gustirna

četvrtak, 04.06.2009.

JOŠ JEDNA VRATA...

Pokušajmo zamislit život kao jednu usku dugačku kaletu (ulicu),
a na lijevoj i desnoj strani poredana su mnogobrojna vrata.

Image and video hosting by TinyPic

Vrata su raznoraznih oblika, boja, starosti, neka su odškrinuta, neka su i širom otvorena, ali većina je zatvorena i jedini način da saznamo što se nalazi iza tih zatvorenih vrata je da pokucamo i uđemo.

Image and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPic

Izgleda jednostavno, ali meni baš i nije.
Tokom svog života, uvijek kad bi se našla ispred nekih zatvorenih vrata stala bi, oprezno se dvoumila hoću li pokucati ili ću se okrenuti i otići. Može se otići, ali opet čekaju neka druga vrata.
Koja ne moraju biti tako pitoma i lako dohvatljiva kao ona prethodna.
Ta vrata su izazov.



Idete dalje i naiđete na bijedna ofucana vrata, pomislite kako bi tu bilo lako pokucati, ali zaludu...iza tih vrata nema nikoga, stanari se raselili, kuća opustjela, adresa zaboravljena...Žrtava fašizma 15...

Image and video hosting by TinyPic

Ili neka bogata, masivna, za koja mislite da vam se nikada neće otvoriti, pa olako zaključite da se ne isplati ni kucati na takva vrata.
No, zaboravljate da prvi dojam ponekad vara.

Image and video hosting by TinyPic

Pa naiđeš na jedna koja bi rado preskočio ne pitajući za dozvolu, ali zatvorena su...red je pitati, pozdraviti - Dobar dan. Može li se kod vas ući?
Inače, bit ćete izbačeni i proglašeni prijestupnikom.

Image and video hosting by TinyPic

Ponekad budu odškrinuta, pa malo čirneš, a pustoš te otpuhne natrag ko iznenadni nalet hladnog vjetra

Image and video hosting by TinyPic
I tako, u zadnje vrijeme, hodajući tom mojom kaletom života..oprezno i pažljivo, malo naprid, malo nazad, otvaram jedna po jedna vrata, poneka i preskočim,
...dođem do jednih vrata i....stanem.
Stojim ispred njih i zamišljam jedan od mogućih nepovoljnih scenarija.
Vrtim te nepovoljne filmove u glavi i sve lijeva noga mi već lagano hvata smjer za "Kidam nalijevo!", ali desna ruka se uozbiljila pripremna za pokucat.
Šta ću? Livo-desno?....
I dok šepam lijevom nogom, desnica se odlučno stisne i ...
KUC-KUC!
Otvaram plahovito, uvjerena kako će se realizirati jedan od onih nepovoljnih scenarija iz moje glave.

Image and video hosting by TinyPic

Ali, nije!
Iza tih vrata dočekalo me svjetlo i široke duše!

Image and video hosting by TinyPic

I kao mnogo puta dosada, zaključim:

Ako ne pokucaš na ta zatvorena vrata pred tobom,
ona se nikada neće otvoriti,
nikada nećeš saznati koje te dobro tamo očekuje.
Ako i bude nešto loše, opet nikada nećeš otkriti
vlastite sposobnosti kojima ćeš prevladati nepovoljne scenarije.
I nikada nećeš osjetiti zadovoljstvo jer su se još jedna vrata
pred tobom otvorila,
a oni grop tjeskobe u području solarnog pleksusa se razmrsija, obasjalo ga je sunce, pitanja su dobila odgovore,
i život ide dalje svojom kaletom ...do nekih novih vrata,
do nekog novog izazova....
ne triba prišit, ...jedno po jedno....sve u svoje vrime....


DODATAK:

POKUCAJTE NA ŠUMARKINA VRATA
BIT ĆE JOJ DRAGO.

- 22:32 - Komentari (42) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2009 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo

    T.S. Eliot

    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/

    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/



Linkovi