gustirna

petak, 05.02.2010.

Rikverc prema početku

Krenimo od kraja prema početku, laganom vožnjom u rikverc (vjerujem da svi znaju da to znači vožnja unatrag)

Uvala je bila pusta. Nigdi nikoga. Osjeća se kraj lita.
Image and video hosting by TinyPic

Ribarske kućice su zatvorene, brodovi privezani konopima za kraj,
Image and video hosting by TinyPic

u nekom kantunu odbačen ruzinavi otpad,
po otpadu vidiš da su tu bili ljudi, i to ljudi koji ne planinare, jer planinari svoj otpad uvik vraćaju u naseljeno misto i tamo ga bacaju u kante za smeće
Image and video hosting by TinyPic

Prohladno je, na ovoj sjevernoj obali Visa osjeća se bura više nego na južnoj strani, gdje smo bili jučer.
Dvojimo....ipak ovo nam je vjerojatno zadnje kupanje ovog lita,
a zovu ovog plavetnila ne može se odoljeti..
Muški dvojac je krenuo s maskama u istraživanje zanimljivog podmorja

Image and video hosting by TinyPic

Ženski dio ekipe je čekajući svoj red za razgledavanje podmorja , promatrao živi svijet po žalu i sikama u plićaku

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Kolonije ježinaca znak su kristalno čistog mora...
Image and video hosting by TinyPic

a meni je s prvim zaronom postalo jasno da je u podmorju ove uvale puno lipše i toplije nego gore, po kraju.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic
(It is not I, ofkors - ali je maska moja i dijete koje je nosi, kao i fotografije uslikane jednog davnog ljeta kad smo se igrali malim jednokratnim vodootpornim fotoaparatom)
Ups, otišla sam predaleko u rikverc!

Iiii, da ne duljim na dugo i široko, spakovat ćemo svoje stvari i popeti se starom kamenom stazom, uz pratnju mirte,planike, česmine, smriča i ružmarina, gore prema starom selu,

Image and video hosting by TinyPic

selu, odnosno čitavom području koje nosi isto ime kao i uvala u kojoj smo uživali zadnji dan našeg viškog ljeta a.d.2009.
uvala Oključna....

Image and video hosting by TinyPic

Područje Oključne je slijedeće ishodište ovog rikverca.
Image and video hosting by TinyPic




- 22:35 - Komentari (18) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< veljača, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
             

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo


    T.S. Eliot


    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/


    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/




Linkovi