i neki problemi se brže riješe.

Ipak, ne zaboravite odvojiti 5 minuta svog vremena i posvetiti ga onom djetetu u sebi - pogledajte video PINGU iz jučerašnjeg posta. Najjebolji!

- 13:14 - Komentari (39) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.03.2010.

MOJ JUNAK - PINGU

Nedavno nam bili u višednevnoj posjeti prijateljica i njen mali sin.
Kako ga zabaviti kad su mu dosadile igračke iz kutije mojih Bojsova?
Ubacila sam u DVD player crtić Pingu.
Prijateljičin sin se umirio gledajući dogodovštine malog pingvina i njegove obitelji i prijatelja . I priuštio nam malo vremena da proćakulamo, a pritom je moj veliki sin usput dobacio:
"Asti Pingu!- To mi je bija najdraži crtani kad san bija mali!"
Nekidan mi opet došla prijateljica u posjetu, bez sinčića.
Dok sam kuhala kavicu, ona je izvadila iz svoje torbe najnoviji DVD "Pingu se zaljubio" i reče mi sjajnih očiju: "Ajmo ga gledat!"
Bilo je više nego jasno da su se mame navukle na Pingua.
Jer kod Pingua je sve tako poznato, sve je baš isto kao da gledamo vlastitu obitelj, vlastite reakcije, ljutnju, smijeh, tugu i sve, baš sve....

Djeca nam odrastaju ....... ali Pingu je vječan!

Odvojite li samo 5 minuta svog vremena, priuštit ćete sebi užitak povratka u djetinjstvo....vaše ili vaše djece....nebitno....potrebno je tek 5 minuta vašeg vremena i .... prepustite se....

Još nekoliko prijedloga

Pingu igra curling
Pingu i Božić
Pingu i prvi poljubac
Pingu u školi
Pingu je dobio seku

- 18:56 - Komentari (23) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	ožujak, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga

o svemu pomalo,
nečega puno, nečega malo,
nekomu previše, nekomu premalo,
a meni dovoljno.

O FOTOGRAFIJAMA
Sve fotografije objavljene na blogu
moje su autorsko djelo,
osim ako nije drugačije navedeno.

Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
Možda su oba u vremenu budućem,
A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
Ako je sve vrijeme vječno prisutno
Sve je vrijeme neiskupljivo,
Što moglo je biti jest apstrakcija
Koja ostaje trajnom mogućnošću
Samo u svijetu razmišljanja.
Što moglo je biti i što je bilo
Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
U sjećanju odjekuju koraci
Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo

T.S. Eliot

"Znam koliko toga ne trebam
da bi bio sretan."
/Woofman - Apallachian Trail/

"Toliko je bilo u životu stvari
kojih sam se bojao -
a nije trebalo.
Trebalo je živjeti"
/Ivo Andrić/

(...) da ostanemo ovo što smo.
Sutra. I uvijek.
Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
da jedno drugom ne dopustimo
da budemo ono što nismo,
da ne gledamo vučijim očima
i da se uvijek prepoznamo
kada se sretnemo.
/Tišine - Meša Selimović/

Linkovi

Blog.hr
Blog servis

BLOGO-DRUŠTVO
Z'BRDA-Z'DOLA

barakokula
primakka
marčelina
pismoanđelu
brod u boci
žuborić
Dona
carla bruni
Shelly Kelly
čiovka
dalmacija moja inspiracija
Suncokreta2
fra gavun
Tixi
Sapunerija
Modesti Blejz
kamena kućica na škoju
Geomir
neverin
katrida
londra
umorno oko
mare
Marina kuharica
starosjedilac
so far away
Rusalka
Zvrk
suncokretica
nihonkichigai
morska zvijezda
More snova
Ježica
Filipinka
Dordora2
Odmak
promatram-razmišljam
cvrčak
fulvus
Azra
Dulibin svijet
Bugenvilija
Big Blue
Mladen
Šumarka
gogoo
švabica
Ely
chablis
Valcer
borut
wind
ljelja
Alkion
alexxl
tessa
neptunka
živjeti svoj život
oceana
vajrapani
Baobab
Dinaja
Tražeći sebe
malo ti malo ja
tarantulica
amaterka
modri odsjaj
pjaceta
Toxfox
vidrin smijeh
crna kraljicaž
Istra blog
NYC blog
Nisa
tarampana
blogdogg
čuvarica pinkleca
Yulunga

Blog o blogu

FOTO LISTA
Foto natječaj
Foto tvornica snova
maslina Oliva
fotokulise
Galeb
Zagrebancije
Haringe
fotografske priče
fotografska odiseja
WanderingsOfLight
Krešo fotoblog
Fotografi svih zemalja
FOTO KLIK

Fotoklub Čakovec

SVEGA PO MALO

DHMZ prognoza
Norveška prognoza

Reciklaža tekstila 3r

RECIKLIST

MALI ZELENI BIŠEVO

RE FOTO

AROMATERAPIJA - S.POŠTIĆ

BILJOTEKA

AROMATERRA - blog
AROMATERRA - web

SadaOvdje

Silvijin BIO VRT

mileram

kutak za korisno

DRAGODID - Suhozidna gradnja

ZA BISTROOKE

UMIJEĆE CHIJA - L'Art du Chi
TAI CHI CHUAN - UNUTARNJI PUT

Poruke iz šume

Priroda i društvo
Nove stranice

Cviće moje

Leptiri

Miroslav Mika Antić

Preko ruba znanosti

Spektar

Andro Damjanić-meštar CB fotografije
Retrospektiva Andre Damjanića 01.01.2011.
Majstori fotografije
Foto klub Split
Klupska izložba 2011.
Fotozine
Fotosofia
Fotoimota-galerije
Fotoakademija Split
Stjepan Tafra blog

INFO ZONA

kolumna Nisan te tila

Bobine e-Ćakule

Anin portal
Dalmatinske sličice

Bilježnica Robija K.
STVARI
Rusulica
DA SAM OLOVKA

Moj otok Vis
Vis-Kut
Vis-a-vis
Učenička zadruga ISSA - O.Š. VIS
Mitovi i legende otoka Visa
Viške zgode i nezgode
HPD Mosor - Vis u 8 koraka , Irina Stajčić

SOLIN
TROGIR
E-KAŠTELA
MAŠOGRAD

e-novine

Ričnik splitsko-dalmatinski

007javascript:%20void(0);

Slušaonice, Gledaonice

više strane,manje domaće

ima i video i svašta još

PLAYING FOR CHANGE

Bacila sam radio kroz prozor i sad slušam online

KL eurodom
Radio Split
HR 1
HR 2
HR 3