gustirna

ponedjeljak, 23.06.2008.

3 Ve, iliti VIŠKI VRUĆI VIKEND

Protekli vikend mogu slobodno nazvati ženski vikend na Visu.
Spakovale se nas tri i uputile na Vis.

Image and video hosting by TinyPic

Osnovni plan - otvaranje sezone kupanja, u prvim danima lita.
Svi Bojsovi su ostali doma, što im baš i nije teško palo, ali na redu je bilo ispunjenje obećanja mojoj dragoj Netjakinji - odvesti je na Vis, samo nju, bez Bojsova i Netjaka koji uvijek idu na Vis, a ona ostaje u Splitu. I njena mama je s nama, naravno.
Invalidni odlazak bez prijevoznog sredstva spašava Super prija iz Žena glave
sa svojim Super Unom.
I opet se potvrđuje ono s početka priče - bila je to vladavina žena!
I opet je bilo u znaku Sedmice!
3+3+1 = 7
Jer, u carstvu između 3 žene i 3 djevojčice, šepurio se Mali princ - 9-mjesečni bebač moje Ženoglavke. Vjerujte - nije mu falilo ni "tičjega mlika".
Nakon gužvovitog petka, u kojem smo čak uspjele odgledati školsku priredbu malih Komižana za kraj školske godine, pa čak i navijati za naše Vatrene čija se vatrica tužno ugasila, što smo uredno odžalovali - svanula je subota!!

I jutarnja kavica ispred kućice s pogledom na moju vrtnu đunglu:

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Nakon obilnih kiša, trava je narasla "do grla", pa je upeklo i sve osušilo.
A kako glavna vrtlarica nije prije mogla doći tako smo imali pravu avanturu pronalaženja lavandinih grmova, raznih aloja, lantana, i svega što sam uredno zasadila tokom zadnjih godina u nakani da bude ukras mog vrta.
Srećom, sve je to kamenjarsko bilje i preživljava u ovim otočkim uvjetima i bez moje ruke i bez puno vode. Doći će i bolja vrimena za moj vrt, no to neće biti ovaj vikend.
U ovoj netaknutoj prirodi, svoje gušte guštaju mnogobrojni kukci. Pčele, leptiri, skakavci, pauci, mravi, a spuževa ima ko u priči!

Gle ovog ljepotana što se pravi važan, na grančici smilja!
Image and video hosting by TinyPic

Ovaj trio Rio potražio je spasonosni hlad, bar dvoje od njih troje:
Image and video hosting by TinyPic

A ovaj samotnjak planinar odlučio je osvojiti oštar vrh
Image and video hosting by TinyPic

Kad ima puno trave, ima i puno skakavaca koji je uredno grickaju,
ali ova ekipa je malkice polupala lončiće
Image and video hosting by TinyPic

Ovaj pametnjaković zna što je ukusna travčica
Image and video hosting by TinyPic

Sad se sigurno već pitate:" Pa kad će više to kupanje?!"
Pitala se to i moja Netjakinja dok je vriskavo tjerala skakavce sa naslonjača.
Nije baš oduševljena malim stanovnicima vrtne đungle, a mislim da nisu ni oni baš bili presretni što ih ometamo u njihovom Raju.
Zasvirao je mobitel: "Super Uno pali motore! Spremajte se, dolazimo!"
Pravac Rukavac! Skakavac je zašo u Rukavac! Ipak su ostali čuvat kuću i svoj vrt.

I napokon! More,more,more..more - svud oko nas!

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

A na moru mala barka , lalalalala.... hm?
Čudna neka barka, doplutala do nas?
Image and video hosting by TinyPic

I TAKO NAM JE POČELO I OVO LITO VILOVITO!

VESELO I PRSKOVITO!

Image and video hosting by TinyPic


I DODATAK ZA SVE ONE KOJI OD MORA ŽIVE, MORU SE DIVE,
A NE STIGNU NI NOGE SMOČIT U OVE VRILE LITNJE DANE.
Dodatak je osvanuo potaknut komentarom blogera ALKIONA.

Image and video hosting by TinyPic
- Malo mi je ukrivo ova slika, ali sve se lipo vidi. I galeb stiže na riblju gozbu.
Baš se i on nakrivio ko i slika.
A ovaj dole maše za pozdrav. mah-mah-mah

Image and video hosting by TinyPic
- 23:06 - Komentari (53) - Isprintaj - #

utorak, 17.06.2008.

SREĆA POSTOJANJA

"Svi mi postojimo. Svako drvo, svaki cvijet, svaki čovjek,
svaka životinja postoji.
I naše postojanje je tu, slagali se mi trenutno s tim ili ne...
možemo promijeniti dimenziju ili grad,
ali i dalje postojimo. To nam nitko, pa ni mi sami
ne može oduzeti.
A kad smo već tu, zašto se ne veseliti,
zašto ne dopustiti duši, tijelu, mislima
slobodu kakva nam je i zapisana.
Otvori prozor, udahni zrak, zatvori oči
i dopusti duši da se raduje.
Nakon toga izađi van i prenesi tu radost
na sve oko tebe.
Pokaži im kako se postoji,
pokaži im sreću postojanja."
Poručile su mi to Zračne vile sa jedne od kartica "Poruka iz šume"

Ponekad me treba podsjetiti da uživam u pogledu na one male,svakodnevne trenutke, kao što su ovi:

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Makar taj pogled bio preko žičane mreže, usred sivila betona.
Ljepota postojanja nije umanjena.

Ovo bi bio moj 77 post.
Zašto baš 77?
Jer 7 je broj za ljubav. kiss
- 00:07 - Komentari (47) - Isprintaj - #

petak, 13.06.2008.

BETMEN LETI U NEBO

S obzirom da sam ja zagovornik parole: "Poslije kiše dolazi sunce!"
i puno, puno volin onu Terezinu pismu:
"Sutra je novi dan i život teče
ne postoji ni bol, ni jad
što proći neće..."
i zapivan je svaki put kad mi bude nešto teško.
Danas je novi dan, je da je petak 13-ti, ali ko viruje u to, nek strahuje...doduše, dan je skoro već na izmaku, ali "ništa mi neće ovi dan pokvarit!" i odlučna sam u nakani da objavim jedan veselo-šareni post!!

Image and video hosting by TinyPic

Priča je to o šarenim balonima i veselim dječacima.
Bila je fjera od svetoga Duje, u Splitu, naravno - di bi drugdi? Prije 13-tak godina. Starijemu 4,5 g., a Mlađi će skoro napunit godinu.
Spremili se svi, došla baka, i dida je obuka veštit, Mlađi dirigira iz kolica, a Stariji strpljivo čeka svojih pet minuta. - "Ajmoooo više!"
E da on zna koliko mama mora toga čekirat prije nego se izađe iz kuće!
I napokon, približili smo se rivi. Tamo gužva.

Image and video hosting by TinyPic

Starijemu samo baluni na pameti. Oće Betmena, i nijednog drugog!
Dida nije cicija, Betmen je u rukama. Triba tu i ostat i vezujem mu konopčić za botun na tirakama (tregeri). Jedan grop, dva gropa.....ajde može i treći, za svaku sigurnost. Stariji sritan, može trčkarat, a Betmen leti za njin.
/neman slika sa Betmenom-ko je onda zna da ću pisat blog?! - prilažen slike sa ovogodišnje Fjere/

Image and video hosting by TinyPic

Upali smo u gužvu od tombule. Dogovaramo se na mote - idemo na mul kod Lučke kapetanije - tamo nema gužve, ali.... triba prokrčit put.

Image and video hosting by TinyPic

Probijamo se bez problema. Troje odraslih na dvoje dice, nema straja.
Iza leđa dopire Jelaskin glas priko razglasa: "Brooooj 11 - ženske noge!"
"Zerooooo osandeseeeet!" - Tombula, tombula, tombula... di su oni lipi dani kad je bilo dosta skupit se oko stola u kužini, vadile su se kartele, brojevi, fažol iz škartoca, brojila se munita u takujine (sitniš u novčanicima), ...ajme veselja! Ali to sad nije tema ovog posta.
Našli smo šentadu (klupu) kod Kapetanije, osluškujemo oni šušur od tombule, uživamo u bonaci i zalasku sunca, Mlađi se smije fino, Stariji skakuče sa Betmenom na konopčiću - prava idila!
Odjednom! Poleti Betmen malo više... gledamo gore... Betmen je poletija u nebo! Stariji zanimija, bespomoćnog pogleda uprtog u letećeg Betmena koji je do maloprije bija vezan za njega. Mlađi upire prstićima prema nebu, nas troje gledamo u čudu! Kako? Pa bija je dobro zavezan?! Kako se odrišija?
Čuđenje je prikinija gromoglasni plač - Buhuhuhuhuhuhu- Mooooj Beeeetmeeeeen!!!!!cry
Dida se vata za takujin, on bi odma iša kupit novoga!
Baka je preuzela kolica i krenula.
Motajen didi da spremi takujin, jer to nema smisla. Mozak radi 100 na sat, smišljan strategiju kako umirit Starijega. Zagrlin ga i oboje pogledamo gore u nebo. A gore, na nebu vidimo još puno letećih baluna. Bilo je tu dupina, Zekoslava, još Betmena, Powerrangersa, konjića...

Image and video hosting by TinyPic

Stariji neutješno plače. Započnem priču: "Vidiš kako je gore puno baluna?
Svi su poletjeli u svemir. Gore, daleko na jednoj planeti je veliki skup svih baluna i oni svi moraju doći gore. Tvoj Betmen je najvažniji od svih, on je njihov vođa. Moraju se sastati prije nego padne noć i svi će dobiti važne svemirske zadatke........i pričam ja,laze nabrajam, kako je Betmen puno važan i najvažniji u svemiru....i malo pomalo, umirila su se mala ramena, obrisale su se suze i počela su pitanja: "A zašto je baš moj Betmen mora poletit gore?"
Zato šta je tvoj Betmen najjači i najhrabriji od svih drugih Betmena, a njegov najvažniji zadatak je da spašava i pomaže drugima. On je Super-heroj!
A i ti si sad hrabar i heroj jer znaš da ne treba plakati kad Super heroji idu u akciju!
"E, tako je! Necu vise plakat! Ja sam isto Super-heroj, ka i Betmen!"

Na kraju smo svi veselo, ali i umorno došli kući! thumbupsmijeh

Sad mi se čini da ovo baš i nije bila neka vesela priča, ali sad je kasno da smišljan nešto drugo. Meni je ostala u veselom i dragom sjećanju, a Stariji se sada uopće ne sjeća tog događaja!? A ja tako ponosna šta san uspila sa pričom!smijeh
Na kraju - Evo još malo šarenih balona za laku noć!!!

Image and video hosting by TinyPic

NAPOMENA: Obiteljske fotografije sa mojim dječacima sam izbrisala zbog sumnje na zlouporabu istih.
- 20:34 - Komentari (31) - Isprintaj - #

utorak, 10.06.2008.

BILA JEDNOM.....

Bila (o) jednom jedan mali kunić. Imala (o) je mamu i tatu, ali ljudovi su joj odredili drugačiju sudbinu. Kad je bila mala, u dućanu gdje je živjela sa još puno braće i sestrica, došle su dvije tete, i gledale su, gledale u njihov boks.
Tete su se lijepo smješkale i pogledavale su njene sestrice i braću.
"Jooooj, ja bi baš pošla s ovim dragim tetama! Ali kako ću im reći da baš mene odaberu?"
Skoknula je i provukla se kroz gužvu i došla blizu jednoj teti, crne kose.
"Ima crnu dlaku, baš kao moja mama."
Približila je njuškicu prema toj teti i radoznalo je pogledala.
Teta ju je ugledala i nešto rekla onoj drugoj teti, pa su opet nešto rekle onoj trećoj teti koja im svaki dan daje papati. Treća teta je dohvatila za uši baš nju - malu, crno-bijelu pahuljastu lopticu koja je imala crnu točku na bijelim leđima.

Image and video hosting by TinyPic

"Kako je veeelika ova košara! Mogu po njoj skakutati, a mogu i vani skočiti.
Gric,gric,gric- što je slasna ova slamčica!"

Image and video hosting by TinyPic

Uskoro su došla neki dječaci, čudili se, pitali jel' to pravi pravcati kunić?!
"Pa naravski da sam prava! Gle kako skakućem, tamo-amo! Uzmi me! Uzmi me pa ćeš vidit da sam prava i živahna ko svi kunići!"

Image and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPic

I tako je jednog proljeća ,naša obitelj dobila novog člana.
Dječaci su se mislili i mislili, pa su napisali nekoliko imena na papiriće.
Na papiriću izvućenom iz šešira pisalo je PANDA.
"To je najbolje ime, jer baš izgleda kao pravi panda!" - uzviknuo je manji dječak
I tako ostane Panda. Od milja Pandica, a najčešće Pandić.
U početku se nije znalo kojeg je roda, a teta crne kose potajno se nadala da bi mogla biti curica. Njene nade su pale u vodu kad se mali kunić nakon par mjeseci, počeo čudnovato ponašati, baš kako bi rekli da se ponašaju svi mali muškići-kunići. Nažalost, nismo znali da se u porodici kunića, i male kunićice znaju tako čudnovato ponašati, a nismo nikog pitali.
Mali Pandić je dobro i slatko papao, a najdraže jelo bio mu je svježi sočni slak.
"Gric,gric... ovaj viški slak je naj- najslađi!"

Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic

"Njušk,njušk....kakva je ovo čudna trava? Izgleda ko prava, a ne može se grickati? Baš čudno?"

Image and video hosting by TinyPic

"Evo je! Pogledajte izbliza! Izgleda baš kao prava trava!"
Image and video hosting by TinyPic

"Gric,gric, ma je zato ovo prava pravcata trava!
I ja sam dobila božićni poklon!
Njam,njam."

Image and video hosting by TinyPic

"Šta je sad ovo? Tko mi je stavio ove čovječuljke na moj tapetić?
Gric,gric! Nisu jestivi ?! Onda ću se malo poigrati i izbaciti ih s mog plavog tapetića!"
Image and video hosting by TinyPic

"Njušk...šta je ovo Nela ubrala i spremila, a lijepo miriše? Moram malo gricnuti, samo malo..."

Image and video hosting by TinyPic

Pandica se puno igrala i puno papala i narasla veeelika. Ko bi rekao da je od vrste patuljastih kunića? Nije ni najveća, ali borami nije ni patuljasta!
Košara je postala tijesna, ali je slamica još uvijek slasna.

Image and video hosting by TinyPic
Za dvije godine života s njom, naučili smo mnogo o kunićima, a možda opet ne dovoljno.
Njuškajući po internetu, naučili smo nešto što nismo znali o malim kunićima.
Naučili smo da je naša Pandica bila od vrste Holandskih malih kunića, a ne patuljastih kako smo vjerovali, dok nije prerasla naša očekivanja.
Naučili smo da su jako osjetljivi i ne smiju na propuh i hladnoću, ne smiju jesti mokro povrće, pogotovo ne mokru salatu.
Naučili smo da ih ne treba previše hraniti, iako oni obožavaju papati i grickati čega god se dočepaju, i užasno su slatki dok grickaju i papaju. Osim hrane u zrnu i slame, vole grickati kabele. Tako se dogodilo da je odjednom nestalo telefonske veze nakon što je Pandica proskakutala preko kabela. Obožavala je grickati stari drveni namještaj u našoj sobi na Visu, zavukla bi se ispod ormara i samo bi čuo gratanje njenih sjekutića o drvo. Grickanje drva je bilo potrebno da zubići ne bi previše prerasli, i urasli u desni.
Naučili smo, iako prekasno, da kuniće treba četkati kako bi se odbacio višak dlake. Kunići se vole lizati i vrlo su čisti, pritom progucaju dosta svoje dlake koju ne mogu probavljati, a ne mogu je ni povratiti kao što to rade mačke.
Jako se voljela maziti. Izlizala bi nas po licu, nogama, rukama, a onda bi podmenula svoju glavicu pod ruku i gurkala je da bi je češkali po čelu.
To je bilo po sistemu: "Ja tebi - ti meni, pa ćemo se voljeti!"

Image and video hosting by TinyPic

Svako jutro vrebala je ispred vrata naše sobe i kad bi se otvorila, uskakutala bi u sobu i ...Hopla! - skok na veliki krevet!! Tu bi se ušuškala između kušina, obavezno ostavila svoj mirisni trag da se zna da je to njeno mjesto, pa bi spokojno zakunjala i sanjala neke svoje snove zelenih livada, šarenog cvijeća, malih skakutavih kunića....
I sad - kako završiti ovu priču? Ispričati kraj koji nije sretan, kraj zbog kojeg sam izbjegavala pisanje ovog posta, jer ne volim tužne završetke, nitko ih ne voli.
Ali jednom mi je Ježica Finica prišapnula kako naša Pandica zaslužuje bar jedan post, a gledanje filma Miss Potter me toliko raspekmezilo da sam morala s vama podijeliti ovu priču i slike.
Na kraju, usprkos svakodnevnim odlascima veterinaru, ljubavi i nježnosti koju smo joj pružali, kad je izgledalo da će sve biti u redu, ona je zauvijek zaspala i odskakutala na zelenu livadu svojih snova. Možda nešto i nismo radili kako treba? Što smo propustili? To je pitanje koje će me vječno mučiti - zašto nisam?
Ostavila nam je prekrasno iskustvo, iskustvo kojem se nismo nadali.
Donijela sam je kući želeći iznenaditi svoje dječake za Uskrs, na kraju je ona iznenadila sve nas, posebno mene. Osvojila nas je u te dvije godine, meko i tiho se zavukla u naša srca i zauvijek ostala u njima. Zamjene nema, ne može je biti.
Na kraju je ipak bila i ostala naša mala curica.

Image and video hosting by TinyPic
- 22:25 - Komentari (33) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.06.2008.

U SVIJETU PRIČA GOSPOĐICE POTTER

U neka prošla vremena, često bih s djecom voljela pogledati crtane filmove. Mnoge sam snimala na video kazete, pa bi ih znali uvijek nanovo gledati.
Prije 10-15 godina, prikazivali su se crtići koji su kod djece poticali ljubav prema životinjama, prirodi, očuvanju prirode. Osim Krteka i mačka Garfielda (koji je poticao i na neke ne baš dobre navike, ali što se može-volimo ga!), bili su tu i:
Patuljak David, Pustolovine šumske družine, Pingvin Skočko, Pingu, Peter Rabbit, i još mnogi. Nisu se gledali samo Batmeni, Spidermeni, Pokemoni i svi ti super heroji, iako je i toga bilo na repertoaru. Naši dečki su voljeli sve pogledati, ali najčešće su se na kazetama gledali Patuljak David, Šumska družina, Peter Rabbit.
Pošto smo živjeli u gradu, u stanu, i nismo im mogli priuštiti odrastanje u prirodi, u blizini raznih životinjica, nastojala sam putem priča i odabranih crtića usaditi u njihova mala srca ljubav prema životinjama i prirodi.
Vjerujem da sam u tome uspjela, iako je kompjuter i sve one igrice dali svoj doprinos koji baš nema puno veze sa prirodnim ljepotama.
Ipak, vjerujem da će ono što im je usađeno u najranijem djetinjstvu, izroniti na površinu nakon što prebrode ovo doba puberteta.
No dobro, što će biti, bit će!
Danas je nedilja. Odlučili smo pogledati neke filmove koje smo posudili.
Prvi na redu - film MISS POTTER /na ovom linku možete pročitati sve o filmu, kao i kratku biografiju Beatrix Potter/
Miss Potter, odnosno Beatrix Potter, engleska spisateljica i ilustratorica dječjih priča o malim životinjama, zečićima, vjevericama, ježevima, miševima, žabama, patkama..

Image and video hosting by TinyPic
/ilistracija je posuđena sa ovog linka/

Odrastala je u viktorijansko doba, rođena 1866., umrla 1943. - na nenametljiv način izborila se za svoje mjesto u konzervativnoj Engleskoj.
Ne bih sada prepisivala njenu biografiju jer sve to možete pronaći na linku o filmu.
Gledajući film preplavili su me osjećaji, sjećanja kad sam sa mojim dječacima gledala te iste priče o Petru Zečiću , prikazivane kao animirani serijal prije 10-tak godina. Još tada oduševili su me njeni crteži, priče... i vidjevši da je snimljen film o njenom životu i djelu, jedino što sam pomislila bilo je - Ovo moram pogledati!
Nisam zažalila i preporučam ovaj film svima koji vole životinje, ljude, prirodu, djecu, priče za malu i veliku djecu, svijet mašte, hrabre i samosvjesne žene...a znam da vas ima mnogo.
Iz samog filma izdvojila bi jednu pjesmu.
"When you Taught me how to dance" - Katie Melua
Uživajte!



Gledanje ovog filma potaklo me da napokon ispričam jednu sliko priču o jednom malom kuniću koji je jednom bio dio naše obitelji.
Ipak, to ostavljam za slijedeći post.
Za sada uživajte u svijetu priča Beatrix Potter!
- 20:34 - Komentari (25) - Isprintaj - #

petak, 06.06.2008.

PRID NEVERU

Prid neveru čuti se ona napetost u ariji.
Tlakovi padaju, živci skaču.
Podmukla grmljavina, uzdasi...
Ajme kad će više ta kiša!
Dolazi, dolazi...grmljavina je sve bliža,
triba skupit robu sa sušila,
Na balkonu novi vidik....tamo u procjepu sve je sivo, olovno,
i more i nebo... sve se skupilo...
Dolazi nevera!

Image and video hosting by TinyPic

Ala Stelina, požuri se! Zvizda nebeska!!

Image and video hosting by TinyPic

Vraćaj se u lučicu, kupi taj flok! - klikče galeb u letu
Neznaš ti Portugalac kakva je naša nevera!
Nigdi nema ovake nevere! Ma koji Atlantik!?
Nemaš ti pojma!!!

Image and video hosting by TinyPic

Ajmo Šime! Ajmo Toma! Priša je!
Nima vrimena za trešetu, briškulu!!
Nevera je u krmu!

Image and video hosting by TinyPic

Nevera na moru, nevera u duši....
"Evo nas ovod posli tri'es godin...
- 23:00 - Komentari (23) - Isprintaj - #

utorak, 03.06.2008.

BUŠIN NAŠ MEDITERANSKI

Priča o bušinu mogla bi se ispričati na više načina.
Botaničari bi ga opisali kao mediteranski polugrm iz porodice
Cistusa - Cistaceae.
Trajnica ili jednogodišnja biljka, većinom obrasla dlakama, katkad i
posve gole. Listovi su nasuprotni ili naizmjenićni, ravnog ili zavrnutog
ruba. Većinom su na peteljci s palistićima ili bez njih. Cvjetovi su
skupljeni u vršne grozdaste cvatove. Cvatnja od travnja do kolovoza -
ovisno o vrsti. Plod je čahura s jednim ili tri pretinca. Od većeg broja
vrsta u rodu, glavno područje rasprostranjenosti je upravo na Sredozemlju.
Jedna od vrsta bušina je i pustenasta balkanska sunčanica,
lat. Helianthemum canum f. balcanicum koju sam pronašla
na Pelješcu, prilikom planinarenja po Svetom Iliji.

Image and video hosting by TinyPic

Puno rasprostranjenija vrsta bušina je grm koji je sastavni dio
mediteranske makije i raste kako na Pelješcu, Kozjaku, Mosoru, Imberu,
Biokovu, tako i na Visu, Hvaru, Braču, Šolti, a vjerujem i svim ostalim
Jadranskim otocima i poluotocima, i kompletnom primorskom pojasu. Tu
opet ima više varijanti koje se razlikuju po boji cvijeta (roza, lila
ili bijeli), kao i po obliku listova.
Pa postoje oni zavrnutih dlakavih listova, pa listova koji su slični
kaduljinom listu, pa uskih listova, ili pak ljepljivih.

Image and video hosting by TinyPic

Cistus incanus - vrsta dlakavog zavrnutog lista
Ovaj grmić je uslikan u Sokolarskom centru, Dubrava kod Šibenika

Image and video hosting by TinyPic

A ovi roza blizanci pozirali su mi na putu spuštanja sa Sv.Ilije,
točnije na padinama Zmijinog brda.

Image and video hosting by TinyPic

Ovaj bušin nježnog bijelog cvijeta pripada vrsti Cistus
salvifolius.
prevedeno bi značilo Bušin kaduljinog lista. Također uslikano na
padinama Zmijinog brda na Pelješcu.

S obzirom da uglavnom rastu na kamenitim padinama i predjelima
Mediterana, u engleskom nazivlju ova biljna porodica se naziva
Rock-rose family, u doslovnom prijevodu na hrvatski -
Porodica kamena ruža

Image and video hosting by TinyPic

U AROMATERAPIJI, eterično ulje bušina se radi od vrste latinskog naziva
Cistus ladaniferus
To je vrsta sitnijeg bijelog cvijeta, sa tamnozelenim uskim i ljepljivim
listovima. Engleski naziv je Gum Cistus.

Image and video hosting by TinyPic

Ovaj grm raste u vrtu Sokolarskog centra u Dubravi kod Šibenika.

Podaci o bušinu kao aromatičnoj tvari sežu još u doba antike. Spominje
se još i u Bibliji kao sastojak (uz tamjan i mirhu)
za kadionice u Mojsijevom svetištu. Stari Egipćani su ga uvozili s
Krete, te koristili za kađenje i u kozmetičke svrhe.
Preparatima izrađenim s bušinom se liječilo dizenteriju i proljev, a
korišten je i za poticanje menstrualnog ciklusa.
U Evropi se od srednjeg vijeka, bušin koristi u pomadama i kompresama za
tretiranje inficiranih rana i čireva, za njegu kože i kao baza za parfeme.
Eterično ulje se dobiva destilacijom lišća i grančica biljke. Eterično
ulje bušina ima dugotrajan i stabilan miris pa se koristi kao fiksativ u
proizvodnji parfema, a čest je sastojak orijentalnih parfema i vodica
poslije brijanja.
Osim u kozmetici gdje je važan sastojak u pripravcima protiv bora, ima primjenu i u prehrambenoj industriji.

Image and video hosting by TinyPic

Eterično ulje bušina koristi se u preparatima za njegu umorne, izborane,
ispucane, masne , upaljene i inficirane kože, a također i one kože s
proširenim kapilarama, plikovima, aknama, ekcemom i manjim ranama.
Koristan je kod liječenja proširenih vena i hemeroida.
Pomiješan sa eter.uljem lavande i dalmatinske kadulje, preporučuje se u
preparatima za tretiranje dekubitusa (rane od ležanja).
Potiče rad limfnog sustava, pa je koristan u mješavinama za masažu, kao
i u pripremi toplih obloga za natečene limfne čvorove.
Eter.ulje bušina je antiseptično i potiče na iskašljavanje i izbacivanje
sluzi, pa je dobar kod tretiranja kašlja, bronhitisa, rinitisa, te
simptoma peludne hunjavice.
Ulje bušina koristi se i kod tegoba dječjih bolesti, npr. vodenih
kozica, rubeola, šarlaha i hripavca.
Kada ga koristimo u mješavinama za aromatiziranje prostorija, djeluje
opuštajuće, potiće na meditativna stanja, te olakšava tegobe uzrokovane
stresom i traumom. Koristi se i za probleme nesanice. - Važno!! Za
sve blogere(ice) koji pate od nesanice
I jedan mali savjet za kraj: eterično ulje bušina ima snažan i
dugotrajan miris, te je za početničke pokušaje dovoljno ukapati tek 1-
JEDNU KAP ULJA U AROMA LAMPICU!!

Literatura koja mi je pomogla u sastavljanju ovog posta o bušinu:
- "Velebit i njegov biljni svijet" - Sergej Forenbacher
- "A kao aromaterapija" - Slobodanka Poštić
- "Wild flowers of the Mediterranean" - David Burnie

Sve priložene fotografije su djelo vlasnika ovog posta tj. moje.

PALO MI NA PAMET!!
(dok sam pokušavala zaspat nakon neuspjelog objavljivanja ovog posta, oko 1 i po ure u noći)
BUŠINI - hrvatski naziv za Cistuse - Zašto se baš zove tako - BUŠIN?
I tako dok sam kopala po korijenu te riječi, iskopam kako bi mi moja none rekla kad bi se udarila:
"Dođi mišu, da te bušin u bolicu, pa će brzo proći!"
Bušiti, bušnuti - poljubiti
Stari ljudi na otocima su tako govorili.
"Bušivali su se! - Ljubili su se!"
Po toj logici BUŠIN bi moga značiti i POLJUBAC! A kako se pomade od bušina koriste za rane, udarce tj "bolice", pa za dječje bolesti, pa za nesanicu (Poljubac za spavanje) - meni se čini da to baš može biti tako.
To je bilo moje besano razmišljanje o porijeklu riječi BUŠIN, a sad u rano jutro sa Klaićevim Rječnikom stranih riječi, izgubila se romantika.
Bušak ili bošak = šuma (od tal. bosco)
Busch - buš = grm (njem.)
Po toj logici BUŠIN bi značilo MALI GRM.
E sad! Koja se logika vama više sviđa?
Meni se sviđa ona iz besane noći,
kiss BUŠIN = POLJUBAC!!! kiss


Image and video hosting by TinyPic
- 07:22 - Komentari (35) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< lipanj, 2008 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo

    T.S. Eliot

    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/

    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/



Linkovi