Sjećanje na judić
Kad god je nekakva izgradnja u pitanju, najčešće stradaju biljke, osobito drveće
koje se usudilo naći na putu građevinskom projektu.
Jedan judić usudio se rasti uz samu prometnicu obuhvaćenu projektom preuređenja Zapadne obale u Splitu.
JUDIĆ, JUDINO DRVO, Cercis siliquastrum
Sredozemna ukrasno stablo rasprostranjeno je u Europi, Siriji, Palestini, a neke vrste roda Cercis
potjeću, iz Kine, sjeverne Amerike i Meksika. Pripada porodici mahunarki kao i stablo rogača, samo što
njegove mahune nisu tako slatke i jestive kao rogačeve. Ne za ljude, dok su sjemenke judićeve mahune jako ukusne pticama. Listopadno je stablo i može narasti do 8 metara.
Posebno je dekorativno u doba cvatnje, u travnju kada se napuni ružičastim cvjetovima
koji izrastaju iz samog debla ili grana. Nakon cvjetova krenu srcoliki listovi.
Cvjetovi ne izbijaju samo iz tanjih grančica, nego što je posebno zanimljivo, cvjetovi izbijaju i izravno iz debla. Taj fenomen se inače pojavljuje samo kod tropskih biljaka. npr. kakaovca (Theobroma cacao) ili Papaje (Carica papaya).
Iako stabla judića možemo sresti na mnogo gradskih lokacija, u parkovima, privatnim vrtovima, uz šetališta...
ovaj primjerak je jedan od najvećih i najljepših koje sam vidjela u Splitu
Vjerujem da ga je netko zasadio onih davnih godina kada prometnice u ovom dijelu grada nisu bile tako važne,
a ni tako prometne.
Zadnjih 20-tak godina koliko živim u ovom dijelu grada, judić bi me razveselio svaki put kada bih se provezla lijevim zavojem kod Banovine.
Posebno kada bi početkom aprila procvao gustim ružičastim cvatom i uljepšavao dane svim ljudima koji su se našli na njegovom putu, pješacima i vozačima.
Judić je, kako kaže legenda, dobio ime po Judi koji se pokušao objesiti o granu ovog stabla nakon što izdaje Isusa za 30 srebrnjaka
Ta legenda možda nije posve točna, jer je moguće da je drvo dobilo ime prema regiji Judeji iz koje je donešeno u Palestinu i Izrael.
Judino drvo, jedno je od najstarijih drvenastih biljaka na svijetu, a pronađeni su njegovi fosilni ostaci stari više od 100 milijuna godina.
Jednog travnja prije 4 godine odlučih poslikati judić u cvatu. Spremih ih u mapu da mogu kad god poželim napajati se ljepotom judićeve raskošne krošnje.
Srećom da jesam....jer kad sam prije par dana prošla putem kod Banovine umjesto prekrasnog judića
ugledala sam...
Zašto projektanti nisu imali sluha za jedno stablo koje je tu raslo destelječima, odolijevalo betonu, asfaltu,
ispušnim plinovima...i ostalom gradskom smeću....zašto ga nisu ukomponirali u svoj projekt?
Neznam, ali vjerujem da su to htjeli onda su to i mogli napraviti.....
a u travnju bi pješake i vozače i dalje pozdravljalo prekrasno ružičasto stablo koje se usudilo rasti na putu
napretka jednog grada.
|