Ponedjeljak. Najgori dan. Grubo buđenje u cik zore na -15.

Ulazak u frižider od auta, manijaci na cestama koji kasne na posao, mlađahne curke koje trče za tramvajem i sve to obavijeno mamurlukom koji je posljedica jučerašnjeg druženja (aka čajanka).

Na poslu te uglavnom dočeka hrpa poslova, koje si znamo ostaviti od petka (nemreš u petak baš sve završiti), tako da umjesto kavom, dan započinjemo stresom. No, dobro. Prošao je i taj radni dan.

Posao je još mila majka, što me čekalo nakon njega. ZUBARKA. Dojurio sam kući, oprao zubiće i put pod noge. Na ulazu sam nabacio kez takav, da nemam ušiju kezio bih se oko glave. Nije pomoglo…posjela me na stolicu. Otkrila je jedan zub koji je jedan mesar daaaavno počeo „liječiti“ (ako se to tako može nazvati) i odlučila krenuti u spašavanje onoga što se spasiti dade. Strašno. Proveo sam krvareći na toj stolici koji 45 minuta. Mislio sam da više nikada neću moći zatvoriti usta…sve se ukočilo. U jednom trenu sam skoro prasnuo u smijeh, jer mi je došla slika mene kao one sexy lutke za napuhavanje, znate one koje imaju uvijek širom razjapljena usta i tupav pogled. Uspio sam se suzdržati, što zbog neugode, što zbog oštre brusilice koja je tutnjala po mom zubu.

Ajde, de, i to sam preživio. Rekoh, idem se počastiti, te vukući obamrlu usnicu po pločniku, skrenem kod svoje omiljene dlakave frizerke. Žena ima valjda 70 godina i 120 kila. Mrak. Pitala me kak ćemo ovaj puta, a ja nešto počnem fufljati, pa me pita jel sam pil kaj danas. „Ma nifam nif pil, uprafo fam bil kod zubarke, a jof me nije injekcija puftila…“. Ne moram reći da se stara otkotrljala od smijeha. Šišanje je prošlo u ugodnoj tišini. Nabacio sam si ljetni zurak (onak stanjeno ta tlane) i izjurio na ugodno-friški vjetrić.

Sad čekam 20:00, da si naručim pizzu (kao, nemoj jesti 2 sata) i ubijem se ko prase zadnje. Blah! :)