Posjetio sam u subotu Zagreb Auto Show.
Ulaznica košta nekih 45kn što je više od cijene ulaznice za ostale priredbe što vjerojatno govori o tome koliko su ljudi zainteresirani posjetiti baš taj sajam.
Fascinira me taj način prodaje automobila koji je tako napravljen da imaš dojam da skupa s autom dobiješ i hostesu. Fasciniraju me ljudi koji obilaze automobile i s onim velikim ultra-mekanim četkama brišu i zadnje zrnce prašine s najnepristupačnijih mjesta na automobilu i koji čiste i posljednji otisak prstića na sjajno ulaštenoj karoseriji automobila.
Fascinira me i strpljenje i volja ljudi koji pokazuju ultra skupocjene automobile apsolutno svakome tko je voljan u njih sjesti, a za automobile koje se unaprijed zna da imaju svega dvadeset potencijalnih kupaca u ovoj državi, i prodavač ih zna svakoga, poimence, osobno.
Vesele me ljudi koji unatoč tome što o modernoj tehnologiji ne samo da pojma nemaju nego nisu u stanju niti raspoznati dijelove modernog motora, unatoč tome ustraju da pogledaju ispod haube.
Uočio sam bitnu razliku između štandova europskih proizvođača koji očajnički prodaju lifestyle poput proizvođača cigareta i asociraju da je samo dobar automobil sve što vas priječi od vjećne sreće i uspjeha u životu, i japanskih/korejskih proizvođača koji očigledno nude prijevozno sredstvo koje će vas za minimalnu cijenu odvesti iz točke A u točku B.
Lexusa nije bilo (i očigledno neće prije jeseni), tako da sam pogledao samo Avensis i Accord.
Post je objavljen 27.03.2006. u 11:48 sati.