gustirna

subota, 30.06.2012.

Utopija u vrtu

Sjediti ispred kuće u hladovini odrine...
promatrati leptire, pčele i ostale kukce....
kako doručkuju na grmovima lavande i smilja....
u tom obilju svatko ima svoju stabljiku, svoj cvjetić, svoj peharček ...
nema guranja, sudara, nema svađi....
utopija pred mojim očima...
....koju želim podijeliti s vama




Kad bi sad mogli uključiti ton čulo bi se....bzzzzzz...bzbzbz....bzzz....bzzzzzzzzzzzz.....bz.....


Otkad znam primjećivati i prepoznavati neke leptire ovaj leptir je za mene uvijek bio "lastin repak",
ali istražujući malo o njemu po Googlu saznajem da je on tek bliski rođak lastinom repu, odnosno
pripadnici su iste familije lastinrepaca
Latinrepci (Papilionoidae) porodica su velikih danjih leptira. Velika krila pri mirovanju uzdignu uvis, stražnja krila su im na unutrašnjem rubu izrezana. Ticala su im kratka.
Gusjenice otraga na glavi imaju rašljice. Kukuljica je slobodna, bez zapretka.
U Hrvatskoj žive vrste: lastin rep (Papilio machaon), prugasto jedarce (Iphiclides podalirius), crvenooki parnasovac (Parnassius apollo), crnorebri parnasovac (Parnassius mnemosyne).

Ovaj ljepotan zove se Prugasto jedarce


Prugasto jedarce (Iphiclides podalirius) je leptir iz porodice lastinrepaca kojoj su stanište vrtovi, polja, otvoreni šumski prostori, a naročito grmoviti predjeli na kojima uspjeva trnina te voćnjaci. Raširen je diljem Europe osim u njezinim sjevernim dijelovima; granice sežu na sjever do Saksonije i središnje Poljske. U Alpama ga se može susresti do 1 600 m nadmorske visine. U Hrvatskoj u Istri, Dalmaciji, otocima.





Bijeli kupusar je tu, a gdje li je kupus?!


Kod nekog otočkog pčelara uskoro će se vrcati lavandin med


Lavanda i smilje ...složno upijaju vrelinu lipanjskog sunca, pohranivši je u svojim mirisnim jastučićima,
nesebično se dajući svima koji znaju njihove blagotvorne tajne






Uz ovaj post nekako mi baš legli stihovi
Miroslava Mike Antića na koje me sjetio @Geomir svojim komentarom,
pa ih dodajem:

Važno je,
možda, i to da znamo:
čovek je željan tek ako želi.

I ako sebe celog damo,
tek tada i možemo biti celi.




- 23:57 - Komentari (28) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.06.2012.

Ljeto, more, dubine....pjesma

Prvi dan ljeta i Svjetski dan glazbe zaslužuju jedan relaksirajući i opuštajući post


Nezaboravna tema. Broj jedan svih tema... vječna, besmrtna....sve šta triba....posebno na ovakvu vrućinu...
ma paše na svim vremenskim prognozama
Zaplovimo velikim plavetnilom

Albatross - Peter Green & Fletwood mac



Jednom davno kad sam bila u Beču, kupila sam na poklon tadašnjem momku dupli LP album Vangelisa ...
još uvijek je složen među kolekcijom naših longplejki koje više ne možemo fino slušati...
gramofon se definitivno pokvario. Zato hvala Youtubeu
Zaronimo u dubine...

Song of the seas - Vangelis



Na ovu muziku zatvorim oči, zaronim u modro more i probudim se među razigranim dupinima koji žure, jure,
poskakuju uz bok Calypsa, utrkuju se ispred prove......i odlaze svojim putem u slobodu....
neizmjernu slobodu uživancije!!!
Tvorac ovog video spota nije imao takvu viziju, zato je veći gušt slušati pjesmu bez gledanja spota....
..tada se uistinu možeš prepustiti vlastitoj viziji ma kakva ona bila....
pa prepustite se!

Calypso part I - album Waiting for Cousteaeu - Jean Michel Jarre


Za kraj najljepša pjesma o moru i ljubavi....

More - Meri Cetinić i grupa More


- 13:02 - Komentari (15) - Isprintaj - #

subota, 16.06.2012.

Život u zoni sumraka


"Pada prašina!
Zatvaraj škure!
Kupi robu sa sušila!"

Odzvanjaju povici u mojoj glavi dok hodam tamo-amo po užarenoj splitskoj rivi.
Bila je to svakodnevnica mog djetinjstva i odrastanja u susjedstvu tvornice cementa Sv Kajo, ex Prvoborac,
tamo nekih 60-tih, 70-tih godina prošlog stoljeća.
Kada bi počela "padat prašina", nastala bi strka - zbrka oko naše kuće i ostalih kuća u našem malom cementaškom naselju.
None bi brzo zaklopila škure od svoje sobe, i sve ostale škure bi morale bit hitno zaklopljene, mama bi skupljala robu sa sušila, a svi skupa bi se zatvorili u kuću dok ta nepogoda ne prođe. Čak bi se i kokoše povukle u svoju spavaonicu, pas u kućicu, mačka pod stolicu....
Prašina koja bi padala bile su oku vidljive sive točkice cementne boje...još vidim te točkice na svojim rukama onog dana kada me "padanje prašine" uhvatilo na putu iz škole.Ljepile su se svugdje, a krovovi naših kuća nisu bili crveni već sivi.
Nedjeljne posjete babi i didi u Kaštel Gomilici, bile su začinjene smradom kemikalija iz tvornice Jugovinil. Dječje igre znale bi završiti na odlagalištu "šljake"(otpadni materijal iz tvornice). Na tom otvorenom platou bila bi ispucala kora kao nekakvo isušeno jezero, pa bi mi maštali kako se nalazimo u nekakvoj pustinji kao u onim kaubojskim filmovima...maštali, igrali se....gazili i udisali čestice šljake....dok nas stariji nisu upozorili da se tu ne smijemo igrati, jer je to sve otrovano. Kasnije je Jugovinil taj plato ogradio visokom duplom žičanom ogradom sa prolazom gdje su bili psi čuvari da nitko više ne pristupi ni blizu.
Tada smo zagađenje mogli vidjeti, onjušiti.... iako su i tada govorili da to nije štetno za ljude, narod je ipak znao da to ne može biti dobro kad tako smrdi, kad je toliko očito. I čemu sve te ograde i psi čuvari kad nije opasno?
Jednom kad nam budu dijagnosticirali nekakve karcionome, pitat ćemo se otkud sad to?? Palo s neba!
Jugovinila više nema, ostale su ruševine, tvornice cementa još su tu i bit će sve dok ima tupine po Kozjaku.(tupina=lapor=sirovina za proizvodnju cementa).
Kažu da sama cementna prašina nije toksična, ni kancerogena.....ma neznam ..samo se sjećam kako su nekad davno radili istraživanja u mom rodnom kraju, statistiku koliko je mještana oboljelo od karcinoma i koje vrste...bilo je to 80-tih...





Kako ćemo znati kada budu sutra spaljivali smeće u tvornicama cementa, kako ćemo znati da je zrak zagađen i da udišemo otrove? Ono što će se tada ispuštati u zrak koji udišemo, vodu koju pijemo, povrće i voće koje jedemo, to neće imati ni oblik, ni miris, ni okus.....nevidljivi otrov koji će biti stalno prisutan.
Kažu iz stručnih službi Cemexa da je sve znanstveno provjereno, da zagađenja neće biti, sve je toliko sigurno da su naši strahovi bespredmetni...I oni su danas bili na rivi sa svojim propagandnim štandom.
S druge strane barikada postoje drugi stručnjaci koji tvrde nešto sasvim suprotno.
Danas se jedan zbunjeni čovjek koji se ,eto pukim slučajem našao usred prosvjeda na rivi, zapitao:
" Jedni kažu da zagađuje, a drugi da ne zagađuje. Pa, kako to? Kome ću sad virovat?"
Nažalost, prevelik je broj ljudi koji nemaju pojma o kakvom se tu problemu govori.
Prevelik broj ljudi se danas na rivi čudio kakvi su to sad prosvjedi, kakvi su to redikuli došli na rivu sa transparentima, obučeni u crne haljine, sa posmrnom glazbom...šta sad oni hoće?



Prosvjednici su dijelili letke na kojima je sve lijepo pisalo. Možda se nekome upali lampica?

SADRŽAJ LETKA
ZBOG EXTRA PROFITA CEMEX NE ODUSTAJE OD PRETVARANJA CEMENTARA U SPALIONICE OTPADA
Najprije su nam objašnjavali kako je to spaljivanje nužno jer da je to jedini način da se riješimo vlastitog smeća, a sada pripremaju zakon po kojem će se smeće kod nas dovoziti iz onih zemalja koje ga ne žele same spaljivati pa će ga paliti u 3 naše cementare od kojih je jedna na izvoru Jadra.
POZIVAJU SE NA PRAKSU SPALJIVANJA U NEKIM ZAPADNIM ZEMLJAMA
- U Njemačkoj je zbog dioksina zatvoreno 4700 farmi. Nedavno je cijela Njemačka bila u panici zbog dioksina u jajima i mesu, a oni "ne znaju" odakle se pojavio. U zemljama gdje se godinama spaljuje otpad otkrivaju se zastrašujući podaci o ugrožavanju zdravlja nastalih zbog tog spaljivanja. Sada su te zemlje spremne platiti kako bi se to spaljivalo daleko od njih-cijela južna Italija čeka početak spaljivanja u Cemexu kako bi nam poslali svoje smeće. Za određene vrste otpada spaljivanje se naplaćuje čak 1500 dolara po toni. Na taj novac Cemex računa kao na svoj extra profit, a vlada na zaradu koju vodi kao strana ulaganja jer nemaju što izgubiti osim NAŠEG zdravlja.
STUDIJE U ZEMLJAMA GDJE SE OTPAD SPALJUJE POKAZUJU DA SE ZDRAVLJE LJUDI DRASTIČNO POGORŠAVA U KRUGU 7 KM OD SPALIONICA. ZVONIK SVETOG DUJE JE UDALJEN 3,5 KM OD DIMNJAKA CEMENTARA U KAŠTEL SUĆURCU I SOLINU.
Tvornica cementa - DA, spalionica smeća - NE!







OSTATAK MOJIH FOTOGRAFIJA SA DANAŠNJEG PROSVJEDA


Svaka čast organizatorima ovog prosvjeda koji se "donkihotovski" trude osvijestiti naše ljude i upozoriti ih na opasnost čije posljedice će najviše osjetiti tek buduće generacije.
Hoćemo li im uspjeti ostaviti u nasljeđe nezagađenu zemlju, čisti zrak, vode, šume,...???
Uspoređujući današnji odaziv u odnosu na broj stanovnika ovog našeg industrijskog bazena koji se proteže od Splita do Trogira i broji nekoliko stotina tisuća duša, da se zaključiti da je odaziv tek sićušna kapljica u moru Kaštelanskog zaljeva.



To može biti kap koja će pokrenuti val, vodoskok, bujicu.....ne budem li vjerovala da je to moguće...tada se slobodno mogu instalirat pod neki suncobran u hladovinu i kukat kako je sve zlo i naopako, kako su svi drugi krivi šta je tako loše, kako je politika kurba, a političari lopovi ....kako nas EU iskorištava ...kako će ionako sve otić kvragu....i tako dalje, i tako dalje....od nemila do nedraga...
Naravno, neću to napravit....želim vjerovati da i "moja mala kap pomaže istkati slap", zajedno sa svim ostalim kapima



Prosvjed je službeno okončan.


Život na splitskoj rivi nastavio se kao da ništa nije bilo.
Ljeto je počelo, vrućine, sunce, more, kupanje....turisti naviru sa svih strana, s mora, kopna, zraka...
Ovog ljeta stižu nam dragi gosti iz Evrope,a već slijedeće zime moglo bi nam doći i njihovo smeće na spaljivanje.


Tko će sad po ovoj vrućini mislit na dioksine i ine toksine....komu to sad triba?!?




Život ide dalje....u svim smjerovima..


Sunce prži nemilice...ne ubiju li nas otrovi iz zraka, dokrajčit će nas sunčeve zrake koje nas prže i sa neba, a i iz ovog užarenog tehnobetona na rivi.
Vrime je za poć doma, idemo se lipo zakloniti iza svojih paravana, netko će spustit roletne, netko zatvorit škure, pokupit robu sa sušila...i disati.... samo disati.....pa šta bude....

- 18:24 - Komentari (31) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.06.2012.

U maloj uvalici...

Bila jednom jedna grupa, zvali su se "Stričeki i gljive"....sjeća li ih se itko još?
Snimili su jedan jedini spot koji se znao često zavrtjeti na televiziji u programu "Dobro jutro Hrvatska", sredinom 90-tih.
Bio je to jedan iskričavo veseli, rasplesani, šareni spot......pjevali su o jednom selu...pokraj Kupe...
"selo Letovanić...u kojem su sve cure ko jabuke...."- tako nekako su pjevali marširajući preko polja sa
velikim bubnjevima, trubama, saksofonima, u šarenim haljinama....jako vesela ekipa!
I jednom tako kupujući kazete sa dječjim pjesmicama ,kupim i njihovu kazetu ne znajući koliko će nam veselja i radosti
priuštiti preko malog autokazetofona u našem autiću.
I tako su nam "Stričeki i gljive" pjevali "Letovanić" , te još nekolicinu drugih pjesmica koje su bile jednako
vesele i poticajne, a u našem autiću je tada bilo jako veselo i poskočno. I brzo je postalo jasno da te pjesmice nisu namjenjene samo djeci, već i odraslima koji još uvijek mogu probuditi dijete u sebi....
u jednoj pjesmici pjevali su kako je lijepo u travi ležati i bubamare mariti.....obožavam mariti bubamare i ostale bubice!!!



Aha!!!! Našla sam ih na Youtube - sad ste gotovi!!!
"Mogu ja, mogu ja!!" -
vratilo me u naš stari Tipo koji je baš danas prošao još jedan tehnički, 16.put otkad ga imamo....samo više ne sviraju
"Stričeki i gljive" na radiokazetofonu i nitko više ne poskakuje i pjevuši po zadnjem sjedištu....
"Debeli, debeli pucaju ti tregeri.... mršavi, mršavi idu ko lepršavi....tralalalalala
"Ciba,liba,luba...plakala je buba....

Pjevali su i onu "Medo bere jagode, medo bere jagode....u duuuuuboooookeeeee zdjeeeeliiiiiceeeeee!"
Nema je na Youtube, šteta, al ima ona jedna o Nini....ooooo, ta je već bila za mlađahne tinejđere....
Ninaaaa, a zašto mene nisi pozvala...dvije naranče bi dobila...i poljubac u oba obraza

Ljeti smo najčešće pjevali jednu ljetnu: "U našoj uvalici svi su na plivalici zapivaaaliiiiiiiii....zasviraliiiii...."
Šteta da je sad ne možemo i poslušati dok guštamo u jednoj maloj uvalici.....
rapapa....parapapa....taratatata....lalalalala....
LA!







Na južnim obalama otoka Visa smjestila se uvala Velika Ruda



Velika uvala, veliko žalo...sve uobičajeno, osim što se u njoj smjestila još jedna uvalica....


... Mala Ruda





I to je to....
...šaka žala...


....val se valja...


....u našoj uvalici svi su na plivalici zapivaliiiiii... zasviraliiiiii.......




- 20:18 - Komentari (12) - Isprintaj - #

subota, 09.06.2012.

Sjećanje na judić

Kad god je nekakva izgradnja u pitanju, najčešće stradaju biljke, osobito drveće
koje se usudilo naći na putu građevinskom projektu.
Jedan judić usudio se rasti uz samu prometnicu obuhvaćenu projektom preuređenja Zapadne obale u Splitu.





JUDIĆ, JUDINO DRVO, Cercis siliquastrum
Sredozemna ukrasno stablo rasprostranjeno je u Europi, Siriji, Palestini, a neke vrste roda Cercis
potjeću, iz Kine, sjeverne Amerike i Meksika. Pripada porodici mahunarki kao i stablo rogača, samo što
njegove mahune nisu tako slatke i jestive kao rogačeve. Ne za ljude, dok su sjemenke judićeve mahune jako ukusne pticama. Listopadno je stablo i može narasti do 8 metara.
Posebno je dekorativno u doba cvatnje, u travnju kada se napuni ružičastim cvjetovima
koji izrastaju iz samog debla ili grana. Nakon cvjetova krenu srcoliki listovi.
Cvjetovi ne izbijaju samo iz tanjih grančica, nego što je posebno zanimljivo, cvjetovi izbijaju i izravno iz debla. Taj fenomen se inače pojavljuje samo kod tropskih biljaka. npr. kakaovca (Theobroma cacao) ili Papaje (Carica papaya).


Iako stabla judića možemo sresti na mnogo gradskih lokacija, u parkovima, privatnim vrtovima, uz šetališta...
ovaj primjerak je jedan od najvećih i najljepših koje sam vidjela u Splitu



Vjerujem da ga je netko zasadio onih davnih godina kada prometnice u ovom dijelu grada nisu bile tako važne,
a ni tako prometne.
Zadnjih 20-tak godina koliko živim u ovom dijelu grada, judić bi me razveselio svaki put kada bih se provezla lijevim zavojem kod Banovine.
Posebno kada bi početkom aprila procvao gustim ružičastim cvatom i uljepšavao dane svim ljudima koji su se našli na njegovom putu, pješacima i vozačima.



Judić je, kako kaže legenda, dobio ime po Judi koji se pokušao objesiti o granu ovog stabla nakon što izdaje Isusa za 30 srebrnjaka
Ta legenda možda nije posve točna, jer je moguće da je drvo dobilo ime prema regiji Judeji iz koje je donešeno u Palestinu i Izrael.
Judino drvo, jedno je od najstarijih drvenastih biljaka na svijetu, a pronađeni su njegovi fosilni ostaci stari više od 100 milijuna godina.





Jednog travnja prije 4 godine odlučih poslikati judić u cvatu. Spremih ih u mapu da mogu kad god poželim napajati se ljepotom judićeve raskošne krošnje.







Srećom da jesam....jer kad sam prije par dana prošla putem kod Banovine umjesto prekrasnog judića
ugledala sam...





Zašto projektanti nisu imali sluha za jedno stablo koje je tu raslo destelječima, odolijevalo betonu, asfaltu,
ispušnim plinovima...i ostalom gradskom smeću....zašto ga nisu ukomponirali u svoj projekt?
Neznam, ali vjerujem da su to htjeli onda su to i mogli napraviti.....
a u travnju bi pješake i vozače i dalje pozdravljalo prekrasno ružičasto stablo koje se usudilo rasti na putu
napretka jednog grada.





- 16:34 - Komentari (26) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< lipanj, 2012 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo


    T.S. Eliot


    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/


    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/




Linkovi