gustirna

"Okno i vapnenački stup ( u V
eloj dragi poznat kao "Svijeća") u geološkom su vremenu samo trenutak koji predstvalja prijelaz između stijene i njenog potpunog nestanka u procesu okršavanja. Vapnenac se otapanjem snižava prosječno za oko 1 mm na 100 godina. Vremenom, vertikalna tektonska pukotina duž koje je trošenjem i erozijom stijene nastalo okno, proširit će se toliko da će se dio stijene odvojiti kao stup. Na sličan način nastao je stup "Svijeća" koji se nalazi iza okna."

"1948. godine započela je izgradnja pruge od Lupoglava do Štalije (Raše). Otvorena je 30. prosinca 1951. Redovni teretni promet krenuo je šest mjeseci kasnije, a putnički 1959., ali je brzo ukinut zbog malog broja putnika. Duga je 52,4km. Teretni promet prugom prekinut je zbog sigurnosnih razloga.
Pruga je zbog pojave klizišta na trasi zatvorena za promet potkraj prosinca 2009. godine."

Dokazi o ljudskom korištenju Učke i Ćićarije sežu više od 10 000 godina u prošlost, pred sam izmak posljednjeg ledenog doba. Bilo je to doba velikih promjena u okolišu koje su ove planine učinile zanimljivim staništem i lovištem za tadašnje ljudske zajednice.
Na vrhuncu ledenog doba, prije 16 000 godina, velik je dio vode današnjih svjetskih mora bio zarobljen u ledenim kapama koje su prekrivale ogromna prostranstva sjeverne polutke planeta. Razina mora tada je bila niža i do 120 m; Jadran je bio tek zaljev koji je završavao otprilike u razini Zadra, a njegov današnji sjeverni dio bio je prostrana stepa, bogato lovište kojim su trčale mnoge danas izumrle zvijeri poput mamuta, vunastih nosoroga, pragoveda i europskih bizona. Današnje priobalne planine poput Učke tada su bile i više stotina kilometara udaljene od mora, pokrivene gustim šumama sjevernog bora i često pri svojim vrhovima okovane trajnim ledom. Kao takve nisu predstavljale zanimljiva staništa za tadašnje malene ljudske zajednice lovaca – sakupljača.
Prije 13 000 godina, ova se situacija počela ubrzano mijenjati – naglo zatopljenje naznačuje kraj ledenog doba, led polako napušta europski kontinent, a voda ispunjava negdašnje široke stepe. Ova je promjena za tadašnje ljude bila veoma dramatična – crta obale se na Jadranu za života jednog pojedinca mogla pomaknuti i za nekoliko kilometara.
Pogurnute nadolazećom vodom i potpomognute zatopljenjem koje je planine učinilo pristupačnijima, malene skupine ljudi počinju dolaziti na ovo područje i koristiti ga kao sezonsko lovište i dom. Kompleks Pupićine i Vele peći u Veloj dragi jedno je od najznačajnijih hrvatskih arheoloških nalazišta iz ovog razdoblja. Nalazi stari 12 000 godina svjedoče o tadašnjem životu malene ljudske zajednice od nekoliko desetaka pojedinaca koja je u ove špilje uglavnom dolazila u jesen kako bi lovila jelene, divlje veprove i pragoveda.