gustirna

DODACI I ISPRAVKE na post "Pali su spomenici...

Osvrnut ću se na moj prethodni post "PALI su spomenici, PALE su pjesme"
Kojeg sam napisala usred noći, u naletu emocija koje su me tom prilikom obuzele.
Pritom sam se oslonila na istinitost podataka o spomeniku koje sam objavila u svom tekstu, a pronasla sam ih preko Google tražilice.
Tražeći tako "usred noći, usred mraka" , bilo kakve podatke o Spomeniku, pronašla sam stranicu na kojoj su popisana sva djela kipara Antuna Augustinčića, a među tim djelima naveden je i spomenik na Visu "Tuđe nećemo-svoje ne damo".
Ne sumnjajući u istinitost tog podatka, isti sam upisala i među retke svog teksta.
Pritom nisam ni pomislila da bih trebala dodatno provjeravati istinitost tog podatka, jer o kiparu Augustinčiću sam znala da je bio vrlo poznat i cijenjen kao umjetnik i autor mnogih velikih spomenika.
Nakon objave posta, javio mi se prijatelj arhitekt, koji raspolaže drugačijim podacima o autorstvu spomenika na Visu. Pritom je to argumentirao i dokumentirao fotografijama i tekstom koji su objavljeni u stručnom časopisu Arhitektura br.144, u monografiji o splitskom arhitektu Nevenu Šegviću (1917-1992.)
Prema tome, autor kompletnog projekta uređenja Poljane u gradu Visu 1964.g., zajedno sa monolitnim spomen-obilježjem bio je splitski arhitekt Neven Šegvić, dok mu je kipar Antun Augustinčić bio konzultant kod izrade spomenika "Tuđe nećemo-svoje ne damo".

Zahvaljujući samozatajnom prijatelju koji je našao vremena da malo pročeprka po svojoj arhivi i obraduje me onim što je pronašao u časopisu Arhitektura br.144,
prilažem slijedeće:








Smatram da svi zaslužuju znati istinite podatke o nečemu što ih zanima, a kako na Google tražilici ipak ne nalazimo uvijek potpuno provjerene podatke koji bi odgovarali punoj istini, željela sam o svemu ovome napisati poseban post koji će ostati zabilježen u ovoj našoj blogosferi, ali i u bespućima internetskog svemira. Pa kad ubuduće netko "ugugla" u tražilicu riječi - spomenik, tuđe nećemo svoje ne damo, autor – naići će i na ovaj tekst u kojem su navedeni provjereni i dokumentirani podaci o autorstvu spomenika kao i dostojne fotografije istog tog spomenika iz vremena njegovog postavljanja na Poljanu u gradu Visu, 1964.godine.

Kakva je sudbina snašla spomenik i kakvog sam ga zatekla na Visu prošlog ljeta 2009.g., vidjeli ste u mom prethodnom postu.

I da zaključim.
Kad bi vjerovali kako sve znamo, vjerujem da bi bili siromašni ljudi.
Kad bi sumnjali u znanje drugih ljudi , bili bi još siromašniji.
Stoga vjerujem da sam vrlo bogata, jer znam da ne znam sve.
Isto tako znam da me okružuju ljudi koji znaju znanje. Ljudi koji svoje znanje crpe iz svog životnog iskustva, a usto su OBRAZOVANI i NAČITANI, ili pak znaju gdje će potražiti i naći vjerodostojne podatke, a to ne mora uvijek biti Google tražilica. Sjetimo se knjiga, enciklopedija, stručnih i znanstvenih časopisa, itd, itd...
I naravno to svoje znanje-imanje ne čuvaju samo za sebe, već ga nesebično dijele svima koji to znanje žele primiti.
A ja želim, uvijek sam željna novih saznanja.
Izvori znanja bujaju sa svih strana, treba ih samo znati i htjeti prepoznati i napiti se znanja sa njih. I biti zahvalni.
Zato mogu slobodno reći:
Hvala ti prijatelju!
Zahvaljujući tebi , ne samo da sam ja bogatija za jedno vrijedno saznanje, već i čitav internetski svijet.