gustirna

srijeda, 23.07.2008.

MORSKI COVIK

Nekidan arivala sa Visa. Još u nekom zrakopraznom prostoru lagane depresije, pomalo se ukopčavam u gradski život, život stana, čišćenja, peglanja, svakodnevne Slobodne Dalmacije, TV-a, ostalih medija i komunikacija.

Image and video hosting by TinyPic

Držim se još na odstojanju od blogo komunikacije, pripremam u glavi sinopsise mogućih postova, odlučujem srediti prvo sve ostalo po kući pa se u miru dohvatiti čitanja blogova i svega što sam propustila zadnjih 20-tak dana.
Jutros operem pod i krenem u dućan. Bauljam po dućanu premišljajući se kakav ručak danas prirediti. Nešto jednostavno, lagano.... krajičkom uha čujem glas spikerice sa radia:
"Naš proslavljeni maratonac Veljko Rogošić"..... -protrnem, ajme...nije valjda....-
jučer je uspio spojiti Evropsko kopno s Afričkim!" - odahnem i osluškujem dalje -
"Dan nakon svog 67. rođendana preplivao je Sredozemlje, pred kraj se borio s velikim valovima. Sada spava i odmara se, doznajemo od njegove supruge i sina koji ga je pratio u brodu. Više u slijedećim vijestima."
Ljudi moji! Došlo mi je zaplakat nasrid dućana, pokraj zamrzivača sa smrznutom hranom!

Image and video hosting by TinyPic

BRAVO BARBA VELJKO!!!!! B R A V O !!!!!!
BRAVO MORSKI ČOVIĆE!

Image and video hosting by TinyPic

Bez puno riči, pompe i halabuke, skromno i tiho, u svom stilu ostvarija je svoj san - pripliva je Sredozemno more, spojia je Evropsko kopno sa Afričkim, prije par godin pripliva je kanal La Manche, pripliva je po dužini cilo Jadransko more, i neznam napamet šta je sve još pripliva, ali u mome srcu najdublji pečat ostavija je oni njegov prvi veliki pothvat - VIS - SPLIT!!!!!
Prije 30 i nešto godin ispratili smo ga sa Visa na njegovom maratonu prema Splitu. Bija je JUNAK MOG DITINJSTVA!
Bija je i osta JUNAK ZA SVA VRIMENA!
JEDAN I JEDINI PRAVI MORSKI COVIK!
ČOVIK - BROD!

Image and video hosting by TinyPic


P.S. - Ovo sam napisala u dahu, dok sam još pod dojmom prve vijesti.
Imam na umu neke slikice koje ću priložiti kasnije kad ih uredim. Sad mi je bila priša ovo šta prije objavit.
Dragi prijatelji, ovih dana ću posjetiti vaše blogove i nadoknadit propušteno.
Veselim se unaprijed! Sve vas volim i pozdravljam! kiss


DODATAK!! - Sve o pothvatima Veljka Rogošića i o njemu samom možete saznati OVDJE

E, ima još jedna sitnica koju nisam znala da nam je zajednička. Rođeni smo na isti dan samo sa 22 godine razlike u njegovu korist.
Fala, barba Veljko na ovome daru, nije moga bit lipši i bolji!

- 10:30 - Komentari (35) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< srpanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo


    T.S. Eliot


    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/


    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/




Linkovi