telefonski razgovor...
|
Zovem telefonom; ženski glas: "dobar dan" ja: "da li je Igor kod kuće?" ženski glas: "daaaaaa...." ja: "mogu li razgovarati s Igorom?" ženski glas: "hmmmm, Igor ima samo dva mjeseca" ja: "ok, pričekati ću..." |
31.03.2006., petak
telefonski razgovor...
30.03.2006., četvrtak
male kućne popravke...
|
Naletio sam na jedan tekst (na engleskom) o malim kućnim popravcima. Tekst je na engleskom i kopiram ga u cijelosti. U popisu je opisano kako jednostavno podmazati vrata (i čime), kako napraviti vlastito sredstvo za čišćenje, kako i kada prati prozore, kako napraviti male ljestve, kako izbušiti rupu na stropu i izbjeći prašinu, kako se otarasiti poda koji škripi... Quick Fixes 20 of the all-time best hints for making household repairs. By Al Carrell Mother Earth News, Dec/Jan 1994 Editor's Note: There are no more excuses. You've been putting off that minor repair project around the house for months now, even though it's making the whole family crazy. Either you're not sure how to fix it, you fear you'll have to call in a money-suck-ing professional, or you've simply been too involved with the outdoor thrills of summer and fall to be bothered. But now it's winter and you're trapped indoors, so you may as well repair the door that keeps slamming or adjust the window shade that won't snap back up. To help you along, we have compiled over a dozen quick solutions to the most common--and most ir- ritating--household problems, based on the extensive home-repair experience of "Super Handyman" AI Carrell Doors An Easy Way to Sand If a door is dragging on the floor or threshold--making scraping sounds-place sandpaper on top of a stack of magazines and position the pile under the door. (Use enough magazines so that the door hits the sandpaper.) Then work the door back and forth over the abrasive Dripless Lube Job Use petroleum jelly instead of oil on door hinges. That way you don't have to worry about oil dripping on the carpet. Lube Locks the "Write" Way First, transfer graphite from a soft lead pencil to a key by rubbing the pencil over the key as if you were coloring it. Then put the key in the lock and move it in and out several times. Also turn the key back and forth. Your lock will love it. Stubborn Hinge Pin To remove a hinge pin from a door, insert a nail into the hole at the bottom of the barrel and then drive the pin upward. No More Slam To cut down on slamming noise, put tabs of leftover peel-and-stick foam weather stripping at several spots all around the doorstop. You can also place a wide rubber band around the doorknobs on both sides of the door. The part that stretches around the edge will cushion the slamming noise. (Be sure the rubber band doesn't touch the striker.) Here's a tip for fresh-air fiends who enjoy leaving their door open in all seasons: Stop the wind from blowing your door open and shut by installing a screen door hook-and-eye to hold it open. To cut down on noise in general, think weather stripping. Noise can't travel from one room to another if you weather-strip the door just as you would do for an exterior door. Reduce Swelling You don't need a plane to fix a door that won't open or close due to swelling. Instead, blow hot air from a hand-held hair dryer directly on the places that are causing the doors to stick. Once you have removed the moisture from those spots, the swelling will go down. When you're done, place a wood sealer on the area to prevent any future humidity from getting into the wood. This Is a Hole Up Repair a hole or gouge in a slab door with auto-body filler. After it sets, hide the repair by sanding it smooth and then painting over it. If you are filling a hole in an interior door, substitute water putty for the auto-body filler. Windows Make Your Own Cleaner 1) Here's a homemade formula for window cleaner that cleans away stubborn spots. Mix two cups of kerosene into a gallon of warm water. When you wipe the glass, the kerosene leaves an invisible film that Or 2) Add 1/2 cup of ammonia, one cup of white vinegar, and two tablespoons of cornstarch to one gallon of warm water. Or 3) Add three tablespoons of denatured alcohol for every one quart of warm water. A Tea Party for Windows Leftover tea makes a super window and mirror cleaner--the stronger the tea the better. Be Shady Don't clean windows in full sunshine; the sun will dry the cleaner before you have a chance to shine the glass. Tension Headache Window shades that act up can be fixed by adjusting the tension in the roll. A shade that has problems snapping back up needs more tension. Pull the shade down, take it out of the brackets, and hand roll it back up two or three revolutions. If it still hasn't got what it takes, roll it a few more times. Cleaning With Art To remove spots and stains from a shade, rub an art gum eraser over them. Floors Silence! A squeaky floor is usually caused by two or more boards rubbing against each other. Silence the noise by sprinkling talcum powder over the boards and sweeping it into the cracks. Another option is to pour liquid wax (which acts as a lubricant) between the cracks. Or rub a bar of soap back and forth over the cracks. If you can get under the floor (in a basement or crawl space), place wedges between the subfloor and the joists. Tame a Floor To tame a large piece of new flooring that refuses to uncurl, lay an electric blanket over the flooring and turn the blanket on to a low heat. Hiding the Damage For a gouge in vinyl flooring, you can make a matching patching compound. Shred a scrap of the vinyl with a food grater. Then mix the resulting chips with clear adhesive or shellac to form a paste, and work the mixture into the crack. Another option is to find a crayon that matches the color of the flooring and melt it over the hole. Straighten Up For a warped floorboard, strip the finish and place a damp cloth over it for 48 hours. Then screw in countersunk wood screws to secure the unwarped board. In the Buff If you hang your floor buffer, the brushes won't flatten out. (It may sound obvious, but few people do it.) Ceilings A Mini-scaffold For ceiling work, most of us need a little extra height. Make a dandy scaffold from a pair of inverted plastic milk cases with a 2 x 12 laying across them to form a walkway. Here's Dust in Your Eye When drilling into the ceiling, poke a hole through the center of a throwaway aluminum pie pan. Hold the pan over the area to be drilled, and poke the bit through. This way the pan will catch most of the dust. If you don't have a pie pan, use a plastic butter tub. Cutting Into the Ceiling If you have to cut into your ceiling, your best bet is obviously to do so from the attic, so that you're working with the ceiling below you. You won't catch dust in your face or accidentally cut hidden wires. If you must make the cut from below, insert a corkscrew into the center of the part you plan to remove. The corkscrew makes the perfect handle for the cutout. --Reprinted from Best Home Hints from the Super Handyman Al Carrel, published by Taylor Publishing Company; 1990. Available post paid for $14.95. To order, call 800/759-8120. |
29.03.2006., srijeda
još jedan video...
|
Za one kojima su se dopali raspjevani koreanci (nekoliko postova niže); p.s. broadband warning, spot traje 7 minuta Update: Iskon.hr je odabrao MRAK.ORG kao stranicu tjedna |
28.03.2006., utorak
dilbert
|
Scott Adams ima sjajni post koji objašnjava njegove stavove na pitanja koja su postavili čitatelji njegovog bloga. Odgovor na pitanje o smislu života, svemira i svega ostaloga je... pogodili ste... 42 p.s. na mrak.org ima tekst o Frnteku i Njuškici (ako još niste pročitali tu priču) |
27.03.2006., ponedjeljak
zagreb auto show...
|
Posjetio sam u subotu Zagreb Auto Show. Ulaznica košta nekih 45kn što je više od cijene ulaznice za ostale priredbe što vjerojatno govori o tome koliko su ljudi zainteresirani posjetiti baš taj sajam. Fascinira me taj način prodaje automobila koji je tako napravljen da imaš dojam da skupa s autom dobiješ i hostesu. Fasciniraju me ljudi koji obilaze automobile i s onim velikim ultra-mekanim četkama brišu i zadnje zrnce prašine s najnepristupačnijih mjesta na automobilu i koji čiste i posljednji otisak prstića na sjajno ulaštenoj karoseriji automobila. Fascinira me i strpljenje i volja ljudi koji pokazuju ultra skupocjene automobile apsolutno svakome tko je voljan u njih sjesti, a za automobile koje se unaprijed zna da imaju svega dvadeset potencijalnih kupaca u ovoj državi, i prodavač ih zna svakoga, poimence, osobno. Vesele me ljudi koji unatoč tome što o modernoj tehnologiji ne samo da pojma nemaju nego nisu u stanju niti raspoznati dijelove modernog motora, unatoč tome ustraju da pogledaju ispod haube. Uočio sam bitnu razliku između štandova europskih proizvođača koji očajnički prodaju lifestyle poput proizvođača cigareta i asociraju da je samo dobar automobil sve što vas priječi od vjećne sreće i uspjeha u životu, i japanskih/korejskih proizvođača koji očigledno nude prijevozno sredstvo koje će vas za minimalnu cijenu odvesti iz točke A u točku B. Lexusa nije bilo (i očigledno neće prije jeseni), tako da sam pogledao samo Avensis i Accord. |
25.03.2006., subota
Franz Ferdinand Frontman Shot By Gavrilo Princip Bassist
|
March 17, 2006 | Issue 42•12 GLASGOW, SCOTLAND—Lead singer and guitarist for pop band Franz Ferdinand, Alexander Kapranos, is in critical condition today after being shot by a man identified as the bassist for rock group Gavrilo Princip. "We ask fans to cooperate with Interpol to find the assailant, and call upon British Sea Power, Snow Patrol, and The Postal Service for help," drummer Paul Thompson told music magazine NME Monday. "The suspect had links to The Decemberists and The Libertines, and we are following up on all leads." It is unclear whether the shooting was linked to The Polyphonic Spree's invasion of Belgium earlier this week. Link |
Ivica Kirin ministar unutarnjih poslova...
|
Ivica Kirin, ministar unutarnjih poslova republike hrvatske jučer je izrekao slijedeće: Policija nekima pomrsi račune. Prekine se pošiljka, a nekome je plaćena. I onda se to reflektira. Tad netko nekome duguje novac i tad se dogodi ubojstvo Istovremeno, na web siteu answers.com možemo pronaći slijedeću i na očigled nepovezanu definiciju za riječ Idiot: Medicinsko objašnjenje: Osoba teške mentalne retardacije koja ima mentalnu dob trogodišnjaka i općenito nije u mogućnosti naučiti povezano govoriti ili se braniti od uobičajenih opasnosti. Ovaj termin pripada sustavu klasifikacije koji više nije u upotrebi i danas se smatra uvredljivim. Thesaurus: Osoba nesposobna prosuđivati; sinonimi - budala, imbecil, papak, moron, kreten... Antonim: Definicija: Vrlo glupa osoba Suprotnosti/antonimi: pametnjaković, genijalac, intelektualac WordNet: Riječ Idiot ima samo jedno značenje: osoba ispodprosječne inteligencije Devils dictionary: Član velikog i moćnog plemena čiji je utjecaj na ljudske sudbine oduvijek bio dominantan i upravljajuć. Aktivnosti idiota nisu ograniečne nijednim posebnim poljem akcije ili mišljenja nego on "zauzima i regulira cjelinu". On ima posljednju riječ u svemu; njegova riječ nije podložna žalbi. On postavlja trendove u ukusu, diktira ograničenja jezika i opisuje dozvoljeno ponašanje. Neočekivana misao dana: "Reader, suppose you were an idiot. And suppose you were a member of ruling party. But I repeat myself." |
24.03.2006., petak
kako spasiti svijet...
|
Naišao sam na istraživanje tj. tekst kojeg je Dave Pollard napravio početkom prošle godine a koja govori o tome u koju kategoriju blogera spadate. Članak se nalazi na njegovom blogu. Iz članka se jasno vidi kako je primjerice moj blog na donjem rubu B-klase blogera, što je obzirom na veličinu publike koja može uopće čitati ovaj blog (4,5mil lokalno, 18mil regionalno, 1/4 od toga broja koja je internetski pismena i 1/10 te četvrtine koja uopće prati blogove; dakle njih 400.000 max. iako kroz statistike blog.hra možemo zaključiti kako nema puno više od 100.000 čitatelja). No puno zanimljiviji podatak koliko ja neproduktivnosti generiram. Naime, ako imam tisuću čitatelja koji će čitati svakodnevno moje postove, tada generiram cca. 62 radna sata dnevno koje ljudi potroše na čitanje mojeg bloga, pomnožimo li to sa 30 dana (ajde, sa 20 dana tek toliko da budemo na safe side), generiram dakle 1240 sati čitanja, odnosno puno radno vrijeme za šestero ljudi. Nadalje, interesantni je zaključak kako će A-list blogeri vrlo uskoro (ako već nisu) kroz svoje članke zainteresirati ukupno više publike nego prosječni članak u američkim novinama koje distribuiraju (sindiciraju) članke, odnosno da će prosjećni B-list bloger biti čitaniji od samostalnog članka u dnevnim novinama. Ako to translatiramo opet u hrvatske uvjete i kažemo kako sam zadovoljio uvjete za B-list blogera, a istovremeno znamo kako se kod nas ne sindiciraju članci i kako je naklada dnevnih novina niža, ispada da se približavam po čitanosti istaknutijim novinarskim imenima. |
23.03.2006., četvrtak
potraga za svetim gralom...
|
Potraga za svetim gralom od Monty Pythona rekreirana s lego kockicama. 2 minute, broadband warning |
22.03.2006., srijeda
20 najvažnijih alata, ikad...
|
Popis dvadeset najvažnijih alata. Škare iz nekog čudnog razloga nisu na popisu. |
diktator mjeseca...
|
Naletio sam na site diktator mjeseca. Na ovome mjestu možete pronaći najveće i najmanje diktatore, autokrate i monarhe od 1900 do danas. Svaki diktator ima svoju sliku i biografiju, a postoji čak i scorecard kako bi mogli uspoređivati različite diktatore, a ako želite možete čak i glasati i promijeniti odnos. Nije li internet sjajna stvar? p.s. na prvom programu, krenu sam pisati opet seriju članaka o Toyota production systemu, ovaj puta raspredam malo više o praktičnoj primjeni i razlikama između masovne i lean proizvodnje, a imam i tekst o tome kako smo od obrta prešli u masovnu proizvodnju, tekst je očigledno must_see jer su se svi automobilisti iz hrvatske slili na mrak.org svega koji sat nakon objave posta (i digli promet na blogu za 100% :) |
21.03.2006., utorak
Slobo&Co...
|
Kažu da je ovo objavljeno prije kod nas na temelju prisluškivanja što su tajne službe radile u srbiji. Tekst je besramno iskopiran s harpers-a: The following telephone conversations among members of the Milosevic family were recorded in 1997 by Croatian intelligence agents and released in January 2002 to Globus, a weekly newspaper in Zagreb. Prior to his death on March 11, 2006, Slobodan Milosevic was on trial in The Hague for several counts of war crimes, including genocide; Mira Markovic, his wife, and Marko, his son, currently live in Moscow. All three were alleged to have embezzled billions of dollars. Translated from the Serbian by Tanja Bosak. Originally from May 2002. Slobodan: All right, Pretty. Listen, Marko. I talked to a doctor and I've done some thinking. You don't need surgery on your ears. Marko: Oh Daddy, I knew you'd do that. Slobodan: Wait a little, I'll explain something to you. Do you know why you see it that way? You see it that way because you are terribly skinny and every donkey your age looks like that. As soon as you gain a little weight and stabilize, it'll all feel the way it should. I used to look worse when I was skinny. Marko: See, I agree, but I have no intention of getting more handsome in fifteen years. Slobodan: Marko, I want to tell you that the consequences of being skinny can't be seen like that. Even a chicken has a little meat behind its ear that one can eat. And all you have is bone, you understand? All violence against nature is stupid. You're handsome like your daddy. Don't you fuck around with me! Marko: Daddy . . . Slobodan: I'm against it and I am the parent, see? Marko: Great. And I am for it and I am an adult. Slobodan: Well, if you are such an adult, I'll beat you when you show up here. Marko: Don't worry, Daddy. Slobodan: I want to tell you that it's all because you're skinny. Your head is pointy and your stomach is like a five-dinar bill. Why don't you add a belt of bacon onto your stomach? [Milosevic transfers the line to Dojcilo Maslovaric, the Yugoslav ambassador to the Vatican] Dojcilo: Don't do it. Are you crazy? Which female gave you complexes? Marko: No one, but I can't drive an expensive car, dress well, and be floppy-eared like cattle at the same time. |
lude krave...
|
Da li netko zna što se desilo s onom ludom kravom? Naime, ako smo otkrili kako nije ispravni uzorak otišao u englesku na testiranje, vjerojatno je netko poslao (naknadno) ispravni uzorak. Što se s tim uzorkom dogodilo i koji je rezultat? |
20.03.2006., ponedjeljak
životinjska farma...
|
Prije nešto više od desetak godina moj brat (koji se uspješno translatirao iz Zagreba u Slavoniju i postao jedan od rijetkih zagrebačkih prebjega i ujedno naturalizirani slavonac) otišao je preko neke veze na ljetnu praksu na imanje bečkog univerziteta koji se nalazi u gradišću. Bio sam tamo kod njega u posjeti i od stvari koje sam tada prvi puta vidio u životu (osim traktora s ugrađenom klimom i CD playerom) bio je i automatizirani svinjac, te pogon za izgradnju biodizela o čemu je kasnije pao i neki članak u časopisu Banka, no nitko to nije tada previše ozbiljno shvatio. Svinje na toj farmi imaju iza uha ugrađeni čip, i kada dođe vrijeme hranjenja gurnu glavu u hranilicu, računalo pročita o kojoj je svinji riječ i odmah joj smiješa odgovarajuću smjesu za doručak/ručak ili večeru. Svinja može gurati glavu koliko god puta hoće ali hrana ispada van samo u određenim terminima i u određenoj kvaliteti/kvantiteti. Poanta priče je u tome što svinje nakon nekog vremena skuže te uzročno posljedične veze pa tako uredno naprave red (jedna iza druge, bez preguravanja) točno u vrijeme kada će računalo početi dozirati nove obroke neovisno o tome što nijedna svinja nema ručni (ili nožni) sat. Amerikanci pak koriste satelitske snimke svojih polja kako bi odredili sastav tla temeljem kojeg programiraju traktore odnosno dozatore gnojiva kako bi pojedine dijelove zemljišta obogatili točno određenim gnojivom u manjoj ili većoj mjeri. Kako hrvatski seljak misli da može konkurirati strancima kada kod njih svinje uredon stoje u redovima, a traktori znaju gdje zabaciti malo više gnojiva?Postoje li kod nas seljaci koji prate tehnologiju i aktivno je koriste u svojem svakodnevnom poslu? Nije li čudno da je nizozemska najveći izvoznik rajčice a ujedno su i zemlja koja je meteorološki gledano valjda najneprijateljskije nastrojena prema rajčicama (kao uostalom i bilo kojoj drugoj poljoprivrednoj kulturi). |
19.03.2006., nedjelja
sunka, sunka...
|
Sjedim na klupi u parku kod bocarskog doma, klinac je zaronio u pijesak i svijet koji ga okruzuje se samo rastopio bas kao i meni koji tipkam po blackberryu. Skuzio sam danas da nemam na njemu hrvatskih slova i taman sada kada pisem ovaj post mi to nedostaje: moram skuziti kako napisati .hr slova jer me nedostatak istih u normalnim situacijama iritira, iako je sms komunikacija u osnovi ubila svaku potrebu za njima. Jutros (oko podne) isao sam u ipercoop pokupovati neke sitnice koje tijekom tjedna nisam stigao niti registrirati da nedostaju (mlijeko, pivo, ementaler, jogurti...) Pa sam tako zastao pred onom jednom. rashladnom vitrinom u kojoj se nalaze suhomesnati proizvodi. Htio sam kupiti sunku, i to onu pravu, slavonsku, dimljenu sunku, a ne neku ispriku od sunke kojoj su vlagu vadili u tekucem dusiku ili dimili na 20 atmosfera. Nazalost nisam nasao niti takvu nego samo brdo razlicitih varijanti prsuta. Nije da ne volim prsut, no prsut je u pravilu suh od susenja na vjetru, vrlo cesto previse slan, a gotovo uvijek je rezan na one poluprozirne snite. Ja kada sam gladan onda jedem za ozbiljno i kolicina hrane je bitan preduvjet za kvalitetni obrok pa stoga taj neukusni, slani i toliko tanki komad prsuta u mojim ocima ima vise dekorativnu nego neku konkretnu hranidbenu vrijednost. S druge strane, obozavam slavonsku na dimu susenu sunku ili plecku koja ne treba biti pretanko rezana i uz koju mora biti komadic od dima pozutjele slatke masnoce. Zasto u ducanu nema za kupiti sunke kakvu ja volim, odnosno da li sam jedini ja taj koji ce radije odabrati sunku u odnosu na prsut? Eto, toliko od mene za danas iz parka kod bocarskog doma s blackberrya ali bez hrvatskih slova. |
18.03.2006., subota
gotovina...
|
Svaki dan kada se vraćam s posla prolazim pokraj zgrade HVIDRAe u Planinskoj ulici. Mjesecima, razapeto među stablima nalazio se portret Ante Gotovine u protuprirodnoj veličini. Danas kada sam se vraćao iz ureda uočio sam kako portreta više nema. Pitam se da li je to povezano s osmrtnicom Slobodana Miloševića. Whatever happened to Leon Trotsky? He got an ice pick That made his ears burn Whatever happened to dear old Lenny? The great Elmyra and Sancho Panza? Whatever happened to the heroes? (x2) Whatever happened to all the heroes? All the Shakespearoes? They watched their Rome burn Whatever happened to the heroes? (x2) No more heroes anymore (x2) Whatever happened to all the heroes? All the Shakespearoes? They watched their Rome burn Whatever happened to the heroes?(x2) No more heroes anymore ... |
17.03.2006., petak
folksonomija...
|
Dakle svi koji niste znali, unazad petnaest dana imam ja još jedan blog, i to onaj koji je smješten na adresi http://mrak.org. Usput rečeno, svi bitniji sadržaji se tamo objavljuju dok ovdje uglavnom objavljujem ono što bi se nekada nazvalo "zrnca za razgovor uz kavu" ako se toga itko sjeća. Na mom novom blogu igrao sam se sa brdo različitih funkcionalnosti te sam općenito u posljednje vrijeme gledao što sve moderni blogovi širom svijeta nude ljudima. Jedan od najzanimljivijih koncepata na koje sam naišao, a koje ste i sami vidjeli je tzv. tag cloud. Tagovi su u stvari popisi ključnih riječi koje se provlače kroz pojedini post, te malo detaljnije opisuju sam tekst od kategorije koju također možemo odabrati. Tagovi su nadalje sastavni dio tzv. folksonomije, folksonomija je pak složenica između riječi folks (narod, ljudi) i taxonomy (kategoriziranje); tj trebala bi označavati zajednički napor grupe ljude da organizira podatke na internetu. Folksonomija se često koristi u kontekstu web2.0 koncepta, a to je pak nova generacija interneta koja pruža posjetitelju neko novo "user experience". Ukratko, riječ je o ideji i nikome još nije totalno jasno što bi to točno trebalo biti, svi se na to hvataju a još je manje poznato kako zaraditi novce na tome. Neki napori na tu temu postoje i na domaćem webu ali ih zasaad ne bih proglasio previše uspješnim. Web2.0 aplikacija je primjerice google maps ili čak i gmail, tek toliko da dobijete barem pogrešnu sliku o čemu bi se moglo raditi. Anyway, ono što sam htio reći je da kada napravite gore spomenuti tag cloud (a sa linka koji sam ponudio možete otići na neke siteove koji će analizirati vaš blog i kreirati sami tag cloud kojeg možete ugraditi u svoj html), dobijete jednu stranicu ili dio stranice u kojem se nalazi popis svih tagova koje imate označene u svojim postovima. Tagovi su poredani po abecednom redu i po veličini, a veličina označava učestalost spominjanja nekog taga u vašim postovima. Nakon što sam ja tagirao većinu svojih postova na mrak.org odjednom se pokazala vrlo vizuelna slika o čemu i koliko često pišem. Koncept je strašno zanimljiv i lagan za upotrebu i preporučam da barem bacite pogled ako se već ne odlučite otići i kreirati vlastiti tag cloud (ili tag cosmos). A sve skupa sam napisao zato jer sam danas naletio na jedan site koji je u stilu folksonomije kreirao mapu američkog državnog proračuna. To znači da je nacrtan državni proračun te su na njega povezani svi "potrošači" u relativnoj veličini prema samom proračunu. Na taj način se može vizuelno vrlo brzo odrediti gdje idu novci i koliko ih ide. Bilo bi sjajno kada bi netko napravio slični "oblak" za naš hrvatski proračun jer bi možda onda neke stvari izišle na vidjelo, a koje možda nisu toliko očigledne, primjerice zanima me ukupni trošak kupovine zimskih guma za osobne automobile u odnosu na veličinu državnog proračuna - vjerujem da bi se iznenadili s veličinom te proračunske stavke. |
16.03.2006., četvrtak
traži se...
|
Traži se djelatnik. Inozemna tvrtka Rytheon, inače veliki inozemni dobavljač usluga za vojnu, avio i svemirsku industriju (rekli bi reputabilna tvrtka), traži djelatnika na jednogodišnji ugovor o radu (ok, posao je na određeno vrijeme ali bolje i to nego surfati doma po internetu), ugovor započinje u kolovozu 2006. godine. Radni zadaci su lagani svode se na pisanje članaka, fotografiranje i ostale tome slične novinarske zadaće. Tricky part: posao se obavlja na američkoj istraživačkoj stanici McMurdo koja je smještena na sjevernom polu, a sve se skupa događa tijekom zimskog perioda (dakle nije da se može dati otkaz). Detalje i aplikaciju za posao možete pronaći na web siteu Rytheona, tražite posao pod šifrom TSC105386. Ako ste navikli puno sjediti, pisati i blogati u donjem vešu, ponesite deblji donji veš :) |
15.03.2006., srijeda
osmrtnice...
|
Naletio sam na blog site koji se bavi osmrtnicama. Donosi linkove na tekstove o nedavno umrlim ljudima. To me podsjetilo na sjajan film s Robinom Williamsom Final Cut, u kojem nakon smrti napravite film o umrlome. Kao i obično, puno toga ovisi o montaži i perspektivi. Što bi pisalo na Vašoj osmrtnici? Što je bitnije ostaviti iza sebe; imovinu, dobra djela ili sretnu obitelj? |
14.03.2006., utorak
lou reed 13-03-2006
|
Prije dva mjeseca na stranicama bestselera našao sam informaciju o Lou Reedovom koncertu koji je jučer bio u Ljubljani. Lou Reed je stari rocker i kada sam u subotu malo pregledao njegov opus našalio sam se kako je dobro da idem na koncert jer je ovo možda zadnji puta da ga vidimo živoga. Predgrupe nije bilo i Reed je izletio na pozornicu bez nekog većeg kašnjenja. Na jednostavno sređenoj bini nema nikakve scenografije, minimum rasvjete i brdo instrumenata te Lou Reed koji se tijekom cijelog koncerta nije obratio publici. Dobijete dojam kao da su ga istovarili iz autobusa, stavili na binu da odradi svojih sati i pol te ga poslali na novu destinaciju. Anyway, na samom koncertu probali smo nabrojati neke od njegovih stvari i jedva smo navukli na brojku šest, dakle, nismo bili baš neka publika, no educirani smo bili dovoljno da znamo da je Lou Reed koncert jedan od happeninga kojeg morate prije ili kasnije prekrižiti na svojem "things to do before you die" popisu. Gledajući koncert i ne prepoznajući doslovce niti jednu jedinu melodiju, uočio sam cijeli niz nepotrebno dugih solaža i "dvoboja" između gitarista na bini ili između Reeda i bubnjara. To je trenutak u kojem se oni međusobno sučele i bjesomučno lupaju po gitari nekoliko minuta, totalno bez ikakvog teksta ili značjanije promjene melodije. Gledajući te napete i nervozne pokrete očigledno je kako oni međusobno nešto komuniciraju i kako se važne stvari događaju na bini, no smisao ili značenje toga je meni sasvim izgubljen. Nije da ja ne volim solaže, no nije isto slušati Reeda deset minuta u odnosu na recimo Floyde i njihove četrnaestominutne bravure (ili recimo Emerson Lake and Palmera koji također vole zabrazditi u ono što ja zovem opernim rock-om). I Floyde i ELP razumijem bolje od Lou Reeda. Anyway, sat i pol koncerta je prošlo brzo iako nisam prepoznao niti jednu jedinu melodiju, jedino sam znao staru uspješnicu Velvet Undergrounda "Sweet Jane" koju je odsvirao na bis - a to je ujedno bila i jedina stvar na bis i najkraći bis kojeg sam u životu vidio. Što reći, nije mi žao ali Lou Reed je preveliki rocker za mene. Eto i quote jedne od njegovih pjesmica koje je jučer otpjevao, a koja i meni nešto znači. I dreamed that I could do the job that others hadn't done I dreamed that I was uncorrupt and fair to everyone I dreamed I wasn't gross or base, a criminal on the take |
13.03.2006., ponedjeljak
tesla...
|
Za one koji su očekivali nastavak diskusije o zapošljavanju i nezaposlenima, na mom prvom blogu (ovome koji je označen s desne strane neupadljivo velikim crnim slovima) napisao sam još jedan i posljednji u seriji tekstova na temu zaposlenih i zapošljavanja. Tekst govori o podjeli tržišta rada, uz minimum razmišljanja možete pronaći svoje mjestu unutar podjele i nekolicinu jednostavnih savjeta kako se iz jedne kategorije prebaciti u slijedeću (onu bolju, na niže uvijek ide samo). Nego, razmišljajući o jučerašnjem postu na kojem sam dao link na popis najvećih izuma koje je dala muslimanska kultura svijetu, palo mi je na pamet (ok, očigledno je komentar dolje na tu istu temu, tako da u stvari samo širim misao originalnog komentatora) da li itko ima sličan popis ali za hrvatsku? Ja po svojoj prirodi (što mojoj vlastitoj, a što po prirodi posla) puno komuniciram sa strancima i vrlo često me pitaju odakle sam i kako im ne bi svaki puta odgovarao ispočetka napravio sam jednu malu web stranicu (koja je u međuvremenu skinuta, iako vidim da bih je trebao vratiti natrag) a na kojoj se nalazi popis nekih bitnijih informacija o hrvatskoj. Između ostalog, na toj stranici piše kako su hrvati odgovorni za kravatu, olovku (penkalu), torpedo, zepelin, seizmograf (andrija mohorovčić), navodno i za dvostranično knjigovodstvo smo mi krivi, tu je i Tesla s izmjeničnom strujom i radijem... Možete li se sjetiti još kojeg mudrog izuma ili ideje koja je proizašla iz naših krajeva? |
12.03.2006., nedjelja
izumi...
|
Link na stranicu na kojoj se nalazi popis 20 najvećih izuma koje je muslimanska kultura dala svijetu. Fascinantno. Još jedan site, ovaj puta sa 1001 izumom. |
11.03.2006., subota
"Hang On To Your Emotions"
|
U ponedjeljak je u Ljubljani koncert Lou Reeda, ako idete, vidimo se! Eto jedne lijepe pjesmice u skladu s posljednjih nekoliko postova i s podebljanim ključnim riječima radi lakšeg razumijevanja: When your imagination has too much to say When the chill of the night meets the sweat of the day And you have trouble understanding what other people have to say You'd better hang on to your emotions ... When a demagogue inside your head has taken charge And by default what you say or do is criticized And this litany of failures is recited a thousand times You'd better hang on to your emotions ... Could it be you've never felt like that That your mind's a cage - inside the cage a cat That spits and scratches all it can get at And that's you And your emotions Could it be you've never felt like that Your mind's a cage - inside the cage a rat Rabidly trying to get it You and your emotions You and your emotions When your imagination has too much to say When that facile voice inside your head says give your life away You might think to ask - how it got that way What books it has read - that make it that way And where it got the right - to speak to anyone that way You'd better hold on to your emotions Hold on to your emotions When a night city's breeze blows across the room And a 5 am moon and sun start their swoon You hear your lover's breath And not a moment too soon You get to release all your emotions ... |
10.03.2006., petak
nastavak...
|
Vidim da se razvila živa rasprava u kojoj danas nisam mogao sudjelovati jer sam bio na putu (bacite pogled i na jednako veliki broj komentara na mom prvom blogu: http://mrak.org jer tamo ima više zabave, slika je u boji i ton je u stereu :). Anyway, da probamo (danas ipak hladnije glave i s više podataka) malo raščerečiti jučerašnji problem: Stav br. 1 (m0bi): nije istina da je kapitalizam sustav koji se bazira na izrabljivanju jedne strane od druge. Postoje deseci i stotine tvrtki koje se sustavno i kontinurano brinu o svojim zaposlenima i koje ih ne izrabljuju. Takve tvrtke postoje i u Hrvatskoj i njih možeš pronaći na internetu pod terminom "poželjni poslodavci" i to su ukratko tvrtke koje su shvatile da profitabilno možda možeš poslovati izrabljujući ljude (uvijek se rado sjetim u ovakvim prilikama Keruma i njegovog Maybacha), no ako želiš imati doista uspješnu (a uspješna nije isto što i profitabilna) onda moraš dio tvrtkinog profita vraćati ne samo zaposlenima nego i zajednici u kojoj posluješ. Da li je to pomaganje u kulturi, neka akcija humanitarnog karaktera ili kupovina nekolicine klupa za obližnji javni park sasvim je svejedno - no uspješna tvrtka će po definiciji cijeniti svoje zaposlene i vraćati društvu zato jer zna na tome kapitalizirati i ostvariti novi profit. Kapitalizam u hrvata je star desetak-petnaestak godina; u državi u kojoj svaki peti radi direktno na državnom proračunu, a sam bog zna koliko u raznim državnim ili javnim poduzećima iskreno se pitam da li smo mi uopće izišli iz socijalizma i planske privrede? Mi smo dakle u najaboljem slučaju još uvijek u razdoblju prvobitne akumulacije i u vremenu u kojem se tržišni, poslovni, etički i moralni odnosi tek formiraju. Zapadna demokracija je ušla u treće stoljeće kapitalizma a mi dvojimo da li smo u prvoj ili drugoj dekadi, pa stoga treba biti oprezan, osobito kod uspoređivanja kapitalizma kao generalnog tipa državnog uređenja odnosno stanja kod nas kod kojeg su pojedinci do nedavno propagirali tipično feudalne modele poput onog o dvije stotine bogatih obitelji. Doista preporučam da pročitate Marxovu Kritiku političke ekonomije jer ona vrlo hladnokrvno secira društvene odnose u kapitalizmu i kako oni međusobno funkcioniraju. Stav br 2 (heh: pitanje prijave, rada na crno, kašnjenja plaća i koječega drugoga): kao prvo, samim pristankom na rad na crno si sudionik u zločinu/kriminalu ili u najbolju ruku prekršaju, te time postaješ sastavni dio svega onoga protiv čega ja stojim i protiv čega bih se borio svim mogućim i nemogućim oružjima. Samim time što primaš novac na ruke (pa makar i s dva mjeseca zakašnjenja) gubiš pravo kritizirati, jer ljudi koji pristaju na takve aražmane (iako razumijem motive) oštećuju i prave budale od svih ostalih koji to ne čine. Moje je mišljenje da kada tvrtka dođe do određene veličine da je jednostavno nemoguće raditi s tolikom količinom gotovine i da je takav postupak preskup i previše rizičan - pokaži mi 10 bilanci i ja ću ti u 10 minuta pokazati sve one koji plaće svojim djelatnicima isplaćuju u gotovini. Iz toga zaključujem kako radiš kod nekog malenog poslodavca čija je egzistencija po definiciji upitna. Nadalje, u rečenici ili dvije kasnije kažeš kako ako platiš poreze sama da ti ostane premalo. Razlog zbog kojeg su porezi veliki potiču od pretjerano velike države koja je jednostavno preskupa, neracionalno upravljanje glavnim troškovnim centrima (zdravstvo i mirovinsko) te zbog toga što si ti jedna od onih koja dobijaju novce na ruke ne plaćajuči pritom porez. To što tebe muči je Chicken and the egg problem. Sasvim mi je svejedno da li si ti chicken ili egg ali ja te smatram problemom. Stav br. 3 (o onima koji plaćaju plaću legalno): ti radiš kod poslodavca koji te plaća na ruke i pritom i ti i on izbjegavate platiti porez (dakle utajili ste nešto), moje iskustvo kaže kako su porezi i doprinosi na rad kumulativno u prosjeku oko 60% na netto primanja radnika ako govorimo o nekim srednjim plaćama (dakle cca. 4.000kn netto). Proizvod tvojeg poslodavca po definiciji nije opterećen s tih 60% i njegov proizvod je na legalnom tržištu jeftiniji, on po nekom tržišnom načelu izgleda konkurentnijim!!! Uzmimo mene kao primjer poslodavca koji plaća i prijavljuje svoje radnike na pune iznose, isplaćuje prekovremeno i općenito se ponaša po slovu zakona. Zbog toga što ja slijedim zakon, gubim poslove zbog onih koji to ne čine i što je najbolja fora (pazi sada slijedi iznimno ironični dio) ako ne platim poreze na vrijeme ili u očekivanom iznosu ja sam za to kriv! Dakle nije kriv onaj koji u svojim poslovnim knjigama nije prijavio tvoj rad (iako je to iz njegove bilance vidljivo iz aviona), nego ću ja odgovarati i plaćati prekršajne prijave i zatezne kamate jer nisam ispunio svoju obvezu; ja sam taj koji gubi poslove na tržištu zato jer tvoj poslodavac posluje nelegalno. Koji poučak ja mogu izvući iz toga, osim da je nemoguće legalnim putem zaraditi? Mene sustav koji tolerira tvoje ponašanje tjera da i ja sam postanem takav ako želim preživjeti (a vjeruj mi, moja želja za preživljavanjem je neusporedivo veća od moje želje da platim porez, ma kako on maleni bio) Stav br. 4 (ali nisam ja Jenifer Lopez da se mogu zaposliti kao hostesa): Na što imam samo reći "So what!", za polaganje centralnog grijanja nikada nisam čuo da je ljepota bila kriterij? Postoje tisuće različitih zanimanja kojima se možeš baviti koja nisu presudna. Branje jagoda ili šparoga mi pada na pamet, pakiranje novina, dostavljač na skuteru, sobarica u hotelu, rad u građevini... Postoje stotine deficitarnih zanimanja, eto da si u 4 godine bez posla surfala internetom i naučila primjerice sve o nekom microsoftovom MCSE ispitu danas bi dobila posao kao administrator. Prezentiranje sebe kao osobe nije znanje nego vještina, a vještine se mogu naučiti. Laganje u rezimeima nisam niti spominjao, postoje stotine načina da se opiše jedna te ista stvar od kojih neke zvuče daleko bolje od drugih, fraza "posvećujem pažnju detaljima" može možda tebi biti pozitivna karakteristika no ja mogu pročitati da si sitničava, ako napišeš pod mana da si tvrdoglava ja bih mogao zaključiti da se nećeš olako predati problemu... U doba interneta nije teško napisati kvalitetni CV i pripremiti dobru prezentaciju i prodati se. Naravno da nećeš uspjeti svaki puta, no ako imaš kontinuiranih problema dobiti posao onda kao prvo moraš uočiti problem i pokušati priznati da možda nije problem u poslodavcima, nepravdi nego si možda ti zajednička točka svim neuspjesima. Dakle, treba poraditi na svojoj prezentaciji a to je kao što rekoh vještina. S moje pozicije poslodavca ponavljam ti jedine tri riječi koje su mi interesantne; znanje, vještina, odgovornost. Uspjeh je stanje uma, a ne manifestacija nekih stvarnih događaja, ako u bilo što kreneš pesimistično, bezvoljno ili s sumnjom u oku to će poslodavci prokužiti. Ja sam do sada pozapošljavao desetine i vjerojatno stotine ljudi, vjeruj da na ulazu u prvih pet sekundi, bez ijedne izrečene riječi mogu odmah znati da li je netko OK ili nije. Tih prvih pet sekundi je kritično i njih se može naučiti. Stav br. 5 (konkretna ideja za posao): Ovaj pravilnik o ambalažnom otpadu mi je dao strašnu ideju o kojoj sam već razglabao. Ako sakupiš 100 boca i prodaš ih natrag dućanu zaraditi ćeš 50kn. Ako to radiš 25 dana mjesečno to je ukupnu 1250kn. Kada bi digla to na 200 boca, već govorimo o 2500kn, a sa tristo ulaziš u zonu prosječnih mjesečnih primanja. Ako čovjek nema namjeru ljenčariti, nije se teško zaposliti na radnim mjestima koja plaćaju po učinku, pa od sakupljanja boca ili prodavanja novina na ulicama još nitko nije umro. Kao što je to netko drugi napisao, svaki posao je častan koliko god ružan bio. Žao mi je ako nisam postigao standarde jučerašnjeg posta ali jednostavno sam previše umoran. Iznimno se živciram zbog besmislenih poteza naše vlasti koja uopće ne razmišlja o svemu ovome, a onda kada to i čini okomi se na one koji joj donose prihode umjesto onih koji ih sakrivaju. Živciram se i zbog svih onih koji su dio te sive ekonomije jer mene čine nekonkurentnijim i zagorčavaju mi život na dnevnoj bazi. Živciram se i zbog nezaposlenih jer uz pojedine izuzetke (bolesni i stariji ljudi) ne vidim razloga zašto bi netko bio nezaposlen, a osobito ne mladi - mi kod nas muku mučimo da nađemo kvalitetne ljude za pojedina radna mjesta unatoč činjenici da smo voljni financirati školovanje i čekati da ljudi budu osposobljeni, a što je najbolje uopće se ne radi o nekom opasnom ili osobito teškom poslu, nego je to jednostavno proizvodno zanimanje na kojem treba odraditi svoj dio. |
09.03.2006., četvrtak
otvoreno pismo komentatorici na mom blogu...
|
Obzirom da sam krenuo pisati komentar koji me je daleko odveo, prebacujem se na post koji je u cijelosti posvećen djevojci/ženi koja je napisala ovaj komentar na moj prethodni post. Post nije usmjeren protiv nikoga osobito, uključivo i osobito osobu koja je inkriminirani komentar napisala (a koju ću kao primjer spominjati u drugome licu), nego komentar koristim kao personifikaciju svega onoga o ćemu ću sada pisati. Dakle no hard feelings. Post je prepun raznih generalizacija, jednako ako ne i malo više nego komentar zbog kojeg sam ovaj post i napisao. Update: za razumijevanje posta, nužno je pročitati moj prethodni post i komentar kojeg quotam u cijelosti: Sorry, ja bih prokomentirala onaj post od jucher....kuzim shto govoirish o kolichini drz.sluzbenika, ali mene bash briga za to, znash li zashto? Zato shto sam zavrshila fakultet i vec 4 godine ne mogu naci posao, jer nemam novaca podmititi nikoga, rad za privatnika ravan je robovlasnichkom....ako nemash srece pa ne mozesh postati ni rob, onda si nezaposlen...pa..opet navodim, briga me shto ce drzava dobti josh 4 000 na ledjima, meni poso treba, makar i onaj za 3 000 u drz upravi, jer zelim izmedju ostalog biti prijavljena dok radim....tako da....ne ubijaj one koji nemaju posao takvim izjavama...nije lako biti bez posla 4 godine i protratit mladost na slanje molbi u nebo... (heh,.... 09.03.2006. 16:34) Pa da krenemo redom; a) novi državni službenici: mene brine novih 3.000 ljudi na državnim plećima jer u stvari to nisu državna pleća nego pleća onih koji državni proračun pune, a to su doslovce svi oni koji nisu korisnici državnog proračuna (dakle privatni sektor), a ako to protjeram kroz još koju liniju razlaganja doći ću prije ili kasnije do tvrtke u kojoj radim i koja praktički 40ak postotaka svog novca koji prođe preko računa uplati na razne pozicije u državnom proračunu (dakle za one koji sporije računaju na 6 kuna koji idu za investicije, razvoj, sirovine, troškove i koješta drugoga još 4kn idu u proračun). Ta ista država za mene nikada ništa nije napravila, doslovce, sve što ja vidim kao manifestaciju tog megalomanskog državnog aparata je gomila nekompetentnih, nemotiviranih i općenito inferiornih osoba (uz časne izuzetke) koji koriste svaku moguću priliku kako bi svoje vlastite frustracije izliječili nad onima nad kojima imaju kakvu-takvu vlast, dakle svejedno je da li radiš na nekom državnom šalteru, ispisuješ neka rješenja ili se na neki drugi način izvlačiš iz posla koji radiš ili bi ga barem trebao raditi u okviru zdravoga razuma i logike ako već zakoni koji postoje nisu takvi. b) pitanje školovanja i/ili fakulteta: kao što sam to davno napisao, poslodavca zanimaju tri elementa prilikom zapošljavanja nove osobe a to su znanja, vještine i odgovornost; to su jedina tri kriterija i fakultet (barem po meni i iskustvu kojeg imam) ne garantira niti jedno od tog troje osim da imaš potvrdu da si se u stanju školovati 16+ godina u komadu (na trošak, pogodi koga? ako ne znaš vidi točku A, sve drugo su gluposti. Kada na oglasu piše da se traži osoba s fakultetom onda je to vjerojatno zato da se iz selekcije maknu ljudi koji posao ne mogu obavljati, no to nikada ne znači da će fakultet imalo pomoći u dobijanju posla. U mom slučaju, posao će uvijek dobiti osoba koja je najkompetentnija (znanjem ili vještinom), koja je najviše motivirana (želi učiti i napredovati) i za koju imamo pozitivni gut_feeling da će opravdati povjerenje (uzvračajući svojom odgovornošću) koje smo povjerili zaposlivši je. c) robovlasnici; nijedna uspješna firma na ovoj planeti nije uspjela zato što je svoje zaposlene ugnjetavala, može se dogoditi da u nekom kraćem vremenskom roku uspije izrabljivati svoje zaposlene kako bi iskamčili kratkoročnu imovinsku/financijsku korist, no na dugi rok nijedna takva tvrtka neće preživjeti jer je očigledno gramzivost takvog poslodavca veća od snage koja je potrebna za preživljavanjem. Tvrtke u kojima su ljudi ugnjetavani, maltretirani i na sve druge načine zlostavljani ne može računati na motiviranost, inovativnost i svježe ideje koje su nužne da tvrtka napreduje. Taj proces može trajati pet godina, možda deset ili više, ali taj dan će sa sigurnošću doći. c1) ali privatni poslodavac me neće adekvatno platiti: kada zaposlena osoba krene nekome pričati o svome životu rijetko kada govori o poslu, a to je zato što si u nekome trenutku u životu odlučio/la dio tog života prodati svome poslodavcu u zamjenu za materijalnu/financijsku naknadu, pa stoga svojim životom smatraš ono što se događa izvan tih radnih sati koje prodaješ kako bi nakon radnog vremena mogla svojim novcem kupovati nečiji tuđi rad. Kao što ti možda kupuješ mlijeko na polici u samoposluzi, tako možda i ja kupujem radne sate zaposlenika. Danas sam možda kupio dukatovo mlijeko, no već sutra će to vjerojatno biti vindijin jogurt. Its a hard life, danas si tu a sutra te nema jer te zamijenio netko drugi po nižoj cijeni ili lijepšem pakiranju. d) svaki privatni poslodavac = robovlasnik; tek to je jedna besmislena generalizacija, svaka osoba koja uopće razmišlja u tim terminima po mojem mišljenju ima ozbiljnih problema i mora potražiti profesionalnu pomoć. Svaka ideja da je život u državnoj službi imalo bolji od života u privatnom sektoru je besmislen; razlika je samo u tome što je u državnoj službi koncentracija frustriranih, kronično nesposobnih i nekompetentnih ljudi daleko veća od prosjeka, no kao up_side plaća (valjda) dolazi na vrijeme, a ima se i prilike kroz u kojem postu niže opisane metode mita i korupcije ubosti štogod sa strane (jest da je ilegalno, ali to mazohističko varanje samog sebe barem daje malo energije u te bezlične živote, a osim toga je i tax_free, što je posebni thrill sam po sebi). e) osoba koja smatra privatne poslodavce robovlasnicima: to su po mom iskustvu isti oni koji ne prihvaćaju posao koji je plaćen manje od onoga što su oni nakon 16+ godina školovanja imali na pameti zaraditi, isti oni kojima je problem dolaziti na posao ako na putu do njega promijene više od dva prijevozna sredstva, isti oni kojima je ostanak preko radnog vremena gnjavaža i subote koje se uzimaju od godišnjeg teror. Za tvoju informaciju prosječni talijan na svoj posao putuje do 60km u jednom smjeru, imam kolegu u americi koji svaki dan na putu na posao i s posla provede do tri sata no kaže "hey, but at least I got a job", imam prijateljicu u nizozemskoj koja svaki dan na posao putuje 120km. e1) ali oni imaju daleko veće plaće, za xxx novaca bih i ja putovala tri sata na posao; također gluposti, taksista u Rimu ima plaću koju krvavo zaradi i koja nije veća od 500-600EUR netto, teta u IKEAi u Grazu na blagajni zarađuje oko 1.000EURa i to nije novac koji je daleko veći od novca kojeg zarađuješ ovdje; njihovi troškovi stanovanja su daleko veći od našeg i osim što je tamo trava zelenija i više vozača staje na pješačkim prijelazima život u npr. austriji je jednako grub, dapače i grublji nego što je to kod nas, svaka ideja o tome da se tamo preko granice zarađuje lakše nego kod nas mogu biti samo posljedica razmišljanja onoga tko nije vidio kako se u inozemstvu radi. Vjeruj mi na riječ, a ako ne pitaj nekoga tko zna, mi smo ovdje još uvijek u vrlo nesređenim odnosima, na zapadu ljudi imaju kapitalizam već par stotina godina i emocije tamo u poslu jednostavno ne postoje, a nakon tri stotine godina tržišne ekonomije svaki eurocent se u ruci prevrne pedeset puta prije nego što ga nekome daš dalje u ruke. f) ali nisam se ja bezveze školovala da bi radila kao xxxx; opet gluposti, ako znaš tko si i što si i ako imaš kakav takav normalan cilj u svojem životu onda ti neće biti teško prodavati bureke, prati stubište, cijepati drva, čistiti tavane ili raditi bilo koji drugi posao koji donosi novčanu naknadu. Da bi zaradio novac moraš prvo naučiti cijeniti sebe, ključna riječ je cijeniti, dakle moraš svoje sposobnosti znati prodati na tržištu rada, ako to ne možeš napraviti sa svojim fakultetskim obrazovanjem, onda gledaš što možeš prodati. Poznajem sveučilišne profesore koji postavljaju električne instalacije, liječnike koji proizvode nakit kao i ljude s osnovnom školom koji su privredili i krvavo zaradili velike novce. Fakultet nije garancija da ćeš zaraditi (ne puno ili srednje nego da ćeš zaraditi uopće, jer ne zarađuje tvoj fakultet nego ti sama). Najveću pljusku koji sam sebi možeš napraviti je da misliš da vrijediš više nego što je tvoja okolina spremna platiti (prva slijedeća greška je druga krajnost). Ako imaš 4 besposlene godine iza sebe, predlažem da odvojiš još koji dan i pročitaš Marxovu kritiku političke ekonomije i probaš shvatiti što je on govorio o radnicima i radu, a on pak slovi kao bio osoba koja je štitila i zalagala se za radnike. g) ali doista ja sam išao/la na xxxx fakultet zato jer ja to volim i želim raditi; jedini odgovor koji mogu dati na to je "get a life", ja sam htio biti austronaut pa eto što se desilo, pišem ljutite postove usred zagreba, kao što se to može naslutiti iz mog primjera, ne postanu svi austronauti kada narastu! Krenuo si u određenu školu iz ovog ili onog razloga, upisao fakultet, završio i ne možeš pronaći posao - pa što onda? Vidi točke B, E, E1 i F koje opisuju kako postupiti u toj situaciji. h) ali mene nitko neće zaposliti: nije istina, u to jednostavno ne vjerujem, posla uvijek ima, od hostese na velesajmu, preko konobara na moru, putem raznosača pošte za city express, pranja stakala na benzinskoj... osoba koja je motivirana naći će si posla tamo gdje ga i nema, osoba koja je motivirana i zna cijeniti sebe i svoje mogućnosti zaposliti će se na nižoj poziciji na poslu kojeg smatra i degradirajućim samo kako bi došla u priliku dokazati se i napredovati. Osoba koja ne može pronaći posao nači će načina da se dodatno školuje ili stekne vještine da moće obavljati neki drugi posao. Za to nisu potrebni novci, možeš se švercati 6 mjeseci na ekonomiji i slušati predavanja besplatno, možeš hodati po velesajmu i ispitivati ljude o centralnom grijanju, možeš otići u firmu xy gdje će ti netko objasniti kako se spajaju žice, možeš google-ati do mile volje i na ovome internetu možeš naučiti čuda, uključivo i to kako naći posao. Da ja šest mjeseci sjedim samo za računalom i googlam okolo postao bih stručnjak u nekome području samo tako, da ne kažem da bih napisao najbolji blog na svijetu i kroz adsense zaradio para ko blata i potom prodao blog za još veće brdo. i) ali ja imam tešku situaciju, moji roditelji nisu imali...: svoje prilike čovjek stvara sam, nitko te neće zaposliti zbog situacije u obitelji ili zatp što tvoji roditelji jesu ili nisu nešto napravili. Kvalitetna osoba s vizijom i ciljem što želi postati može pronaći posao bilo gdje i bilo kada. Ako te izbace kroz vrata vrati se kroz prozor, ako te izbace 101 puta van onda si valjda naučila 101 način kako se ne ponašati na intervjuu za posao, ako te 101 puta niti ne pozovu na razgovor, odgooglaj malo i napiši taj CV kako spada, ako si do današnjeg dana živjela 8+16+4 godine onda to valjda traži više od jednog lista papira? Anyway, da ovaj tužni post privedem kraju - po stavu kojeg iščitavam iz komentara proričem ti da ćeš se prije ili kasnije zaposliti u državnoj upravi koja je očigledni krajnji cilj velike količine nezaposlenih. Naći ćeš se sa 30+ godina kako i dalje živiš kod roditelja i kako svako jutro odlaziš u zadimljene urede opremljene TVIN Nova Gradiška namještajem dizajniranim u doba kada je socrealizam bio na vrhuncu i što imaju one male metalne naljepnicom inventurnog broja. Spajati ćeš blagdane na načine koji vrijeme čine toliko relativnim da niti Einstainove formule ih ne mogu provariti, a u doba Božića svi ćete u uredu umjesto posla jesti pržene lignje iz aluminijske folije s tartarom u onim malim plastičnim čašicama iz automata. Povremeno će država platiti neko školovanje u Crikvenici što je u stvari samo sindikalni izlet, ili će pasti koji štrajk u kojem ćete protestirati nad svojim tužnim i patetičnim sudbinama. Eventualno ćeš napredovati do voditelja neke besmislene i nikome potrebne radne jedinice za proizvodnju apsolutno nepotrebnih papira i onda će cijeli tvoj kat jednoga dana zamijeniti neki SQL ili web server, ili će naletiti prije ili kasnije neki političar koji razmišlja poput mene a koji će otpustiti sve u državnoj upravi čije početno slovo prezimena počinje slovima od A do H (plus svi samoglasnici; njih svih sedam koliko ih u hrvatskom jeziku ima). Ukratko; ti si ostala bez posla prije nego što si ga i dobila. Sad but true, rekla bi Metallica. Iskreno se nadam da će te ovaj post toliko izživcirati i izbaciti iz takta da ćeš već sutra, iz čistog protesta izići iz kuće i pronaći si posao. |
problem korupcije u našem društvu...
|
Problem korupcije u našem društvu je daleko dublji nego što to izgleda, naime mnogi su korupciju prestali gledati kao nelegalnu aktivnost - već je smatraju regularnom metodom kojom se postižu ciljevi, bili oni legalni ili ne. Vrlo često morate koristiti mito&korupciju kako bi ostvarili svoja zakonom garantirana prava. Problem je dakle u tome što se više nitko ne osjeća loše zbog toga. Ulazimo u razdoblje birokratske dekadencije (zapamtite da ste ovu kovanicu prvi puta pročitali na mome blogu :), vrijeme u kojem je sve dozvoljeno i granice više ne postoje. Vrijeme je za revoluciju, svojevrsno čišćenje genetskog pool-a države jer nas je evolucija dovela do ove točke. |
08.03.2006., srijeda
3.000 novih državnih službenika...
|
Htio bih samo napomenuti kako je brojka od 65.000 državnih službenika u stvari pogrešna, jer sve ovisi oko toga što smatrate državnim službenikom. Dakle imate državnu vlast kroz različita ministarstva. Onda imate mastodonte popur ministarstva obrane i policije koji sami pojedinačno imaju skoro 65.000 zaposlenih. Potom nemojmo zaboraviti zdravstvo i školstvo (bolnice i škole se tretiraju kao zasebne pravne osobe), pa imamo tu i fondove (mirovinski i hzzo), pa je tu i lokalna vlast i samouprava koja se također ne računa u državnu upravu... Ako se mene pita (što nije slučaj) tu su i javna poduzeća ili poduzeća u pretežito državnom vlasništu a koja zapošljavaju ogromne količine ljudi (osobito su interesantni gubitaši poput brodogradilišta koja zapošljavaju tisuće ljudi). Ukupna masa plaća u državnom proračunu je nekih 25 milijardi kuna, i ako to podijelite sa 12 (brojem mjeseci u godini), pa onda to s nekih konzervativnih 6000kn brutto plaće, dobijete i dalje brojku veću od 300.000 zaposlenih. Sve u svemu kroz državni proračun, direktno ili indirektno imate ukupno oko 250.000 ljudi u odnosu na nekih 1.3 milijuna ukupno zaposlenih; dakle omjer je negdje 1 državni službenik na 4 zaposlena. Ovaj jedan državni službenik po definiciji ne stvara nikakvu vrijednost nego je crpi od ovih četvero preostalih u "privredi". A od njih četvero, trojca se bave trgovinom a jedan proizvodnjom, a ovaj koji proizvodi u principu je gubitaš. Ako imamo 250.000 državnih službenika koji aktivno troše, dodatnih milijun umirovljenika koje uzdržavamo, tri četvrt milijuna koji kupuju i prodaju, 300.000 koji su nezaposleni, te 250.000 koji actually nešto proizvode (i to uglavnom gubitke), postavlja se pitanje kako ova cijela država funkcionira? Food for thought. p.s. molio bih osobu koja je na moj blog došla utipkavajući ključne riječi "kako postati maneken" da mi barem u komentarima ostavi razloge zbog kojih je odabrao baš ovu http adresu |
youtube.com
|
Ako do danas niste još vidjeli ovaj video koji se bavi time kako bi izgledala kutija od iPod-a kada bi je dizajnirao microsoft, e onda bacite pogled ovdje. A kada ste već na youtube, svratite i pogledajte ovaj, još bolji spot Xbox360 reklame koja nikada nije emitirana. Za one koji još nisu bili, predlažem da posjetite http:://MRAK.ORG što je nova adresa ovog bloga. |
07.03.2006., utorak
anybody out there...
|
Web site YouTube.com je iznimno zarazan. U engleskoj postoji jedan TV show koji se bavi system administratorima i možete ga pogledati (šestu epizodu) na ovome mjestu. Upozorenje; emisija traje dvadesetak minuta i potrebna je pristojna veza na internet da bi to bilo gledljivo (ili barem puno strpljenja dok se ne uploada file). Mrak.Org |
04.03.2006., subota
kolac u srce američke kulture...
|
Osim obaveznog podsjetnika da posjetite http://MRAK.ORG imam dva linka na koja sam naletio i koje vam preporučam osobito u slučaju da imate broadband vezu. Naime, prije nekog vremena sam po prvi puta naletio na web site youtube.com što je neka varijanta video repository-a, a najbolja fora je što ekipa očigledno ima solidni bandwidth i player koji se (čini se) nalazi unutar flash prozora funkcionira sjajno. Anyway; Dva lika pjevaju u ogromnom mega-mixu na različitu muziku, no fora je da to rade u čudnim okolnostima i sinhronizirajući pokrete usnama. Totalna provala. Brokeback mountain, uvjeren sam kako je Brokeback mountain uvreda samom srcu američke kulture na isti način kao što su se ljudi našalili na temu proroka Muhameda. Sve što Amerika predstavlja proizlazi iz kulture koja je proizašla iz vremena divljeg zapada, pa je stoga totalno neočekivani scenario filma sve dočekao na nogama. Ovaj kratki spot zove se "Brokeback redemption" i u stvari je to premontirani trailer iz drugog monumentalnog filma Shawshank redemption. Misao dana se od danas prikazuje samo na prvom programu :) |
03.03.2006., petak
death is not the end... (4:27, Nick Cave & the Bad Seeds, Murder Ballads, 1996)
|
U početku bijaše riječ. Svoj prvi blog post započeo sam aoristom, prošlim svršenim vremenom, pa je nekako i red da ga tako i završim. 2. kolovoza 2004. godine napisao sam prvi post na mome blogu, blog sam otvorio djelomično na Anderlonov nagovor, a djelomično zato što sam pratio blog_hype po svijetu. Svega nekoliko dana kasnije, zaslužio sam svoje mjesto na almost_cool listi sa svojim postom o Zinio readeru. Promatrajući sada postove koje sam pisao tijekom posljednjih dvadesetak mjeseci, jasno je kako su teme o kojima pišem uglavnom politika, informatika, pomalo literatura i muzika i nezaobilazna hrana (odnosno lokacije gdje se možete dobro prehraniti). Prve suvisle komentare sam zaradio svojim negodovanjem oko Azre, naime loše podnosim psovke, vulgarne i bezobrazne ljude te ne podržavam vulgarnosti niti pod krinkom umjetnosti. Nepristojnost je dio kućnog odgoja (tj. nedostatka istog), niskog obrazovanja (pod teorijom da ti možda ni 16 godina školovanja nisu pomogli u tome) i općenito pokazatelj stupnja razvoja na društvenoj ljestvici. Iz svega gore navedenog ne slušam Azru i općenito izbjegavam ljude, knjige, filmove ili bilo što drugo u čemu ima neprimjerenih izraza. Svoje mjesto na cool listi sam zaradio (ako me sjećanje ne vara) svojim postom o AdEaters večeri u lisinskom, vrhunskim non-eventom - a to je ujedno bio i dan kada me posjetilo nekih 300 ljudi i kada sam po prvi puta završio na naslovnici blog.hr-a. Politika je kao što sam rekao (i pisao već mjesecima) vjerojatno jedan od motiva zbog kojih pišem ovaj blog. Naime izluđuju me povremeni potezi naše vlasti koji su toliko daleko od realnog svijeta i koji su povremeno toliko loši, pogrešni ili u cijelosti nepotrebni da je to frustrirajuće. U jednome razgovoru kojeg sam svojevremeno vodio (a kasnije i citirao na blogu) jedan moj srednjoškolski profesor je (za političare) rekao slijedeće; ...nemreš ti iz njega ništa izvući, živio na selu i do osamnaeste nije vidio ništa drugo osim crkve, možeš ga tući, okrenuti naopačke i tresti, možeš mu raditi štogod hoćeš ali ništa pametnoga iz njega ne bude izašlo... Tužna je to istina, jer našu državu vode mediokriteti i ponekada čudni likovi koji zapošljavaju below_average ekipu da kroz nabujali birokratski aparat provode njihovu viziju svijeta. U posljednjih petnaestak godina, ova država je provela maksimum vremena u traženju sebe same istovremeno zadovoljavajući apetite onih koji su pod krinkom osamostaljenja države u stvari rješavali svoja stambena (i ostala) pitanja. Istovremeno, brine me i društvo koje me okružuje jer su hrvati (čini se) zaboravili raditi, a mnogi iz raznih razloga čak niti ne dobiju svoju priliku za rad. Muzika je moja važna odrednica, spadam u ono što bi zvali "alternativcima" i nekada sam živio u uvjerenju kako su Depeche mode upravo to. U međuvremenu sam se koncentrirao na "darkere" tipa Nick Cave ili u zadnjih godinu-dvije Johnny Cash, iako mi muzika osamdesetih i devedesetih nije strana, pa tako rado poslušam i REM, Talking Headse ili Floyde (a i mnoge druge). Informatika mi je srast, hobi ili kako to već želite nazvati (u obzir dolaze i ostali, u mom slučaju sasvim primjereni izrazi tj. dijagnoze poput opsesije ili fiksacije). Hrana je važna stvar jer kao što je ručak sredina čovjekovog dana, a jedan dan je analogija života, pa tako i ručak treba jako ozbiljno shvatiti. Obožavam dobro jesti i voljan sam proputovati kilometre i kilometre radi dobrog ručka. Nakon što se ujutro izživciram slušajući vijesti, preslušam koji cd, napišem blog i pojedem nešto, prije spavanja obavezno pročitam knjigu. Tijekom mojih studentskih dana naučio sam prije spavanja uzeti knjigu u ruku i pročitati, danas je to refleks bez kojeg ne mogu zaspati, pa su stoga knjige važni dio svakodnevnog rituala, a da ih čitam u većim količinama govori i podatak da u Algoritmu imam popust na količinu (loš sam u vraćanju pa knjige kupujem a ne posuđujem). Eto, ovaj post bi bio kratka inventura ovog bloga i on u svojoj suštini pokazuje na sve što bi ovaj blog trebao predstavljati. Od današnjeg dana, ovaj blog boravi na novoj adresi: HTTP://MRAK.ORG Iako odlazim, ja sam i dalje samo jedan klik udaljen od vašeg browsera, a i na ovome mjestu će zasigurno padati povremeni update-i. Misao bloga: One of the most important things you learn from the internet is that there is no "them" out there. It’s just an awful lot of "us". |
02.03.2006., četvrtak
one... (3:52, Johnny Cash, Unearthed Disc 5, 2003)
|
Skrenuo bih vam pozornost na jednu genijalnu inicijativu koju je jučer predstavio Darko Marinac (čelnik Podravke) kroz nevladinu instituciju Nacionalnog vijeća za konkurentnost. Inicijativa koja je prezentirana zove se Regulativna giljotina predlaže Vladi Republike Hrvatske novi model uklanjanja suvišnih zakona i pravilnika koji opterećuju hrvatsko gospodarstvo. Istraživanje koje je napravljeno pokazuje kako je moguće unutar godine dana smanjiti broj regulativa za 20-50% i na to još treba dodati preko 12.000 različitih dokumenata naslijeđenih iz bivše jugoslavije koji više nemaju nikakvu vrijednost ali se po sili zakona i dalje moraju primjenjivati. O preregulaciji našeg društva pisao sam jako puno puta i ponovno skrećem pažnju na našu komunističku praksu po kojoj sve što nije u zakonu automatski nije dozvoljeno u odnosu na inozemnu praksu gdje je to doslovce obrnuto. Ovo sivo područje generator je ne samo sive ekonomije nego i mita i korupcije na svim mogućim i nemogućim razinama. S velikim zanimanjem sam jučer pogledao i reportažu o priči s kravljim mozgom koji možda je ili nije lud, te kako naši domaći CSI upravo DNA analizom pokašava dokazati koja je krava otputovala u englesku(?). Obzirom na pažnju koja se posvećuje kravljem ludilu ne samo kod nas nego i u svijetu, otkriće takvog propusta i zamjena uzoraka ne samo da je očigledno kriminalno djelo koje je moguće sankcionirati unutar vlastitog zakonodavstva, nego ćemo postati žarište žestokog međunarodnog incidenta u kojem će se sva kredibilnost sustava svesti na negativnu nulu. Za našu dobrobit se nadam da se to nije desilo, jer ono što se događa u našem dvorištu može biti i ružno ali nitko o tome neće previše pisati osim možda tu i tamo pokazati prstom - no zamjena uzoraka kod ovako osjetljive tematike (da ne kažemo da će englezi ispasti budale u toj priči) će sasvim sigurno imati dalekosežne posljedice. Kada smo već kod engleske, taman sam se bio dvoumio da li da odem do engleske slijedeći mjesec ili ne, koliko god bih htio vidjeti svijeta (nisam napustio .hr od mislim prosinca) imam toliko posla i nekoliko dana izvan ureda bi me ozbiljno unazadilo, no s druge strane na suvislom odmoru također nisam bio dugo vremena pa bi mogao spojiti ugodno s korisnim. Veselim se da neću morati do britanske ambasade po vizu, tamo naime nikada ne znaš da li će netki neoprezni djelatnik aktivirati bombu ili ne :) Odbrojavanje; one - toliko je postova preostalo... vidimo se sutra Misao dana: Prepare for Metamorphosis, are you ready Kafka? |
01.03.2006., srijeda
this must be the place (Naive Melody)... (4:55, Talking Heads, The Best of Talking Heads, 1992)
|
Na nekom radiju (99.5MHz, jedina frekvencija koju znam napamet je ionako 101 :) ima emisija o Talking Headsima, jedan od meni najdražih bandova. Posjedujem cjelokupnu njihovu diskografiju uključivo i sve derivate (Tom Tom Club i David Byrne), a neke albume čak i u obradama ili limited edition izdanjima. Jedna od njihovih najboljih stvari je svakako Nothing but flowers s albuma Naked; Here we stand Like an Adam and an Eve Waterfalls The Garden of Eden Two fools in love So beautiful and strong The birds in the trees Are smiling upon them From the age of the dinosaurs Cars have run on gasoline Where, where have they gone? Now, it's nothing but flowers There was a factory Now there are mountains and rivers you got it, you got it We caught a rattlesnake Now we got something for dinner we got it, we got it There was a shopping mall Now it's all covered with flowers you've got it, you've got it If this is paradise I wish I had a lawnmower you've got it, you've got it Years ago I was an angry young man I'd pretend That I was a billboard Standing tall By the side of the road I fell in love With a beautiful highway This used to be real estate Now it's only fields and trees Where, where is the town Now, it's nothing but flowers The highways and cars Were sacrificed for agriculture I thought that we'd start over But I guess I was wrong Once there were parking lots Now it's a peaceful oasis you got it, you got it This was a Pizza Hut Now it's all covered with daisies you got it, you got it I miss the honky tonks, Dairy Queens, and 7-Elevens you got it, you got it And as things fell apart Nobody paid much attention you got it, you got it I dream of cherry pies, Candy bars, and chocolate chip cookies you got it, you got it We used to microwave Now we just eat nuts and berries you got it, you got it This was a discount store, Now it's turned into a cornfield you got it, you got it Don't leave me stranded here I can't get used to this lifestyle |
go your own way... (3:37, Fleetwood Mac, Greatest Hits, 1977)
|
Konzultanti su otišli i sada slijedi lagano privođenje projekta kraju, poliranje detalja, rješavanje nekih uočenih problema, trening krajnjih korisnika... Ne sjećam se da sam ikada pričao o konzultantima? Prije četiri godine sam došao u prvi kontakt s konzultantima prilikom implementacije ERP softvera. ERP je kratica od Enterprise Resource Planning i to je ukratko softver koji služi da upravlja svim resursima jedne tvrtke, a kada kažemo resurs mislimo na apsolutno sve, od ljudi, strojeva, zaliha, potraživanja, novca - apsolutno svega. ERP je u stvari filozofija upravljanja tvrtkom razvijena krajem osamdesetih/početkom devedesetih godina te je u ovome času najnaprednija metodologija upravljanja te sve tvrtke koje drže do sebe koriste ERP u manjoj ili većoj mjeri. ERP nije knjigovodstvo/računovodstvo. S knjigovodstvenim softverom bilježite činjenice u poslovanju nakon što su se one stvarno dogodile, te knjigovodstvo po definiciji prati tok vrijednosti dakle transakcije koje su novčane prirode. ERP bilježi procese u poslovanju tvrtke, te u svojoj pozadini kao posljedicu ima knjigovodstvo. Ovo je vrlo bitna razlika koju je teško za objasniti. Primjerice, imate sapun koji se nalazi na skladištu i kojeg prebacite u wc u upotrebu. Knjigovodstveni softver će zabilježiti trošak sapuna i to je to. ERP softver će zabilježiti da je osoba pero perić odnijela sapun u wc te je on ušao u upotrebu - ako "kopate" dovoljno duboko onda ćete negdje skužiti kako je zabilježen i sam trošak tog sapuna, no ono što ste evidentirali je proces kojim je pero odnio sapun u wc, a ERP evidentira sve posljedice tog događaja i to radi u realnom vremenu - dakle u času kada se događaj stvarno i dogodio, a ne prilikom neke inventure ili trenutka kada se knjigovođi snilo da proknjiži malo troškova. Anyway, pregovori s konzultantima su bili dugački i naporni jer sam bio iznimno nesklon činjenici da je cijena licence za softver koštala xx novaca, a sam trošak implementacije (dakle konzultanata) je koštao jednako toliko. Iako sam osoba koja cijeni znanje i voljan sam za komad plastike (čitaj: instalacijski CD) potrošiti ogromne sume novaca (a ova je doista bila ogromna), teško sam mogao provariti konzultante - osobito ako imalo čitate o konzultantima koje bije glas da su skupi, da naplaćuju na štopericu i da u principu pojma nemaju čime se vi u stvari bavite. Projekt smo napokon ugovorili i moje mišljenje o konzultantima se korjenito promijenilo. Konzultanti su osobe koje su stručne u svom poslu (barem bi trebali biti) i njihova najveća prednost je ta što oni vaš business gledaju iz vana. Dakle, nisu opterećeni vašim dosadašnjim odlukama, kompromisima ili unutarnjim odnosima u tvrtci, a osim toga obzirom da "šaraju" po većem broju tvrtki imaju jedinstvenu mogućnost uspoređivati unutarnje procese i pojedina poslovna rješenja. Konzultanti su barem na razini fakture jako skupi ljudi, njihov dan košta u stotinama eur-a i prva rekacija je uvijek "pa neće oni mene...", no njihovi prijedlozi i rješenja će u pravilu uvijek donijeti ili uštede u iznosu daleko većem od njihvog troška, ili će pak povećati dobit tvrtke opet za daleko više nego što je bio njihov originalni trošak. Konzultanti su nadalje najjednostavniji način da dio svog managerskog tereta prebacite na nekoga drugoga, a vrlo često je dobro da vašim ljudima netko iz vana kaže kako postojeće procedure nisu dobre ili da se isti posao može napraviti drugačije. Moja iskustva s konzultantima su jako pozitivna, i ako vam treba najbrži recept za unaprijeđenje poslovanja predlažem vam da napravite isto što i ja; zaposlite konzultante. Odbrojavanje; još svega dva posta do kraja odbrojavanja. Misao dana: Quality is when your customers return and your products don't. |
