gustirna

OD OTOKA DO OTOKA, OD ČOVJEKA DO ČOVJEKA

Poznato je svima nama da nitko nije otok sam za sebe i svi znamo šta to znači.
Ali isto tako, svi znamo da je svaki čovjek svijet za sebe. Od trenutka rođenja do trenutka kraja. I ne samo svaki čovjek nego i svako biće koje postoji.
Počela sam sa filozofijom sličnosti i različitosti, jer mi se ovih dana to najviše mota po glavi. A s ovom vrućinom još se više kuvaju misli.



Pomislim - sad ću napisati post o vikendu na Silbi, o vikendu s prijateljima, ....
i stanem....postavim sebi pitanja:
Kako početi, što izdvojiti, kako sve objediniti tako da prikažem onaj doživljaj koji je u meni ostao zapisan?
I mislim tako dok svrbuckam one ubode od komaraca koji me neprestano podsjećaju i gurkaju: ajde, ajde, počni više, obavi to pa ćeš biti mirna i zadovoljna, i svi skupa s tobom.
A ja opet stojim, gledam slike, prisjećam se.
Zapravo najdublji pečat ostavili su ljudi, ljudi kojima sam bila okružena.
Nas devetoro, (desetke se negdje pogubile, ali bile su s nama cijelo vrijeme), svaki sa svojim Mikro svjetovima koji su se tu na tom malenom otočiču od 15-tak kilometara kvadratnih, objedinili u jedan Makro svijet.
Svijet ljudi dobre volje, svijet osmijeha, svijet razgovora, pjesme, svijet onih sitnih nerava koji skakuću u momentu da ne bi baš sve bilo idealno ko iz neke lijepe priče.
Naš vrli domaćin - Pan - Brod u potpunosti zaslužuje epitet Šumskog boga Pana, na otoku Šume - Silbi.





A kakav bi to Pan bio (hm-mogao bi biti i Dioniz?)
kad ne bi bio okružen boginjama:
Afrodita - boginja ljubavi,
Atena - boginja civilizacije, mudrosti i snage
Artemida - boginja Mjeseca, lova, zaštitnica djevojaka,
Hera - vrhovna boginja
Tetija - boginja mora,
Heba - boginja mladosti,
Demetra - boginja zemlje,
Perzefona - kraljica podzemlja,tajanstvenog i mističnog,
Hestija - boginja srca, ognjišta i doma,..

Ako vam se učinilo da ima koja viška - samo vam se učinilo...
Svaka različita, svaka posebna, dovoljno slične da stvore sklad.
Sve u jednoj, jedna u svima.

Boginje u akciji


Što se u boginjama skriva, to samo nježni cvijet mirte zna


I da ne zaboravim tu su još dva božanstva:
Helije - bog sunca i Eol - bog vjetra.
Vjetar koji zamrsi končiće tako da ne pomislimo da je sve savršeno i
Sunce koje daje život i čuva sva živa bića, biljke, sve živo na zemlji, moru, zraku.



I svi skupa, u hladu stare smokve,
uljuljkali smo se u ljetni pižolot



Napunile su se duše ljepotom, pjesmom, smijehom, zvijezdama, mirisima i zvukovima mora, ljeta, opuštenosti i da ne bi sve bilo baš tako krasno, odmah prve večeri, na prvom kupanju tako su nas izboli silbinjanski komarci da se tragovi još vide i osjećaju. Poštedili su našeg domaćina koji tvrdi da njega obavezno izbodu svako ljeto u Trogiru. Zanimljivo? Valjda su ovi na Silbi nanjušili onu domaću krv šta kola negdje po njegovim žilama, pa su ga poštedili muke i svrabeža.
Razočarat ću sve koji su pomislili da me se spomenik čekanju pomorca - Marinićev toreto, posebno dojmio.



Priča je zaista dojmljiva i romantična. Pomorac Marinić je sagradio taj mali toranj kako bi njegova draga mogla vidjeti kad će se njegov brod vratiti kući na Silbu.
Godine su prolazile, a broda nije bilo na vidiku, pa se već ocvala djevojka udala za drugoga. Kad se vratio pomorac sa dalekih putovanja nakon 25 godina, ugledao je na obali djevojku istu kao njegova ljubav. Bila je to njena kćerka. I oženio je kćerku svoje ljubavi, oženio je lik koji je pamtio i vidio u svojim mislima na dalekim morima. Priča kaže da su bili sretni. Nadam se da jesu.
Lijepa je to priča, ali...... meni se nikako nije dalo popet na taj Toreto.



Nakon 20 godina stvarnog čekanja da se Mornar vrati u luku, nije mi baš milo zaglumiti tužnu ženu koja željno išćekuje svog mornara. Imam ja svoje skaline za uspone i silaske. Zapravo, svi ih imamo.
A nije baš ni sigurno, ograda je zarđala, neki strupići su se rasklimali, stepenice uske, a negdje poneka i nedostaje. No, ipak sam se popela da ne razočaram moje prijatelje.
Gore je bila poprilična gužva, pa smo ustupili mjesto drugim znatiželjnim turistima, nek pogledom traže brodove u daljini.



Nasuprot tome, milija mi bila šumska staza mrke česmine i bijele mirte koja nas je dovela do mora, do Porta Svetog Antuna









Staza kojom kroče vesele nasmijane boginje


Staze zajedničke potrage i otkrivanja tajni



Staza velikog sljeza kojim obiluje cijela Silba. Takvo mnoštvo tog ponositog cvijeta još nisam vidjela.





Zašto kažu da je Silba "Tajanstveni otok"? Neznam. Meni ništa nije bilo tajanstveno, jer i za Vis kažu da je "Otok tajni". Čini mi se da taj epitet dobije baš svaki otok, jer u svakom otoku čući neka tajna, baš kao i u svakom čovjeku. Pa i cvjetovi imaju svoje male tajne.
Ono što nas veseli to je put do otkrivanja tih tajni.