Neki aspekti mog života

I evo Nova godina i nova godina. Zapamtila sam. Prošle godine sam naučila da je nova cijela godina, a Nova samo jedan dan, današnji. Stoga Vam želim puno zdravlja, sreće i financijskog uspjeha u novoj godini plus danas, u Novoj godini.

Sad kad smo taj dio riješili nije li naporno čestitati svake godine isto pa onda gubiti živce jesmo li koga preskočili, jesu li svi dobili sms... Ove godine sam eliminirala to tako da sam cijelom adresaru u gmailu poslala čestitku pa nek se misle. Ne shvaćam, pa zar nismo apsolvirali da svi svima želimo sve (iako je to neostvarivo jer dok jednom ne smrkne drugom ne svane). Inaće ne slavim Novu godinu, po noći spavam, kao i svake druge noći, ali zbog svega okolo počela sam razmišljati o svojim novogodišnjim večerima koje sam ipak dočekala budna. I dvije iskaču kao najbolje, i zanimljivo je da sam obe radila isto. Malo nakon rata na Novu godinu ja i tata nismo mogli spavati od buke vani, i tako sjedimo nas dvoje u kužini, šta da radimo? I tati padne na pamet da operemo fuge od pločica. I uzmemo mi par starih četkica za zube, rukavice i domestosa, obukli trljiš i krenulo strugati. Fantastično. Kad je moja curica imala 1 godinu, susjedi su odlučili napraviti tulum u stanu i bančili. Ona je spavala, a ja od buke nikako. I onda opet sjela za stol i gledala okolo što raditi i ugledala FUGE!!! I krenula u akciju, imam čak i snimku fuga prije i poslje, ali tko zna gdje je. Najbolje provedena novogodišnja veče, pranje fuga domestosom i četkicama za zube.

U dućanu gledam što kupiti, a iza mene mama govori djetetu : "Ako budeš dobar kupit ću ti" . Pogrešno na toliko nivoa da ne znam odakle početi. Ako svaki put kad je dobar očekuje poklon, onda je dobar radi poklona, ne jer je to ispravno. A kad ne dobije poklon, a bio je dobar, te zatraži poklon roditelji ostanu u šoku jer odakle mu samo to da će za svaki dobar čin dobit nešto. Počisti stol, dobit ćeš, dat ću ti... A da počisti stol da se ne guši i zatrpava u neredu? Da mu bude bolje? Sustav nagrađivanja smo doveli do te krajnosti da je više izgubio svaki smisao jer sad zbog recesije ne možete priuštiti te poklone a kad dijete vidi da je izvor poklona presušio, a ne raditi dobre stvari je jednostavno lakše, neće ih raditi. A vi živčanite jer ne znate zašto odjednom vaše uredno dijete ne želi pospremiti sobu, treba ga svako jutro podsjećati umij se operi zube. Gdje je pošlo po zlu? I onda za sve okrivite pubertet.

Budite dobri.

Ili ne.

Svejedno ću uskoro objaviti novi post.