|
|
| < | veljača, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Gdje leptiri na najbolji način iskoriste dan?!
- blog.hr
- i kornjace lete!
- Bjele-lanetove misli..
- sensitive starlight :)
EYESBURN - Shine
Mind my own inna disya madz one food to eat clothes fi wear love fi share message in the music so they gotta be aware who you deal who you trust who you swear
I like you like you know what is true to be strong get along nothing’s wrong hope they never disrespect you take you for a fool cause I’m thinking that you’re really kind a cool
when I see you coming my way I greet life today
climb on a tree just we reach a little energy leaving you be like a bird you haffe free nobody ruler of your destiny turn it to light shine it’s now it never could be forever the very last time
GLUP - Petar Popovic
kako volim biti glup
zabiti oštricu svog jezika u mjesec
i poljubiti hladan vjetar u usta
nesvjesno se igrati prstima
i,kao Bill Gates na tripu,
otpuhnuti zvjezdanu prašinu sa svog šala
rugati se svojim uspomenama
iznervirati do kraja svoje prijatelje
onda ih dovesti na moj teritorij gluposti
postavljati glupa pitanja bivšim curama
razgovarati sa budućim
dok me neki slučajni prolaznik
ne probudi i osmjehom
rasprsne mjehurić u kojem
zaboravljam i opet učim hodati
dok me vlastita savjest
ne prelije iz šupljeg u prazno
kako volim biti mlad
...
tisuće anđela
baterijskim svjetiljkama
traže nas na nebu
budi tiho
možda se ne sjete
da bi mogli biti
na zemlji
...
kako su smiješne
pokvarene neonke
dok zastarjelo trepere
i smiješna si
dok pokušavaš shvatiti
koji mi je vrag večeras
treba mi cijeli život
da bih ti objasnio
što možeš sama
shvatiti u jednoj sekundi
tišine
ostavljam kompas
pored tvornice aluminija
i bacam u rijeku
trenutak u kojem
sam se već predugo zadržao
10 minuta
prije zadnjeg autobusa
voliš me
i ne prepoznaješ
dok grlim
uličnu lampu
OTKAZANA PREDSTAVA - Slaven Slipčević - Slija
Pitala si što se s nama događa
i da li imam vremena
da te u oči pogledam
Htio sam ti ruku uzeti
Ti si se tiho bojala
da je opet ne izgubim
Ima li u ovom proljeću još mjesta za nas?
Loša društva su nam uvijek na suncu stajala
Otkazana predstava, zbog neuke publike
Pod usnama još čuvaš lijeve poljupce
Ponekad ih pronađem
zataškane,
bačene
Pitala si zašto kiša uvijek padne subotom
I da li imam snage da o svemu pričamo
Prehladno je, malena, za dobar odgovor
Odšetali smo skupa mnogo slijepih ulica
Htio bih ti nešto reći
Al' ne znam što osjećam
Možda te još volim,
Možda sam ponosan
Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.
- ovo je jedna, meni jako draga pjesma.. morala sam je podijeliti sa svijetom, makar se tek sacica njih osvrce na mene (zasad!)..
hvala prijatelji.. znate da vas volim!
ELEMENTAL - Male stvari
Čudan osjećaj u trbuhu, al nemoj mi ga kvarit
I danas mi je uspjelo – zaljubit se u male stvari
Neki put krivo je jutro, ili stranac što te pozdravi
neki put je kriv hiphop beat ili rif na gitari
Sunce, hvala ti, što si izašlo za mene
Sunce, obećajem, misli su mi pozitivne
Zakoračim u dan bez suvišnih očekivanja
pitanja, nadanja, sita sam skrivanja.
Ljudi su opet sivi, njihov pogled grebe pod
i šutke gaze ubrzano, ne vide plavi svod.
Prezirno se smiju kad skuže da sam sanjar
jer su svjesni di žive i kako žive – jasna stvar.
I znam da je crnjak i da smo zapeli u sridu
u rukavu nosim osmjeh pa ga imam u vidu.
Dopusti mi... da te razoružam
Otpuhni brige, primi sunce što ti pružam
Dobro skriveni u kockice,
mjesto što zovu dom
s crnim povezom prek očiju
ne žude za slobodom
Zrake udare u njih al otpor je uvijek jak
ljudi izvana obasjani u sebi nose mrak
zbog njih nebo se zatvori
zaplače kao dijete
šalje buru da ošamari,
protrese
da se sjete onih malih stvari
zraka i sunca nad njima
da shvate
još uvijek pozitivnih stvari ima
EYESBURN - All Right
No one is divine seems like we all need some time
rocky road we crawling through this heavy land
when you ever lied your friend slowly dying friendship ends mentally we/you slipp to no one
yes we know it’s often still you can’t pretend and emptiness is something that is hard to bend
no I won’t reveal them no like I don’t care them know what the them doing if them think its fair
A unity I greet
A levity I choose
A life prosperity hope we never gonna loose
wish everything is allright please lord have mercy never let them from your sight we all did some wrong from bad we go to worse please give I streight while we movin on
Originally…….
Pogledati unatrag... Kako je to moguće kada svi vjetrovi pušu suprotno i cijelo pleme leti naprijed..?
njena šesnaestogodišja glavica bila je puna nadanja. ideali su bili uredno složeni između redova razočaranja i netom kupljenih iluzija. nije voljela zimu jer joj je odnijela neke drage ljude. nije voljela psihologe jer ih je smatrala propalim kvazi-stručnjacima. bila je uvjerena da je krivo procijenjeno vrijeme smrti njenog bratića i to ju je strašno ljutilo. nije voljela raspade prijateljstava zbog kraja ljubavi. glazba ju je oživljavala i budila u njoj buntovnicu koju ni sama nije shvaćala ozbiljno.
ona je bila ta koja je potisnula predratna sjećanja.
ona koju još uvijek pomalo plaši grmljavina.
ona koja s vremena na vrijeme želi otići daleko kako bi se smirila i porazmislila o svemu.
ona koja vjeruje da ju čeka nešto posebno.
ona koja ne krivi druge ljude za svoju patnju.
ona koja voli bezuvjetno.
ona koja razumije svoje roditelje.
ona koja je beskrajno zahvalna svojim prijateljima.
ona koja ne vara.
ona koja zna što se ne smije.
bila je sigurna u svoja moralistička uvjerenja i poteze koje nikada ne bi povukla u životu. bila je naivna. i zapravo je strašno voljela život. težila je višim dostignućima, obožavala svoje uspomene i sanjala ispunjenje.
Nju nisi poznavao.
danas nije puno starija.
ali za jednu sezonu ipak malo previše razočaranja.
danas su njene lutke popadale s polica i razbile se. iz omiljenih knjiga stranice su poderane. toplinu vlastitog djevojačkog kreveta je odavno napustila. "Zelena knjiga" više ne pruža utjehu kao nekad. pisanje više ne pruža utjehu.
danas čini ono što nikad nije htjela.
danas ju ne zanimaju posljedice.
danas ne želi razmišljati o svome ponašanju.
danas se gubi u prosječnosti.
danas nema volje.
danas nema vjere u one divne ideale.
danas bježi od sebe i svoje krivnje.
danas si ne dopušta da ostane sama jer bi to značilo suočavanje sa svime što je postala.
danas se ne nada, ne sanja, ne teži.
ipak, danas VOLI.
Ni nju ne poznaješ.
Otišla sam, Glineni Golube.
Poželjela sam mu reći koliko ga volim, ali znala sam da zna, pa sam to propustila kao i mnogo puta prije. K. Zimonić
Možda ne zauvijek i svakako ne svojom voljom, ali jedan Leptir ne može sam protiv struje vjetra...
Lepet krila.
Na drugom kraju svijeta - monsunske oluje.
kako je divno ZNATI!
stajati pred istinom i pljuvati joj u lice.
"eto ti sad! necu vise nikad tako."
vise nitko nece dobiti TOLIKO od mene. ma nece ni upola manje.
jer sad sam sretna. ponosna i jaka!
obozavam svoje prijatelje koji me vole. i dopuste da ZNAM.
svojim prijateljima, naime, JA sam vaznija. naravno.
eto! ZIVJELA ISTINA! samo toliko...
o, kako si ti zaljubljiva!
ma nisam, samo volim dinamiku..
bilo je ljeto, beton vruc i nepodnosljiv. uvijek je mrzila fazu skidanja jakni i ostalih zimskih, a onda proljetnih zenskih krpica. pocelo je doba ispitnih rokova, zivjela je s cimericom u studentskom naselju i voljela svoj ofucani zuti paviljon. vjerojatno jer je bio zut. a i broj mu je bio sasvim numeroloski i horoskopski prihvatljiv. nosio je srecu. ipak, ucila je s prijateljicom uvijek vani. naravno, razlog vise je bio on koji je cesto izlazio iz sobe, sjedio na klupama, druzio se s ljudima iz doma i povremeno ih pozdravljao jer se znaju s predavanja. njen prijatelj ga je malo bolje poznavao, dok je ona saznala za njega tek negdje krajem zime. u prvo vrijeme ga nije ni primijecivala. postojao je netko drugi (jer kod nje uvijek postoji netko drugi). tek kasnije, zagledavsi se u njega, shvati da nevjerojatno lici na nekoga tko joj je znacio. i tako se sve pretvara u lancanu reakciju. plus, hormonsku reakciju.
u stilu "dobit cu sve sto zazelim", jedne ljetne veceri je ptica dvaput pustila svoje izlucevine sto naravno znaci srecu. i iducih par tjedana je bila u oblacima. valjda i nebo ima svoje granice jer kad se popnes tako visoko, ne mozes drugo nego pasti na onaj vruci beton s pocetka price. samo ovaj put u blizini mora.
uvijek je bila ljetogrozna. znala je da more brise stope u pijesku. i znala je da joj ljeto mora vratiti sve sto je ucinila lanjske godine.
svaki put kad bi legla pokraj njega, pomislila bi "napokon", i mirno zaspala.
svaki put kad bi se probudila, pomislila bi da je zadnji.
zato i nije mogla dopustiti da ode na predavanje (koje ionako nije obavezno) ostavivsi iza sebe uspavani lik djecaka iz prizemlja koji nikada ne osjeti njen poljubac u celo na odlasku. sve sto im se dogadjalo nakon svega, nakon ljeta i unistene komunikacije, bilo je slucajnost. i to je jedino moguce objasnjenje. prenapeto da bi se moglo nazvati "prijateljstvom s povlasticama", premizerno da bi se moglo nazvati "romansom". ni na nebu, ni na zemlji.
ona je znala.
znala je sto osjeca.
znala je da ce jednom prestati.
znala je da pretjeruje.
znala je da ce mu biti dosta svega, i nje, i njenih ispada, i zajednickih jutara.
predobro poznajem tvoj dah, dusu mi ne mozes povrijediti!
kad je zaista bio zadnji put, bilo joj je lose. uspjela je samo izbrojati koliko je puta udahnuo lijek (11), pricekati da se uvuce u zagrljaj, a zatim istrgnuti iz njega i leci na trbuh s glavom u jastuku. potpuno nedostojno sjecanja. nijedan pokret koji bi trebala zapamtiti, nijedan pogled na poznato lice. nista.
i sada vise nemaju nista, tek tu i tamo neka automatski izbrisana sms-poruka i kvazi-prijateljstvo oko kojeg se opet trudi samo ona (iako prijatelja ima napretek) i opet joj se cini da grijesi. on je isti, indiferentan i nevidljiv u svojim bijegovima.
eto vidis da nisam zaljubljiva. vec vise od pola godine traje ovo.
sad znas na cemu si, pa kreni dalje. osim toga, sad je najbitnije ucenje!
..od nasih bijegova i zasjeda!
nemam previse snage za sve to..
zaokupljena sam faxom. u redu, to je valjda i jedino na sto smijem misliti u ovom trenutku.
nekako mi se atomi energije samo trose i trose. nikako da nadoknadim one koji su nepovratno baceni.
vecer u gradu ti donese neki lijek, u nekom kutu gdje samoca se zbraja...
i ovaj post nastaje samo zato jer dugo nisam pisala ili u krajnjem slucaju - da pobjegnem od problema koji me cekaju.
svakodnevno si zadajem trenutke u bliskoj buducnosti za koje vrijedi zivjeti.
danas sam, recimo, bila na kavi s Bjele nakon sto godina. i svejedno nisam progovorila s njom ni tri suvisle recenice.
dakle, propao je jedan navedeni trenutak za kojeg je vrijedilo zivjeti.
sada si zadajem jedan rucak koji ce Merry praviti u petak kod Zagrebacke Vukovarke. dotad ucenje i povremeno hranjenje na Savi..
bilo je rano jutro tada kad je ostavio sve. culo se samo kako ptice pjevaju...
uprskala sam, da (vidi prosli post). zapravo sam to pripremala dugo, dugo.
bravo ja! forsiram, forsiram, forsiram! gusim, gusim, gusim! ga.
a zapravo nisam ni zeljela imati ikoga na lancu. god demit, pa svi znaju da ne vjerujem u veze. vise ne.
ma kao da je bitno!
al' cesto cak i kad je vesela opaze plavu sjenu u crnim ocima
sestra ide kuci sljedeci tjedan. jeeeij, i taj dan se blizi. bas mi je drago.
jucer smo bile malo po gradu. trebale obaviti nesto kod doktora, al nismo uspjele.
al barem je kava u Kicu bila ukusna!
i vozila sam se s Ripperom u tramvaju. i kupila sam kartu za Pipse. i pala sam stariju. i cimerica se vratila. i kalendar za danas kaze da je sreca stanje duha. i sad je 2 : 1 za polozene ispite. i strah me. i nisam rucala danas. i trenutno slusam Apokalipso. i jedem stapice.
i moj svijet je kaos. i jebeno sam tuzna.
