Naišao sam na istraživanje tj. tekst kojeg je Dave Pollard napravio početkom prošle godine a koja govori o tome u koju kategoriju blogera spadate.
Članak se nalazi na njegovom blogu.
Iz članka se jasno vidi kako je primjerice moj blog na donjem rubu B-klase blogera, što je obzirom na veličinu publike koja može uopće čitati ovaj blog (4,5mil lokalno, 18mil regionalno, 1/4 od toga broja koja je internetski pismena i 1/10 te četvrtine koja uopće prati blogove; dakle njih 400.000 max. iako kroz statistike blog.hra možemo zaključiti kako nema puno više od 100.000 čitatelja).
No puno zanimljiviji podatak koliko ja neproduktivnosti generiram. Naime, ako imam tisuću čitatelja koji će čitati svakodnevno moje postove, tada generiram cca. 62 radna sata dnevno koje ljudi potroše na čitanje mojeg bloga, pomnožimo li to sa 30 dana (ajde, sa 20 dana tek toliko da budemo na safe side), generiram dakle 1240 sati čitanja, odnosno puno radno vrijeme za šestero ljudi.
Nadalje, interesantni je zaključak kako će A-list blogeri vrlo uskoro (ako već nisu) kroz svoje članke zainteresirati ukupno više publike nego prosječni članak u američkim novinama koje distribuiraju (sindiciraju) članke, odnosno da će prosjećni B-list bloger biti čitaniji od samostalnog članka u dnevnim novinama.
Ako to translatiramo opet u hrvatske uvjete i kažemo kako sam zadovoljio uvjete za B-list blogera, a istovremeno znamo kako se kod nas ne sindiciraju članci i kako je naklada dnevnih novina niža, ispada da se približavam po čitanosti istaknutijim novinarskim imenima.
Post je objavljen 24.03.2006. u 10:01 sati.