Jednostavno ne mogu vjerovati ono što čitam. Zar je stvarno jedna takva velesila poput SAD-a nemoćna kada je u pitanju vlastiti narod? Čemu onda sve te vlade, svi ti poličari, sve te sjednice? Blah...it's time for Anarchy...
Bolesnici su podijeljeni u tri kategorije: traumatizirani, ali u dobrom stanju, oni kojima je bila potrebna pomoć i oni kojima pomoći nema. Svi su eutanazirani.
Velika, bogata, lijepa i ponosna, eh da, i najdemokratičnija od svih demokratskih zemalja na planetu, zemlja Amerika svakim danom gubi sloj ukrasne fasade.
Jedan uragan u glavu te velesile bio je dovoljan da se počne ljuštiti žbuka s lica američke birokratske Gorgone.
Ta se ista žbuka još uvijek čvrsto drži na licu Barbare Bush, koja će reći ono što je cjelokupnoj svjetskoj javnosti bjelodano jasno.
Reakcija na tragediju New Orleansa nije zakašnjela: ona je izlišna i nepotrebna, poruka je koju odašilje Bush family i svi oni, dakle, koje ta obitelj simbolizira. No, jedino Barbara, od svih kauboja u obitelji, ima muda to reći u lice gladnima, bolesnima i poniženima.
Neiskorišteni školski autobusi. Mogli su spasiti mnoge živote.
Pri posjeti stadionu na kojem su evakuirani unesrećeni, "tamo gdje dječji plač ne prestaje i gdje se svjetla ne gase", nemilosrdna Barbara govori: "Velik broj ovih ljudi je ionako naviknut na loše životne uvjete, pa je ovo, ovo je za njih vrlo dobar smještaj."
Koliko god pokušavala sakriti istinu, koliko god pokušavala cenzurirati pristup fotografima, koliku god kontrolu nad medijima provodila, jer slika napuhnutog mrtvog crnca nije slika Amerike - administracija ne može zatvoriti usta jedne babe. Babe, koja će, na koncu, odati svu istinu: odnos uloženog i dobivenog u slučaju New Orleansa donio bi minus na bankovnom računu SAD-a.
Jedna druga milosrdnica, liječnica u jednoj od poplavljenih bolnica u New Orleansu, suočena s užasom polaganog umiranja pacijenata, velikim dozama morfija ubijala je teško bolesne pacijente.
Anonimna liječnica, kojoj je identitet zaštićen jer je eutanazija u Louisiani ilegalna, ispričala je stravičnu priču britanskom Mail on Sundayju.
Liječnici su pacijente podijelili u tri kategorije, svjedoči ona: u prvoj su bili traumatizirani pacijenti, ali u dobrom stanju, u drugoj pacijenti kojima je bila potrebna pomoć (što god to značilo), a treća kategorija su bili pacijenti koji umiru.
Na kraju, nakon injekcija morfija, umrli su svi.
Gordana Jankoska Vranić
13.09.2005.
Vidi oriđiđi članak
|