Nedavno nam bili u višednevnoj posjeti prijateljica i njen mali sin.
Kako ga zabaviti kad su mu dosadile igračke iz kutije mojih Bojsova?
Ubacila sam u DVD player crtić Pingu.
Prijateljičin sin se umirio gledajući dogodovštine malog pingvina i njegove obitelji i prijatelja . I priuštio nam malo vremena da proćakulamo, a pritom je moj veliki sin usput dobacio:
"Asti Pingu!- To mi je bija najdraži crtani kad san bija mali!"
Nekidan mi opet došla prijateljica u posjetu, bez sinčića.
Dok sam kuhala kavicu, ona je izvadila iz svoje torbe najnoviji DVD "Pingu se zaljubio" i reče mi sjajnih očiju: "Ajmo ga gledat!"
Bilo je više nego jasno da su se mame navukle na Pingua.
Jer kod Pingua je sve tako poznato, sve je baš isto kao da gledamo vlastitu obitelj, vlastite reakcije, ljutnju, smijeh, tugu i sve, baš sve....
Djeca nam odrastaju ....... ali Pingu je vječan!
Odvojite li samo 5 minuta svog vremena, priuštit ćete sebi užitak povratka u djetinjstvo....vaše ili vaše djece....nebitno....potrebno je tek 5 minuta vašeg vremena i .... prepustite se....
o svemu pomalo,
nečega puno, nečega malo,
nekomu previše, nekomu premalo,
a meni dovoljno.
O FOTOGRAFIJAMA
Sve fotografije objavljene na blogu
moje su autorsko djelo,
osim ako nije drugačije navedeno.
Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
Možda su oba u vremenu budućem,
A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
Ako je sve vrijeme vječno prisutno
Sve je vrijeme neiskupljivo,
Što moglo je biti jest apstrakcija
Koja ostaje trajnom mogućnošću
Samo u svijetu razmišljanja.
Što moglo je biti i što je bilo
Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
U sjećanju odjekuju koraci
Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo
T.S. Eliot
"Znam koliko toga ne trebam
da bi bio sretan."
/Woofman - Apallachian Trail/
"Toliko je bilo u životu stvari
kojih sam se bojao -
a nije trebalo.
Trebalo je živjeti"
/Ivo Andrić/
(...) da ostanemo ovo što smo.
Sutra. I uvijek.
Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
da jedno drugom ne dopustimo
da budemo ono što nismo,
da ne gledamo vučijim očima
i da se uvijek prepoznamo
kada se sretnemo.
/Tišine - Meša Selimović/