gustirna

srijeda, 24.06.2009.

BACI BRIGE NA VESELJE

Zadnje vrime more me razne brige.
Svašta se skupilo, puno toga triba rješavat.
Sad bi ja mogla nabrajat šta mi se to sve nakupilo, i sve lipo istrest da mi bude lakše. Ali neću.
Ne nalazim neko zadovoljstvo u tome da se ovdje izgrintam i istresem.
Ipak dolaze mi poruke sa raznih strana.
Tako mi danas stiže mail od jedne prijateljice sa priloženim video spotom.
Kaže:
"Pogledaj ovaj video kad si u lošem raspoloženju, razedrit će te.
Bila bi sramota ne nasmijati se."



Raspoložilo me. Toliko da sam poželjela to proširiti dalje, svima koji su možda u nekom lošem raspoloženju i dobro bi im došlo malo smijeha.

Neki dan otišla sam s dečkima na otok i između ostalog ponijela sam film koji sam upravo kupila - GRK ZORBA.
U konobi mojih prijatelja na otoku sjeli smo ispred televizora, moja prijateljica, moji dečki i ja. I počelo je....
Već sam ga gledala prije nekih 30-tak godina. Od tada u sebi nosim sjećanje na nezaboravnu glazbu i Zorbin ples, ali i na smijeh koji je ispunjavao sobu mojih roditelja dok smo svi zajedno gledali taj film.
Posebno se sjećam tatinog smijeha, ali i suza.
Gledajući neku večer opet taj film, shvatila sam da sam zapravo zaboravila radnju filma, osim nekih upečatljivih scena, shvatila sam da film nije samo komedija sa fantastičnom glazbom, shvatila sam svu težinu života koju je taj film prikazao i shvatila sam zašto se moj tata tako jako smijao,
i zašto je to bio smijeh kroz suze.
Sve sam to shvatila imajući onoliko godina koliko je onda imao moj otac , i sjedeći u konobi na otoku sa mojom prijateljicom i mojom djecom,... dok je vani pljuštala kiša, a sa pučine je dopirala potmula grmljavina.
Na kraju smo shvatili da smo upravo odgledali životnu lekciju o tome kako preživjeti teške trenutke a da ne poludiš.



Brige su i dalje tu, u meni....ipak, sad je pinkicu lakše.
- 00:03 - Komentari (41) - Isprintaj - #

utorak, 16.06.2009.

DOKONO POVEČERJE

Sidin na balkonu, ne radeći ništa.
Pijuckam......"nešto" za živce....i osluškujem.
Curice pjevuckaju neku pjesmicu - tralalalalalalala, pa se malkice raspravljaju,
koja je falila korake, pokrete ruku (zaključujem da usput i nešto plešu)... dolaze dječaci - "Ajme, baš ti je ružna ta kapa!" - dobacuju, hihihihi...klepetaju japanke....skakuću, pjevuckaju...

Pogled mi legne na postojane đirane

Image and video hosting by TinyPic

vjernu čuvarkuću

Image and video hosting by TinyPic

"Pazi, govno!" - vikne ženski glas djetetu dok prolaze trotoarom.
Ne vidim, ali tačno znam da misli na ono isto pseće govno koje sam jutros izbjegavala vraćajući se iz spize.

"Večera!" Viče susjedin tinejđer zovući mlađeg brata koji iz daljine odgovara - "Sad ću!"
"Ajde, ajde, ajde!" - nervozno ga požuruje
Ko je vidija zakasnit na večeru?
Do mojih njušnih senzora dopire miris ....čega? Pomfrija, da, bit će pomfrija za večeru kod susjeda.

Pijuckam, smirenih živaca i zapne mi oko na kaktusima.
Sad je vrijeme cvijetanja.
Mali veseli crvendaći
Image and video hosting by TinyPic

Neki slični, al malo drugačiji, istežu se u most prema veseloj ekipi...


Sve to s visoka promatra ona - Kraljica noći -
dostojanstvena noćna dama
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Preko puta lastavice hvataju mušice u brišućem letu ,ogledavajući se na staklenim stijenkama hotela u izgradnji (kako stvari stoje, neće ni ovog 01.07. primiti goste).
Guuuuuu-grlica slijeće na granu susjedova bora i doleprša do mene.
Jel ostalo još mrvica, pita se obilazeći posude koje ujutro punim zobenim pahuljicama. Ako se itko zdravo hrani, onda su to ove grlice, a posli njih i vrapčići.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Susid prikoputa još nije počeja zalivat svoju mini park-šumu, a nema ni onog do njega, a još tamo malo dalje triba bi bit i treći susid, ali njega i ne očekujen vidit, jer sad sidi negdi na svom otoku i čita ovi moj post, smije se i komentira ženi - "Hahahaha, ma vidi ti dokone gospođe kako gušta na balkonu!"
"Evala, kume! Jel grizu ribice?" - mah
Eno, drugi susid , meštar o' bicikli je taman zatvorija radionu i gre doma na večeru.
A, mogla bi i ja poć štagod radit, popustila je vrućina.
Za početak prepisat sve ovo u editor, pa se uvatit i pametnijeg posla. thumbup
- 20:57 - Komentari (37) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.06.2009.

ZOV DIVLJINE


"There is a pleasure in the pathless woods;
There is a rapture on the lonely shore;
There is society, where none intrudes;
By the deep sea, and music in its roar;
I love not man the less, but Nature more..."

Image and video hosting by TinyPic

"Ima užitka u šumi u kojoj nitko nije kročio nogom;
Ima ushita na osamljenoj obali;
Postoji društvo gdje te nitko ne ometa;
Pored duboka mora, i glazbe u njegovu huku;
Ne volim Čovjeka manje, nego Prirodu više."
/Lord Byron/

Image and video hosting by TinyPic

Citat kojim započinje film koji me dirnuo do srži, zamislio kao nijedan do sada, oduševio prizorima Prirode, i razmišljanjima jednog mladog Čovjeka .
"INTO THE WILD - U DIVLJINI"

Sean Penn je glumac koji mi se nikad nije nešto posebno sviđao, ali kao režiser napravio je predobar film na predlošku istinite priče o mladiću koji je živio slobodu u pravom smislu te riječi - Christopher McCandless Johnson, ali na kraju je zapisao u svojim bilješkama:

"Sreća postoji samo kad se dijeli s drugim."

Image and video hosting by TinyPic

Ništa više neću reći. Samo pogledajte film, jednom kad vam bude zgodno, pa recite vi meni.

Image and video hosting by TinyPic
- 01:25 - Komentari (34) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.06.2009.

JOŠ JEDNA VRATA...

Pokušajmo zamislit život kao jednu usku dugačku kaletu (ulicu),
a na lijevoj i desnoj strani poredana su mnogobrojna vrata.

Image and video hosting by TinyPic

Vrata su raznoraznih oblika, boja, starosti, neka su odškrinuta, neka su i širom otvorena, ali većina je zatvorena i jedini način da saznamo što se nalazi iza tih zatvorenih vrata je da pokucamo i uđemo.

Image and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPic

Izgleda jednostavno, ali meni baš i nije.
Tokom svog života, uvijek kad bi se našla ispred nekih zatvorenih vrata stala bi, oprezno se dvoumila hoću li pokucati ili ću se okrenuti i otići. Može se otići, ali opet čekaju neka druga vrata.
Koja ne moraju biti tako pitoma i lako dohvatljiva kao ona prethodna.
Ta vrata su izazov.



Idete dalje i naiđete na bijedna ofucana vrata, pomislite kako bi tu bilo lako pokucati, ali zaludu...iza tih vrata nema nikoga, stanari se raselili, kuća opustjela, adresa zaboravljena...Žrtava fašizma 15...

Image and video hosting by TinyPic

Ili neka bogata, masivna, za koja mislite da vam se nikada neće otvoriti, pa olako zaključite da se ne isplati ni kucati na takva vrata.
No, zaboravljate da prvi dojam ponekad vara.

Image and video hosting by TinyPic

Pa naiđeš na jedna koja bi rado preskočio ne pitajući za dozvolu, ali zatvorena su...red je pitati, pozdraviti - Dobar dan. Može li se kod vas ući?
Inače, bit ćete izbačeni i proglašeni prijestupnikom.

Image and video hosting by TinyPic

Ponekad budu odškrinuta, pa malo čirneš, a pustoš te otpuhne natrag ko iznenadni nalet hladnog vjetra

Image and video hosting by TinyPic
I tako, u zadnje vrijeme, hodajući tom mojom kaletom života..oprezno i pažljivo, malo naprid, malo nazad, otvaram jedna po jedna vrata, poneka i preskočim,
...dođem do jednih vrata i....stanem.
Stojim ispred njih i zamišljam jedan od mogućih nepovoljnih scenarija.
Vrtim te nepovoljne filmove u glavi i sve lijeva noga mi već lagano hvata smjer za "Kidam nalijevo!", ali desna ruka se uozbiljila pripremna za pokucat.
Šta ću? Livo-desno?....
I dok šepam lijevom nogom, desnica se odlučno stisne i ...
KUC-KUC!
Otvaram plahovito, uvjerena kako će se realizirati jedan od onih nepovoljnih scenarija iz moje glave.

Image and video hosting by TinyPic

Ali, nije!
Iza tih vrata dočekalo me svjetlo i široke duše!

Image and video hosting by TinyPic

I kao mnogo puta dosada, zaključim:

Ako ne pokucaš na ta zatvorena vrata pred tobom,
ona se nikada neće otvoriti,
nikada nećeš saznati koje te dobro tamo očekuje.
Ako i bude nešto loše, opet nikada nećeš otkriti
vlastite sposobnosti kojima ćeš prevladati nepovoljne scenarije.
I nikada nećeš osjetiti zadovoljstvo jer su se još jedna vrata
pred tobom otvorila,
a oni grop tjeskobe u području solarnog pleksusa se razmrsija, obasjalo ga je sunce, pitanja su dobila odgovore,
i život ide dalje svojom kaletom ...do nekih novih vrata,
do nekog novog izazova....
ne triba prišit, ...jedno po jedno....sve u svoje vrime....


DODATAK:

POKUCAJTE NA ŠUMARKINA VRATA
BIT ĆE JOJ DRAGO.

- 22:32 - Komentari (42) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< lipanj, 2009 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo

    T.S. Eliot

    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/

    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/



Linkovi