Prvi dan ljeta i Svjetski dan glazbe zaslužuju jedan relaksirajući i opuštajući post
Nezaboravna tema. Broj jedan svih tema... vječna, besmrtna....sve šta triba....posebno na ovakvu vrućinu...
ma paše na svim vremenskim prognozama
Zaplovimo velikim plavetnilom
Albatross - Peter Green & Fletwood mac
Jednom davno kad sam bila u Beču, kupila sam na poklon tadašnjem momku dupli LP album Vangelisa ...
još uvijek je složen među kolekcijom naših longplejki koje više ne možemo fino slušati...
gramofon se definitivno pokvario. Zato hvala Youtubeu
Zaronimo u dubine...
Song of the seas - Vangelis
Na ovu muziku zatvorim oči, zaronim u modro more i probudim se među razigranim dupinima koji žure, jure,
poskakuju uz bok Calypsa, utrkuju se ispred prove......i odlaze svojim putem u slobodu....
neizmjernu slobodu uživancije!!!
Tvorac ovog video spota nije imao takvu viziju, zato je veći gušt slušati pjesmu bez gledanja spota....
..tada se uistinu možeš prepustiti vlastitoj viziji ma kakva ona bila....
pa prepustite se!
Calypso part I - album Waiting for Cousteaeu - Jean Michel Jarre
o svemu pomalo,
nečega puno, nečega malo,
nekomu previše, nekomu premalo,
a meni dovoljno.
O FOTOGRAFIJAMA
Sve fotografije objavljene na blogu
moje su autorsko djelo,
osim ako nije drugačije navedeno.
Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
Možda su oba u vremenu budućem,
A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
Ako je sve vrijeme vječno prisutno
Sve je vrijeme neiskupljivo,
Što moglo je biti jest apstrakcija
Koja ostaje trajnom mogućnošću
Samo u svijetu razmišljanja.
Što moglo je biti i što je bilo
Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
U sjećanju odjekuju koraci
Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo
T.S. Eliot
"Znam koliko toga ne trebam
da bi bio sretan."
/Woofman - Apallachian Trail/
"Toliko je bilo u životu stvari
kojih sam se bojao -
a nije trebalo.
Trebalo je živjeti"
/Ivo Andrić/
(...) da ostanemo ovo što smo.
Sutra. I uvijek.
Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
da jedno drugom ne dopustimo
da budemo ono što nismo,
da ne gledamo vučijim očima
i da se uvijek prepoznamo
kada se sretnemo.
/Tišine - Meša Selimović/