|
|
| < | srpanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Gdje leptiri na najbolji način iskoriste dan?!
- blog.hr
- i kornjace lete!
- Bjele-lanetove misli..
- sensitive starlight :)
EYESBURN - Shine
Mind my own inna disya madz one food to eat clothes fi wear love fi share message in the music so they gotta be aware who you deal who you trust who you swear
I like you like you know what is true to be strong get along nothing’s wrong hope they never disrespect you take you for a fool cause I’m thinking that you’re really kind a cool
when I see you coming my way I greet life today
climb on a tree just we reach a little energy leaving you be like a bird you haffe free nobody ruler of your destiny turn it to light shine it’s now it never could be forever the very last time
GLUP - Petar Popovic
kako volim biti glup
zabiti oštricu svog jezika u mjesec
i poljubiti hladan vjetar u usta
nesvjesno se igrati prstima
i,kao Bill Gates na tripu,
otpuhnuti zvjezdanu prašinu sa svog šala
rugati se svojim uspomenama
iznervirati do kraja svoje prijatelje
onda ih dovesti na moj teritorij gluposti
postavljati glupa pitanja bivšim curama
razgovarati sa budućim
dok me neki slučajni prolaznik
ne probudi i osmjehom
rasprsne mjehurić u kojem
zaboravljam i opet učim hodati
dok me vlastita savjest
ne prelije iz šupljeg u prazno
kako volim biti mlad
...
tisuće anđela
baterijskim svjetiljkama
traže nas na nebu
budi tiho
možda se ne sjete
da bi mogli biti
na zemlji
...
kako su smiješne
pokvarene neonke
dok zastarjelo trepere
i smiješna si
dok pokušavaš shvatiti
koji mi je vrag večeras
treba mi cijeli život
da bih ti objasnio
što možeš sama
shvatiti u jednoj sekundi
tišine
ostavljam kompas
pored tvornice aluminija
i bacam u rijeku
trenutak u kojem
sam se već predugo zadržao
10 minuta
prije zadnjeg autobusa
voliš me
i ne prepoznaješ
dok grlim
uličnu lampu
OTKAZANA PREDSTAVA - Slaven Slipčević - Slija
Pitala si što se s nama događa
i da li imam vremena
da te u oči pogledam
Htio sam ti ruku uzeti
Ti si se tiho bojala
da je opet ne izgubim
Ima li u ovom proljeću još mjesta za nas?
Loša društva su nam uvijek na suncu stajala
Otkazana predstava, zbog neuke publike
Pod usnama još čuvaš lijeve poljupce
Ponekad ih pronađem
zataškane,
bačene
Pitala si zašto kiša uvijek padne subotom
I da li imam snage da o svemu pričamo
Prehladno je, malena, za dobar odgovor
Odšetali smo skupa mnogo slijepih ulica
Htio bih ti nešto reći
Al' ne znam što osjećam
Možda te još volim,
Možda sam ponosan
Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.
- ovo je jedna, meni jako draga pjesma.. morala sam je podijeliti sa svijetom, makar se tek sacica njih osvrce na mene (zasad!)..
hvala prijatelji.. znate da vas volim!
ELEMENTAL - Male stvari
Čudan osjećaj u trbuhu, al nemoj mi ga kvarit
I danas mi je uspjelo – zaljubit se u male stvari
Neki put krivo je jutro, ili stranac što te pozdravi
neki put je kriv hiphop beat ili rif na gitari
Sunce, hvala ti, što si izašlo za mene
Sunce, obećajem, misli su mi pozitivne
Zakoračim u dan bez suvišnih očekivanja
pitanja, nadanja, sita sam skrivanja.
Ljudi su opet sivi, njihov pogled grebe pod
i šutke gaze ubrzano, ne vide plavi svod.
Prezirno se smiju kad skuže da sam sanjar
jer su svjesni di žive i kako žive – jasna stvar.
I znam da je crnjak i da smo zapeli u sridu
u rukavu nosim osmjeh pa ga imam u vidu.
Dopusti mi... da te razoružam
Otpuhni brige, primi sunce što ti pružam
Dobro skriveni u kockice,
mjesto što zovu dom
s crnim povezom prek očiju
ne žude za slobodom
Zrake udare u njih al otpor je uvijek jak
ljudi izvana obasjani u sebi nose mrak
zbog njih nebo se zatvori
zaplače kao dijete
šalje buru da ošamari,
protrese
da se sjete onih malih stvari
zraka i sunca nad njima
da shvate
još uvijek pozitivnih stvari ima
EYESBURN - All Right
No one is divine seems like we all need some time
rocky road we crawling through this heavy land
when you ever lied your friend slowly dying friendship ends mentally we/you slipp to no one
yes we know it’s often still you can’t pretend and emptiness is something that is hard to bend
no I won’t reveal them no like I don’t care them know what the them doing if them think its fair
A unity I greet
A levity I choose
A life prosperity hope we never gonna loose
wish everything is allright please lord have mercy never let them from your sight we all did some wrong from bad we go to worse please give I streight while we movin on
Originally…….
Dijete u noći… kao ti i ja...
Monteno najvjerojatnije ne dolazi u Istru.
Stranac u prolazu… kao ti i ja...
Bila je prekrasna vecer. U nasoj sjenici skoro do 2, nas cetiri – sestra (26), Barbi (27), Nelica (23) i ja. Pivo (MB – Replay odmah u mislima), smrdljivi martini (i još štošta leteće) i razgovor u nedogled.
Jel netko tu spava? ; Ne vjerujem, culi su nas i znali da ce potrajat'.
Puno deskripcije, smijeha, sestrin vjecni strah od prolaznosti, moj strah od prolaznika. Lagano pripita odlazim traziti jos, a vracam se praznih ruku dok napad misli stvara nepodnosljiv kosmar. Pisati! Napokon me ponovno zove taj poriv za olovkom! Ne zelim tipkovnicu nocas jer jutro je pametnije i za kompjuterase. Iako znam da jutro ni sutra necu svjesno dozivjeti. Naviru mi slike, i ideje, i ljudi u tim slikama i sve je opet fantasticno u mislima, i brzo, i u bojama!
Cvijece na granici tone u san.
Sjetila sam se jednog tuluma na Ravnicama. Mislim da je bio 1. april (zapravo sam u to sigurna, ali ne smijem odati svoju kvazi-opsjednutost datumima). Pijana u svom svijetu u kojem je DJ Pero pustao Queen, svijetu koji je jedva poznavao Katju (sretan-jucer-rodjendan!) i neke druge bitne ljude. A onda uskoro u kuhinji – razgovor s Maxom. Malo toga se sjecam sta sam pricala, ali znam da sam PREpricala, uzivljena u svoja, tada maglovita, osjecanja i nekakve intenzivne teme. S gladju koja mi je parala zeludac, pa sam ga natjerala da me nahrani mini-sendvicima s debelim slojem kobasice i sira (ako se ne varam).
I od te veceri, Max je drug. Jedna totalno pozitivna licnost jakog karaktera i iznimnog humora, a dobar k'o kruh! Čak i onda kad se udruzi s ostalima i zafrkava me na racun nekih stranih drzava; i onda kad dosadnu vecer provodimo u mraku, pa na kraju jos mora i vozit mene i Replaya u dom; kad gleda eurosong s hrpom komentatora oko sebe i vjecito kasni!
Ma drz' se, kralju, ti si nas Max Croatorum! :)
Žena u krevetu… kao ti i ja...
Sjecam se i dana kada me Zagreb odusevio. Bila je vruca nedjelja sredinom lipnja. Cipre je najavio kavu u Petici. Merry i ja, naravno, pristajemo na naseg juznjaka. Uvijek! Uzivancija, caskanje, a grad… Grad je kao i zivot inace lijep. Setnja preko mosta, zatim nasip, hipodrom… to je bio Zagreb – gledati ga kako se topi pod suncem, biti s prijateljima i pamtiti taj trenutak i ono nesto zelenila obasjanog medju gomilama betona.
Dodir usana… oznojena tijela...
Veceras sam shvatila dosta toga.
Daleko od ljubavi… kao ti i ja...
Zelim putovati. Zelim provoditi vrijeme s ljudima koje volim. Pisati. Sanjati. Poludjeti s vremena na vrijeme. Sutjeti. Pomoci. Zagrliti. Pjevati. Smijati se.
razumjeti!
Ma hocu da mi zivot zauvijek bude samo niz sretnih popodneva!
Jutro na obali… kao ti i ja...
Sjetila sam se jucer jednog mirisa. I pozeljela ga zadrzati.
Napušteni brodovi plivaju lijeno.
I na kraju dana – kraj filma Sati. Ali divan je. Sestra i ja same u stanu, mislimo na roditelje tamo negdje u DR. a mi ovdje u Obecanoj Zemlji, kako sam ju ja obicavala prozivati. Motovun svijetli ovih dana najvise u godini (gledam ga s prozora).
I jedna molba – imajte milosti i ne nazivajte ovo melankolicnim pismom jer to uistinu nije! Ovo je samo neuspjela potreba za olovkom! Hvala…
Rastočene olupine… kao ti i ja...
*stihovi iz: Azra – Kao ti i ja
..oni vide sve bez oka..
Ispocetka..
Iselila sam iz zagreba u cetvrtak. Uf, to je bilo bolno – zbog manjka vremena, radne snage i sl. ponovno zahvaljujem Replayu sto mi je beskrajno pomogao! Stvarno ne znam sta bih bez njega!
S montenom se rastala u 9 ujutro…
A u 7 i po navecer bila doma.
Naravno da mi sve fali.. no navikavam se polako, ali sigurno.
Lijepo je..
Lijepo je s Marinom sjedit na njihovoj parceli ili u konobi. Slusati njene vjecite zudnje za vjencanjem i planove za isto, moliti boga da ja ne budem kuma jer to ipak nosi sa sobom odredjene obveze (a ja sam jedna od dvije potencijalne – ne kazem da mi ne laska :)).. piti pivo usred nicega i lebdjeti svojim drukcijim mislima znajuci da sam 8 osnovnoskolskih godina provela s njom u klupi i voljeti je jer se toliko razlikujemo. Stresti se svaki put kad spomene djecu, kucne poslove tamo s roditeljima svog buduceg muza, pa biranje vjencanice (na koje sam opet ja pozvana!) itakodalje.
Lijepo je s roditeljima sjediti u sjenici, piti kavu, mahnito zderat kekse jer zna se sta uz kavu ide… pricati svoje dogodovstine iz zga dok ono drveno indijsko klepetalo shuti dokazujuci uporno kako nema ni daska vjetra iako je vec vecer. Jucer je dosla i sestra, pa smo sad svi na okupu – lijepa sretna obitelj… uskoro ce pasti rostilj, lubenica se hladi od sinoc – moj dragi stari zna da sam luda za lubenicama. :)
Lijepo je s Nelicom derati se na shumu i livadu u njoj. Malo mi je ona u banani, pa se i razboljela, tuzna je, sjetna, bijesna, luda.. donekle ju shvacam i dijelim misljenje o nekakvim daljinama, ali to je to – zarobljene smo u krugu analiziranja tudjih postupaka nesposobne pomaknuti se s mrtve tocke. Svaku vecer negdje iza 7..
A onda opet… prije spavanja procitam koju pricu Romana Simica, ili koju sentenciju Jakobsona, a da se Culler zove isto Roman – gdje bi mi bio kraj :)) navecer me uhvati strasna nesanica, pa se dizem, pijem vode, na kraju shmugnem na net grceci se samo da starci ne cuju kako nabijam racun, ali modem je uvijek jednako glasan.. (i jos me nisu uhvatili, wahaha)
„Ujutro“ se ustanem oko podne, pa dorucak, pa zujanje po kuci. Jos uvijek nisam bila na moru, al valjda u cetvrtak idem s Bi, upravo sad me zvala.
Danas mi dolazi moj Miki (svima poznat kao najfrend Nenos) u posjet, negdje popodne. Bas sam sretna sto cu ga napokon vidjet. On valjda odlazi u umag jer je dobio otkaz na Lanterni – bas bed, cujem po glasu da je u klincu. Al ja njega obozavam (jelda Merry?)! ;)
i tako – more od olova i nebo od borova – malo izmijenjeno doduse.
I nista nije kao sto se cini.
Stravicno sam ljetogrozna, oduvijek. Zbrkana.
Lijepo je, ali…
Uvijek postoji ali!
p.s. veliki pozdrav svim mojim studenticima i ostalima, npr. Maxu…….
(poseban pozz Montenu, naravno)
..i noc i dan za pad..
zadnji je dan racunalne, pa eto da se javim zadnji put ove akademske godine iz zagreba! u biti, imam na raspolaganju jos cijeli rujan.. al nema veze, ovako zvuci dramaticnije. :)
danas sam dala zadnji ispit (srpanjski), pa uzivam cijeli dan.. iako bih se trebala spremat i pakirat - to kategoricki odbijam i pokusavam smislit kako da se veceras kvalitetno provedem i jos sacuvam pare za kartu i dom. mislim da je nemoguce, al nikad se ne zna.. uzasno mi se spava jer sam se digla u 7, a isla spavat u 2 i sad me tu vucaraju posvuda - "zlatno pivo i medo" ;) "stara sava"..pitam se sta je sljedece.. ;)
moram priznat da mi se ide doma napokon, kaze mama - svi jedva cekaju da dodjem (ukljucujuci i nju i tatu, naravno :), svi se javljaju, bla-kad ces doc-bla-falis nam-bla-moramo pricat-bla... ekšli, vec sam dugo home-free i mislim da je sad stvarno vrijeme da odem! makar, imat ce me mjesec i po dana sto je puno s obzirom na ljude koje ovdje (ne bas ovdje, ali ajde) ostavljam, i s obzirom na to da su mi oni upotpunjavali dane, da su me oni cijelu zimu razveseljavali, da smo se odlicno zabavljali i da oni znaju vecinu dogadjaja koje ovim "starima" tek moram pricat..(ako im uopce budem i pricala konkretnosti)
tako da.. rastajem se od zagreba na juriš, kao sto sve ostalo provodim na juriš. bez suvisnih opterecenja, zamisli ili velikih planova.
bez zaljenja za bilo cim. s dosta uspomena iza sebe koje se skupe u tih nesto manje od godinu dana.
no, ne zelim razmisljati, jednostavno odlazim!
ps. more, tebi dolazim! 
..kome da to prijavim? nigdje nikog na mojoj santi..
nije u redu tako kvariti moje raspolozenje.
nije u redu izmisljati bezvezarije o necemu meni tako dragom.
nije u redu mijesati se u moju privatnost.
nije u redu pogadjati me tamo gdje je zapocela moja sreca.
nije u redu sumnjati u ono cemu ja vjerujem.
ja nisam pokolebana.
samo sam ljuta.
samo me bole rijeci neutemeljene, a upucene meni izravno.
ne mogu podnijeti vise taj nacin razmisljanja.
tolerantna jesam, ali ova mjera vise nije tolerantna prema mojem nacinu razmisljanja.
pocetak je takav da je borba jedina vazna, znam. ali cemu boriti se s necim sto je neistina.
pustiti me na miru.
jos samo jednom i - puknut cu!
jos samo jednom i u stanju sam sutjeti zauvijek na tu temu. cak i ako to znaci kraj neceg lijepog!
..DOBRO! al sad zaozbiljno! :)
ma naravno! osjecam se i dalje odlicno.. stiglo je moje razdoblje procvata - unutarnjeg, naravno.. :)
iako su mi otisle iz zga i Lost i Merry pa sam ostala sama s Replayom i Dragim i dvije stanice udaljenom sekom.. to je u jednu ruku i dobro jer me moraju cuvati, voditi na rucak, veceru, pa jos i kad ogladnim donositi mi u sobu burek-menu jer sam ja vec u pidjami i ne da mi se oblaciti za okretiste.. moraju me voditi na kavu, na fax, u slasticarnu, u racunalnu...... mislim, mogu ja to sve sama, ali - heh - naucila sam lagodno zivjeti s ljudima..:)
na kraju ipak, ja se moram za njih brinuti (pod tim mislim na muski dio ekipe :)) jer nemaju skripte, ne izlaze na ispite, kasne na sve moguce dogovore i sl., jer im se ne da nista, blabla... ali ne pada mi tesko, volim ja provoditi vrijeme s njima! :)
sutra Dragi OPET ide kuci! naravno - ne pokazujem da sam luda, a luda sam :)) pa cu ostati u zgu negdje do 14og, dakle do kraja.
ovdje mi je odlicno, nije da mi kuca ne fali, al ono, nakon 2 mjeseca oguglash na sve i postane ti ravno. pogotovo ako imas razloga s kojim si tu u zgu :)
moram ubacit neke slike uskoro, bili smo u ZOO jos u prosli ponedjeljak, pa smo bili na tulumu (te slike nemam) i svugdje nam je bilo super! i tako, zivot je lijep! sada stvarno je!
toliko je lijep da sam si kupila zutu majicu bez rukava. i toliko da sam prosli tjedan dobila 3 petice. i toliko da sam zaljubljena..:shy:
eto!
i slikice:
kampiranje ispred 4.paviljona - mrgud, gorostas i tat!
nogice na tulumu + ganesh from India!
rakija?! demit
merry i ganesh - rakija i pivo!
ohooho!! replay + katie
AND! look who we have here!!! :)
moji pijani vojnici! ;)
mi nakon ZOO-a ;)
