gustirna

CESTOM PREMA JUGU

Ima nešto na tom našem krajnjem Jugu šta me vuče i povuče zajedno s punim autobusom pospanih planinara.
Pa se nađem dole sa svima njima, na nekoj koti našeg lipog Pelješca i zapitam se:
"Šta ja ovde radin?"
Šetan, pričan, smijen se, slikajen oko sebe, penjen se, pušen, padan, vruće mi je, grintam, smijem se, mirišen cviće, mirišen more, travu, kamen, divim se punom Mjesecu, družim se s ljudima koje poznajem, upoznajem nove ljude i mogu se smijati dok ne zasuzim ....
Hm? Sjetih se jednog filma kojeg sam nedavno gledala. Dva starca oboljela od smrtnog karcinoma (naš prijevod "Imaš petlju?"), sastavljaju popis stvari koje moraju obaviti prije smrti. Pored piramida, Azurne obale, uspona na Mont Everest i drugih, jedna od stvari na popisu bila je: nasmijati se do suza!
Po tom pitanju, ja sam taj famozni smijeh kroz suze obavila puno puta u dosadašnjem životu i vjerujem da ću u budućem još i više.
Ovog puta Sonja nam je isplanirala dvi ture. Jednu lakšu i jednu težu.
Subota - popet se do Sv.Ivana (468 m.n.v.) iznad Žuljane
Nedilja - popet se na Sv. Iliju (981 m.n.v.) iznad Orebića
Brod u boci je sve to već lipo opisa, a naša Mare je uredila izvještaj za stranicu PD Mosor
Pa se mislim šta ću ja tu više pisat kad su oni sve lipo opisali i potkrijepili slikama.

Ma ja ću malo po svoju. One kornjače šta su me priticale po putu, šapnule su mi da ne žurin i vrat ne lomin, jer ćemo se svejedno na koncu svi nać na istome mistu.
Krenuli smo iz Putnikovića i u prvoj hladovini nastala je gužva.
Svih je zanimalo - Kuda idemo?



Sonja je odlučno na karti uperila prstom - TU idemo!


I nastavili smo: prvo skretanje desno, pa sve lijevo


Na jednu ruku uredno obrađeni vinogradi poznate pelješke loze


Na drugu ruku slikarica Priroda pošprucala je žuto na zelenom i nabacala malo crvene da ne bude monotono


O čovječe - kako si malen pod ovim visokim hrastom! Ne budi malen. Pogledaj ga i pokloni se njegovoj snazi i ljepoti!


I cviće raste tamo di gojza neće ugazit, a štikla pogotovo


Ova "penzionerska šetnja" kako je Sonja krstila, za mene se pokazala zahtjevnijom nego što sam mislila.
Ipak, uz kornjačin blagoslov, bacila sam pogled sa Sv.Ivana



Danica i ja bacamo pogled priko puta, na Mljet i misto di se smjestio hotel Odisej.


Za one koji su nas uvjeravali da tu ne može nikako bit hotel Odisej, prilažem slikovne dokaze - prizor uslikan lanjske godine,s pozicije ispred hotela Odisej na Mljetu.





Vratimo se opet amo priko puta,na Pelješac, na Sv.Ivana i odmorimo oči
na velikom plavetnilu i otočić sa svjetionikom koje nosi baš lipo ime - Lirica
A Lirica pari ko mala ribica što mrda svojim repićem!



Uz ovakav kvartet u prvom planu, pogled je još lipši



Za prvi vrući dan bilo bi dosta.
Pri moru se lakše diše.