Neki aspekti mog života

Prvi dan godišnjeg, a radim od 8 sati neprekidno. I provodim sate na službenom mobitelu. Mučim samu sebe. Al neka im je.

Dobila sam poziv. Čudan i neočekivan. Na privatni mobitel. Ginekologinja mi je javila da mi Papa test nije uredan. Ali da se ne brinem ali da sad ne mogu učiniti ništa. Da moraju ponoviti Papa test i da se to može tek nakon 4-5mjeseci jer ako ga u tom rasponu opet napravim onda će ispast pozitivan zbog možebitnih mrtvih stanica prošlog problema. Tako da imam termin 10.10. odma ujutro prva. Sad ... što to znači? Opet moram googlati. I čekati deseti mjesec.

Najgore mi je što dok sam shvatila tko me zove i što govori nisam povatala što mi je našla na Papa testu da je neuredan pa ne znam što googlati.

Shvaćam to kao kaznu.

Kaznu zbog načina na koji sam zatrudnila. I sve što je povezano s time. Ta me priča uvijek dotuče jer kad je se sjetim, kad zamislim da je pričam nekome pa onda onaj finalni pogled "to što govoriš je nemoguće" i nezaobilazni, "Da znam da je nemoguće, ali nije nemoguće, ginekolozi su mi objasnili da je moguće i desilo se, meni!"

I što onda napravim... pojedem red čokolade... užas.
Ali ovaj dan, radila sam više nego što bi radila u uredu i osjećam se super, htjela sam raditi još, ali kćerka me pozvala da se igram s njom. Da je kompjuter s više memorije i da imam brži internet doma radila bi punom parom, samo bi uzela pauzu za spavanje.

Instalirala sam program za kreiranje modula, ali na drugom kompu tako da ne znam kako to uskladiti.... ajme samo želim raditi.... zaboraviti na sve ostalo i raditi.

EDIT subota je, ujutro, ne mogu čekati deseti mjesec.U ponedjeljak ću otići u neku od privatnih poliklinika i platiti za PAPA test. 150kn, ali neka ih.