gustirna

utorak, 29.07.2008.

SUNČANI DITIRAMB


Gazeći bračkim makadamom, otkrivajući terace i doce, kamene pustinje, bogatstvo prošlih vremena, neprestano praćeni zaglušujućim cvrčanjem milijuna cvrčaka - jedina misao koja me od tada ne napušta je sjećanje na besmrtnog pjesnika i njegove besmrtne stihove.

Iz starih školskih klupa začuje se tihi glas:


Image and video hosting by TinyPic


"I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče
Svoj trohej zaglušljivi, svoj zvučni, teški jamb...
Podne je. - Kao voda tišinom razl'jeva se.
Sunčani ditiramb.

Image and video hosting by TinyPic

I pjeva: "Ja sam danas ispio sunce plamno.
I žilice su moje nabrekle ko potoci.
U utrobi se mojoj ljuljuška more tamno.
Na leđima mi šuma, što nagli trgnu srh.
Dv'je st'jene, dva obronka postaše moji boci,
A glava - gorski vrh."

Image and video hosting by TinyPic

I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče,

Image and video hosting by TinyPic

Dok sunce s neba lije na zemlju žar i plam:
"Zemniče, ja sam himna što bruji za oltarom,
Dok šuti gordi hram.

Image and video hosting by TinyPic

... Izađi! - Što se kriješ pod krošnjom, u rupama?
Na kamu puž se sunča, na travi grije crv!
Rominja s vedra neba ko kiša od iskara
Sunčana sveta krv.

Image and video hosting by TinyPic

... Izađi - ti, koj' niknu iz zuba ljuta zmaja,
Da budeš grm što gori, luk napet, plamen mač,
Al raznježi ti dušu milinje cvjetnog maja,
Al omekša ti srce jesenjih voda plač.
... Zaprznio te mrak,
Po zemlji sipaš žuč.
A tebe zemlja rodi da budeš čil i jak,
Da nosiš u njedrima radosti zlatni ključ.

Image and video hosting by TinyPic

... Ja gutam žar sunčani.
I osjećam u sebi, gdje struje šumne r'jeke,
Šumore zelen-luzi svjetlošću obasjani,
Klokoće vrelo, more pjeni se i krkoči,
Modri se grožđe, i zri bobulja sure smreke,
Niz bor se smola toči.

... Zemniče, ja sam pjan.
Oh, sunca, sunca, sunca.
Još led mi noge trni,
Pred očma još se crni
Odurni zimski san."

Image and video hosting by TinyPic


I cvrči bez prekida, šiba teškim ritmom
Goleti ugrijane, lug mrtvi, sparni zrak.
Trepeće oštra pjesma ko vjetra na krilima
Dugačak svilen trak.

I pjeva: "Slava zemlji i suncu i talasu!
Dajte mi kaplju rose na kori jasenovoj,
I kaplju žuta soka na bobi smrekovoj.
Al velju snagu novu podajte mome glasu.
... Sunčeve žice idu od neba pa do zemlje,
Napete kao strune. Golema harfa sja.
Mnogo je ruku dira. - Nebesa zabrujaše,
I sluša zemlja sva.

Image and video hosting by TinyPic

Mir je na vodi, muk je u docu i luzima,
Al čujem velje srce, gdje kuca sred dubine:
Bojiš se, zemljo majko, da onim pod prstima
Ne zamre pjev sunčani, žica se ne prekine.
... Zemniče, čuješ poj?
Šumi ko srebrn-more,
Zuji ko pčelâ roj.

I pjeva: "Sv'jet je lijep, a život dar je s neba,
Al žeđa nek ti bude velika, ljuta glad.
Pa gutaj vatru moju i siši ml'jeko moje,
I bit ćeš sveđer mlad.

Image and video hosting by TinyPic

... Oh, sunca, sunca, sunca!
I vonja sa doline
I vjetra sa vrhunca!
... Zemniče, ja sam pjan.
Gle, iza žbuna viri,
Pomamnu pjesmu sviri
Na fruli nagi Pan."

I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče
Svoj trohej zaglušljivi, svoj zvučni, teški jamb.
Podne je. - Kao voda tišinom razl'jeva se
Sunčani ditiramb."

CVRČAK, Vladimir Nazor




- 21:30 - Komentari (42) - Isprintaj - #

petak, 25.07.2008.

OD MORSKOG DO GORSKOG

Padala je kiša,sve do maloprije. Lipi litnji pljusak.
U jednom momentu granulo je sunce i obasjalo milijune kapljica na borovim iglicama. Bio je to prizor trenutka. Trenutka u kojem nisam dohvatila fotoaparat i pokušala zarobiti taj treptaj oka na memorijskoj kartici.
Zašto? Zato jer sam upravo kuhala popodnevnu kavicu Mornaru i meni, naivno vjerujući kako će taj čaroban trenutak potrajati dok ja zakuham kavu.
Naravno, nije potrajao. Sivi oblaci su prekrili sunce i nestalo je bisernih perlica na borovim iglicama - ugasilo se sve.
"Gle malu voćku poslije kiše!
Puna je kapi pa ih njiše
I bliješti suncem obasjana,
čudesna raskoš njenih grana..."
Dragi moj barba Dobriša, upravo sam osjetila kakav je taj osjećaj:
"Kad se sunce malo skrije
nestane sve te čarolije
A ona je opet kao prvo
obično jadno malo drvo."

Ipak, imam u rukavu spremnu za vas jednu drugu čaroliju. Pravi mađioničarski trik! Pokazat ću vam kako se iz morskog okruženja
teleportirati u gorsko. Malo slikama, malo pričom.
Više pričom, jer sam se i tom prilikom pokazala kao loše pripremljen fotograf.
Ponijela sam fotoaparat čiju bateriju nisam dovoljno dugo punila i taman sam se uživila u krajolik i počela škljocati, kad je pokazalo "kaput"!
Pregrš predivnih trenutaka ostalo je zabilježeno samo na memorijskoj kartici moga mozga. Ipak, snašla sam se.
Tako da ipak nećete ostati uskraćeni za slikice, doduše slabije kvalitete, ....
ali ča se tu može? - rekla bi naša Zore.
Daj šta imaš i ne pričaj puno! - rekla ja sama sebi
Ostavili smo bajni pogled na zeleno-modru brazdu, pozdravili more, sike i pučinu:

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Velo polje i viške vinograde
Image and video hosting by TinyPic

Spakovali na leđa ruksake sa puno više vode nego spize, gojze i štapove i zajedno sa još 27 Mosoraških entuzijasta koji su ipak slijepo vjerovali da će to biti jedan super svježi izlet po šumskoj hladovini, uputili se nadobudno Dalmatinom - pravac u šume,gore, rijeke i planinske potoke Gorskog kotara!

Image and video hosting by TinyPic

Naši vodiči Sonja i Robert su pred dva tjedna ispitali zacrtane staze i osigurali smještaj u planinarskom domu Veliki Risnjak i do utančine isplanirali ova dva dana, tako da nije smilo bit zabušavanja, a kamoli zadržavanja na začelju.
No, nisu mogli predvidjeti zastoj na samom početku, skretanje sa Dalmatine zbog zatvorenog tunela Sv. Rok, velike kolone prema sjeveru zbog smjene turista, preusmjeravanja vožnje po ličkim cestama, što je rezultiralo promjenom predviđenog plana za tu subotu. Umjesto izletišta Zeleni vir u Skradu, posjetit ćemo kanjon Kamačnik kod Vrbovskog. Tu ćemo utrošiti manje vremena u obilasku kanjona i opet na vrijeme započeti uspon na Veliki Risnjak. A Zeleni vir ćemo odraditi u drugom danu. Sve štima! Svi zadovoljni!
Nakon 7-satne vožnje, malo auto-putem, malo lokalnim cestama, napokon smo protegli noge na prvoj štaciji:

Image and video hosting by TinyPic

Žubor rječice Kamačnik, svježina zelenila i neopisiv mir koji nas je okruživao,

Image and video hosting by TinyPic

u jednom području je oskrvnula buka auto puta. Vijadukt je bio točno iznad nas

Image and video hosting by TinyPic

Nažalost, svojedobne ekološke akcije kojima se pokušalo skrenuti trasu auto puta tako da ne narušava zaštićeni krajolik Kamačnika, nisu uspjele.
Ipak, uživali smo slijedeći stazu kroz kanjon, proučavajući poučne panoe sa fotografijama i opisima biljaka, gljiva i životinja koje tu rastu i obitavaju.
Mnoge smo prepoznali, a neke smo i prvi put vidjeli. Očekivane šumske jagodice nisu nam se prikazale. Bit će još prilike, nadamo se.

Image and video hosting by TinyPic

Na mostu smo morali učiniti zaokret natrag, nije bilo vremena za šetnju sve do izvora, moramo slušati vodiče inače će nas dočekati mrak u gustim šumama Risnjaka. Na mostu donosimo čvrstu odluku:
Vratit ćemo se i sobom dovesti naše prijatelje koji su ostali doma uvjereni kako im je dosta ljetnih planinarenja nakon Velebita i Vaganskog vrha.

Nakon Kamačnika, slijedeća štacija:

Image and video hosting by TinyPic

Mjesto koje me vuče već dugi niz godina. Od davnih dana s prijateljicom u Trnskom kada mi ime restorana "Risnjak" tada nije značilo ništa, do vremena prije 10 godina, kada smo posjetili našeg malog izviđača u skautskom kampu kod Broda na Kupi i putem mimoilazili putokaze za NP Risnjak.

Iskrcali smo se iz busa u Crnom Lugu, objesili sandale na ruksake, obukli gojze, nadopunili rezerve vode i vodiči su užurbano oglasili:
Poooookreeeeet!
Neki su čak uspili u obližnjem restoranu kupiti štrudel sa domaćim šumskim voćem. Sretnici!
Čekala nas je šumska staza, Horvatova staza, nazvana po botaničaru dr. Ivi Horvatu, kroz šume bukve, jele, pa opet bukve

Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Stalno se vraćam i gledam ovu sliku. Opčinjava me mistična dubina šume u pozadini. Ili su me ove gljive zamantale?
Image and video hosting by TinyPic

Usput nailazeći na prelijepe naseobine gljiva na bukvinim deblima.
Da li su to bukovače? Nitko nije bio sasvim siguran, ali sutradan smo na poučnom panou vidjeli da se gljiva slična ovima na slici zove Zavodnica i još je i otrovna!!!
Nećemo posebno spominjati da li je bilo pohlepnih koji nisu mogli odoljeti lijepoj Zavodnici pa su je sakrili u svoj ruksak.
I nakon trosatnog uspona koji je nekima od nas bio čak i naporan, posebno sa teškim ruksacima na leđima, ukazao se planinarski dom na Velikom Risnjaku, Schlosserov dom (po dr. Josipu Schlosseru-Klekovskom).
Gore - vjetrometina! Skidaj mokro, oblači suho, vadi duge rukave.....odmooooriiiiiii....pa trči u dom zauzet ležajeve da ne bi bili rasuti - kud koji mili moji!!!
Kad smo se uspili lipo smjestiti, objavljen je pohod na vrh Velikog Risnjaka, 1528 m nadm.visine. Sam pl.dom je na visini od nekih 1418 m.n.v.
Ajmo curice, ajmo dječaci! Neki su i ostali kod doma, šteta, jer propustili su vidjeti ovo:

Image and video hosting by TinyPic

Na vrhu sam taman prispila za ubacit se u zajedničku fotografiju, ali tu sliku nećete vidit, jer je moj aparatić objavio konačni krah svoje baterije i zatvorio dućan sa slikama. cry
Na silasku pozdravili smo par koji je uredno sa stativom pokušavao fotografirati planinsko cvijeće. Zbog vjetra nije im baš išlo glatko.
Pitala sam ih kako se zove taj lila cvjetić, ali ipak će trebati pogledati u knjigu kad dođu kući. Ma, naravno ko bi to sve popamtio!
Naš vrli Stipan, naš profesor biologije, naša uzdanica! On zna sve i na latinski, čak!!
Dok smo sjedili na vjetrometini ispred doma, odjednom je iz rupice izvirio mali miš! Stipan ga je odma imenovao - Silvatikus!(i još nekako, ali to nisam upamtila) - Šumski miš! - Sićate se Silbe? Silva = šuma.
Neeeeema slikice, a baš mi je žao, jer je tako smišan i sladak mali mišić.
Zapravo je to bio jedini primjerak životinjskog svijeta kojeg smo vidjeli dok smo gazili šumama Gorskog kotara. Pored svih medvjeda, risova, srna, veprova, kuna, lisica, i svekolikog životinjskog življa - mi ugledasmo tek malešnog Silvatikusa! Zapravo dva primjerka malog Silvatikusa, jer smo sutradan ujutro naišli na još jednoga prestrašenog Silvatikusa. Njegovu sliku ima Stipe, jer mu je uspija stavit soli na rep!thumbup
E, da se vratin prvoj večeri. Nakon obilne večere iz ruksaka po sistemu iz one slikovnice "Stoliću prostri se", i deserta od ukusnih vrućih domaćih palačinki punjenih domaćim đemom od šumskog voća koje pripravlja domarica doma na V. Risnjaku, nismo se puno mislili šta nam je raditi.
Objavljen je uranak u 06.00 sati, a vanka je mrkla noć i vitar puše, i ziiiiimaaaa jeeee (17 stupnjeva-neki su mirili)....uvukli smo se u naše tople ležajeve, pod toplom dekicom i redom pozaspali. Doduše, bilo ih je šta nisu uspili odma zaspat pa su morali odslušat koncert u G-duru sa svim varijacijama na temu.pjeva
Morat ću skratit priču. Sutradan ujutro sam se dosjetila. Eureka! Pa ja imam mobitel s kamerom! Jupiii! Bit će još slikica! Doduše, slabije kvalitete, ali nema veze, neću ih slat na natječaje za najbolju fotografiju!
Vi, koji ste se ponadali da je brzo kraj - izgubite svaku nadu - svanuo je drugi dan izleta - nedjelja, 13.07.
Nakon jutarnjeg muvanja, pakovanja i skupljanja vlastitog smeća koje, naravno, nosimo sa sobom, jer opće je poznata stvar da na vrhovima planina nema deponija za smeće - obavili smo još jedno zajedničko poziranje ispred doma, a tu sliku isto ima Stipe, i svi oni koji su priložili svoj aparat za uslikavanje (osim mene).
Pozdravili smo ljubaznu domaricu i domara i njihovog crnog labradora i uputili se, zamislite sad ovo! - nizbrdo! prema drugom vrhu - Snježniku!
Ajde dobro, nije baš bilo stalno nizbrdo, ali put je opet bio kroz šume bukve i jele i guštali smo cilin putem!
Ja sam potiho pjevala onu pjesmicu: "Medo bere jagode, medo bere jagode, u duboke zdjelice!" - nadajući se da ćemo naići na prekrasan osunčani proplanak pun grmova malina i šumskih jagoda, pa ćemo se uvaliti među grmlje i našopati se sočnih malina i jagoda. Ali ne! Njet!
Putem smo naišli na grmove malina, ali plod se još nije ni zametnuo!? A ja sam se tako veselila branju malina na šumskom proplanku, jer mi je moj mali izviđač pričao kako su se jednom najeli malina dok su bili na logorovanju i kako su bile suuuuupeeeeer! Mljac!fino
Za papat maline, morat ćemo opet doći, negdje u 8.mjesec. I stacionirat se, jer se uz ovo stalno hodanje ništa ne stigne vidit. Osim Silvatikusa, čiju sliku ima Stipe.
I naravno, kad se mi sa začelja približimo čelnoj grupi koja nas dočeka prijekornim pogledima, i koji su se odmorili dobrih 10 minuta, istom se objavi pokret - nema odmora za začelje! Ko vam je kriv kad ste spori ko blato! Budite brzi kao mi, pa ćete se lipo uspit čak i odmarat! mah
Dobro, dobro! Završila san i ja Opću planinarsku školu i znam osnovno pravilo planinara: Tempo se usklađuje prema najsporijem! Molim lijepo!
Ajmo, ajmo, dosta priče! Evo malo mobitelskih slikica sa Snježnika:

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Pod budnim okom naše vodičice Sonje:

Image and video hosting by TinyPic

I kakvi bi mi to planinari bili kad ne bi ugledali....Šta?

Image and video hosting by TinyPic

Runolist!!!! Ovome se nisam nadala! Alpski cvjetak na vrhu Gorskog kotara.
Zapravo, nije runolist rezerviran samo za Alpe, kao što ja vjerovah, još od dragog mi filma "Moje pjesme, moji snovi", kada mi se urezala pjesmica o runolistu koju je Kristofer Plumer pjevao na pozornici prije nego su utekli nacistima.
Osim runolista, putem smo nailazili na raznorazno planinsko cvijeće, pa evo jednog lijepog primjerka divljeg ljiljana, Lilium martagon, kojeg sam uspila uslikat i bez stativa za fotoaparat, samo sa mobitelom, čak!

Image and video hosting by TinyPic

Svitu moj, moran skratit priču! Gle, koliko se ovo razdužilo, a još nismo stigli ni do Zelenog vira!
Znate šta? Ja ću sad lipo priskočit ovo spuštanje sa Snježnika do Platka i onu smrznutu kavicu na Platku i konjićevim skokom preskačem do:

Image and video hosting by TinyPic

Izletište Zeleni vir smješteno u općini Skrad, dodano je na popis mjesta koja još najmanje jednom trebamo posjetiti.
Obilazak Zelenog vira uopće nije bio dječja igra. Dugotrajno strmo spuštanje u "utrobu Zemlje" (kako su to mjesto nazvali domaćini u svojim turističkim prospektima), kratkotrajno uživanje kod slapa, pa idemo brzo prema kanjonu Vražji prolaz koji je "Stani-pani"!! - i na koncu jednoipo satni uspon iz utrobe Vražjeg prolaza prema vrhu kanjona, odnosno željezničkoj stanici Skrad gdje nas je čekao bus i oni koji više nisu bili sposobni za pješačenje.
Evo, još samo nekoliko slikica i bit ću gotova!

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Primjećujete li šumske patuljke koji su se skrili iza ovih divovskih listova?
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Kraj puta! Za vas.
Mi smo se još trebali penjati gore, ali na vrhu kanjona nas je čekala nagrada. Naišli smo na grmove malina koji su imali plodove! Juhuuu! Napokon sam okusila malinu ubranu sa grma! Jes, bile su male i tek su zarozile, ali okus je bio pravi malinovski!
"Medo bere maline, medo bere maline
u duboke zdjelice....."
I naravno, na putu do Splita, stali smo u Macole i popili zasluženo pivo.
Jeste li umorni, iscrpljeni, dehidrirani? Bole vas bedreni mišići? Ili ste tek dobili grč kažiprsta od skrolanja mišem gore - dole?
Ako niste ni to, onda još možete ponoviti ovaj put od početka do kraja i vidjeti nešto što niste primjetili kod prvog puta.
A ja sad idem kliknit na Objavi i popit zasluženo pivo. party

Još samo P.S. - Molim vas, svakako pogledajte linkove za izletišta, jer tamo ćete saznati još puno toga lipoga i vidjeti još puno lijepih profi slikica (uslikanih sa stativom, naravno).
A mi (ekipa), odlučili smo opet pohoditi ovaj kraj na jesen - kad se sve zašareni. A možda i zimi - kad se sve zabijeli. Tada bi mogli vidjeti jednog Bijelog Silvatikusa. smijeh




- 21:13 - Komentari (21) - Isprintaj - #

srijeda, 23.07.2008.

MORSKI COVIK

Nekidan arivala sa Visa. Još u nekom zrakopraznom prostoru lagane depresije, pomalo se ukopčavam u gradski život, život stana, čišćenja, peglanja, svakodnevne Slobodne Dalmacije, TV-a, ostalih medija i komunikacija.

Image and video hosting by TinyPic

Držim se još na odstojanju od blogo komunikacije, pripremam u glavi sinopsise mogućih postova, odlučujem srediti prvo sve ostalo po kući pa se u miru dohvatiti čitanja blogova i svega što sam propustila zadnjih 20-tak dana.
Jutros operem pod i krenem u dućan. Bauljam po dućanu premišljajući se kakav ručak danas prirediti. Nešto jednostavno, lagano.... krajičkom uha čujem glas spikerice sa radia:
"Naš proslavljeni maratonac Veljko Rogošić"..... -protrnem, ajme...nije valjda....-
jučer je uspio spojiti Evropsko kopno s Afričkim!" - odahnem i osluškujem dalje -
"Dan nakon svog 67. rođendana preplivao je Sredozemlje, pred kraj se borio s velikim valovima. Sada spava i odmara se, doznajemo od njegove supruge i sina koji ga je pratio u brodu. Više u slijedećim vijestima."
Ljudi moji! Došlo mi je zaplakat nasrid dućana, pokraj zamrzivača sa smrznutom hranom!

Image and video hosting by TinyPic

BRAVO BARBA VELJKO!!!!! B R A V O !!!!!!
BRAVO MORSKI ČOVIĆE!

Image and video hosting by TinyPic

Bez puno riči, pompe i halabuke, skromno i tiho, u svom stilu ostvarija je svoj san - pripliva je Sredozemno more, spojia je Evropsko kopno sa Afričkim, prije par godin pripliva je kanal La Manche, pripliva je po dužini cilo Jadransko more, i neznam napamet šta je sve još pripliva, ali u mome srcu najdublji pečat ostavija je oni njegov prvi veliki pothvat - VIS - SPLIT!!!!!
Prije 30 i nešto godin ispratili smo ga sa Visa na njegovom maratonu prema Splitu. Bija je JUNAK MOG DITINJSTVA!
Bija je i osta JUNAK ZA SVA VRIMENA!
JEDAN I JEDINI PRAVI MORSKI COVIK!
ČOVIK - BROD!

Image and video hosting by TinyPic


P.S. - Ovo sam napisala u dahu, dok sam još pod dojmom prve vijesti.
Imam na umu neke slikice koje ću priložiti kasnije kad ih uredim. Sad mi je bila priša ovo šta prije objavit.
Dragi prijatelji, ovih dana ću posjetiti vaše blogove i nadoknadit propušteno.
Veselim se unaprijed! Sve vas volim i pozdravljam! kiss


DODATAK!! - Sve o pothvatima Veljka Rogošića i o njemu samom možete saznati OVDJE

E, ima još jedna sitnica koju nisam znala da nam je zajednička. Rođeni smo na isti dan samo sa 22 godine razlike u njegovu korist.
Fala, barba Veljko na ovome daru, nije moga bit lipši i bolji!

- 10:30 - Komentari (35) - Isprintaj - #

petak, 04.07.2008.

ŠTA POMAŽE KAD SVRBI, PEČE....

Zadnjih dana imala sam bliske susrete s onim malim krvopijicama.
Nakon njih ostali su plikovi koji svrbe, iritiraju, najradije bi se toliko
začešao da kožu probiješ, ali onda je još gore. Šta da se radi?
Za te prigode u mojoj maloj aromatičnoj apoteci imam uvijek spremljen gel
za ublažavanje svrbeža od uboda komaraca i ostalih uboda i iritacija.
Naime, odlično ublažava opekotine od sunca, i sve druge opekotine
Pored toga blagotvoran je i za osjetljivu kožu nakon depilacije.
Vjerujem da će vam svima dobro doći ovog ljeta, pa evo kako možete sami
sebi pomoći, uz pomoć iz prirode.
Glavni sastojak gela je prirodni gel iz lista biljke ALOE VERE.

Image and video hosting by TinyPic

Točnije ALOE BARBADENSIS. Pripada porodici ljiljana, a ima je oko 250 vrsta. Kao ljekovita biljka poznata je već 2000 godina, a ljekovit je njen želatinozni sok. Sok iz lista aloje odmah smiruje opekline, stvara proziran zaštitni film koji pospješuje zacjeljivanje.

Image and video hosting by TinyPic

Ova koju vidite na slikama uzgojena je u lončanici na mom balkonu, stara je 3 godine, te se donji listovi već mogu orezivati i koristiti se njihov gel.

Image and video hosting by TinyPic

Presječeni list sa želatinoznim sokom se može odmah direktno položiti na opekotinu ili iritirano mjesto uboda. List se prereže uzdužno po središtu.

Image and video hosting by TinyPic

Žličicom se lagano odstruže želatinozna masa. I direktno se može stavljati na oboljelo mjesto. Ovaj gel se koristi i u prehrambene svrhe, posebno kod probavnih problema. Naime, aloe vera gel je odlično sredstvo za čišćenje.
Kod takve upotrebe treba pripaziti da se ne pretjera s količinom jer može oštetiti bubrege.

Image and video hosting by TinyPic

Ipak, ne može se duže sačuvati u ovom izvornom obliku, jer će promijeniti boju i pokvariti se.
Farmaceutska i kozmetička industrija razvila je tehnologiju obrade želatinoznog soka aloe vere u gel koji ima duži rok trajanja.
Kod kuće baš nemamo tih mogućnosti, a ni vremena, pa preporučam da
u apoteci potražite Aloe vera gel koji ima najviši postotak prirodnog gela, a
ujedno je i najgušći, jer takav je najpogodniji za ovu mješavinu sa eteričnim uljima koju vam želim preporučiti.
Sjećate se onih gelova u tubi od prirodnih sastojaka? Kamagel, Floceta...
Nekih više nema u prodaji, a dobri su jer su imali čisto prirodne biljne sastojke.

MJEŠAVINA ZA KUĆNI "KAMAGEL"
prikazani omjer je za odrasle osobe, a za djecu treba prepoloviti količinu kapi eteričnih ulja na istoj količini gela

1. BAZA - Aloe vera gel (iz apoteke, ESI, 99,9%) - 30 ml
(kutijicu također možete kupiti u apoteci, ako već nemate neku praznu od Melema, ili sl.)
2. ETERIČNA ULJA
- Kamilica u lavandi - 10 kapi
- Melisa - 5 kapi
- Čajevac - 3 kapi
(ova eter.ulja možete nabaviti u apotekama ili prodav.zdrave hrane, a "Kamilica u lavandi" je već pripremljena mješavina koja se prodaje pod tim nazivom. Žao mi je, ali ne bih htjela navoditi imena proizvođača, jer ne želim nikog posebno reklamirati.)

Image and video hosting by TinyPic

Gel kojeg ste upravo smiješali je nježan i smirujuć, baš kakav i treba biti za iritiranu ili opečenu kožu. Naravno, budite uporni i često njegujte oboljelo mjesto dok ne zacijeli, jer prirodni sastojci nemaju tako hitro i silovito djelovanje kao neki umjetni farmaceutski proizvodi u kojima su česti sastojci štetni kortikosteroidi koji brže djeluju, ali i ostavljaju trajne posljedice za organizam.
Priroda nam uvijek daje sve što nam je potrebno, samo treba prepoznati njenu ispruženu majčinsku ruku.


Image and video hosting by TinyPic

A sad mi lipo recite kako ću izličit ovu groznu prehladu koja me dodatno izluđuje po ovoj litnjoj vrućini!?
burninmad

- 19:03 - Komentari (39) - Isprintaj - #

srijeda, 02.07.2008.

OD OTOKA DO OTOKA, OD ČOVJEKA DO ČOVJEKA

Poznato je svima nama da nitko nije otok sam za sebe i svi znamo šta to znači.
Ali isto tako, svi znamo da je svaki čovjek svijet za sebe. Od trenutka rođenja do trenutka kraja. I ne samo svaki čovjek nego i svako biće koje postoji.
Počela sam sa filozofijom sličnosti i različitosti, jer mi se ovih dana to najviše mota po glavi. A s ovom vrućinom još se više kuvaju misli.

Image and video hosting by TinyPic

Pomislim - sad ću napisati post o vikendu na Silbi, o vikendu s prijateljima, ....
i stanem....postavim sebi pitanja:
Kako početi, što izdvojiti, kako sve objediniti tako da prikažem onaj doživljaj koji je u meni ostao zapisan?
I mislim tako dok svrbuckam one ubode od komaraca koji me neprestano podsjećaju i gurkaju: ajde, ajde, počni više, obavi to pa ćeš biti mirna i zadovoljna, i svi skupa s tobom.
A ja opet stojim, gledam slike, prisjećam se.
Zapravo najdublji pečat ostavili su ljudi, ljudi kojima sam bila okružena.
Nas devetoro, (desetke se negdje pogubile, ali bile su s nama cijelo vrijeme), svaki sa svojim Mikro svjetovima koji su se tu na tom malenom otočiču od 15-tak kilometara kvadratnih, objedinili u jedan Makro svijet.
Svijet ljudi dobre volje, svijet osmijeha, svijet razgovora, pjesme, svijet onih sitnih nerava koji skakuću u momentu da ne bi baš sve bilo idealno ko iz neke lijepe priče.
Naš vrli domaćin - Pan - Brod u potpunosti zaslužuje epitet Šumskog boga Pana, na otoku Šume - Silbi.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

A kakav bi to Pan bio (hm-mogao bi biti i Dioniz?)
kad ne bi bio okružen boginjama:
Afrodita - boginja ljubavi,
Atena - boginja civilizacije, mudrosti i snage
Artemida - boginja Mjeseca, lova, zaštitnica djevojaka,
Hera - vrhovna boginja
Tetija - boginja mora,
Heba - boginja mladosti,
Demetra - boginja zemlje,
Perzefona - kraljica podzemlja,tajanstvenog i mističnog,
Hestija - boginja srca, ognjišta i doma,..

Ako vam se učinilo da ima koja viška - samo vam se učinilo...
Svaka različita, svaka posebna, dovoljno slične da stvore sklad.
Sve u jednoj, jedna u svima.

Boginje u akciji
Image and video hosting by TinyPic

Što se u boginjama skriva, to samo nježni cvijet mirte zna
Image and video hosting by TinyPic

I da ne zaboravim tu su još dva božanstva:
Helije - bog sunca i Eol - bog vjetra.
Vjetar koji zamrsi končiće tako da ne pomislimo da je sve savršeno i
Sunce koje daje život i čuva sva živa bića, biljke, sve živo na zemlji, moru, zraku.

Image and video hosting by TinyPic

I svi skupa, u hladu stare smokve,
uljuljkali smo se u ljetni pižolot

Image and video hosting by TinyPic

Napunile su se duše ljepotom, pjesmom, smijehom, zvijezdama, mirisima i zvukovima mora, ljeta, opuštenosti i da ne bi sve bilo baš tako krasno, odmah prve večeri, na prvom kupanju tako su nas izboli silbinjanski komarci da se tragovi još vide i osjećaju. Poštedili su našeg domaćina koji tvrdi da njega obavezno izbodu svako ljeto u Trogiru. Zanimljivo? Valjda su ovi na Silbi nanjušili onu domaću krv šta kola negdje po njegovim žilama, pa su ga poštedili muke i svrabeža.
Razočarat ću sve koji su pomislili da me se spomenik čekanju pomorca - Marinićev toreto, posebno dojmio.

Image and video hosting by TinyPic

Priča je zaista dojmljiva i romantična. Pomorac Marinić je sagradio taj mali toranj kako bi njegova draga mogla vidjeti kad će se njegov brod vratiti kući na Silbu.
Godine su prolazile, a broda nije bilo na vidiku, pa se već ocvala djevojka udala za drugoga. Kad se vratio pomorac sa dalekih putovanja nakon 25 godina, ugledao je na obali djevojku istu kao njegova ljubav. Bila je to njena kćerka. I oženio je kćerku svoje ljubavi, oženio je lik koji je pamtio i vidio u svojim mislima na dalekim morima. Priča kaže da su bili sretni. Nadam se da jesu.
Lijepa je to priča, ali...... meni se nikako nije dalo popet na taj Toreto.

Image and video hosting by TinyPic

Nakon 20 godina stvarnog čekanja da se Mornar vrati u luku, nije mi baš milo zaglumiti tužnu ženu koja željno išćekuje svog mornara. Imam ja svoje skaline za uspone i silaske. Zapravo, svi ih imamo.
A nije baš ni sigurno, ograda je zarđala, neki strupići su se rasklimali, stepenice uske, a negdje poneka i nedostaje. No, ipak sam se popela da ne razočaram moje prijatelje.
Gore je bila poprilična gužva, pa smo ustupili mjesto drugim znatiželjnim turistima, nek pogledom traže brodove u daljini.

Image and video hosting by TinyPic

Nasuprot tome, milija mi bila šumska staza mrke česmine i bijele mirte koja nas je dovela do mora, do Porta Svetog Antuna

Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Staza kojom kroče vesele nasmijane boginje
Image and video hosting by TinyPic

Staze zajedničke potrage i otkrivanja tajni

Image and video hosting by TinyPic

Staza velikog sljeza kojim obiluje cijela Silba. Takvo mnoštvo tog ponositog cvijeta još nisam vidjela.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Zašto kažu da je Silba "Tajanstveni otok"? Neznam. Meni ništa nije bilo tajanstveno, jer i za Vis kažu da je "Otok tajni". Čini mi se da taj epitet dobije baš svaki otok, jer u svakom otoku čući neka tajna, baš kao i u svakom čovjeku. Pa i cvjetovi imaju svoje male tajne.
Ono što nas veseli to je put do otkrivanja tih tajni.


Image and video hosting by TinyPic







- 12:39 - Komentari (25) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< srpanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo


    T.S. Eliot


    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/


    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/




Linkovi