< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (3)
Studeni 2006 (2)
Listopad 2006 (3)
Rujan 2006 (2)
Kolovoz 2006 (4)
Srpanj 2006 (5)
Lipanj 2006 (4)
Svibanj 2006 (4)
Travanj 2006 (4)
Ožujak 2006 (4)
Veljača 2006 (2)
Siječanj 2006 (4)
Prosinac 2005 (3)
Rujan 2005 (1)
Kolovoz 2005 (2)
Srpanj 2005 (2)
Lipanj 2005 (6)
Svibanj 2005 (8)
Travanj 2005 (11)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv






Blog Leptirića Lou....

Gdje leptiri na najbolji način iskoriste dan?!

Linkovi+blogici neophodni za zivot na netu!

- blog.hr


- i kornjace lete!
- Bjele-lanetove misli..
- sensitive starlight :)


EYESBURN - Shine


Mind my own inna disya madz one food to eat clothes fi wear love fi share message in the music so they gotta be aware who you deal who you trust who you swear
I like you like you know what is true to be strong get along nothing’s wrong hope they never disrespect you take you for a fool cause I’m thinking that you’re really kind a cool
when I see you coming my way I greet life today
climb on a tree just we reach a little energy leaving you be like a bird you haffe free nobody ruler of your destiny turn it to light shine it’s now it never could be forever the very last time




GLUP - Petar Popovic

kako volim biti glup
zabiti oštricu svog jezika u mjesec
i poljubiti hladan vjetar u usta
nesvjesno se igrati prstima
i,kao Bill Gates na tripu,
otpuhnuti zvjezdanu prašinu sa svog šala
rugati se svojim uspomenama
iznervirati do kraja svoje prijatelje
onda ih dovesti na moj teritorij gluposti
postavljati glupa pitanja bivšim curama
razgovarati sa budućim
dok me neki slučajni prolaznik
ne probudi i osmjehom
rasprsne mjehurić u kojem
zaboravljam i opet učim hodati
dok me vlastita savjest
ne prelije iz šupljeg u prazno
kako volim biti mlad
...
tisuće anđela
baterijskim svjetiljkama
traže nas na nebu
budi tiho
možda se ne sjete
da bi mogli biti
na zemlji
...
kako su smiješne
pokvarene neonke
dok zastarjelo trepere
i smiješna si
dok pokušavaš shvatiti
koji mi je vrag večeras
treba mi cijeli život
da bih ti objasnio
što možeš sama
shvatiti u jednoj sekundi
tišine

ostavljam kompas
pored tvornice aluminija
i bacam u rijeku
trenutak u kojem
sam se već predugo zadržao

10 minuta
prije zadnjeg autobusa
voliš me
i ne prepoznaješ
dok grlim
uličnu lampu





OTKAZANA PREDSTAVA - Slaven Slipčević - Slija

Pitala si što se s nama događa
i da li imam vremena
da te u oči pogledam

Htio sam ti ruku uzeti
Ti si se tiho bojala
da je opet ne izgubim

Ima li u ovom proljeću još mjesta za nas?
Loša društva su nam uvijek na suncu stajala

Otkazana predstava, zbog neuke publike

Pod usnama još čuvaš lijeve poljupce
Ponekad ih pronađem
zataškane,
bačene

Pitala si zašto kiša uvijek padne subotom
I da li imam snage da o svemu pričamo

Prehladno je, malena, za dobar odgovor

Odšetali smo skupa mnogo slijepih ulica
Htio bih ti nešto reći
Al' ne znam što osjećam
Možda te još volim,
Možda sam ponosan








Simonov - Čekaj me


Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.



- ovo je jedna, meni jako draga pjesma.. morala sam je podijeliti sa svijetom, makar se tek sacica njih osvrce na mene (zasad!)..

hvala prijatelji.. znate da vas volim!





ELEMENTAL - Male stvari


Čudan osjećaj u trbuhu, al nemoj mi ga kvarit
I danas mi je uspjelo – zaljubit se u male stvari

Neki put krivo je jutro, ili stranac što te pozdravi
neki put je kriv hiphop beat ili rif na gitari


Sunce, hvala ti, što si izašlo za mene
Sunce, obećajem, misli su mi pozitivne


Zakoračim u dan bez suvišnih očekivanja
pitanja, nadanja, sita sam skrivanja.
Ljudi su opet sivi, njihov pogled grebe pod
i šutke gaze ubrzano, ne vide plavi svod.
Prezirno se smiju kad skuže da sam sanjar
jer su svjesni di žive i kako žive – jasna stvar.
I znam da je crnjak i da smo zapeli u sridu
u rukavu nosim osmjeh pa ga imam u vidu.
Dopusti mi... da te razoružam
Otpuhni brige, primi sunce što ti pružam


Dobro skriveni u kockice,
mjesto što zovu dom
s crnim povezom prek očiju
ne žude za slobodom
Zrake udare u njih al otpor je uvijek jak
ljudi izvana obasjani u sebi nose mrak
zbog njih nebo se zatvori
zaplače kao dijete
šalje buru da ošamari,
protrese
da se sjete onih malih stvari
zraka i sunca nad njima
da shvate
još uvijek pozitivnih stvari ima






EYESBURN - All Right


No one is divine seems like we all need some time
rocky road we crawling through this heavy land
when you ever lied your friend slowly dying friendship ends mentally we/you slipp to no one
yes we know it’s often still you can’t pretend and emptiness is something that is hard to bend
no I won’t reveal them no like I don’t care them know what the them doing if them think its fair
A unity I greet
A levity I choose
A life prosperity hope we never gonna loose
wish everything is allright please lord have mercy never let them from your sight we all did some wrong from bad we go to worse please give I streight while we movin on
Originally…….



















.:nase ljubavi, nase bolesti..:.

Image Hosted by ImageShack.us



kradem Ireni rijeci opasno i opasno smo svi povezani, Irena i Katja, Katja i ja, Irena i ja, ja i Sedmi, Sedmi i cura... pohlepa u osmjehivanju, ptica rugalica i ja koja vjecito odustajem jer nemam suknjicu nego bedz "suck my duck" i pop-art merlinku s brkovima, rastrgan kaput iznutra, rastrgano mnogo toga iznutra i zutu palestinku koju obozavam, a hladno je ipak. pruzam njemu i njoj svoju popucalu ruku i ruzne prste, drugom rukom grlim pivo, Tomislava, a rekla sam da mi nije zdrav. od njega imam amnezije. od Njega pak imam lijek za amnezije, upijam sve i zapamtila bih i broj da mi je rekao, a ne samo predvidljiv e-mail. ne, necu dodjeljivati veliko slovo zamjenicama. zaustavite me ako to opet ucinim!
zadnjih dana pusim u svakom smrvljenom koraku po asfaltu mog ostvarenog sna. ali kad se jedan san ostvari, pojavljuju se novi, uvijek novi, upadamo u ponor mazohisticki trazeci snove koji se jos nisu (a mozda nikad i nece) ostvariti.
zdravlje je i dalje najbitnije. zato upirem pogled negdje gore gdje je navodno smjestena vjera i jako zelim da mi Andrea ozdravi, pa da moze hodati onako brzo kao prosli tjedan i da rucamo na savi jer ne volimo hranu na cvjetnom...
Irena je, naime, opisala mene opisujuci sebe. stoga, stavljam pred vas svoj jedini dobar specijalitet, a to je Citat...


"Godine 1955. ja sam, kao bivsa studentica arheologije, takodjer cesto stajala na Zrinjevcu pred nasim muzejom i vjerojatno trazila "Prousta", trazila poeziju ili nekoga osjetljivog sugovornika. I nisam, naravno, znala ono sto je Matko Peic znao - iz cahure obiteljskih ideala nisam u zivot ponijela nikakve sumnje, nikakav pronicljiv pogled na stvarnost. Ne, bila sam mlada i glupa, nisam uopce prepoznavala znakove vremena. Zbog toga su sva razocaranja uvijek bila samo vlastita krivnja, vlastit nedostatak.
(...)
Zapravo neoprostivo za nekoga tko je mislio da misli.
I tako, vidim tu studenticu kako vjecno stoji na Zrinjevcu, stoji 1955., 1965., s tom manom sljepila, i trabunja nesto o ljubavi, o pravdi.
Na toj praznoj, bijeloj ploci odvijao se zivot. A za sve ono sto joj je prekasno postalo jasno, za sve to bio je isporucen racun i morao je biti placen.
(...)
A ona cura? Njen Zrinjevac? To se moze zaboraviti, povuci jos poneki potez po bijeloj ploci, i zaboraviti. Njegova je prednost u tome nedostizna: vidik je otvoren, svjetlo pada na krajolik teksta."

(Irena Vrkljan)


16.03.2008. u 16:19

| komentari(4)| zaposli printer| ... |






.:posljednje dnevne misli nosim u snove:.

Image Hosted by ImageShack.us


Padali su kiša i snijeg.
Mogle su padati i sjekire, ali ja bih i dalje razmišljala o tebi.


05.03.2008. u 11:59

| komentari(1)| zaposli printer| ... |






<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>