gustirna

utorak, 23.02.2010.

"ODAVDE - DOANDE"

Kad je naš mlađi sinak bio mali znao bi reći da je provozio svoju bicikleticu "odavde doande". I tako bi uvijek rekao kad je htio naglasiti neki prijeđeni put od točke A do točke B.
Nama je taj njegov izraz bio tako simpatičan da ga još i dan danas koristimo kad prijateljima prepričavamo i opisujemo gdje smo bili.
I tako smo ove lijepe nedjelje, jedine u nizu kišnih i sumornih dana, krenuli na jedan lijepi izlet počevši
ODAVDE

Pošto iz vlastitog iskustva znam da se tekstovi pod linkovima površno čitaju, ako se uopće i pročitaju, prepisat ću jedan dio za koji smatram da je vrijedan čitanja i znanja:
Slap Krčić je 22 metara visok vodopad na sjeveru kninskog polja kojim se rijeka Krčić obrušava u Krku. Nazivaju ga još i "Veliki buk" i "Topoljski buk".
Uz slap Krčić je vezana i jedna legenda.
Nekada je na brdu lijevo od slapa postojala utvrda za obranu obližnjeg mosta. Na tom mjestu su knezovi Nelipići pobijedili vojsku Jurja Šubića Kliškog 1325. godine.
Legenda kaže da će ljudi ponovo izgraditi most kad prestanu međusobno ratovati i kad Krčić više nikad ne presuši.
Za vrijeme Domovinskog rata pored slapa Krčić u tunelu Hidroelektrane nalazila se diskoteka.
Inače nekad velebni slap je nakon miniranja, pregrađivanja i izrade komore u sedrenoj brani kao i pokušaja da se izradi hidroelektrana, sveden tek na povremeni slap iznad samog izvora rijeke Krke.

I dok novorođena Krka , pojačana velebnom masom vode iz Krčića, šiba nizvodno

Mi krenusmo uzvodno uz rijeku Krčić, spoznajući kako taj deminutiv "čić" uopće nije primjeren onome što nas je čekalo na tom putu, počevši od samog Velikog buka

Makadamski put koji je sukladno razvoju rekreativnog turizma preimenovan u biciklističku stazu, vodi nas uzvodno cijelim tokom Krčića , a završava negdje blizu Kijeva. Sagradili su ga Francuzi za vrijeme Napoleonove vladavine u vremenu od 1805.-1813.god. Obnavljan je za vrijeme Austro Ugarske vladavine i kako smo mogli vidjeti, do danas je prepušten zubu vremena, u što smo se uvjerili pješačeći svih 15 km do kraja staze. Ali, idemo polako , jer za prikazat sve šta smo vidjeli, trebat će nam prostora i vrimena.
Napustivši naše limene ljubimce, zapljusnula nas je nekakva buka. Prvi slap na našem putu prizvao nas je svojom bukom.

Ha, zato se slapovi još zovu i "bukovi"!
Zato jer buče, huče, i nema šanse da ih zaobiđeš neprimjećene.
Ovaj nas je itekako zaokupio, ne svojom veličinom, već ljepotom tog krškog procjepa kojim je voda probila svoj put.

Napojeni ljepotom tog osunčanog prizora i osvježeni prskanjem vodene maglice, krenusmo dalje makadamom spremni za sve one tajne koje nas čekaju uz Krčić.
Naoružani smo čak i brojčanim podacima (sa interneta, ofkors):
Tako da na našem putu uz Krčić možemo vidjeti bar:
8 slapova,
10 jezera,
3 mosta,
850 biljnih vrsta,
36 vrsta vodenih biljaka,
18 vrsta riba,
10 endemskih vrsta riba,
222 vrste ptica, od kojih se 80 gnijezdi u samom parku,
46 ostalih životinjskih vrsta.

Ne očekujemo vidjet baš sve od nabrojenog, ali slapova ćemo se zasigurno nauživati, kao i divnih zimskih krajolika pored rijeke.

Za nekoga ko plovi oceanskim prostranstvima, pravi je užitak biti pored vode koja teče i teče....

Putem nas prate kameni likovi u kojima svatko od nas vidi nešto što samo on vidi. Tako je za ovu kamenu koku par muških očiju reklo da je to pivac koji je okrenija glavu naopako, a više parova ženskih očiju potuklo je to viđenje, jer svima je jasno da je to koka koja leži na jajima i gleda iza sebe.
Dok nas iz druge kamene skulpture promatraju opake oči nekakve okrunjene zmije ili pak kralja lavova

Ugledasmo nekakav krov i zaputimo se preko prostranog i neobrađenog polja , vjerujući da bi to mogla biti jedna od onih mlinica. Ali bila je to tek jedna stara oronula kućica pored rijeke čije predvorje nam je poslužilo za naš nedjeljni doručak na travi.
Prepuštamo se ovozemaljskim užicima iz ruksaka, dok Krčić umilno žubori, a odozgar nas grije dugo očekivano sunce i orao nam klikće sa visokih orlovih stijena.

To bi bila jedna od onih 222 vrste ptičjeg roda . No, ne i jedina.
U ogoljelo šipražje neuspješno se skriva mali crvendać, odaje ga narančasti babarin (podbradak) pod kljunom.

Uskoro dolazimo do skupine kuća gdje nailazimo na prvog biciklistu pod punom opremom. Domaći čovik koji nam je ljubazno objasnio da smo otprilike na pola puta.

I opet nešto buči, huči....u blizini mostić i mlinica i....neprocjenjivo bogatstvo vode u punoj snazi

Visuljci u obližnjoj stijeni govore nam da ovaj slap može skakati još i više

Pored ovoliko vode,teško je uopće zamisliti kako to izgleda kada Krčić presuši u ljetnim mjesecima toliko da se može hodati njegovim suhim koritom kao što sada hodamo makadamom.
Vrime nam teče isto kako i teče voda ispod mosta, sunce putuje prema zapadu, a mi gazimo prema sjeveru i istoku.
Dolazimo do starog kamenog mosta čiji kameni lukovi i potpornji odolijevaju silini vode već 2 stoljeća

Uskoro izlazimo iz sjenovitog kanjona i ukaže nam se snijegom zavijena planina - Dinara

Nailazimo i na prvu od starih porušenih mlinica koje su dobrim dijelom stradale i tijekom Domovinskog rata

Skretanjem sa puta, priuštili smo malo pentranja do vidikovca s kojeg puca pogled na još jedan veliki slap ukrašen okrajkom šarene duge

Mjesto ko stvoreno za poziranje naše vesele ekipe

Ubrzo se naš put račva. Makadamski put penje se uzbrdo, a drugi asfaltirani put skreće nizbrdo prema još jednoj staroj mlinici pokraj koje se šepuri tabla Privatan posjed. Internetskom potragom saznajem da je rečena mlinica poznata kao Vaskov mlin kojeg je kupila neka Agro turistička zadruga iz Knina i ako se ostvari bar dio onoga što pišu, ovaj mlin će biti obnovljen, stavljen u pogon da proizvodi brašno, gastro ponuda uz domaći kruh, a okoliš uređen za izletnički turizam, moguća i gradnja male hidrocentrale, itd...

Vaskov mlin se još naziva i Mirkovića mlin, a izgrađen je tijekom 30-tih godina prošlog stoljeća, po nacrtu nekog ruskog inženjera. Pored mlina nalazi se brana dugačka 40 metara. U mlinu se nalazi 6 vodenih kamenova i na svakom je uklesano ime koje mu pripada.
Osim Vaskovog mlina, od izvora Krčića pa nizvodno 2 km, nanizalo se još 4 mlinice. Nažalost, sve u vrlo lošem stanju, kao i Napoleonova cesta koja se na nekim djelovima opasno urušava

Iako nam sunce već opasno odmaklo na zapad i pokrile nas debele sjene, uporno tjeramo prema izvoru.
Nailazimo na jedan putokaz koji nam kazuje da je kraj našem putu prema izvoru , bar za danas.

Vidimo da smo zapravo vrlo blizu , ali do pravog izvorišta trebalo bi još hodati pješačkom stazom, a triba se i vratit do naših autića koje smo ostavili nekih 15 km nizvodno. Postaje više nego jasno da ćemo se vraćati pod okriljem noći, obasjani mjesečinom i zvijezdama.
Kujemo plan za neki drugi put kada ćemo detaljnije obaći ove mlinice i prohodati taj dio puta do samog izvora i u to ime dižemo čaše naše.
Živjeli!

- 23:22 - Komentari (40) - Isprintaj - #

"ODAVDE - DOANDE"

- 23:22 - Komentari (40) - Isprintaj - #

utorak, 16.02.2010.

Možeš biti što god želiš, ali...

Pokladi, maškare, karnevali -
vrime kad se ljudi maškaraju i svojim maskama tiraju hladnu zimu, zle duhe, ružne i nemile događaje.
Simboličnim krnjom osuđuju i spaljuju sve loše što ih je zadesilo protekle godine. Vrime je to od tradicije koja se poštuje do najmanjih sitnica u nekim manjim sredinama, tako čitam u današnjoj Slobodnoj da Sutinske mačkare (Sutina -Neorić) imaju svoja vjekovna pravila koja se poštivaju već trista godina.
Lastovski poklad ne triba posebno ni spominjat.
U cilom tom šarenilu, svoje misto imaju i dičje maškare. A kako se vole maškarat dica? U ta maškarana vrimena, dica jedino žele biti ono šta ne mogu bit u stvarnom životu. Oni tada žele utjelovit likove svojih junaka.
Junaci mojih Bojsova mijenjali su se iz godine u godinu, i svaki put je tribalo smišljat nešto novo. Ista maska dvi godine zaredom?! Ne dolazi u obzir!

Tako su se izredali obavezni gusari i kapetan Kuka, Batmen, Robin Hood, rimski legionar, Harry Potter, mali crni mačić, Tigger (iz Winnie Pooha), Homer Simpson, mumija, ispaljeni kemičar, Darth Vader, Darth Maul, Spiderman, plivač sa morskin pason, sablast, V kao Vendetta, švora, šminker, i ko bi se svih sitija....

Mi odrasli bili smo uključeni u realizaciju tih maski na način:

Mi pitamo: Što bi želija biti za maškare?
Dječaci odgovaraju:
1. Ja želim biti strašni Darth Maul!
2. A ja zelin bit Tigar iz Vini puja!
I onda se prilazi pomnom planiranju dok se željena maska ne realizira.
Ponekad se uključivala i baka krojačica, ponekad bi poneki rekvizit i kupili, ali najčešće se sve rješavalo u zadnji čas sa bojama za lice, robon iz didinog ormara, šeširima, maramama...a neke maske su i sami izrađivali u likovnoj radionici.
Dečki su uglavnom zadovoljni odlazili iz kuće u svoje maškarane pohode, bilo u školi ili po gradu

S godinama naše učešće u njihovom maškaranju se smanjivalo, ali uvijek bi popričali o tome kako se žele umaškarat.
Ove godine na to pitanje, naš mlađi umitnik je odgovorija:
"Ja ću bit Isus." - kratka, odrješita rečenica i to je to.
Nema više pitanja, potpitanja. On sve zna - kako će, šta će, di će.
Bilo mi je jasno još dok sam mu pelene minjala da s njim neće bit ni lako, ni jednostavno. Kad taj nešto zacrta u svoju glavu to mora bit tako i nikako drugačije. Pa makar sve ispalo naopako, on ne odustaje i ako itko uči na svojim greškama - onda je to on.
I tako.... iako je malac sve znao, ipak nas je uključio u realizaciju svog plana. Mama je izvadila stari lancun iz didinog ormara, tata je otišao u podrum i iz kartonske kutije na kojoj već 25 godina piše "NE DIRAJ!" izvukao debeli brodski konop. Malac je ubrao granu bršljana za uplest krunu oko glave, ali mama je na to dodala još punu kesu grana od bršljana i divlje loze...da ne pofali. Nije falilo.
Malac je otišao do grada kupit puntapete u dućan "Sve po 8" ,di mu je mama rekla, ali ona teta u dućanu ga je blido gledala kad je spomenija puntapet.
Mama je na to zakolutala očima, pa koja je to mona šta nezna šta je puntapet?! (šigureca, ziherica, sigurnosna igla). Pa je drugi dan mama otišla do tog istog dućana i ne pitajući nikoga, našla punu škatulu puntapeti, a uz to i punu škatulu pribadača (koje mi ne tribaju), a sve za 8 kuna.
I svanilo pokladno jutro. Malac se obuka i sredija bez greške, a mama je preuzela ulogu šofera, jer se malac sitija da bi bilo nezgodno ako sretne časnu na putu do autobusne stanice (časna sestra koja mu je predavala vjeronauk u osnovnoj, dok je želio ići na vjeronauk). Začudim se što još ima obzira i nekog pritajenog straha u odnosu na nju, a opet...
Nasmiješim se....gledam ga i vidim ono moje dite široko otvorenih očiju, punih uzbuđenja šta ide na svoj prvi maskenbal u srednjoj školi, obučen upravo kako on želi, u svog junaka.
Nema tu ni prkosa, ni poruge, ničeg niskog i ružnog...Isusa je doživljavao kao svog posebnog junaka, i ove godine poželio je biti netko tko nikada neće biti u stvarnom životu.

Krenuli smo. Na putu do auta, pratio me na pristojnom odstojanju, jer - zar da ga netko vidi u društvu sa mamom.
Na parkingu, slučajno se našli policajac i policajka i policajac se zagledao u moje dugokoso dite umotano u bili lancun. I ozbiljno reče:
"Momak, stani malo."
Stanemo oboje, upitam: "Izvolite, što trebate."
"A vi ste zajedno? On je s vama?" - ton glasa postao je mekši
"Da, sa mnom je. Ja sam njegova mama. U čemu je problem?"
"Zašto je ovako obučen?" - pita, ali ne imenuje kako
"Pa danas su maškare. Zato je tako obučen." - odgovaram ne imenujući kako
"Nekako mi je čudno, ali ako je s vama, onda je sve u redu."
"A što bi bilo da nije sa mnom?" - izleti mi
"Pa ništa, pitao bi ga zašto je ovako obučen." - razgovor se okončava
"Eto, sad znate da se obukao za maškare i da ide u školu." - pozdravljam i odlazimo svatko svojim putem i poslom.
U njegovoj školi, školi koja okuplja dicu umjetničkih sklonosti, dicu koja su drugačija, u njegovom 1. razredu , prijatelji i profesori su ga dočekali s odobravanjem i veseljem kako i priliči ovom pokladnom danu.

Stariji je večeras izaša obučen u narančastu veštu sa naslikanim trećim okom na čelu. Bez po muke. Čas posla.

A ja se cijeli dan pitam: "Što bi zaista bilo da ja jutros nisam bila uz svoje dite?

NAPOMENA: Fotografije mojih maškaranih dječaka su izbrisane iz posta zbog sumnje na zlouporabu istih.

"

- 22:38 - Komentari (33) - Isprintaj - #

Možeš biti što god želiš, ali...

- 22:38 - Komentari (33) - Isprintaj - #

utorak, 09.02.2010.

Ključ za Oključnu

Gazimo po uglancanim stinama i duboko u sebi osjetiš ono iskonsko šta izvire iz svake stine pod tvojim nogama. U nosnice ti se uvlači miris mirte, ružmarina, kadulje, smilja pomišan sa mirison mora koje burni povjetarac raznosi arijom.

Shvatiš da su ljudi prije100,200,300 godina hodali po tim istim stinama i udisali ote iste vonje. U njihovim vonjima još se čutija i vonj friško ulovljene ribe koju su nosili u košarama gori do svojih kuća.
A te kamene kuće po Oključni razbacane su na sve strane. I sve gledaju na more

Kad su došli prvi ljudi u Oključnu? Zašto su odabrali ostat baš ovdi, na ovome brdovitom, kosom terenu, di nije bilo puno polja, pa tako ni puno zemlje za obrađivat?
I ostali su,.. i stotinama godina gradili pristave, sadili lozu, obrađivali, živili od svoga truda

Možda su bižali isprid Turaka, pa ih je more izbacilo na žala donjih uvala ,a oni se popeli gore na vrhove briga, u gudure i divlji bušak te sjeverne strane otoka Visa, pa su vidili kako bi se tu mogli skučit i sigurno se obranit od Turaka ako budu nadirali.
Tako sam ja to zamišljala kad bi s mora gledala gore na usamljene kuće Oključne, a možda je sve bilo drugačije.
O povijesti tog viškog naselja nisam našla puno podataka, osim jednog članka u "Hrvatskoj zori" (glasilo ogranka Matice Hrvatske Vis) kojeg je priredija gosp. Joško Repanić u sklopu svog viškog putopisa "Kroz poja".
Tako šjor Joško priča da Oključna ima i drugih domaćih naziva, pa je Višani-pajizoni zovu Okjucna, a pojori - Okjušna, a Komižani, koji u većem broju potječu upravo iz ovog naselja,uglavnom je zovu Okjucina.
Piše šjor Joško Repanić:
"Okjucina je inače komiški poses (pripada komiškoj katastarskoj općini), a do nje se kopnom iz luških bondih (luka Vis) dolazi lošim makadamskim putem, a iz komiških bondih (iz Komiže) kozjim stazama koje su loše ili nikako označene, tako da pari da bilno Okjucina ni nicihova (izgleda da bidna Oključna ne pripada nikome). Selo je zbilja napušteno i raseljeno, bez ijednoga stalnog stanovnika....
Okjucina je inače tip veoma raštrkanog naselja, i proteže se od mora pa sve do obližnjih brdašaca. Kuće su uglavnom kamene katnice građene krajem 19. i početkom 20.st. Ta raštrkanost ima svoju zakonitost....
Živjelo se uglavnom u tim raštrkanim kućama, pa su tako na Kupris živjeli Zanki i Zorotovići, u Gurnje kuće, na Puntu, pri Kulu - Božanići, pri Lovino Zorotovići, pri Hrejino - Tipići, a onda opet Božanići pri Onino, pri Grujetovo i pri Knežovo, a Petrašići su živjeli pri Valerijovo"

Ovo bi mogle bit kuće "pri Kulu" - odnosi se na Kulu Visković i kapelicu sv.Antuna

a ovo možda "na Kupris" ?- zbog čempresa kojeg se po višku naziva kupris

Ima jedna legenda vezana za Oključnu, prema pisanju Joška Repanića, bilo bi to ovako:
"E, a upravo su mačke, čini se, za Okjucinu bile fatalne. Naime, kad je taj Puližan Visković, prema predaji (zapisao J.Božanić, Čakavska rič), inače velo glova, admirol dužda mletaškega, koji je zbog zasluga u bojevima s Turcima bio dobio teren Okjucine za branje česmine, za kuse ol brodi, za svoje brodogradilište, pocel grodit kulu za stot i branit se ol gusarih u Okjucinu, trebalo je glovu ol kokota u fundament ol kule ugrodit, radi sriče (glavu od pivca ugradit u temelje od kule zbog sriće) i sveukupnog prosperiteta kuće, u ovom slučaju cijele Okjucine, jerbo je kula fundament cile Okjucine. A ta nevojno maška koja je Viskoviću stola na brodu radi lova miših, koji bi se po cimi iz kraja na brud uspeli, e ta nevojno maška, i to kako da to ni njezin posol, a koja po predaji ima devet životih, pari da je upropostila Okjucinu za sva vrimena, jer je izila tu glovu ol kokota."
Za one koji nisu ništa razumili: Znači Viskovićeva kula je bila temelj cijelog sela Oključna. Ali je ta nesritna mačka koju je Visković drža na svom brodu da mu lovi miševe koji bi se po konopu uspeli sa kopna na brod, i ta nesritna mačka, izgleda da je upropastila Oključnu za sva vrimena jer je pojela tu glavu od pivca koju je tribalo ugradit u temelje kule.

Spomenuti admiral mletačkog dužda, Visković Frano (za kojeg u drugom izvoru izdanom od strane Učeničke zadruge ISSA, osn.škole Vis - "Crkve i utvrde otoka Visa" - piše da je rodom Peraštanin, a ne Puližanin kako reče Joško Repanić - a odakle je zapravo-to za sad ne mogu točno utvrdit), nasuprot svoje kule i obiteljske kuće dao je sagraditi i obiteljsku kapelicu posvećenu svetom Antunu Padovanskom.

Na kamenom okviru porte od crkvice uklesan je rimskim brojevima točan datum njene gradnje. Bilo bi to 08.srpnja 1714.g. (ako su falili učenici zadruge ISSA, falila san i ja, ipak mi se čini da nisu falili)

Da se na području Oključne živilo i u kameno doba, otkrilo se istraživanjem obližnje Kraljičine špilje (naziv Kraljica se odnosi na ilirsku kraljicu Teutu, pa se često naziva i Teutina špilja).
Špilja je otkrivena u 19.st., a samo je djelomično istražena. Početkom 20.st. bila je na popisu viških turističkih znamenitosti (u vrime procvata češkog turizma), a nakon 2.svj.rata je zaboravljena i zapuštena, pa i devastirana, sve do današnjih dana kada se opet nalazi na popisu obilazaka viških znamenitosti, a i put prema njoj je obilježen i sređen.
Za sada samo kratko o špilji, a opširnije kad je jednom bolje istražim.

Kako je u svako selo na Visu, Austro Ugarska dala sagradit škole, tako je i Oključna imala svoju školu sagrađenu 1909.godine.
Iz pisanja šjor Repanića doznajem da je pri otvaranju, školu u Oključni pohađalo 87 učenika, a kad je zatvorena 1962.g. školu je pohađalo približno 50-tak đaka godišnje. Osim što je ova zgrada služila kao škola, u njoj se odvijao i sav društveni život Oključne.
Pred par godina netko je kupio staru i oronulu školu i uredio je tako da može služit za primjer preuređenja svih starih i polusrušenih škola po viškim selima.

Istražujući i obilazeći stare kamene kuće Oključne , penjem se kamenim skalinama

i nalazim nju - staru gustirnu ,s pogledom na more, otoke Hvar, Paklenjake, Šoltu, Brač,a za vedrog vrimena vide se i Kozjak, Mosor, Biokovo...

podižem poklopac, isfrižana kamena kruna...koliko je sikici zagrabilo vodu iz njene utrobe...

...koliko ruku je zagladilo ove kamene friže...

Moje istraživanje Oključne finilo je upravo na ovome mistu...pronašla sam svoj ključ za Oključnu...ništa mi više ne triba, vengo da čutin dušu svih težačkih judi koji su na ovoj gustirni grabili kišnicu da bi utažili žeđ nakon napornog posla u poju...
a svi vi koji mislite da u dalmatinskim genima leži lijenost, poslušajte ovu pismu...lipo je poslušojte...dušon...

- 00:15 - Komentari (45) - Isprintaj - #

petak, 05.02.2010.

Rikverc prema početku

Krenimo od kraja prema početku, laganom vožnjom u rikverc (vjerujem da svi znaju da to znači vožnja unatrag)

Uvala je bila pusta. Nigdi nikoga. Osjeća se kraj lita.

Ribarske kućice su zatvorene, brodovi privezani konopima za kraj,

u nekom kantunu odbačen ruzinavi otpad,
po otpadu vidiš da su tu bili ljudi, i to ljudi koji ne planinare, jer planinari svoj otpad uvik vraćaju u naseljeno misto i tamo ga bacaju u kante za smeće

Prohladno je, na ovoj sjevernoj obali Visa osjeća se bura više nego na južnoj strani, gdje smo bili jučer.
Dvojimo....ipak ovo nam je vjerojatno zadnje kupanje ovog lita,
a zovu ovog plavetnila ne može se odoljeti..
Muški dvojac je krenuo s maskama u istraživanje zanimljivog podmorja

Ženski dio ekipe je čekajući svoj red za razgledavanje podmorja , promatrao živi svijet po žalu i sikama u plićaku

Kolonije ježinaca znak su kristalno čistog mora...

a meni je s prvim zaronom postalo jasno da je u podmorju ove uvale puno lipše i toplije nego gore, po kraju.

(It is not I, ofkors - ali je maska moja i dijete koje je nosi, kao i fotografije uslikane jednog davnog ljeta kad smo se igrali malim jednokratnim vodootpornim fotoaparatom)
Ups, otišla sam predaleko u rikverc!

Iiii, da ne duljim na dugo i široko, spakovat ćemo svoje stvari i popeti se starom kamenom stazom, uz pratnju mirte,planike, česmine, smriča i ružmarina, gore prema starom selu,

selu, odnosno čitavom području koje nosi isto ime kao i uvala u kojoj smo uživali zadnji dan našeg viškog ljeta a.d.2009.
uvala Oključna....

Područje Oključne je slijedeće ishodište ovog rikverca.

- 22:35 - Komentari (18) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	veljača, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga

o svemu pomalo,
nečega puno, nečega malo,
nekomu previše, nekomu premalo,
a meni dovoljno.

O FOTOGRAFIJAMA
Sve fotografije objavljene na blogu
moje su autorsko djelo,
osim ako nije drugačije navedeno.

Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
Možda su oba u vremenu budućem,
A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
Ako je sve vrijeme vječno prisutno
Sve je vrijeme neiskupljivo,
Što moglo je biti jest apstrakcija
Koja ostaje trajnom mogućnošću
Samo u svijetu razmišljanja.
Što moglo je biti i što je bilo
Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
U sjećanju odjekuju koraci
Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo

T.S. Eliot

"Znam koliko toga ne trebam
da bi bio sretan."
/Woofman - Apallachian Trail/

"Toliko je bilo u životu stvari
kojih sam se bojao -
a nije trebalo.
Trebalo je živjeti"
/Ivo Andrić/

(...) da ostanemo ovo što smo.
Sutra. I uvijek.
Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
da jedno drugom ne dopustimo
da budemo ono što nismo,
da ne gledamo vučijim očima
i da se uvijek prepoznamo
kada se sretnemo.
/Tišine - Meša Selimović/

Linkovi

Blog.hr
Blog servis

BLOGO-DRUŠTVO
Z'BRDA-Z'DOLA

barakokula
primakka
marčelina
pismoanđelu
brod u boci
žuborić
Dona
carla bruni
Shelly Kelly
čiovka
dalmacija moja inspiracija
Suncokreta2
fra gavun
Tixi
Sapunerija
Modesti Blejz
kamena kućica na škoju
Geomir
neverin
katrida
londra
umorno oko
mare
Marina kuharica
starosjedilac
so far away
Rusalka
Zvrk
suncokretica
nihonkichigai
morska zvijezda
More snova
Ježica
Filipinka
Dordora2
Odmak
promatram-razmišljam
cvrčak
fulvus
Azra
Dulibin svijet
Bugenvilija
Big Blue
Mladen
Šumarka
gogoo
švabica
Ely
chablis
Valcer
borut
wind
ljelja
Alkion
alexxl
tessa
neptunka
živjeti svoj život
oceana
vajrapani
Baobab
Dinaja
Tražeći sebe
malo ti malo ja
tarantulica
amaterka
modri odsjaj
pjaceta
Toxfox
vidrin smijeh
crna kraljicaž
Istra blog
NYC blog
Nisa
tarampana
blogdogg
čuvarica pinkleca
Yulunga

Blog o blogu

FOTO LISTA
Foto natječaj
Foto tvornica snova
maslina Oliva
fotokulise
Galeb
Zagrebancije
Haringe
fotografske priče
fotografska odiseja
WanderingsOfLight
Krešo fotoblog
Fotografi svih zemalja
FOTO KLIK

Fotoklub Čakovec

SVEGA PO MALO

DHMZ prognoza
Norveška prognoza

Reciklaža tekstila 3r

RECIKLIST

MALI ZELENI BIŠEVO

RE FOTO

AROMATERAPIJA - S.POŠTIĆ

BILJOTEKA

AROMATERRA - blog
AROMATERRA - web

SadaOvdje

Silvijin BIO VRT

mileram

kutak za korisno

DRAGODID - Suhozidna gradnja

ZA BISTROOKE

UMIJEĆE CHIJA - L'Art du Chi
TAI CHI CHUAN - UNUTARNJI PUT

Poruke iz šume

Priroda i društvo
Nove stranice

Cviće moje

Leptiri

Miroslav Mika Antić

Preko ruba znanosti

Spektar

Andro Damjanić-meštar CB fotografije
Retrospektiva Andre Damjanića 01.01.2011.
Majstori fotografije
Foto klub Split
Klupska izložba 2011.
Fotozine
Fotosofia
Fotoimota-galerije
Fotoakademija Split
Stjepan Tafra blog

INFO ZONA

kolumna Nisan te tila

Bobine e-Ćakule

Anin portal
Dalmatinske sličice

Bilježnica Robija K.
STVARI
Rusulica
DA SAM OLOVKA

Moj otok Vis
Vis-Kut
Vis-a-vis
Učenička zadruga ISSA - O.Š. VIS
Mitovi i legende otoka Visa
Viške zgode i nezgode
HPD Mosor - Vis u 8 koraka , Irina Stajčić

SOLIN
TROGIR
E-KAŠTELA
MAŠOGRAD

e-novine

Ričnik splitsko-dalmatinski

007javascript:%20void(0);

Slušaonice, Gledaonice

više strane,manje domaće

ima i video i svašta još

PLAYING FOR CHANGE

Bacila sam radio kroz prozor i sad slušam online

KL eurodom
Radio Split
HR 1
HR 2
HR 3