Vidim da se razvila živa rasprava u kojoj danas nisam mogao sudjelovati jer sam bio na putu (bacite pogled i na jednako veliki broj komentara na mom prvom blogu: http://mrak.org jer tamo ima više zabave, slika je u boji i ton je u stereu :).
Anyway, da probamo (danas ipak hladnije glave i s više podataka) malo raščerečiti jučerašnji problem:
Stav br. 1 (m0bi): nije istina da je kapitalizam sustav koji se bazira na izrabljivanju jedne strane od druge. Postoje deseci i stotine tvrtki koje se sustavno i kontinurano brinu o svojim zaposlenima i koje ih ne izrabljuju. Takve tvrtke postoje i u Hrvatskoj i njih možeš pronaći na internetu pod terminom "poželjni poslodavci" i to su ukratko tvrtke koje su shvatile da profitabilno možda možeš poslovati izrabljujući ljude (uvijek se rado sjetim u ovakvim prilikama Keruma i njegovog Maybacha), no ako želiš imati doista uspješnu (a uspješna nije isto što i profitabilna) onda moraš dio tvrtkinog profita vraćati ne samo zaposlenima nego i zajednici u kojoj posluješ. Da li je to pomaganje u kulturi, neka akcija humanitarnog karaktera ili kupovina nekolicine klupa za obližnji javni park sasvim je svejedno - no uspješna tvrtka će po definiciji cijeniti svoje zaposlene i vraćati društvu zato jer zna na tome kapitalizirati i ostvariti novi profit. Kapitalizam u hrvata je star desetak-petnaestak godina; u državi u kojoj svaki peti radi direktno na državnom proračunu, a sam bog zna koliko u raznim državnim ili javnim poduzećima iskreno se pitam da li smo mi uopće izišli iz socijalizma i planske privrede? Mi smo dakle u najaboljem slučaju još uvijek u razdoblju prvobitne akumulacije i u vremenu u kojem se tržišni, poslovni, etički i moralni odnosi tek formiraju. Zapadna demokracija je ušla u treće stoljeće kapitalizma a mi dvojimo da li smo u prvoj ili drugoj dekadi, pa stoga treba biti oprezan, osobito kod uspoređivanja kapitalizma kao generalnog tipa državnog uređenja odnosno stanja kod nas kod kojeg su pojedinci do nedavno propagirali tipično feudalne modele poput onog o dvije stotine bogatih obitelji. Doista preporučam da pročitate Marxovu Kritiku političke ekonomije jer ona vrlo hladnokrvno secira društvene odnose u kapitalizmu i kako oni međusobno funkcioniraju.
Stav br 2 (heh: pitanje prijave, rada na crno, kašnjenja plaća i koječega drugoga): kao prvo, samim pristankom na rad na crno si sudionik u zločinu/kriminalu ili u najbolju ruku prekršaju, te time postaješ sastavni dio svega onoga protiv čega ja stojim i protiv čega bih se borio svim mogućim i nemogućim oružjima. Samim time što primaš novac na ruke (pa makar i s dva mjeseca zakašnjenja) gubiš pravo kritizirati, jer ljudi koji pristaju na takve aražmane (iako razumijem motive) oštećuju i prave budale od svih ostalih koji to ne čine. Moje je mišljenje da kada tvrtka dođe do određene veličine da je jednostavno nemoguće raditi s tolikom količinom gotovine i da je takav postupak preskup i previše rizičan - pokaži mi 10 bilanci i ja ću ti u 10 minuta pokazati sve one koji plaće svojim djelatnicima isplaćuju u gotovini. Iz toga zaključujem kako radiš kod nekog malenog poslodavca čija je egzistencija po definiciji upitna. Nadalje, u rečenici ili dvije kasnije kažeš kako ako platiš poreze sama da ti ostane premalo. Razlog zbog kojeg su porezi veliki potiču od pretjerano velike države koja je jednostavno preskupa, neracionalno upravljanje glavnim troškovnim centrima (zdravstvo i mirovinsko) te zbog toga što si ti jedna od onih koja dobijaju novce na ruke ne plaćajuči pritom porez. To što tebe muči je Chicken and the egg problem. Sasvim mi je svejedno da li si ti chicken ili egg ali ja te smatram problemom.
Stav br. 3 (o onima koji plaćaju plaću legalno): ti radiš kod poslodavca koji te plaća na ruke i pritom i ti i on izbjegavate platiti porez (dakle utajili ste nešto), moje iskustvo kaže kako su porezi i doprinosi na rad kumulativno u prosjeku oko 60% na netto primanja radnika ako govorimo o nekim srednjim plaćama (dakle cca. 4.000kn netto). Proizvod tvojeg poslodavca po definiciji nije opterećen s tih 60% i njegov proizvod je na legalnom tržištu jeftiniji, on po nekom tržišnom načelu izgleda konkurentnijim!!! Uzmimo mene kao primjer poslodavca koji plaća i prijavljuje svoje radnike na pune iznose, isplaćuje prekovremeno i općenito se ponaša po slovu zakona. Zbog toga što ja slijedim zakon, gubim poslove zbog onih koji to ne čine i što je najbolja fora (pazi sada slijedi iznimno ironični dio) ako ne platim poreze na vrijeme ili u očekivanom iznosu ja sam za to kriv! Dakle nije kriv onaj koji u svojim poslovnim knjigama nije prijavio tvoj rad (iako je to iz njegove bilance vidljivo iz aviona), nego ću ja odgovarati i plaćati prekršajne prijave i zatezne kamate jer nisam ispunio svoju obvezu; ja sam taj koji gubi poslove na tržištu zato jer tvoj poslodavac posluje nelegalno. Koji poučak ja mogu izvući iz toga, osim da je nemoguće legalnim putem zaraditi? Mene sustav koji tolerira tvoje ponašanje tjera da i ja sam postanem takav ako želim preživjeti (a vjeruj mi, moja želja za preživljavanjem je neusporedivo veća od moje želje da platim porez, ma kako on maleni bio)
Stav br. 4 (ali nisam ja Jenifer Lopez da se mogu zaposliti kao hostesa): Na što imam samo reći "So what!", za polaganje centralnog grijanja nikada nisam čuo da je ljepota bila kriterij? Postoje tisuće različitih zanimanja kojima se možeš baviti koja nisu presudna. Branje jagoda ili šparoga mi pada na pamet, pakiranje novina, dostavljač na skuteru, sobarica u hotelu, rad u građevini... Postoje stotine deficitarnih zanimanja, eto da si u 4 godine bez posla surfala internetom i naučila primjerice sve o nekom microsoftovom MCSE ispitu danas bi dobila posao kao administrator. Prezentiranje sebe kao osobe nije znanje nego vještina, a vještine se mogu naučiti. Laganje u rezimeima nisam niti spominjao, postoje stotine načina da se opiše jedna te ista stvar od kojih neke zvuče daleko bolje od drugih, fraza "posvećujem pažnju detaljima" može možda tebi biti pozitivna karakteristika no ja mogu pročitati da si sitničava, ako napišeš pod mana da si tvrdoglava ja bih mogao zaključiti da se nećeš olako predati problemu... U doba interneta nije teško napisati kvalitetni CV i pripremiti dobru prezentaciju i prodati se. Naravno da nećeš uspjeti svaki puta, no ako imaš kontinuiranih problema dobiti posao onda kao prvo moraš uočiti problem i pokušati priznati da možda nije problem u poslodavcima, nepravdi nego si možda ti zajednička točka svim neuspjesima. Dakle, treba poraditi na svojoj prezentaciji a to je kao što rekoh vještina. S moje pozicije poslodavca ponavljam ti jedine tri riječi koje su mi interesantne; znanje, vještina, odgovornost. Uspjeh je stanje uma, a ne manifestacija nekih stvarnih događaja, ako u bilo što kreneš pesimistično, bezvoljno ili s sumnjom u oku to će poslodavci prokužiti. Ja sam do sada pozapošljavao desetine i vjerojatno stotine ljudi, vjeruj da na ulazu u prvih pet sekundi, bez ijedne izrečene riječi mogu odmah znati da li je netko OK ili nije. Tih prvih pet sekundi je kritično i njih se može naučiti.
Stav br. 5 (konkretna ideja za posao): Ovaj pravilnik o ambalažnom otpadu mi je dao strašnu ideju o kojoj sam već razglabao. Ako sakupiš 100 boca i prodaš ih natrag dućanu zaraditi ćeš 50kn. Ako to radiš 25 dana mjesečno to je ukupnu 1250kn. Kada bi digla to na 200 boca, već govorimo o 2500kn, a sa tristo ulaziš u zonu prosječnih mjesečnih primanja. Ako čovjek nema namjeru ljenčariti, nije se teško zaposliti na radnim mjestima koja plaćaju po učinku, pa od sakupljanja boca ili prodavanja novina na ulicama još nitko nije umro. Kao što je to netko drugi napisao, svaki posao je častan koliko god ružan bio.
Žao mi je ako nisam postigao standarde jučerašnjeg posta ali jednostavno sam previše umoran. Iznimno se živciram zbog besmislenih poteza naše vlasti koja uopće ne razmišlja o svemu ovome, a onda kada to i čini okomi se na one koji joj donose prihode umjesto onih koji ih sakrivaju. Živciram se i zbog svih onih koji su dio te sive ekonomije jer mene čine nekonkurentnijim i zagorčavaju mi život na dnevnoj bazi. Živciram se i zbog nezaposlenih jer uz pojedine izuzetke (bolesni i stariji ljudi) ne vidim razloga zašto bi netko bio nezaposlen, a osobito ne mladi - mi kod nas muku mučimo da nađemo kvalitetne ljude za pojedina radna mjesta unatoč činjenici da smo voljni financirati školovanje i čekati da ljudi budu osposobljeni, a što je najbolje uopće se ne radi o nekom opasnom ili osobito teškom poslu, nego je to jednostavno proizvodno zanimanje na kojem treba odraditi svoj dio.
Post je objavljen 10.03.2006. u 18:50 sati.