Sjedim na klupi u parku kod bocarskog doma, klinac je zaronio u pijesak i svijet koji ga okruzuje se samo rastopio bas kao i meni koji tipkam po blackberryu. Skuzio sam danas da nemam na njemu hrvatskih slova i taman sada kada pisem ovaj post mi to nedostaje: moram skuziti kako napisati .hr slova jer me nedostatak istih u normalnim situacijama iritira, iako je sms komunikacija u osnovi ubila svaku potrebu za njima.
Jutros (oko podne) isao sam u ipercoop pokupovati neke sitnice koje tijekom tjedna nisam stigao niti registrirati da nedostaju (mlijeko, pivo, ementaler, jogurti...) Pa sam tako zastao pred onom jednom. rashladnom vitrinom u kojoj se nalaze suhomesnati proizvodi.
Htio sam kupiti sunku, i to onu pravu, slavonsku, dimljenu sunku, a ne neku ispriku od sunke kojoj su vlagu vadili u tekucem dusiku ili dimili na 20 atmosfera. Nazalost nisam nasao niti takvu nego samo brdo razlicitih varijanti prsuta.
Nije da ne volim prsut, no prsut je u pravilu suh od susenja na vjetru, vrlo cesto previse slan, a gotovo uvijek je rezan na one poluprozirne snite.
Ja kada sam gladan onda jedem za ozbiljno i kolicina hrane je bitan preduvjet za kvalitetni obrok pa stoga taj neukusni, slani i toliko tanki komad prsuta u mojim ocima ima vise dekorativnu nego neku konkretnu hranidbenu vrijednost.
S druge strane, obozavam slavonsku na dimu susenu sunku ili plecku koja ne treba biti pretanko rezana i uz koju mora biti komadic od dima pozutjele slatke masnoce.
Zasto u ducanu nema za kupiti sunke kakvu ja volim, odnosno da li sam jedini ja taj koji ce radije odabrati sunku u odnosu na prsut?
Eto, toliko od mene za danas iz parka kod bocarskog doma s blackberrya ali bez hrvatskih slova.
Post je objavljen 19.03.2006. u 15:20 sati.