Htio bih samo napomenuti kako je brojka od 65.000 državnih službenika u stvari pogrešna, jer sve ovisi oko toga što smatrate državnim službenikom.
Dakle imate državnu vlast kroz različita ministarstva. Onda imate mastodonte popur ministarstva obrane i policije koji sami pojedinačno imaju skoro 65.000 zaposlenih. Potom nemojmo zaboraviti zdravstvo i školstvo (bolnice i škole se tretiraju kao zasebne pravne osobe), pa imamo tu i fondove (mirovinski i hzzo), pa je tu i lokalna vlast i samouprava koja se također ne računa u državnu upravu...
Ako se mene pita (što nije slučaj) tu su i javna poduzeća ili poduzeća u pretežito državnom vlasništu a koja zapošljavaju ogromne količine ljudi (osobito su interesantni gubitaši poput brodogradilišta koja zapošljavaju tisuće ljudi).
Ukupna masa plaća u državnom proračunu je nekih 25 milijardi kuna, i ako to podijelite sa 12 (brojem mjeseci u godini), pa onda to s nekih konzervativnih 6000kn brutto plaće, dobijete i dalje brojku veću od 300.000 zaposlenih.
Sve u svemu kroz državni proračun, direktno ili indirektno imate ukupno oko 250.000 ljudi u odnosu na nekih 1.3 milijuna ukupno zaposlenih; dakle omjer je negdje 1 državni službenik na 4 zaposlena.
Ovaj jedan državni službenik po definiciji ne stvara nikakvu vrijednost nego je crpi od ovih četvero preostalih u "privredi". A od njih četvero, trojca se bave trgovinom a jedan proizvodnjom, a ovaj koji proizvodi u principu je gubitaš.
Ako imamo 250.000 državnih službenika koji aktivno troše, dodatnih milijun umirovljenika koje uzdržavamo, tri četvrt milijuna koji kupuju i prodaju, 300.000 koji su nezaposleni, te 250.000 koji actually nešto proizvode (i to uglavnom gubitke), postavlja se pitanje kako ova cijela država funkcionira?
Food for thought.
p.s. molio bih osobu koja je na moj blog došla utipkavajući ključne riječi "kako postati maneken" da mi barem u komentarima ostavi razloge zbog kojih je odabrao baš ovu http adresu
Post je objavljen 08.03.2006. u 17:37 sati.