gustirna

četvrtak, 14.06.2012.

U maloj uvalici...

Bila jednom jedna grupa, zvali su se "Stričeki i gljive"....sjeća li ih se itko još?
Snimili su jedan jedini spot koji se znao često zavrtjeti na televiziji u programu "Dobro jutro Hrvatska", sredinom 90-tih.
Bio je to jedan iskričavo veseli, rasplesani, šareni spot......pjevali su o jednom selu...pokraj Kupe...
"selo Letovanić...u kojem su sve cure ko jabuke...."- tako nekako su pjevali marširajući preko polja sa
velikim bubnjevima, trubama, saksofonima, u šarenim haljinama....jako vesela ekipa!
I jednom tako kupujući kazete sa dječjim pjesmicama ,kupim i njihovu kazetu ne znajući koliko će nam veselja i radosti
priuštiti preko malog autokazetofona u našem autiću.
I tako su nam "Stričeki i gljive" pjevali "Letovanić" , te još nekolicinu drugih pjesmica koje su bile jednako
vesele i poticajne, a u našem autiću je tada bilo jako veselo i poskočno. I brzo je postalo jasno da te pjesmice nisu namjenjene samo djeci, već i odraslima koji još uvijek mogu probuditi dijete u sebi....
u jednoj pjesmici pjevali su kako je lijepo u travi ležati i bubamare mariti.....obožavam mariti bubamare i ostale bubice!!!



Aha!!!! Našla sam ih na Youtube - sad ste gotovi!!!
"Mogu ja, mogu ja!!" -
vratilo me u naš stari Tipo koji je baš danas prošao još jedan tehnički, 16.put otkad ga imamo....samo više ne sviraju
"Stričeki i gljive" na radiokazetofonu i nitko više ne poskakuje i pjevuši po zadnjem sjedištu....
"Debeli, debeli pucaju ti tregeri.... mršavi, mršavi idu ko lepršavi....tralalalalala
"Ciba,liba,luba...plakala je buba....

Pjevali su i onu "Medo bere jagode, medo bere jagode....u duuuuuboooookeeeee zdjeeeeliiiiiceeeeee!"
Nema je na Youtube, šteta, al ima ona jedna o Nini....ooooo, ta je već bila za mlađahne tinejđere....
Ninaaaa, a zašto mene nisi pozvala...dvije naranče bi dobila...i poljubac u oba obraza

Ljeti smo najčešće pjevali jednu ljetnu: "U našoj uvalici svi su na plivalici zapivaaaliiiiiiiii....zasviraliiiii...."
Šteta da je sad ne možemo i poslušati dok guštamo u jednoj maloj uvalici.....
rapapa....parapapa....taratatata....lalalalala....
LA!







Na južnim obalama otoka Visa smjestila se uvala Velika Ruda



Velika uvala, veliko žalo...sve uobičajeno, osim što se u njoj smjestila još jedna uvalica....


... Mala Ruda





I to je to....
...šaka žala...


....val se valja...


....u našoj uvalici svi su na plivalici zapivaliiiiii... zasviraliiiiii.......




- 20:18 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2012 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo


    T.S. Eliot


    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/


    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/




Linkovi