...i ne znam kaj da mislim...



Novac prije crnca

Jedan jedini uragan uspio je SAD baciti na koljena. I to na svim poljima. Od zaštite ljudskih i građanskih prava Amerikanaca do vjere u učinkovitost vojske, policije i Nacionalne garde. Piše: P. Kalinić.

Uragan Katrina razobličio je Bushevu unutarnju politiku. Jedino je njegova nebriga uspjela nadići katastrofalan učinak uragana Katrina. Diljem svijeta mogla se vidjeti slika New Orleansa pod vodom i tisuće napuštenih crnaca koji su poslovično siromašniji od bijelaca, koji su opet, ne baš slučajno, otišli koji dan ranije ne čekajući Katrinu niti Busha da im nakon nje pomogne.

Za SAD se može reći bilo što, ali nikako se ne može reći da nema ustrojenu vojsku, uigranu policiju i pripremljenu Nacionalnu gardu, te tako reći neograničena novčana sredstva. No ništa od toga nije stavljeno u funkciju pomoći potopljenom gradu koji je prije nailaska uragana Katrina imao više od milijun i dvjesto tisuća stanovnika.

Samom najavom kako će naići razorni uragan s uobičajenim ženskim imenom, bogatiji su napustili grad koji se nalazi, igrom slučaja, oko dva metra ispod razine oceana. Pumpe su normalno radile dok ih nije zalilo more, kiša i mulj, te ih je prljavština zaustavila. Vjetar snage i preko dvjesto kilometara rušio je sve pred sobom, tako da je nakon smirivanja nevremena ostala samo zaplašena gomila računajući na brzu pomoć koja će ih vratiti u uobičajenu kolotečinu – rad, pivo i spavanje.

No desilo se 'čudo', Washington nije reagirao promptno! Čak štoviše, uopće nije reagirao kao da se ne radi o gradu u Americi i o Amerikancima. CNN i BBC uredno su prenosili unezvjerena lica preživjelih uglavnom Afroamerikanaca, mrtva tijela koja plutaju po razvaljenim ulicama. Malobrojnim spasiocima suprotstavile su se ulične bande koje su pucale čak i po helikopterima koji su pokušavali spasiti ljude s krovova ili dostaviti vodu za piće i hranu.

Jedan jedini uragan uspio je SAD baciti na koljena. I to na svim poljima. Od zaštite ljudskih i građanskih prava Amerikanaca do vjere u učinkovitost vojske, policije i Nacionalne garde. Niti jedan segment nije funkcionirao čitavih pet dana od prolaska uragana Katrina. New Orleans više se uklapao u sliku o Trećem svijetu nego od djeliću svjetske supersile u bilo kom pogledu. Koliko je taj uragan i njegove posljedice uzbudio Amerikance i šokirao svijet, to ipak nije bilo dovoljno za predsjednika Busha da prekine godišnji odmor.

Možda nije bio u stanju shvatiti razmjere katastrofe ili mu to nitko nije smatrao za potrebno objasniti. Ili što bi bilo još gore - možda nisu svi američki građani isti u očima predsjednika. Možda bi pomoć bila učinkovitija da se uragan Katrina ukazao u Bostonu. Onda bi WASP-ovci vrištali do neba ukazujući na katastrofu koja je pogodila grad. Možda bi unezvjerena lica bijelih stradalnika više zaokupila pažnju predsjednika na odmoru, pa mu ne bi trebalo pet dana da se pošalje pomoć u jedan djelić SAD-a.

Možda bi onda i CCN, kao i BBC više izvještavali, ali zasigurno ne bi pokazivali rasdapajuća bijela tijela u hrpama smeća. Čak i mrtvi imaju različit, slojevit dignitet. Kao i bebe koje spavaju usred smeća.

No sama ova katastrofa pokazuje koliko je predsjednik Bush ustvari predsjednik, a koliko je on samo netko tko potpisuje odluke koje na nekom drugom mjestu donosi netko drugi.

Odbijanje potpisivanja Protokola iz Kjota, kojim se želi ograničiti ispuštanje šetenih plinova u atmosferu, čemu se najviše opiru upravo SAD i sad već nezaobilazna Kina, upravo ovim i ovakvim uraganom pokazuje koliko su svjetski moćnici nezainteresirani za radikalne promjene koje bi spriječile daljnje ubrzane klimatske promjene.

Za transnacionalne korporacije klimatske promjene su u potpunosti nevažne dokle god ne ugrožavaju rast profita. To što se uništava jedini za sada planet na kojem mogu živjeti ljudi, to je za njih potpuno nevažno. Ipak za 'odnose s javnošću' instalirali su predsjednika Busha koji se ni s puno jednostavnijim i prizemnijim problemima nije bio u stanju nositi.
I ratovi koji su u tijeku, kao i oni koji će tek biti izazvani, upravljani su iz istih mjesta odakle se i zabranjuje bilo kakvo sudjelovanje na skupovima koji bi za svoj cilj imali ograničavanje ispuštanja otrovnih plinova u atmosferu.

Koncept transnacionalnih korporacija je vrlo jasan i kratak – one su same sebi svrha i učinit će sve - svim raspoloživim sredstvima koja im stoje na raspolaganju, a ona nisu mala – da tako ostane što je duže moguće.

Pavle Kalinić
06.09.2005.